KNJIGA MUDROSTI

Domaća svinja živi svinjski, i svoje dane provodi žderući i gledajući televiziju (ili što već svinje rade kad ništa ne rade). Na kraju završi u kobasicama.
Divlja svinja živi u divljini i najopasnija je životinja koju tamo možete sresti. Ako i završi u kobasicama, na nju idu lovci dobro naoružani, s psima i pištoljem velikog kalibra za svaki slučaj.

Već dugo vremena tvrdim ljudima oko sebe kako bismo mi svi zapravo željeli živjeti kao domaće svinje, ali se onda bunimo kad dođe kolinje. Tražimo svoje pravo da ne završimo u kobasicama, a nismo spremni prihvatiti činjenicu da smo si sami izabrali takvu ulogu. Da svojim izborom ugodnog života drugima prepuštamo da za nas donose odluke, i da se nemamo pravo naknadno žaliti kad po nas dođe mesar s onim sjajem u oku.

Samo kao primjer, a primjera ima posvuda, pogledajmo način kako odgajamo svoju djecu. Nekad nije bilo penzije i staračkih domova, i djeca su nam bila jedina garancija da pod stare dane ne ćemo umrijeti od gladi. Danas su djeca nužno zlo, zadovoljavanje nagona za produženjem vrste. Previše smo komotni da bismo imali više od jednoga ili dvoje djece, previše smo komotni da bismo ih odgajali, previše smo komotni da bismo se uopće usudili djeci reći 'ne' na njihove redovito nerazumne, dječje zahtjeve. Do te mjere da u školi više nisu djeca kriva kad dobiju lošu ocjenu, nego je kriv učitelj, a stvari se uvijek daju riješiti zaobilaznim putem.
A na kraju kad nas sve pojedu kinezi jer ćemo ih morati uvoziti kao radnu snagu, i kad nam vlastita djeca budu ništarije i propalice, bunit ćemo se da kakva su to vremena i kamo je ovaj svijet otišao i ja sam teško radio cijelog života a sad me evo ovako tretiraju.