24

nedjelja

rujan

2017

Varaždinske barokne večeri


Prekrasnim vatrometom i zvucima glazbe J.S.Bacha, u petak su otvorene ovogodišnje Varaždinske barokne večeri.
Uz čarobne zvuke Bacha, Händla, Vivaldia i drugih majstora, stare veže probude se iz stoljetnog sna.
Ima nešto posebno u ovim večerima.
****
Podno idiličnih zagorskih brega, obavijen velom prošlosti, ogrnut plaštom današnjice,
u dolini živi i sniva najljepši grad na svijetu.
Noćne svjetiljke žmirkaju dok oko njih noćni leptiri valcer plešu.
Iz katedrale zvuci barokne glazbe uspavanku pjevaju.
Rijeka Drava, kao srebrna duga, nježno ga grli.
Noć je tajanstvena, ljepotu pravu plaštom skriva...

(Varaždin/Zapisano u zvijezdama)

Istina, ovaj post trebala sam objaviti u petak na večer. Nije uvijek sve onako kako planiramo, ali oni koji žele istinski doživjeti Varaždin u vrijeme baroknih večeri, još uvijek stignu.

Teško je opisati. Treba doživjeti.
*******
PROGRAM 47. VARAŽDINSKIH BAROKNIH VEČERI – 2017.
DRŽAVA PARTNER – MAĐARSKA
Petak, 22. rujna
Katedrala, 20 sati
SVEČANO OTVORENJE
PURCELL ZBOR I ORFEJ ORKESTAR, Budimpešta
Dirigent: GyörgyVashegyi
J.S.Bach: Kantate (izbor), Magnificat, G.F.Handel: Zadok the Priest
Cijena ulaznice: 250 HRK / 33EUR
Subota, 23. rujna
Dvorac Trakošćan, Viteška dvorana, 11 sati
Koncert uz baroknu kavu
ANSAMBL MARQUISE, Budimpešta
Cijena ulaznice: 100 HRK / 12 EUR
Katedrala, 19 sati
XAVER VARNUS i BALÁZS BARNKOPF, orgulje i glumci HNK u Varaždinu
Glazbeno-scenska sinteza mađarske književnosti i Bachovih djela
Glazbeno-književna večer: J.S. Bach i János Pilinszky: Čovjek je ovdje nedostatan za ljubav
Cijena ulaznice: 75 HRK / 10 EUR
Stari grad Varaždin, Kapela obitelji Erdody, 21 sat
„Hrvatska glazbena baština“
ANSAMBL RESPONSORIUM
Tomaso Cecchini: Integralna verzija zbirke „Madrigali et canzonette a tre voci“ (1617.) uz promociju CD-a
Cijena ulaznice: 75 HRK / 10 EUR
Nedjelja, 24. rujna
Galerija Sermage, 11 sati
Koncert uz baroknu kavu
ANSAMBL MARQUISE, Budimpešta
Cijena ulaznice: 100 HRK / 12 EUR
Katedrala, 20 sati
ZBOR I ORKESTAR PANONSKE FILHARMONIJE
Cl. Monteverdi: Laudate Dominum-Psalam 117; G.Ph. Telemann: Suita u D-duru TWV 55:D18; Pál Esterházy (1635.-1713.): Harmonia Caelestis
Cijena ulaznice: 100 HRK / 12 EUR
Ponedjeljak, 25. rujna
Franjevačka crkva, 19:30 sati
BAROKNI BRASS ANSAMBL SONATORES PANNONIAE, Budimpešta
Umjetničko vodstvo: BorsĚdy LászlĚ
Cijena ulaznice: 75 HRK / 10 EUR
Stari grad Varaždin, Kapela obitelji Erdody, 21 sat
Koncert pod svijećama
ISTVÁN KÓNYA, lutnja
Cijena ulaznice: 75 HRK / 10 EUR
Utorak, 26. rujna
Crkva Sv. Nikole, 20 sati
VARAŽDINSKI KOMORNI ORKESTAR
Gosti solisti: Zoran Dukić, gitara; Petrit Çeku, gitara i umjetničko vodstvo; Maroje Brčić, gitara; Tvrtko Sarić, gitara
A. Vivaldi
Cijena ulaznice: 100 HRK / 12 EUR
Srijeda, 27. rujna
Crkva Sv. Nikole, 20 sati
BAROKNI ORKESTAR SAVARIA, Szombathely
Umjetničko vodstvo: Pál Németh
A. Caldara: Oratorij – Sveti Stjepan, prvi kralj Ugarske (Szent István, Magyarország első királya)
Cijena ulaznice: 75 HRK / 10 EUR
Četvrtak, 28. rujna
Katedrala, 19 sati
Svečani koncert u povodu 20 godina osnivanja Varaždinske biskupije
HRVATSKI BAROKNI ANSAMBL
KATEDRALNI ZBOR CHORUS ANGELICUS
Cl. Monteverdi: „Vespro della Beata Vergine“
Cijena ulaznice: 75 HRK / 10 EUR
Petak, 29. rujna
Uršulinska crkva, 19 sati
Ansambl Musica Profana
Umjetničko vodstvo: Judit Andrejszki
Cijena ulaznice: 75 HRK / 10 EUR
Stari grad Varaždin, Kapela obitelji Erdody, 21 sat
„Hrvatska glazbena baština“
PROJEKT LAZARUS
„Brevis et facilis psalmorum“
D. Nembri. I. Šibenčanin, V. Jelić, I. Lukačić
Cijena ulaznice: 75 HRK / 10 EUR
Subota, 30. rujna
Dvorac Trakošćan, Viteška dvorana, 11 sati
Koncert uz baroknu kavu
HRVATSKI BAROKNI ANSAMBL
Umjetničko vodstvo: Laura Vadjon
Cijena ulaznice: 100 HRK / 12 EUR
VKD Glazbene škole Varaždin, Palača Erdody, 19 sati
„La Ribellione di Ungheria“
ANSAMBL CAPELLA ZRINIANA I SOLISTI
Cijena ulaznice: 75 HRK / 10 EUR
Crkva Sv. Florijana, 21 sat
In memoriam mons. Ivanu Godini
NONET DONUM
Ulaz slobodan
Nedjelja, 1. listopada
Galerija Sermage, 11 sati
Koncert uz baroknu kavu
CAMERATA GARESTIN
G.F. Handel: Njemačke arije
Cijena ulaznice: 75 HRK / 10 EUR
Franjevačka crkva, 19,30 sati
CAPELLA CRACOVIENSIS, Krakow
J.S. Bach, M.J. Zebrowski
Cijena ulaznice: 75 HRK / 10 EUR
Ponedjeljak, 2. listopada
Gradska Vijećnica, 19 sati
Svečana dodjela nagrada
Katedrala, 20 sati
KONCERT NAGRAĐIVANIH UČENIKA GLAZBENE ŠKOLE U VARAŽDINU
VARAŽDINSKI KOMORNI ORKESTAR
Gosti: učenici iz Zalaegerszega i Szombathelya
Ulaz slobodan
Nedjelja, 8. listopada
Katedrala, 18 sati
SVEČANA MISA ZAHVALNICA
Nonet Donum
Orkestar Varaždinske biskupije
Orgulje i umjetničko vodstvo: Višeslav Jaklin
Ulaz slobodan

