27

ponedjeljak

veljača

2017

Zapisano u zvijezdama

Ljubav bez granica

Dublja je od najdubljeg mora.
Veća je od najviših planinskih vrhunaca.
Dugom do neba putuje.
Sve zvijezde dodiruje.
Sa Suncem i Mjesecom putuje...
U svaku poru bića svjetlošću utkana,
velika, nježna i razdragana.
Ljubav koja je uvijek u nama
u pjesme napisana.
Nikad dovoljno velikim riječima i slikom oslikana.
Djeca su srebro i blago,
djeca su sve što srcu je milo i drago.
Samo je jedan problem u toj ljubavi od davnina,
roditelj premalo srce ima.
Premalo riječi zna
da bi mogao reći
kakva i kolika je ljubav ta.
Ljubav koja ne poznaje granice i ograničenja.
Ljubav koja je veća od oceana, mora i najvećih stijena.

****
Kada je roditelj sretan?
Kada su djeca zdrava, sretna i zadovoljna. Kada sagrade vlastito gnijezdo, kada imaju vlastiti dom i obitelj.

Kada je roditelj zadovoljan?
Onoga dana kada primijeti da više ne treba toliko pričati. Kada se to dogodi, postane svjestan da tamo gdje je roditelj prestao pričati, dijete je počelo dalje samo čitati, iz pročitanog naučiti. Naučeno kao svoju spoznaju s roditeljem podijeliti.

Kada je roditelj ponosan?
Ponosan roditelj i učitelj je onaj čiji učenik u svojem znanju i postojanju nadmaši učitelja. Kada zajedno razgovaraju i međusobno dijele naučeno. Tada je učitelj siguran da otisak njegovih stopala slijede učenici učeći i dijeleći naučeno. Bojama njihove duše obojeno.

Ljubav je u ljepoti postojanja, međusobnog uvažavanja, poštovanja i zajedništva.

Kćeri i majka....od prve riječi do prve zajedničke zbirke riječi.



Hvala za lijepe riječi potpore mojoj Ani.

******
Vodi me rijekom riječi u ritmu
Valcera , Tanga i Rumbe.
Žena
majka,liječnica, spisateljica i poeta.
Svijetom putuje,slikom opisuje.
Od lijepih riječi gnijezdo je svila.
Riječi nas zbližavaju. Riječi prijatelje stvaraju.
Kroz riječi sam je upoznala.
Ime od milja joj dala.
Čovjek je riječ i djelo. Riječ i djelo su lik.

23

četvrtak

veljača

2017

Čuvajte se prehlade, viroza i gripe.


Gripu sam imala dva puta u životu , sa njome i temperaturu.. Ne preostaje mi ništa drugo nego se pridržavati uputa.
Morate odležati, morate mirovati . Raditi ništa ne smijete a bogme i ne možete.Što vam drugo preostaje nego gledati televiziju.
A što gleati?
Uz temperaturu, bolove u kostima i mišićima dobijete i glavobolju na entu. Ne od bolesti nego od TV programa. Ne samo našega , na kojemu uz masu politike i vijesti do besvjesti, hoćete nećete gledate reprizu reprize ili nekakav realiti , nad kojim čovjek ne zna da li bi plakao ili se smijao.
Nema sadržaj, nema smisao. Žali bože vremena i novaca za Tv pretplatu.

Da ne postanem razdražljiva i čangriziva, okrenem na strane kanale. I stranci su uveli masu emisija o preživljavanju u divljini, o ratovima za kontejnere.
Kod nas bi trebalo snimati ljude u redovima za socijalnu samoposlugu i javnu kuhinju. Vjerujem kako bi i gledanost i ono što bi naučili i te kako korisno bilo. Kako živjeti i preživjeti u civilizaciji od socijalne pomoći, socijalne samoposluge ili javne kuhinje. Vjerujem da bi se mnogi od nas naučili cijeniti ono što imaju , ne bacati ono što misle da ne trebaju.
Što se tiče kontejnera...??? Kod nas bi se emisija mogla zvati, rat oko kontejnera, a ne rat za kontejnere.
Umjesto da čekaju i snimaju političare, bilo bi dobro da novinari odu na aerodrome, na željezničke ili autobusne kolodvore, da snimaju i pitaju one mlade ljude zašto odlaze?
Čuvajte se prehlade, viroza i gripe.
Eto, i sami vidite kako sam postala i razdražljiva i čangrizava. Zato ću brzo objaviti ovo što sam napisala i idem lijepo na blog. Tu bez nervoze čitam o svemu onome što se događa u politici i kulturi.
Imamo ovdje izvrsne kuhare , pisce, putopisce, pjesnike, humoriste i satiričare. Naravno, imamo i kritičare. Imamo i one koji sve to čitaju jer moraju. Vjerujem da i njih često boli glava.
Čuvajte se prehlade, viroza i gripe. Za glavobolju umjesto aspirina ugasite Tv.

