|
|
| < | listopad, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Moj drugi blog, koji će, nadam se bit bolji od prošlog. Mjesto gdje ću izražavat svoje mišljenje bez da mi itko upada u riječ. Kom se da čitat, nek čita, kom se ne da ne mora... Welcome na moj blog!
Btw. ono što bi bilo lijepo za napomenuti (a što je i prije bilo pisalo)... Ako ste prvi put na blogu (ili nema veze, može biti i ko zna koji put) ne morate ostaviti brdo komentara, dovoljno je sve smjestiti u jedan =)) Lijepo pročitajte post, prokomentirajte i ja ću to isto napraviti i vama. Čak ću vam i nabacat komentare ako želite, but please, don't do that to me =))
I još jedna stvar za one koji su prvi put na blogu; nemojte doći i ostaviti dvije riječi uz obaveznu svrati do mene frazu jer ću takve komentare od sada pa na dalje ubuduće (kes) brisat i neću posjetiti taj blog, a kamoli komentirati. Lijepo pročitajte i komentirajte post i ja ću to učiniti i vama.
Do čitanja.
Potpišite peticiju protiv dječje pornografije! Nije potrebno ostavljati osobne podatke, potrebno je samo stisnuti na Light a candle i zapaliti svijeću. Link
Kolko me dobro poznaješ?!
Moj prošli blog
Cimerca
Angels
Ivonka
PiKa
Sheena
ban_ana_nas
Half the woman she used to be
Pa da kažem i poneku o sebi...
Zovem se Martina i rođena sam 26.12.1989. i volim svoj datum rođenja (vjerovali ili ne). Rođena sam u Sisku i, ako za išta mogu reć da baš ne volim, onda je to ovaj grad, i s razlogom. Imam mnogo nadimaka. Da ne nabrajam sve, najvažniji su Keka i Tinkica.
Maturantica sam srednje medicinske škole, a kroz ove 4 godine, shvatila sam, premda sam to i oduvijek znala, da posao medicinske sestre nije za mene. Stoga želim, a i svim silama se trudim da upišem filozofski fakultet - psihologiju ili engleski i španjolski jezik. Nadam se da će mi se trud i učenje isplatiti i da ću uspjeti. Uvijek mi je bila želja biti doktorica, al na kraju je ipak prevladao racionalni dio mene i odlučih se za filozofski fakultet.
Ljudi koji me bolje poznaju znaju da sam dosta komplicirana osoba, u svakom pogledu. Jedan dio mene ćete upoznati čitajući moje posteve, a drugi dio...valjda ni ne trebate znat, dosta je prvi.
Još jedna stvar koju volim su jezici. I to je mnogima čudno budući da njima to šteka. Al ja ih obožavam. Pogotovo engleski i španjolski. I znam ih dosta dobro. No, još želim naučiti i francuski i znam da hoću samo dok nađem vremena.
Volim čitati knjige i, kad mi se neke zaista svide, ne prestajem čitat dok ne pročitam do kraja. Pa tako čak i ultra debelu knjigu pročitam za dva dana. Omiljena spisateljica mi je Tess Gerritsen i uživam čitajući njene knjige, koje nažalost, nisu sve izašle u Hrvatskoj, no nadam se boljim danima.
Eto toliko. Zasad.
Dobro sad, budući da je u modi pisat o frendovima, onda ću i ja (kud svi, tud i mali mujo) pa da krenem... Idu od Ž do A tako da ne idu po tome kolko kog najviše volim.
Tea: moja Picuša. Totalno okačena osoba i uvijek spremna za zajebavat se. Od nje se stvarno može očekivat svašta (u pozitivnom smislu). Čak i kad lupi ogromnu glupost uvijek je smješno. Zna bit naporna, no i to se preživi. Pico!!!
Mirela: Zvana Leluška. Moja susjeda, ujedno Ecina sestra. Super cura, pogotovo u onim našim šetnjama i vožnjama biciklom po nasipu pa guranja bajka uzbrdo
(al i to je za ljude). Poznajemo se već 9 godina i stvarno nam je super.