Naravno, uz dobru glazbu ovih dana u Varaždinu, svatko će naći još nešto što će ga razveseliti , u čemu će uživati.
Dobro došli.

22

petak

rujan

2017

Hvala ti Ljeto za sve


Jesenska točka je jedno od dvaju presjecišta ekliptike, u kojem Sunce u prividnom godišnjem gibanju sa sjeverne nebeske polutke prelazi na južnu, što se dogodi oko 23. rujna. Tada je astronomski početakjeseni .Ravnodnevnica ili ekvinocij (lat. aequinoctium: jednakonoćje) je u astronomiji trenutak kada Sunce u prividnom godišnjem gibanju nebom stigne na nebeski ekvator tj. u proljetnu ili jesensku točku. Točke na nebeskoj sferi kojima ekliptika presijeca nebeski ekvator zovu se točke ravnodnevice. Sunce na svom prividnom gibanju po ekliptici prolazi kroz proljetnu točku u trenutku proljetne ravnodnevice i jesensku točku u trenutku jesenske ravnodnevice. Tada je dnevni luk jednak noćnomu, pa obdanica i noć traju po 12 sati. Događa se dvaput u godini, oko 21. ožujka (proljetna ravnodnevica) i oko 23. rujna (jesenska ravnodnevica)
(vikipedija)

Danas je jesenska ravnodnevnica. Dan je jednak noći.
Od sutra, noći će biti duže, sjene će biti kraće.

Sunčan i topli dan, onako kako i priliči zadnjem danu ovogodišnjeg ljeta.