Mislim da ću sutra u čitaonicu. Temperatura ipak ima zadnju riječ.

Oznake: gripa, prehlada, viroza, nervoza

18

subota

veljača

2017

Pun kufer


Kad te ide onda te stvarno ide. Ideš i ti , guraš probleme kao Muhamed brdo. Što ih bolje guraš od sebe, sve su teži i veći.
Onda odlučiš, dobro, neću ih gurati, jednostavno ću ih prihvatiti i boriti se sa njima. I boriš se. Hrabro, neustrašivo. Ti to hoćeš , ti to možeš, na kraju ti to i moraš.
Naučiš se stisnuti zube i ne pitati se. Svaki problem kojeg riješiš staviš u kufer i dobro ga zatvoriš. Jednoga dana pun ti je kufer svega. Tada odlučiš uzeti kufer prepun briga i baciti ga preko ramena.
Ne zato jer si svoje brige i probleme riješio, nego zato jer si slušajući tuđu priču naučio da ima puno većih i težih briga i problema od tvojih.
Svaka priča koju slušaš okrzne te, ostavi trag suze na ramenu.

Radimo (ili radim) to periodično, nekoliko puta godišnje. To nam dođe kao veliko sezonsko spremanje ili čišćenje svega nataloženog, pa tako i briga i problema.
Zadnji kufer prepun svega i svačega , bacili smo u novogodišnjoj noći uz prasak petardi i vatromet lijepih želja.

Sada je već veljača na izmaku, kufer je opet pun. Sva sreća da su maškare na vratima. To nam je prilika da u veseloj maskiranoj povorci otvorimo kufer i bacimo sve što nas muči. Znamo da zima i brige bježe ispred maškara.

Poslije maškara i veselih povorki, u trećem mjesecu, kod nas u Varaždinu su dani smijeha.
Briga je uvijek bilo i biti će ih. I previše.
Smijeh liječi i nikad ga nije dosta.

Sa smijehom u susret proljeću.

A pun kufer ?
Daleko je ljeto i more.

12

nedjelja

veljača

2017

Čajanka


Što je ono što nas potakne razmišljati o životu drugačije?
Nešto na što nismo spremni, nešto što ne očekujemo, nešto što nas upozori na ranjivost, osjetljivost...na prolaznost.
Tada vidimo ono što nismo vidjeli, cijenimo ono što nismo cijenili. Veseli nas sve ono čemu se nismo veselili, razumijemo ono što bi nekada osporavali.
-Spremi se . Idemo.
-Što trebam ponijeti.
-Skuhaj termosicu toplog čaja.
Vani se spustila noć. Vozio je u tišini sa zagonetnim osmjehom na licu. Zaustavio je auto na obali rijeke. Na klupu je stavio deku .
-Sjedni.
-A ti?
-Ja ću jednu zvijezdu iz vode izvaditi i u kose ti je uplesti.
-Baš si šašav. Ne trebaš zvijezde iz vode vaditi ni sa neba skidati. Vidim ti ih u očima.
Sjeo je pokraj nje . Pružila mu je šalicu toplog čaja. Otpio je gutljaj čaja , primaknuo se i nježno stavio ruku preko njezinih ramena.
-Što ti je danas? Ovo, rekla je pokazujući na rijeku i mjesečinu, tebi nije slično.
-Vidio sam te kako si odsutna danas. Opet razmišljaš?
-Danas sam se prvi puta pitala ...što ako te jednog dana ne budem prepoznala . Znaš da postoji i takva mogućnost ?
-Znam, tiho je rekao, a ti moraš znati da ja neću zaboraviti. Dosta je da jedan od nas zna.
Tople kapi na kosu su joj kapale.
-Plačeš?
-Ne plačem. Zvijezde ti u kosu uplićem.
Gledali su u tišini rijeku snenu i zelenu. Mjesec i zvijezde zelenom površinom su bljeskale. Noć je šumom šaptala.
Na goloj grani ptica je sanjala.