Mihaela: Moja žena. Iako ima još 5 žena uz mene. :D Volimo se zajebavat i totalno je kul i otkačena osoba. Jedna je od najboljih ljudi koje znam. Voli Kimija Raikonena i Finsku.
Margareta: S njom se nikad nisam pretjerano družila, a sad na kraju ovog trećeg razreda shvatila sam kako je ona fenomenalna osoba, iskrena i poštena i zaista mi je žao što se nismo družile. Kad bi imala priliku ponovo krenuti u srednju i popraviti neke greške, definitivno bi se družila s njom od početka.
Lucija: Cura koja sjedi samnom u klupi. Nakon premišljanja shvatih da mi ipak nije best frendica. Previše je kmezava i djetinjasta za mene i lako se naživcira što će joj u budućnosti donijeti jako, jako puno problema.
Kristina: Ona koja me voli štipat, škakljat (što boli), gnjavit, davit, prčkat po kosi, a opet ju tu stavim. Inače je dobra, no kad je uhvati žuta minuta, uvijek sam ja ta koja najebe. Damn.
Karolina: Cura iz Popovače. Od muzike sluša sve ono što ja ne slušam, no opet se dobro slažemo. Katkad zna biti vrlo iritantna (kad iam pms) i zna vrištat na uho, no sve se to da zanemarit. Jea Karolino.
Ivona: Micica. Spada mi u najdraže ljude u razredu, definitivno najduhovitija i najzabavnija. Otkačena je, voli se zabavljat i iskreno se veseli tuđoj sreći. Veoma je posebna i drago mi je što mi je prijateljica.
Eco: Moj best frend. Leluškin brat. Znamo se isto devet godina i za to vrijeme smo se jako sprijateljili pa se super zabavljamo kad smo vani. Lud je za igricama i crvenom bojom (razlog nećem otkrivat).
Dora: Moja naj frendica s neta. Ne znam šta bi bez nje i bez naših blesiranja na msn-u skupa s Đipalom. Poznaje me veoma dobro i mnogo bolje od ostalih osoba, valjda zato što provodimo toliko vremena zajedno. Poznajemo se i uživo te tako prijeđosmo onu granicu net prijateljstva i postadosmo frendice i uživo.
Don: Moj frend iz osnovne. U početku smo se mrzili no ubrzo se to promijenilo pa smo si postali super. Bio mi je jedan od najboljih frendova tih par godina. Dok se nije odselio nekoliko ulica dalje. No i dalje se družimo.
Brane:Moj najbolji frend s neta. Dugo je vremena prošlo dokad se nismo upoznali uživo, ali na kraju je to ipak uspjelo. Valjda ćemo idući put moći duže biti uživo. Jedan je od mojih najdražih ljudi s kojim se savršeno razumijem. Micica. Veliki je cajkaš i obožavatelj Cece...XD
Armin: Zvani Blinko. Moj susjed. Znamo se već devet godina i iako je u posljednjih godinu dana bilo znatnih promjena i dalje smo super. Zakon lik, obožava metal i svoju čupavu kosu (koju ja mrzim).
Ana: Šveđanka. Komplicirana osoba, često u bedu, al zato ima mene ako osjeti da mi neki problem treba reći i ako očekuje savjet.
Eto toliko o ljudima koji moj život čine boljim. Keep doing it!!
..................................................................
Život je prilika, iskoristi je.
Život je ljepota, divi se.
Život je blaženstvo, okusi ga.
Život je san, ostvari ga.
Život je izazov, prihvati ga.
Život je dužnost, obavi je.
Život je igra, igraj je.
Život je dragocjen, pazi na nj.
Život je bogatstvo, čuvaj ga.
Život je ljubav, uživaj je.
Život je tajna, otkrij je.
Život je obećanje, izvrši ga.
Život je tuga, nadvladaj je.
Život je pjesma, pjevaj je.
Život je borba, prihvati je.
Život je tragedija, suprotstavi se.
Život je pustolovina, ne bježi od nje.
Život je sreća, zasluži je.
Život je život, brani ga!
