ljevica

srijeda, 27.08.2008.

VJERA U BOGA NA OLIMPU

U prošlom postu objasnili smo vam zašto su hrvatski vaterpolisti (a odmah potom i hrvatski rukometaši) na Olimpijadi u Pekingu ostali bez medalje. Ovim postom objasnit ćemo vam kako se troje drugih hrvatskih olimpijaca, unatoč komunističkim progonima, uspjelo domoći medalje. Riječ je dakako o Filipu Ude, Martini Zubčić i Sandri Šarić. Filip Ude je izjavio kako vjeruje da je Bog uz njega u svakom trenutku. "Svaki dan molim i čitam Bibliju. Siguran sam da smo svi povezani s Bogom. Bog nam uvijek i u svemu pomaže, a i sama molitva je, kako smo naučili, razgovor s Bogom" reče naš Filip. Osim toga poručio je mladima da vjeruju u Boga jer Njegova pomoć sigurno neće izostati. Ne smijemo izostaviti niti činjenicu da je za vrijeme natjecanja Filip u čarapi nosio srebrni križ (raspelo) i osvojio srebrnu medalju! Eh da je barem križ bio zlatni... Martina Zubčić je rekla, da svaki put prije nastupa izmoli krunicu. Od svih čestitki za osvojenu brončanu medalju na olimpijadi, najdraža joj je ona u kojoj je njena prijateljica napisala, da je Gospa uslišala molitve. Ne zaboravite, Martina je bila i na meču, kada se Sandra Šarić borila za medalju. Rekla je, da je samo šutjela i molila se za nju u sebi. Sandra je osvojila broncu. Dakle, situacija je čista kao suza: medalje na olimpijadi mogu osvojiti samo pravi vjernici. Prema tome, dragi naši vaterpolisti i rukometaši, drugi put manje se bavite politikom i pisanjem priopćenja o komunistima, nego krunice i Bibliju u ruke, pa na molitvu!

- 13:11 - Komentari (4) - Isprintaj - #