Oznake: noć, zvijezde, rijeka

09

četvrtak

veljača

2017

Sjećate li se?


Postoji jedan period u životu, u odrastanju, kada smo jednom nogom u djetinjstvu, a drugom smo napravili hrabar iskorak u svijet odraslih.
Hoćemo li to nazvati najljepše godine u odrastanju i sazrijevanju, ili godine kada mislimo (ili smo mislili)da nas nitko ne razumije?
Jesu li to lude godine ili godine kojih se uvijek rado sjetimo?

U tim godinama, samo jedan pogled ili jedan osmijeh širom otvori vrata srca, mašte isnova.
Hodamo u tom ružičastom svijetu, ni na nebu ni na zemlji, sve dok jednog dana slučajan dodir ruke zaljubljenih ,sramežljivo ne odškrine vrata prvoj ljubavi.

O prvom zaljubljivanju puno ne pričamo. Teško je ispričati tu erupciju osjećaja, nejasnih, nedefiniranih a tako snažnih.
Zbunjeni o prvoj zaljubljenosti puno ne pričamo, ali o prvoj ljubavi uvijek.
******
Gledala sam je jučer zaljubljenu i zbunjenu. U očima joj je bilo tisuću iskrica dok se razgovarala na telefon. Sa usana joj nije silazio osmjeh sreće. Teško mi je bilo maknuti je iz njezinog čarobnog svijeta, ali obaveze se unatoč tome moraju izvršavati.
-Ljube, na sat dva zatvori vrata mašte i otvorimo knjigu.
-Koje mašte, upitala je zbunjeno.
-One o kojoj još nisi spremna pričati. Jednoga dana kada budeš spremna, razgovarat ćemo.
Čudno me je gledala i nevoljko poslušala. Teško joj se bilo skoncentrirati na učenje. Dala sam joj više vremena. I meni ga je nekad trebalo.
Kada je završila sa učenjem u ruke sam joj dala ono što sam napisala na jedan papirić.
******
Ne bira ljubav ljepotu ni ljepota ljubav.
Ljubav je ljepota.
Zaljubljenost je uvertira u ljubav.
Ljubav je opera.
Opusti se i uživaj u ljepoti, u ljubavi , u životu.
*****
Pročitavši napisano pitala me je
-Kako znaš?
-Jednostavno, i ja sam nekada kao i ti, u sedmom razredu bila zaljubljena.
Obrazi su joj se lagano zarumenili dok mi je pusu davala.
********
Jučer sam se sjetila svoje prve zaljubljenosti. Prve mašte i snova, hodanja sa glavom u oblacima. To je vrijeme kada niste sigurni da li će vas razumjeti. Sigurni ste jedino da će vas upozoravati na opasnosti, na oprez i obaveze. Sigurni ste jedino kada u tišini mašta srcem slika prve slike u ateljeu ljubavi.

Sjećate li se svoje prve zaljubljenosti?

Oznake: zaljubljenost, ljubav, sjećanje

06

ponedjeljak

veljača

2017

Čovjek i život


Lijep je život....kaže Marina



Jednoga dana umoran čovjek sjedne podno planine ,na obalu rijeke. Duboko uzdahne te zabrinuta čela upita život;
-Što je ovo danas na svijet došlo. Sve je više lošega, sve je manje dobroga. Kuda ide ovaj svijet?

Život ga potapša po ramenu, prigne se , zagrabi sitom događanja, dobro ih prosija i pokaže čovjeku.
-Vidiš o čemu sam ti pričao, reče čovjek gledajući ono što je ostalo na situ. Toliko je toga što je ostalo.

Život se osmijehne i upita;

-Što misliš, što je na situ ostalo?
-Ono o čemu sam ti pričao, čega danas najviše ima, loše, reče čovjek.
-U krivu si, mirno nastavi život, ono što je sitno, ono što je kroz sito prošlo je loše. Rijeka ga odnese ili vjetar otpuše. Ovo što je ostalo, to je sve ono dobro i lijepo što se čovjeku dogodilo.

Čovjek je slušao u nevjerici. Ako život tako kaže i pokaže onda tako i jest. Životu se mora vjerovati.