Majka Terezija
Moje omiljene mudre izreke:
- "Ne trudi se da što više posjeduješ, već da što više postigneš; jer ono što imaš, možeš u trenutku izgubiti, a ono što jesi ne može ti nitko oduzeti."
- "Svatko želi biti netko; nitko ne želi raditi na tome."
- "Kakva bi tišina nastala kad bi ljudi govorili samo ono što znaju."
- "Pesimista je optimista sa iskustvom."
- "Herojstvo je ocajnički postupak uplašenog čovjeka."
Ako je zeleno i kreće se: biologija,
Ako smrdi: kemija,
Ako ne funkcionira: fizika,
Ako je nerazumljivo: matematika,
Ako nema smisla: ekonomija i sociologija,
A sve zajedno čini: medicinu.
Pesimist vidi teškoću u svakoj prilici. Optimist vidi priliku u svakoj poteškoći.
Sir Winston Churchill
Ne vjeruj zato što je to mudrac rekao,
Ne vjeruj zato što je to uobičajeno mišljenje,
Ne vjeruj zato što je to zapisano,
Ne vjeruj zato što je to prorečeno,
Ne vjeruj zato što netko drugi to vjeruje,
Ali vjeruj sam onom što si sam prosudio da je istina.
Siddhartha Gautama Buddha
Kakva je čovjekova želja, takvo mu je i djelovanje. U skladu s tim kako djeluje takav i postaje.
Brihadaryka Upanišada
Za mudru osobu cijeli je svijet učitelj a za budalu je cijeli svemir pun neprijatelja.
Charaka
Život prihvaćam bezuvjetno. Većina ljudi traži sreću pod određenim uvjetima. Ali sreću možemo osjetiti jedino kad ne postavljamo uvjete.
Arthur Rubinstein
Iluzija je da izvanjski događaji imaju moć povrijediti vas. Nemaju. Vi ste taj/ta koji/koja im dajete moć da vas povrijede...
A. Mello
Jedini način da izbjegnemo greške je steći iskustvo.
Jedini način da steknemo iskustvo je činiti greške.
Čovjek s iskustvom
Ako niste spremni da se mijenjate svakog trenutka, nećete nikada spoznati istinu.
Vivekananda
Jučer sam bio pametan. Stoga sam želio mijenjati svijet. Danas sam mudar. Stoga mijenjam sebe.
Sri Chinmoy
Nasljeđujemo rođake i tjelesne odlike i njih ne možemo izbjeći; no možemo birati odjeću i prijatelje, pa stoga dobro pripazimo da nam i jedno i drugo dobra pristaje.
Volney St. Reamer
Bol je neizbježna, patnja je, međutim, stvar izbora.
Drugi neće doći u iskušenje da viču ako im se ti obratiš šaptom.
Od stajanja na mjestu svaki korak je bolji.
Odlučnim izražavanjem naše volje, pred nama će se otvoriti mnoga zatvorena vrata.
Seyed Hossein Nasr
Ako želiš živjeti u miru moraš zaboraviti zlo koje ti je učinjeno i svako dobro koje si ti drugima učinio.
U svakom su čovjeku tri osobe: ono što misli da je;ono što drugi misle da je;i ono što zaista je.
Stvari ne vidimo kakve jesu nego ih vidimo kakvi smo mi.
Talmud
U sebi imaš sve što je potrebno. Koristi to slobodno umjesto što tražiš stvari izvan sebe.
Ma Tzu
Shvaćanje je sada, ne sutra. Sutra je daleko za lijeni um, tromi um, um kojega nije briga. Transformacija će se jedino desiti sada; revolucija je sada a ne sutra.
J. Krishnamurti
Zbog jedne riječi čovjeka često smatraju mudrim, a zbog jedne riječi često ga smatraju glupim. Uistinu moramo dobro paziti što govorimo.
Konfucije
Mjera je mentalnog zdravlja sklonost pronalaženja dobroga u svemu.
John M. Templeton
Kakve su ti uobičajene misli takva će biti i narav tvoje duše - jer misli duši daju boju.
Marko Aurelije
Ako si se zuputio prema cilju i putom počeo zastajkivati da kamenom gađaš svakoga psa koji zalaje na tebe, nikada nećeš stići na cilj...