Sutra već biti će jesen. Šarenim plaštom ogrnuta provlačit će se između grana.
Pastelnim tonovima sve će obojati, u krošnji kestena sanjati, na žute dunje mirisati.
Dok s vjetrom skidala bude lišće sa grana, pričat će priče iz ljetnjih dana.
*****
Život su četiri godišnja doba. Izmjenjuju se, tiho i neprimjetno .
Jedno u drugo uranjaju, zajedno sa Suncem putuju.

Svi pričamo o proljeću. O buđenju, pupanju , cvjetanju.
Proljeće je radost rađanjanja i odrastanja.

S nježnošću pričamo o jeseni. O njezinim mirisima i bojama.
Jesen je zrela dob, nježna ljubav i toplina ognjišta.

Pričamo o zimi , o bijelom beskraju .
Zima je nada u prostranstva daleka i vječna, i slava životu.

A ljeto....?
Sve bubri, raste i zri.
Ljeto je kao i najbolje godine života.
One u kojima radimo, stvaramo, potomke odgajamo. Ne stajemo, ne okrećemo se.
U jeseni , o ljetu pričamo.
*****
Što danas reći?
Hvala ti Ljeto za sve.
Za sve sočne , zrele i mirisne plodove.

19

utorak

rujan

2017

(-OH) Alkohol

Kad grožđe poberemo, kad ga nakon muljanja sprešamo, moštek vri u podrumu ,a trop na posebnom mjestu, u posebnoj bačvi.
Od tropa ljudi peku drožđenku. Rakija koja je dobra, kako kažu za masažu. Često vidim kako to nije masaža izvana....ali nije na meni da sudim.

U vrijeme odrastanja bila su mi zanimljiva druženja odraslih ljudi. Naravno, ni onda ni sada druženje bez čašice nije druženje. Jedni kažu za krepost, drugi kažu za radost, a moj otac je do svoje pedesete govorio- za glupost.
Kako su druženja odmicala, tako su se i raspoloženja mijenjala. Gledala sam iz svog dječjeg kuta kako se mijenjaju pogledi, kako postaju rječitiji i radosniji,a moj otac sve namrgođeniji. Tada me obično poslao na spavanje.

Uvijek su mu govorili neka nešto popije, neka se malo opusti. Dugo su ga nagovarali , pa je i on u pedesotoj znao popiti čašicu dvije. Drugi dan boljela ga je glava, loše mu je bilo te je mrgotao kako je mogao biti tako „blesav“ da ih je poslušao.

Prije tih njegovih pedesetih pekli smo rakiju. On je imao nešto za obaviti , a mene je ostavio nek ja pazim na kotao. Već tada nisam voljela ni razumjela potrebu za alkoholom,ali proizvodnja rakije bila mi je zanimljiva.
Naučio je otac mene kako i kada treba prekinuti proceh kuhanja. Budući da tada ni on nije bio naviknut na alkohol, destilaciju smo pratili bacajući žlicu rakije na vatru. Prema boji i jačini plamena određivala se jakost rakije. Nije onda bilo areometri. Sve je bilo na okus ili odokativno.

Kada je otac otišao, kada je rakija počela curiti u posudu, svaki čas bacala sam žlicu rakije u vatru da vidim jačinu. Već nakon možda dvije, tri litre činilo mi se da je proces gotov. Ponosno sam maknula rakiju, stavila novi trop u kotao , naložila vatru i dok se otac vratio, novi mlaz rakije je curio.
Kada sam mu pokazala koliko sam rakije dobila , uozbiljio se i rekao neka idem doma i mami ništa ne govorim.
Naravno da je to bilo prvo i zadnje moje pečenje rakije.

Poučena očevim iskustvom, u sedamnaestoj godini, na jednom druženju odlučila sam kako je vrijeme da probam popiti čašicu dvije. Pili smo nekakav Štok. Dvije čašice bile su dovoljne da mi put krivuda, da mi je mučno i da vidim duplo. Naravno da su to bile lude godine kada smo frentali , a moje prvo i zadnje pijanstvo bilo je usred bijelog dana. Doma sam jedva pogodila štok od vrata i brzo legla pod izgovorom kako mi nije dobro. I nije mi bilo dobro. Cijela soba sa plafonom vrtila se zajedno s krevetom. Užas!
Od tog dana na pitanje što ću popiti odgovaram ,
-Vodu ili sok.
- Ne morate alkohol, često mi kažu. Popijte vino ili pivo.
- I to je alkohol , zbunjeno im odgovaram.
- A ne, vino i pivo su za krepost. Samo je žestica alkohol.
Kada okrepa izmakne kontroli uvijek kažem.....OH, taj alkohol.

