KNJIGA MUDROSTI



30.01.2015.
Ja funkcioniranje države vidim ovako nekako:



Zamislimo državu kao sustav za proizvodnju sendviča. Radnici (8) proizvode sendviče i šalju ih državi (2), koja uzme dio sendviča koji prođu ispred nje. Država onda svoje sendviče dijeli onima koji ne rade sendviče - liječnicima (3), umirovljenicima (4), vojsci i policiji (5), učiteljima (6) i naravno državnim službenicima (2). Sendviči koje država nije uzela dolaze poslodavcima (7) koji onda dio zadržavaju za sebe a dio daju radnicima (8). Radnici dio svojih sendviča daju djeci (9).

Najvažniji parametar sustava je BRZINA (1) kojim sendviči putuju po traci.

Država mora namiriti svoje potrebe i potebe onih koji ne rade sendviče, što znači da će uzimati onoliko sendviča koliko joj treba. Recimo, svaki peti. Ako se brzina poveća, onda joj možda neće trebati svaki peti nego svaki šesti ili sedmi, a svi njeni štićenici će biti siti i sretni. Ako se brzina smanji, onda će država morati uzimati svaki četvrti ili svaki treći sendvič kako bi namirila svoje potrebe, ali onda će manje ostati radnicima koji će možda ostati gladni. A to nije dobro, jer gladni radnici sporije proizvode sendviče, i brzina pada. A kod pada brzine, država mora uzimati veću količinu sendviča...

Detaljnije, dijelovi procesa izgledaju ovako:

1. Brzina trake
Najvažniji parametar sustava, brzina kojim sendviči putuju kroz sustav. Mjerimo je, recimo, brojem sendviča na dan. Ako je brzina manja, država mora uzimati veći dio sendviča. Ako je brzina veća, država može više sendviča ostavljati na traci. Cilj sustava je POVEĆATI BRZINU. Ako je brzina premala, država će uzimati više sendviča za svoje potrebe i radnici će biti gladni. Gladni radnici proizvode manje sendviča. Manje sendviča u znači da će i svi ostali biti gladni.

2. Državni službenici
Oni se brinu oko toga da se uzima dio sendviča i da ih se raspodjeljuje pomoćnim službama, odnosno svima onima koji ne proizvode sendviče izravno nego se brinu za neke druge stvari u sustavu. Ako ih je premalo, ne stižu uzimati sendviče s trake i dijeliti ih onima kojima treba, i ljudi u pomoćnim službama gladuju.

3. Liječnici
Oni se brinu za zdravlje svih sudionika. Ako ih je premalo ili gladuju, brzina se smanjuje jer su radnici bolesni.

4. Umirovljenici i ostali uzdržavani članovi
Ovdje spadaju i svi ostali sudionici sustava koji nemaju nikakvu specijalnu funkciju a žive od sendviča koje im daje država, recimo teški invalidi ili nezaposleni ili umjetnici. Oni nemaju nikakvog izravnog utjecaja na proces, ali ako su gladni onda djeluju nemotivirajuće na čitav sustav i brzina se smanjuje.

5. Vojska i policija
Oni se brinu za to da se proces odvija uredno. Ako ih je premalo ili gladuju, smanjuje se količina sendviča na traci jer ih ljudi kradu. Krađa sendviča ne prolazi neopaženo, radnici postaju depresivni, proizvode manje sendviča i brzina se smanjuje.

6. Učitelji
Oni se brinu za to da se djeca (9) educiraju za uloge koje će jednog dana zauzeti u sustavu. Ako ih je premalo ili gladuju, pada kvaliteta školovanja, i radnici puno sporije rade sendviče i time brzina pada.

7. Poslodavci
Oni se brinu za to da sendviči dođu na traku i raspodjeljuju radnicima sendviče koji su završili svoj krug na traci. Ako ih je premalo, radnicima postaje problem stavljati sendviče na traku i brzina se smanjuje. Poslodavci za sebe zadržavaju dio sendviča, i sami odlučuju koliko će dati radnicima. Poslodavci se i prihvaćaju tog posla upravo zato što mogu za sebe zadržati dio sendviča, i bez toga postaju depresivni i prestaju raditi svoj posao, a brzina pada.

8. Radnici
Oni rade sendviče. Bez njih, svi u sustavu bi gladovali. Teoretski, njima sustav nije niti potreban, ali zbog potrebe održavanja pomoćnih službi sustav mora postojati. U primitivnijim vremenima kad su radnici izravno lovili hranu i branili svoje obitelji, u edukaciji djece je sudjelovala čitava zajednica a liječenje se svodilo na šivanje rana, kuhanje čaja i čekanje, radnici su sami raspodjeljivali sedvniče svojim suradnicima. Danas, radnici su također ovisni o radu sustava, i žive od sendviča koje dobivaju od poslodavaca (7) ili koji im ostanu nakon što prođu čitav krug (ako su sami sebi poslodavci). Ako su radnici bolesni, depresivni ili needucirani, sporije proizvode sendviče. Ako su gladni, proizvodit će sporije, ali će pokušati kompenzirati problem time što će imati manje djece (9).

9. Djeca
Naša nada za budućnost. Djeca svoje sendviče dobivaju izravno od svojih roditelja radnika. Djeca se školuju za uloge koje će jednog dana zauzeti u sustavu. Ako su djeca gladna, radnici će postati depresivni i proizvodit će manje sendviča.

U svemu ovome postoji jedan mehanizam koji nije nacrtan, a radi se o životnom vijeku sudionika. Sudionici počinju kao djeca (9), a educiraju se za neku ulogu u sustavu. Kvaliteta njihove buduće uloge ovisi o tome koliko su dobri njihovi učitelji (6). Broj djece ovisi o tome koliko su njihovi roditelji (8) sretni i siti. Sudionici svoj put kroz sustav završavaju u skupni umirovljenika (4), odnosno uzdržavanih članova društva, bilo zato što su prestari da bi obavljali neku drugu funkciju ili zato što su nisu u stanju obavljati neku od tih funkcija. Oni ne utječu izravno na brzinu trake, ali ako radnici (8) vide da umirovljenici gladuju, postaju depresivni i brzina zbog toga pada.

Ono što je ovdje bitno su omjeri broja djece u odnosu na broj radnika, te broj umirovljenika u odnosu na broj radnika. Ako je umirovljenika previše, onda će za njih biti potrebno izdvajati više sendviča, što znači manje sendviča za radnike. A manje sendviča za radnike znači smanjenje brzine i manje djece. Ako je djece premalo, onda se s vremenom smanjuje broj radnika koji rade sendviče jer nema tko zamijeniti one koji odu u mirovinu. A manje radnika znači i manje sendviča, i brzina trake opet pada. Začarani krug, ili spirala prema dolje.

Konačno, postavlja se pitanje na koji način povećati brzinu?

Prvo, radnici moraju biti zdravi, optimistični i siti.
Drugo, potrebno je povećati broj djece.
Treće, potrebno je povećati kvalitetu edukacije djece.
Četvrto, potrebno je popraviti omjer umirovljenika i radnika smanjivanjem broja umirovljenika ili povećanjem broj radnika.
Peto, potrebno je pronaći mjesta u sustavu na kojima se nepotrebno troše ili zadržavaju ili nestaju sendviči. Recimo, tko je u sustavu sit i sretan?

I to je sad zadatak za razmišljanje...

Margina - Prijepis - Ne zaboravi!

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.

Život u čudnijem svijetu

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se