F. M. Dostojevski
Naša najveća pogreška je naša preokupacija sa greškama drugih.
Khalil Gibran
Čovjek koji ne čita dobre knjige nema nikakve prednosti nad čovjekom koji ih uopće ne zna čitati.
Mark Twain
Djevojka upita svog decka: "Da li si zaljubljen u mene?" - On odgovori - Ne!
Ona ga pita: "Mislis li da sam lijepa?" - On odgovori Ne!
Ona ga opet pita: "Da li sam ja u tvom srcu?" - On odgovori Ne!
Na kraju ga upita: "Da te napustim, da li bi plakao za mnom?", a On opet odgovori Ne!
Okrenula se i veoma tuzna odlucila da ode od njega. On ju na to zagrli i kaze joj:
"Ja nisam zaljubljen u tebe - ja te volim!"
"Ja mislim da ti nisi lijepa - ja jednostavno mislim da si prekrasna!"
"Ti nisi u mom srcu - ti si moje srce!"
"Ja ne bih plakao da me napustis, ja bih umro zbog tebe!"
Ovih dana sam opet poprilično bez inspiracije. Ovaj...Da....Aha...Definitivno. Tako da iam filing da će ovaj post biti najgluplji dosad, al neka, mora biti i jedan takav. A to će biti ovaj.
Jeda da oće?
Oće.
Da.
Of skroz.
Ovi dani su tako bezvezni, a vrijeme užasno sporo ide. Jedva čekam zimske praznike, da se odmorim od škole. A onda ću jedva čekati kraj škole. Uglavnom, škola je postala užasna gnjavaža, davež i smetnja. Iako stalno govorim da mi je škola najmanja briga (što i je) ipak u nekim situacijama stvarno pika u oko.
Kao, na primjer, sad.
Pa opet, znam da ću, kad krenem na faks, željeti ove dane da se vrate. Ali, na greškama se uči. Šteta što se takva greška neće moći ispraviti. Iako, sad znam da griješim žureći se ovako, pa opet ništa ne poduzimam. Jel ima to svrhe? Nema. Ma, ovih dana ništa u mom životu nema svrhe, a ovaj post pogotovo.
Mah, nema svrhe ovo i dalje zapetljavati, mislim da stvorih dostatan čvorić u prethodnom odlomku.
Dobih ovih dana od frendice slike s maturalca. Nekak se vratila nostalgija za tim danima. Zezanje u sobi, klaparanje po hotelu, šetnje Pragom, hodanje po svim onim silnim dućanima, kupovanje robe, suvenira, poklona...Pa čak mi fali i onaj svakidašnji isti ručak u Mekdonalcu...A govorila sam da nakon maturalca godinu dana neću ići u Mekdonalc...A sad mi ipak fali čak i to. Pomfri, eh. Brings out memories.
Sjećam se kako sam iz dana u dan, na temelju dobrih i loših iskustava na maturalcu, razmišljala o tome što ću reći ljudima kako je bilo kad se vratim. Hoću li reći: Fenomenalno!, Super!, A dobro..., Moglo je i bolje.., Grozno, etc. Pa moram priznati da mi se u nekim situacijama činilo da maturalac i nije onako fenomenalan kako su ga drugi opisivali kad su mi govorili o njemu. A sad, ipak, moram zaključiti da je bio fenomenalan. Tako želim ići natrag, odmaknuti se od Siska, uobičajenih zgrada, uobičajenog smrada i opet želim vidjeti hrpu trgovina, mnoštvo ljudi i turista. Life sucks.
I da, kako ne bih ispala jedina koja nije metla sliku s maturalca na blog, ajd, ajd, stavit ću.
Ja sam ova s crvenom kosom za one koji me ne znaju. :D
Lucija i ja.
Ovo je neka plavuša koja je išla ispred autobusa i zbog koje je bus išao sporo... loooool
I naš hotel...:D
I da, više mi nije onak crvena kosa, već se farbah, pa to od smeđeg na kutiji ispalo nekak tamno crveno, pa se onda na slici na kraju vidi ljubičasto il štajaznam koja boja. O.o
Pa mi je sad kosa nekak ovak:
Al zapravo se men čini da nije baš tak neg se to samo na slici čini. O.o Uglavnom... :|
I sad baš kad mi se nekak stavljaju slike...