S godinama učimo i naučimo tko što i koliko može , a što ne može. Što netko voli a drugi ne voli.
Nije važno što je u čaši. Važno je da se kucnemo i zdravlje poželimo.

18

ponedjeljak

rujan

2017

Korijen, loza...


Ljeto je zakoračilo u jesen. Vrijeme u kojem čovjek ubire plodove svoga rada i onoga što mu je priroda dala.

Ovo je vrijeme kada se s najviše radosti i veselja pripremaju gozbe berbi grožđa.

Berba grožđa ovdje u Zagorju ( jučer sam vidjela i u Sloveniji) , poseban je dan. Bere se ovogodišnji urod. Pije se lanjsko vino i slatki, ovogodišnji mošt. Jedu se janci i odojci , orehnjače i makovnjače. Pjeva se i huška.
Klopotec klopoće na vrh brijega.
****
Na pitomom brijegu stari nasad vinograda. I prije četrdeset godina sa iste loze smo brali. Redovi su se prorijedili. Puno je berača koji su sa istom lozom ostarili.
Nekih već dugo nema među nama. Ostao je korijen, ostala je loza. Njihovom rukom, nekad davno posađena.

Na brijegu, kuća stara koliko i vinograd. Kuća je zaštićeni spomenik kulture za društvo , hram uspomena za moje prijatelje.
Duboko su već zagazili u sedamdesete. U vinogradu se puno radi.
- Pitala sam ih ,zašto?

Rekli su mi kako naslijeđe ide s koljena na koljeno, a vinograd je korijen koji ide sa ruke na ruku.
Što je korijen dublji, to je loza duža.

Svaka sjetva ili sadnja je nada. Svaka žetva ili berba je radost.
Kako sijemo tako i žanjemo, kako sadimo tako i beremo.
Kako na u polju i vinogradu , tako i u životu.
****
Pili mi ili ne, istina je da nas s vinom dočekaju, u vinu okupaju, s vinom isprate.

Korijen, loza, čovjek i vino .

Oznake: korijen, loza, čovjek

15

petak

rujan

2017

Život je

Zadnje vrijeme malo sam ovdje sa vama.
Već objavljeno....ali ,ponekad treba ponoviti ono što smo mislili da smo naučili:))
*****

Život je igra svjetlosti i boja. Boje duge, boje duše, boje ljubavi. U svjetlosti, ljepota i istina postojanja u jednom trenutku.
Jedan život je jedan čovjek. Jedan čovjek je jedna priča, jedna pjesma koja može biti napisana. Zovemo je knjiga. Svaki život je jedna knjiga, napisana ili nenapisana. Življena i proživljena. Čitana od korica do korica. Nikad do kraja pročitana.
Knjigu nemojmo suditi po koricama. Prvo je pročitajmo i onda svoj sud dajmo...
Čovjeka ne sudimo po izgledu. Prvo ga upoznajmo. Ime od milja mu dajmo.
Prava ljepota čovjeka je ona koja nije vidljiva na prvi pogled. To je ljepota koju osjetimo u riječi, pogledu, dodiru. Istinska ljepota čovjeka je njegova osobnost, sve ono što ga čini posebnim, jedinstvenim, drugačijim od drugih. Ljepota u pogledu, toplina u dodiru.
Onda jednog jutra ne dočekamo sutra...
Odlaze ljudi tiho. Bez riječi. Sa sobom odnose svoje nade. Svoje želje i snove. Sanjane, nedosanjane.
Ostavljaju tragove sjećanja svojim riječima i djelima.
Kad se to dogodi, na trenutak zastanemo, sjetimo se, ali ne razmislimo. Ostaje nada da ćemo možda u nekom drugom vremenu i drugom obliku dobiti priliku naučiti drugačije biti i postojati. Snove odsanjati, želje ostvariti.
Mi imamo jučer. Imamo i danas. Jedino što ne znamo, čemu se nadamo da ćemo imati je sutra.
Svjesnost takvog postojanja trebala bi nas poučiti i naučiti da se ne pitamo koliko ima dana do sutra. Do onog sutra, u kojemu nećemo ponavljati greške od jučer.
Ako smo jučer rekli nešto što nismo trebali, danas smo to trebali popraviti, ispraviti jer sutra možda nećemo imati priliku.
Nikad nemojmo reći ili napraviti ono što ne bismo htjeli da nama netko kaže ili napravi, jer nikad ne znamo... Koliko ima dana do sutra? Onog sutra kad u miru, u vječnu svjetlost odlazimo.
Na daskama života scenarist ne dozvoljava nikakve izmjene, dopune. Život je predstava u kojoj glavni lik nema publiku nego sudionike. Kad se zavjesa spusti, nema aplauza ni ovacija. Nakon trenutka tišine, na daskama se rodi jedna nova zvijezda... dvorana se napuni novim sudionicima.
U igri života.