-Ljudi drugačije pričaju.
-Vidiš, u tome i jest problem. Sve ću ti objasniti, mirno reče život.
Čovjek je ono što jest. Vodi ga vjera i nada. Milosrdan prema potrebitome , oprezan prema nepoznatome.
Pravednost je ovisna o umjerenosti, umjerenost o snazi i moći svijesti i svjesnoga, rečenoga i učinjenoga.
Kad bi svaki čovjek takav bio, sve bi na situ ostalo, ja bih drugačiji bio i drugačije postupao.
Jednoga dana čovjek će naučiti da sam jednako važan i njemu i tebi i svakome ponaosob.
Uvijek su se ljudi pitali, uvijek su se ljudi čudili, uvijek su govorili da je vrijeme u kojemu žive drugačije, da su ljudskost i ljubav na krivom putu nerazumijevanja i neprihvaćanja.
Ništa nije drugačije bilo, ništa nije drugačije sada .
Ljudi su uvijek bili ono što jesu i uvijek će biti .
I ja ću biti uvijek i samo jedan, svakome jednako vrijedan.....Život.

Nakon onoga što mu je život rekao i pokazao, čovjek se zamislio.Imao je o čemu razmišljati....

04

subota

veljača

2017

Hvala uredništvu

Hvala uredništvu na izdvajanju posta .

Ovo je najveća hvala djelatnicima varaždinske bolnice i ne samo varaždinske , nego i svih bolnica diljem Lijepe Naše, čiji su zaposlenici od liječnika, medicinskih sestara i svih drugih , ove zime imali pune ruke posla.

Nije puno ali je od srca.
Hvala njima svima i Vama.

02

četvrtak

veljača

2017

Halo 194

Ako vam jutro počne pozivom na 194 onda znate da će vam i dan biti takav.
Jučer je Varaždin bio okovan ledom. Doslovce. Sve je bilo kao špigel.
Unatoč tome što čovjek pazi dogodi se pad. Tako se dogodilo i mojoj kćeri.

Pozivu na 194 odazvala se ljubazna gospođa sa svim uputama što napraviti i kako doći na hitni prijam naše kirurgije.
Čovjek očekuje da će biti gužva...ali ono što sam u pratnji jučer vidjela, je za ne povjerovati.

Na hitni prijam vozili su ljude kolima crenog križa, osobnim autima. Kako je tko mogao i stigao. Ono što sam gledala i vidjela je nevjerojatno.
Ako znamo da jedan pacijent ide na prvi pregled , pa onda slikanje, pa još jedan pregled i onda usmjeravanje ili u gipsaonu ili na odjel ili na CT, pa još jedan pregled, onda znate da je i deset pacijenti puno.

Za pet sati koliko smo proveli tamo , mislim da je broj hitnih slučajeva bio više od pedeset ,po mojoj procjeni između odlaska i povratka k njima. Plus hitnih slučajeva tu su bile i redovite kontrole.

Što da vam kažem. Da su imali još troja vrata i još toliko liječnika i sestara bilo bi malo. Unatoč prepunim hodnicima , osoblje je vozilo kolica i krevete s pacijentima brzo i bez nervoze.

Kada smo nakon pet sati ,što pretraga što čekanja svih nalaza došli na završni pregled i sestre i liječnici imali su isti pristup. Lijep, ljudski, bez nervoze. Sve su objasnili , konzultirali se sa drugim liječnicima.

Pitala sam ih jesu li umorni, jer se meni već vrtilo od silnih kolica, kotača, imena i prezimena.

Rekli su ljubazno da bi rado popili kavu ali ne stignu. Pitala sam ih a pauza?
Kakva pauza, odgovorili su, vidite koliko je ljudi.

Rekla sam da mi je žao jer su i gladni i umorni i napomenula kako će za čas doći druga smjena.
Jedna gospođa mi je rekla da je njezina smjena u sedam na večer.

Možemo mi gledati serije i glumce sa naučenim ulogama. Ono što sam jučer gledala je stvarnost. Dobro usklađen i uhodan tim ljudi koji su radili istim tempom kad sam odlazila.Pacijenti su i dalje stizali.

Moju kćer su lijepo zbrinuli.
Na kojem god odjelu smo bile , pristup je bio jednak.
Znam da ljudi imaju i drugačijih iskustava.
Naše je iskustvo ovakvo bilo. Zašto ga ne podijeliti u znak zahvale i požrtvovnosti?

Svarni broj hitnih pacijenata jučer , bio je negdje oko stotinu.
Treba li još nešto reći?


<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se