Ovo je mala Nivea...loooool
E sad me Nivea totalno ubila u pojam pa tako vidjeh sliku velike štikle u Pragu al mi je se ne da uploadat...:D A možda štikla bude za sljedeći post.
o.O
Misliš, ha?
Nikad o nekim stvarima ne razmišljam tako jako da se zapitam ima li u tome stvarno neke istine ili su tu samo zato da se određeni ljudi time zabavljaju. Pa opet, kad se nađem u nekoj raspravi tako, ne mogu a da se ne zapitam, ili sama porazmislim o tome i uvidim da li ja isto tako mislim.
Pa se nađe skupina ljudi kojima je 2007. godina donijela mnogo nedaća i loših stvari, razvoda, smrti, otkaza, nesreća, loših vijesti, etc. Pa zašto to tako ako bi 7 trebao biti sretan broj, bar po tome što je Bog napravio svijet za 7 dana ili tako nešto, ne petljam se u religiju toliko.
Nijednu proteklu godinu, kao ni sadašnju toliko ne analiziram kako bi zaključila je li ona bila dobra i loša za mene i moje bližnje. Pa opet, unatoč svim tim pričama, 2007. godinu ne smatram nimalo lošijom od prethodnih, dapače. Možda je 7 ipak meni sretan broj. Ali ne, ne priklanjam se brojevima ni ničemu drugome. Neće mi jedan broj donesti sreću. Ali, opet ne prestajem razmišljati o tome. Što ako se desi nešto loše do kraja godine?! Ne želim misliti o tome.
Druga priča ide ovako: ljudi kažu da će se dogoditi baš ono čega se najviše bojiš. Odmah pomislih na to čega se ja najviše bojim. Pa zar ima tako nešto osim paukova? Ne, valjda. Nikad nisam smrt bližnjih smatrala nečim čega se jako bojim, jer znam da je to neizbježna stvar koja se kad-tad mora dogoditi makar bila shrvana tada. Ali, nije se dogodilo tako nešto strašno još, hvala Bogu. Pa među svim tim pričama, nekima se ostvario u kratkom vremenu i taj strah. Znači li to da se ne smijemo ničega bojati niti pomišljati „što bi bilo kad bi bilo“ kako se to zaista ne bi ni ostvarilo?! Neće li to kod nas onda izazvati strah od straha? Čemu to onda vodi? Ala, komplicirano. A ima li onda ovaj tekstić logike?
Pazi što misliš...
...jer sve što odabereš misliti postat će istina.
Ne postoji apslolutna istina, već samo skup subjektivnih istina. Svatko od nas ima svoje iskustvo i naše misli su odraz upravo toga. Često odabiremo misliti na način na koji su mislili naši roditelji.
Ako su to negativne misli kao 'ja sam nesposobna', 'teško se koncentriram', 'nemam sreće u ljubavi' ili 'rođen/a sam da patim', onda će se nakon nekog vremena te riječi početi ostvarivati. Ti možeš kreirati svoju istinu za sebe.
Rekla bih da ima. Pa opet, nikad nisam o ničemu tako negativno mislila da bi mi se te negativne misli odrazile u životu. Daklem, nije mi se desilo ništa loše u 2007., ne bojim se ničeg toliko da bi se to ostvarilo i ne uvjeravam se u ništa pesimistično. Što bih ja sad trebala misliti po svemu tome?! Da ću živjeti happily ever after? Not. Pa opet me nešto kopka i ne da mi mira, a ni sama ne znam što to. Ali, istinabog da se sad bojim tog straha koji bi mogao dovesti do njegovog ostvarenja. Ili je to samo puka slučajnost kod osoba koje su to doživjele. Ali, vrijedi li riskirati i uvjeriti se u to tek kad se tebi nešto dogodi? Ne.
Onda se tako neću ničeg bojati.