11

ponedjeljak

rujan

2017

Goli život

*****
Umjesto brižan i pažljiv, čovjek postaje pohlepan i krut
ne želi razumjeti poruke, upućene po tko zna koji put...


Ljuta, Zemlja Majka tada drugačije progovara, sve nas upozorava...


Umjesto purpura, tamni oblaci nebo prekrili
olujni vjetar goni ih i nosi
sve što mu se na putu nađe ruši i kosi...
Munje i gromovi nebo paraju, bujice stvaraju.
Protutnje, ožiljke ostave, namjerno ih zaborave.
Zemlja je ljuta,
od ljutnje sva se trese,
strašne stvari tada se dese...
Iz utrobe svoje strašno progovara, vulkane otvara
i dok vatru riga, baš joj je svejedno, nije je briga.

Probuđeno more tada se diže
ogroman val na obalu stiže
brišući pred sobom sve što se nađe...
drveće, šume i kuću i velike morske lađe.

Prestrašen čovjek nijemo stoji
nemoćno rane broji... i pati.
Tada polako počne učiti
da blagodat i ljepotu ne smije gaziti
treba je njegovati i paziti...
da je ima i da traje
za buduće naraštaje...


Povjetarac, Sunce i Mjesec, nježno rane liječe.
Plaču suzama rose jer nisu mogli da spriječe...

(Zapisano u zvijezdama / ulomak iz poeme Majka priroda)

****

Potresi, poplave,požari, uragani....
Nadam se da će se priroda uskoro umiriti, a čovjek, ljudi, ljudski rod u cjelini ,konačno shvatiti kako je vrijeme misliti na ono što smo u svom silnom htijenju za bolje, više i bogatije zaboravili. Prirodu.

U životu često kažemo kako svaki dug , kad tad dođe na naplatu. Tako smo svi mi ovih dana (nadam se) postali svjesni činjenice kako nešto u svom načinu postojanja moramo mijenjati, želimo li opstati.

Vrijeme u kojem živimo je dvosmjerna cesta. Na sredini ceste je čovjek koji u jednom smjeru, smjelo ide naprijed. Unapređuje, osuvremenjuje, gradi ,nadograđuje.
Plemeniti su njegovi ciljevi. Za bolji, za ljepši, za bogatiji život.

Negdje u svojim nastojanjima zaboravio je vratiti, ili barem djelomično nadoknaditi, ono što je prirodi uzeo.

Gledamo ovih dana kako su naša dostignuća i postignuća slabašna i krhka. Teško ili nikako, ne mogu se oduprijeti sili i snazi Zemlje i Neba, Vjetra, Vatre i Vode.

Čovjek, ljudi, kolone ljudi... opet su na početku. Spašavaju ono jedino što je važno,što je neprocjenjivo i vrijedno.
Goli život.




07

četvrtak

rujan

2017

Sutra je novi dan

-Prekasno naučimo da je ovaj život, ovdje i sada, samo jedan.
****
Samo jedna rečenica rečena biranim brižnim riječima zaustavila je vrijeme. Trenutak koji zaustavi misli, srce izgubi ritam, u ušima bubnja zaustavljeni protok krvi. Tijelo je nepomična masa nesposobna pomaknuti se. Sva pitanja, svi strahovi, sve nedoumice i dileme uperene su u oči govornika.

-Sve će biti dobro, sa osmijehom na licu rekao je liječnik.
-Hoće li?
-Učiniti ćemo sve što je u našoj moći.
-To je već bliže istini. Hvala vam, rekla je tiho zatvarajući vrata.

Kad je zatvorila vrata bila je sama u svom svijetu. Sama sa sobom, sa svojim dilemama i strahovima.

