Koga voliš vole

Rasle smo gotovo u isto vrijeme, ja sam nešto starija ali ne bi se reklo.
Ružno je reći da smo savršene, mi to i ne govorimo, samo svi okolo jesu.
Dugo sam imala komplekse zbog bokova, ono, ne može pravo muško da
se ne okrene, a ja pogodila sramežljiva. To je prebrođeno, dok moja suparnica,
supatnica i susvašta nema tih problema. Prilično je visoka, vitka, ušminkana
a čvrsto na nogama. Ona je Klara, a ja Barbara, obje smo na moru, osim što
ja gotovo i ne izlazim, dok ona more gleda iz fine šumice malo iznad. Nekako
su njoj svi lakše prilazili i "tražili ruku", ali ja sam bila malo nepristupačnija i
nisam se dala u bescijenje. Onda je naišao ON, najprije je pogled podigao
visoko kao i nos, očima je skidao Klaru i samo nekoliko puta procijedio: hm,
tako, može mala" ne pitajući jadnu Klaru baš ništa. Samo se okrenuo i zaputio
prema uvalici gdje sam ja toćala noge i onda drsko zagazio, "očepio me", ja
se malo zaljuljala i pratila slijed radnji. Odmjeravao, malo bi pipkao oko bokova,
pa opet gledao duboko, ono, hoće mi u dušu ući. Činilo mi se da je kapitulirao,
kako neće pored ovakve ljepotice, a opet se mislim, zar i Klaru nije gledao isto.
Nismo trebale dugo čekati, Klarina ruka je isprošena, a ćaća znajući da je ovaj
do vrata u kunama i ostalim valutama, tražio je dotu od zeta, ja tebi ljepoticu,
a kvaliteta vrhunska, godinama se ćaća za nju mučio i zaduživao, zato je i
ispala tako dobra. S druge strane crkavala sam od ljubomore, kad slijedeći dan
eto ti ga kod moga ćaće, hoće i moju ruku, kao i sve što uz to ide. Ćaća pristao, 
a ja ovako lajava ne odolih pa ga pitam: "pa koga ti voliš vole, Klaru ili mene?" On
me pogleda telećanski, kako to samo oni znaju i važno odgovori: "Pa što ti je vila
bez jahte ljubavi, izgaram za Klarom, a s tobom ću ploviti i na tebi se opuštati".
Prošlo je petnaest godina a nas dvije smo presretne, nevažno što je veza bigamijska.