Valjda. Ala, i dalje me kopka to nešto, a ni sama ne znam što.
Hoće li proći? Da. Valjda. Moram misliti pozitivno samo.
Ma bit će to oke.
Valjda.
I mislim da bi stvarno trebala završiti s ovim. Preopteretila sam mozak. Eto me blejim ko jelen u farove. Logike bez.
Idem sad. U Vegas. U mislima. Uuu.
„I reć ću ja vama još nešto! Ja stvarno ne znam što vama taj Prag radi, al nakon što se vratite iz tog Praga, ko da vam ništa u glavi ne ostane! Kud vam se ne da učit, kud ništa ne možete zapamtit, kud ne pazite na satu, kud krećete bježat sa svakog usmenog i pismenog ispita! Ne kažem ja da ćete vi to tako napravit, ja samo kažem kako su radile druge generacije!“ – reče Božena prvi dan škole nakon maturalca sva zajapurena našom neposlušnošću.
Božena je inače naša profa iz zdravstvene njege. Disco queen. Legenda, iako imadosmo nekolko nesuglasica i svađa u drugom razredu koje su potrajale cijelu godinu. Al pomirile smo se mi. Dobra je ona.
Mišljah si, njaah, ma neće to tako biti, ne s nama. Al eto, nikad ne reci nikad. Pa tako, nakon jučerašnje zbrke na satu koju smo napravili zbog greške jednog tehničara u svezi s praksom, mojoj grupi zapadnu dva uzastopna dana prakse. I tako, kako ću ja to danas naučit, ujutro praksa, a popodne pitaju tri predmeta?! Ma rekoh, neću ja doć u školu. I tako bijaše. Uglavnom ja to tako oduvijek radim kad se nađem u tako nekoj...Stupici (nda). Al onda cijeli razred odluči pobjeći zadnji sat, najgoreg profesora i predmet. Uh, što smo najebali sutra...Ali, okrivimo Prag! Prag je kriv. Ja bi nazad.
Na kraju se isplatilo što nisam došla jer me prozvala profa još jedan predmet. Današnja eskivacije, dvije jedinice izbjegnute. :D Zahvalimo Pragu. A možemo i Beogradu. A možemo i Europi. Ma svima, samo ne hrvatskoj. Nda.
Danas smo na praksi bili na pedijatriji. Rekoh, dobro, bar djecu volim. Pa tako dođosmo, sestra nas provede kroz odjel, upozna s dječačićem koji je jako veseo kao da nije u bolnici, te prođemo pored bebice koja je spavala. Budući da jako volim bebe, užasno se htjedoh vratiti i igrati s njom. I nakon što smo pospremili ninja kornjače malog Nine koji je i dalje jako veseo trčao po hodnicima i svojevremeno se zaletavao u neke od soba, nakon što smo popričali s ostalom djecom, konačno otiđosmo do bebice koja se već bila probudila. Pa pomislih da napokon imam priliku biti s tako malim djetetom, obično takve najviše volim. I tako joj priđemo, pogledamo, i kaže sestra da je rođena bez jednog oka. A tako je lijepa, slatka, malena, dobra. Ostatak vremena smo proveli uz nju, dragajući je i gledajući kako ima malene ručice, prste i noktiće. Prekrasno nešto. I k tome je dobra i vesela, ne plače i nije kmezava kao većina drugih šestomjesečnih beba. Pa je opet život tako okrutan da nema jednog oka, što će joj u budućnosti zadavati probleme. Bilo mi je užasno žao, kao što je i inače kad čujem ili vidim da je neko dijete rođeno s nekom anomalijom. Al ovo pogotovo. Onda je došlo vrijeme da odemo i pozdravimo se s njom. Ona je i dalje bila vesela i dobra te nastavila mahati nogicama dok smo se mi udaljavali. Pa ja tako volim bebe!!
I ja bi jednu.
Al ne zasad.
Ima vremena.
Nda.
Nećem se žurit.
:|
I da, još nisam našla pravi dizajn pa ću ih nastavit ovak mijenjat ko čarape. Kad su ovi iz blog.hr lijeni. Da.
Grr.