Razumjela je ona sve što je doktor rekao, no znala je isto tako da razumjeti ne znači i prihvatiti ono što si čuo. Svjesna svojeg stanja postala je nakon operacije, kemoterapije, zračenja. Bolovi su je iscrpili i naučili kako je ovo naše tjelesno haljina koju smo davno obukli . Postala je prevelika, prepuna poderotina i zakrpa. Ne jedanput, pitala se ima li smisla mučiti se, trpiti. Onda je negdje u nekom polusvjesnom stanju, snaga duha nadvladala prolazne ljudske slabosti.
Odlučila se boriti, ustrajati i trajati.

Previše je toga što je propustila. Bolest ju je naučila prioritetima. Biti važan sebi. Posvetiti se sebi, svemu onome što je htjela , svemu onome što je željela a nije napravila.

Najgore od svega je, kako kaže, kada ljudi u najboljoj namjeri kažu-sve će biti dobro.

Iz njezine priče naučila sam kako misliti pozitivno znači biti svjestan stvarnog stanja. Probati sve, učiniti sve i onda se nadati da će biti bolje.

Ne odustati, ne predati se, nego ići svakim danom korak po korak. Do onog ....bolje je.
Rekla mi je , nemoj me tješiti, nemoj me žaliti. Smijmo se. Veselimo se ovome danas...
A sutra?
Sutra je novi dan.
*****
Nad grad se spušta sumrak. U polumraku žmirkaju svjetiljke.
Jesen se sneno i nečujno prikrada.
Na Kapucinskom pozornica. Sviraju dobri stari rock.
Malo je onih koji ostaju i uživaju u koncertu.
Svi nekuda žure, nemaju vremena. Svatko ima svoje razloge.
Gledala sam je kako odlazi. Još jednom se okrenula i mahnula mi sa širokim osmjehom na licu.
To je moj Smehek.
Ostala sam sjediti razmišljajući o onome što mi je rekla.

04

ponedjeljak

rujan

2017

DANI OTVORENIH VRATA-SRCA

Bilo je vrijeme kad su naši ljudi prekrivali cijelu zemlju kao što valovi na vjetrom uzburkanom moru prekrivaju dno pokriveno školjkama. Ali to vrijeme je davno prošlo zajedno sa slavom sada zaboravljenih plemena. Neću žaliti za našom preranom propašću, niti predbacivati mojoj bljedolikoj braći što su je ubrzali.
(Poglavica Seattle, Suquamish)
******
Danas sam od prijateljice iz Kanade dobila ovakvu poruku:
-Jučer smo opet išli u posjet indijanskom rezervatu. Još uvijek mi je nestvarno kad ih vidim uživo.
S obzirom na njihovu povijest i kako ih je stvarno jako malo ostalo, divno je vidjeti kako se trude očuvati svoju tradicijui kulturu.
Na početku ceremonije, zahvalili su svim posjetiocima na dolasku i podršci bez obzira odakle došli i kako se zvali, kojoj vjeri pripadali.
Na kraju , sve su nas pozvali na zajedničko druženje i ples. Naravno bez alkohola, koji je kako su rekli, zabranjen na njihovom tlu.-
Poslala mi je i slike








Lani sam poslije njezinog prvog posjeta i njezinih dojmova, objavila pismo poglavice.
Danas sam odlučila sa vama podijeliti -Sjeverno-američki indijanski etički kodeks ili kako ih još zovu
20 Indijanskih pravila.
******

1, Ustani sa Suncem i pomoli se. Moli se sam. Moli često. Veliki Duh će slušati, samo ako ti govoriš.
2. Budi tolerantan prema onima koji su se izgubili na putu. Neznanje, ljutnja, ljubomora i pohlepa izlaze iz izgubljenih duša. Moli se za njih da pronađu vodstvo.
3. Traži sebe, kroz sebe. Ne dozvoli drugima da upravljaju tvojim putem. To je tvoj put i samo tvoj – Drugi mogu ići s tobom, ali niko ne može ići umesto tebe.

4. Ophodi se prema gostima u kući s puno obazrivosti. Posluži ih sa najboljom hranom, daj im najbolji ležaj, odnosi se prema njima s poštovanjem i čestitošću.
5. Ne uzimaj što nije tvoje, bilo od neke osobe, zajednice, divljine ili nečije kulture. Nije zasluženo i dato. Nije tvoje.
6. Poštuj sve što postoji na Zemlji, bilo ljude bilo biljke.
7. Poštuj tuđa mišljenja, želje i riječi. Nikada ne prekidaj nečiji govor, prigovaraj ili grubo oponašaj mimikom izrečeno. Dozvoli svakoj osobi pravo na osobno izražavanje.
8. Nikada ne govori loše o drugima. Negativna energija koju time odašilješ u univerzum vratit će ti se višestruko.
9. Svi ljudi čine greške. Sve greške mogu biti oproštene.
10. Negativne misli uzrokuju bolesti uma, tijela i duha. Vježbaj optimizam.
11. Priroda nije naša, ona je dio nas. Ona je dio naše svjetovne porodice.
12. Djeca su sjeme budućnosti. Sadi ljubav u njihova srca i zalivaj ih mudrošću i učenjima života. Dok rastu, daj im mjesto da rastu.
13. Izbjegavaj ranjavanje srca drugih. Otrov tog bola će se vratiti tebi.
14. Budi iskren u sva vremena. Iskrenost je ispit nasljeđa i dosljednosti unutar ovog univerzuma.
15. Drži sebe u ravnoteži. Svoje umno Ja, Duhovno Ja, Emocionalno Ja, i Tjelesno Ja. Sva trebaju biti jednako snažna, čista i zrdava. Jačaj tjelo da ojačaš um. Rasti bogato u duhovnosti, da izlječiš emocionalne rane.
16. Donosi svjesne odluke, kao što ću i kakav biti, kako ću djelovati i nositi se sa svojim djelima. Budi odgovoran za svoja djela.
17. Poštuj privatnost i osobni prostor drugoga. Ne diraj tuđe vlasništvo, pogotovo ne diraj svete i duhovne relikvije. To je zabranjeno.
18. Budi prvenstveno iskren prema sebi. Ne možeš biti pažljiv i pomoći drugima, ako nisi pažljiv prema sebi i ne pomažeš prvo sebi.
19. Poštuj tuđa vjerska opredeljenja. Ne sili druge da vjeruju u tvoje.
20. Djeli svoju dobru sreću. Djeli i sudjeluj u davanju milostinje.
*******
Ljudski rod je ,iz samo njemu znanih razloga , ljude koji imaju drugačiju boju kože, drugačije misle i ponašaju se, odlučio staviti u rezervate, geta....
Još uvijek nije naučio da tijelo može izdvojiti, razdvojiti, ukrotiti....ali duh, dušu....ne može.
Bilo bi lijepo kada bi čovjek živio u skladu sa Sjeverno-američkim indijanskim etičkim kodeksima.

03

nedjelja

rujan

2017

Kačjak

Postoje ljudi koje uvijek rado susrećemo. Postoje stvari koje posebno volimo. Postoje i mjesta u koja se uvijek s veseljem vraćamo.
Tako se i ja svake godine vraćam u moj Kačjak.





Ima nešto u tom mjestu, ima nešto u tom kamenu, u stazama u kamen uklesanim.




Bila je i bura. Kamen je škripao, drveće se do kamena povijalo, more se o stijene razbijalo i pjenilo.


Otpuhala je bura sve što se na obali nakupilo.....i onaj nemir i onu tjeskobu.


Sunce se za oblak sakrilo.


Ove godine bila sam i u luksuznom odmaralištu. Sa bazenima, toboganima, velnes centrima. Ne mogu reći da nije lijepo. Dapače.
Ipak nemaju ono što Kačjak ima. Dušu.
Nadam se da će ostati baš ovakav kakav jest. Oaza mira, kamena i zelenila.
Vraćam se uvijek nekako u isto vrijeme.....kad dozreli mirisi ljeta odškrinu vrata jeseni.




Oznake: kamen i more

14

ponedjeljak

kolovoz

2017

Klarina želja




Nebo je bilo sivo i sumorno. Baš kao i njezino raspoloženje. Procvjetale begonije natapale su sitne kapi kiše.
Karla je tužno uzdahnula. Zna ona da život nije tratinčica čije latice možemo trgti...one sa voli ostavljati, one sa ne voli bacati.Život je nježno satkano saće. Punimo ga ljubavlju, onom koju dobijemo, i onom koju dajemo. Sretni smo kada je jednak broj saća napunjenih davanjem i primanjem.

Njezino postojanje začela je ljubav. Ne prava, ne velika, ali bila je ljubav. Nisu je dočekali sa radošću i veseljem. Tada toga nije bila svjesna. Danas je podsvjesno na putu između svjesnoga i srca , pokazalo dva prazna saća. Ona s početka postojanja. Ljubav koju nismo imali ne možemo nadoknaditi, ali možemo uživati u ovoj koju imamo, u ovoj za koju znamo. Nije razmišljala o ocu kojeg istinski nikada nije srela ni upoznala. Razmišljala je o majci. O majčinskoj ljubavi koju je upoznala.
Prošlu subotu , majka je bila u svom svijetu. Onom, kojeg mi nazivamo nesvjesno.

Pitala ju je ...mama , znaš li tko sam ja?
Gledala ju je mutnim pogledom kroz koji se nije provukla ni jedna zraka prepoznavanja. Ni jedna, riječ ni jedan dodir, ni jedna pusa nije otvorila vrata svjesnoga.
Nije plakala. Ne tada. Ne pred njome. Sada su suze kapale po procvalim begonijama. Njezinom najdražem cvijetu.

Nije htjela, nije mogla prihvatiti...
Zaborav, koji je nesvjesno,koji briše sjećanje na događaje, koji briše slike lica, briše igranja i odrastanja. Ovakav zaborav ne priznaje praštanja, rađa srahove nestajanja. Biti i postojati, ne biti svjestan postojanja, je zaborav koji briše svjesno.
Ne opet, ne ponovno, ne sada.

****
Igrala se u pješčaniku pod gustom krošnjom trešnje. Gradila je kućicu sa cvijećem. Na trijemu su sjedile tete i tiho razgovarale. Čula je ona svaku riječ njihovog razgovora. Iz zelenih očiju suze su kapale i cvijeće zalijevale. Plakala je ona za djevojčicom koju je majka zaboravila. Znala je ona da ne pričaju o nezinoj mami.Njezina mama, samo na kratko ju je ostavila. Nije je zaboravila, nije se ponovno udala. A i da jest, i da je drugu bebu rodila, na nju nikada nebi zaboravila.

Navečer,čekala je da teta zatvori vrata. Polako se digla iz kreveta. Dugu spavaćicu ručicama držala. Hodala je na prstićima do prozora. Zavjesa nije bila pomaknuta do kraja. Priljubila je svoj mali prćasti nosić uz prozorsko staklo. Ručicama je maknula nestašne smeđe kovrče. Da joj ne smetaju. Da joj pogled ne sakrivaju.

Vani je bila tiha noć. Veliki mjesec nebom je plovio . Zvijezde su žmirkale. Dvorištem su se sjene provlačile. Strašno su izgledale. Nije se prestrašila. Nije odustala. Širom otvorenih zelenih očiju u nebo je gledala. Zvijezdu padalicu čekala. Kao onu na boru, osvijetljenu žaruljicama.

Teta je rekla da zvijezda padalica ispunjava želje i donosi sreću.
Ona ima samo jednu želju.
Noć ju je prevarila. Opet je zaspala.U snu se sretno smješkala.
Majka ju je u krevet stavila, majka joj je uspavanku pjevala...
Ujutro je dlanovima suze obrisala. Samo je ona znala da je zaspala. I sanjala.
Onda, jedne ljetnje noći, dočekala je nebo prepuno zvijezda padalica. Odabrala je jednu zvijezdu. Rekla joj svoju želju.
Čekala je....i dočekala.
****
Danas joj je sa osmijehom na umornom licu, rukom pokazala na praznu fotelju.
Klara je sjela.
-Primakni fotelju, rekla je majka.
Primila je njezine ruke i nije ih puštala. Dragala ju je po licu.Klara se dizala i grlila je. Lice joj se zarumenilo od nježnih majčinih dodira i poljubaca.

Baš kao i onoga dana kada su se dvorišna vrata uz škripu otvorila. Na njima se majka pojavila.
Primila ju je u naručje, visoko dignula, u svaki obraz jednu glasnu pusu dala.Dok su odlazile, veselo je skakutala u novim sandalama i šarenoj haljinici. Čvrsto je držala majčinu ruku. Nije ju ispuštala.
Ni onda, ni danas.

Dok se vraćala lice joj je bilo vedro i nasmijano. U zelenom pogledu sakrile su se sve boje proljeća.
Iza pogleda sumrak je ostavio tračak sjete i nagovještaj tjeskobe ..za onim danima koje su propustile, za onim saćem što ga zajedno nisu napunile, za onim danima koji dolaze, koji sa sobom sve više odnose.

I život i dan imaju zoru i sutone. Izmjenjuju se svjetlosti i tame, radosti i tuge.

Tiho je uzdahnula. Zaustavila je auto i izišla vani.

Opet je bila noć , mjesec i zvijezde. Pogledom je nebom prelazila. Jedna zvijezda je padala.

Klara je želju poželjela.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se