Ljeljin izvor

Toliko sam kisela da bi se od mog pogleda u trenu vino ukisilo! Il' je bačva rancava il ćep propušta. Kako god bilo Ph faktor mi je pao ispod one limunske dvojke.
Gimnazijska kemija veli da se kiselina lužinom razblažuje. Ajmo dodat malo sapunice ili bar sode bikarbone.
Rujan je moj mjesec na više načina i iz više razloga. Osim prognoze vremena - koja mene oduševljava – kiša će krpam evo godišnjicu na blogu. Onaj sindrom napuštenog gnijezda tjerao me bjesomučno na akciju. Malko u krivom pravcu. Umjesto da poduzmem pravu pravcatu akciju prilijepila sam se za ekran. Tako mi se otkrio blog. Blogeri/ce su bili/e pravo otkriće. Pa sam čituckala i smješkala se nekim tekstovima ne sluteći zlo. Onda je sotona ušla u me pa sam počela komentirati. Od šutljivice koja je razvozila nacvrcano društvo kućama, pretvorila sam se u lajavicu. Nakon toliko desetljeća pukla je brana. Vi sad plivajte s bujicom ili se utopite. Ne mogu ni sebi pomoći:)
Našla sam šaroliko društvo s kojim se slažem i ne slažem. Kako kad. Nitko ne pati zbog toga, niti mač iz toka vadi. Uslijedila je jedna epizoda s dragom blogericom, kad sam između miješanja kuhačom i tipkanja na kompu nagovorila dragu Jednostavnu na izvjestan čin. Znam da su moji razlozi bili prihvaćeni jer su bili zrcalni odraz njenih želja, ne zavaravam se. No meni se činilo da je nepošteno ostati anonimac kad sam jasno shvatila da ponekad moje riječi mogu imati odjeka, a posljedica uvijek:) Pa sam otvorila blog. Jedva da sam shvatila što radim, kako u tehničkom tako i u činjeničnom smislu.
Eto tako, počela sam pisati zbog pristojnosti. Nije skladno biti voajer.
Dobacivati komentare sa strane, iz mračka. Nije mi ni u peti bilo da ću ovoliko dugo ostati na blogu. Bila je to palijativna mjera. što su ti fiks ideje. Niti da ću imati što napisati. Svaki tjedan?! Još manje da će to nekome biti zanimljivo. Pazite, ne kažem ja da nisam htjela da me nađete, kažem da nisam vjerovala da ima nekoga tko će me shvatiti i kad pišem u metaforama. Nota bene, metafore su na neki način zaostatak one šutljivosti. Lajem a ne ne čuje se?! Ili barem nije odviše razgovijetno! Kukavičluk? Magla?
Nema tu nikakvih spisateljskih pretenzija. Malo sam staromodna što se toga tiče pa bilo kratka ili duga forma, književnost volim između korica.
Blogač me ponukao da naučim fotografirati. Jest da danas fotići sami rade, al' treba to i držati u ruci Na pravi način i stisnuti u pravi tren. Pak onda i prenositi slike s aparata na stroj preko one bijele žice, pa onda na nešto tamo virtualno, pa s tog nečeg u post. To bi se moglo komodno nazvati funkcionalnom kompjutorskom nepismenošću. Dobila sam i priliku čavrljati mailom! Možda naučim i ono što se zove skype jednog dana.
Meni to malo sporije ide, jer u mojoj mladosti telefona je bilo samo u bolnici, vijećnici i policiji.
Nestašci su onda izmislili štednjak i pećnicu na struju. Ahhh, koje bezdimne blagodati! Zbogom Winetou! Zatim se pojavilo se čudo od bojlera, onog kojim se osedlala slavina! I tako je kupanjac postao, umjesto more, redovita tjedna uživancija! Zamislite, onda su izumili perilicu. Prvo onu gdje smo sami vrtili ručicu kojom su se dva valjka obrtala u suprotnim smjerovima i tako cijedila roba. Pa onda onu drugu po redu što je sve sama radila! I cijedila! Pak se nonino društvo okupilo na gledanje Svečanog Prvog Pranja. Sve same gospođe koje su bile u cvijetu mladosti u doba Austrije.
I paničan vrisak: Marija, Marija, prodali su ti pokvareni stroj, eno se obrće u krivu bandu!!!
Da se moju nonu pitalo, izumitelj bi odmah dobio Nobelovu nagradu!
Malo iza toga TV! Grundig u Krstulovića! U prvoj emisiji svog života odgledala sam zakantana cijelu operu. Znam da je bio Verdi, jer smo popularne melodije pjevali svi uglas First man on the Moon:)
A između toga sitnice, poput božićnih kolačića! Ekspres lonac. Usisavač (Još jedan Nobelovac po općem mišljenju gospođa). Onaj s platnenom vrečicom, koja je više prašila kod istresanja od sirkove metle na seoskom dvorištu. Fen. Mikser, ono što se danas vabi: blender. :)))
Je, je čuli smo da ima nešto što se zove automobil, ima četiri kotača, trubi i kotrlja se po cesti a ne treba konje, no to je kao i telefon pripadalo vlastima!
Normalan svijet je išao pješice ili tramvajem kad je daždilo.

Baš čitam trikove za stjecanje zdravih navika!
Br. 3: Do it now.
Ljeljina varijanta: Sad ili nikad!
I kaže br. 5: Put your pen to paper.
Ljeljina varijanta: Prste na tipkovnicu!

Eto pišem, pišem, pišem ... Nadam se da će me inspiracija puknuti. Ali ne pre jako! Sve prema: Tips and tricks for healthy habits

Zapravo kad dođeš u neke godine prioriteti se naglo mijenjaju. Kao da znam što su mi prioriteti! Ili gdje su mi. Je li ih netko sreo putem?
Ostajem naprasno bez cilja/eva. Kod nekog to izazove vrtoglavicu, zbunjenost i dezorijentiranost. I meni ili mi.
Izgubila sam busolu. Tražim je već podulje vrijeme. Predugo za moj ukus.

Malavelika je otišla svojim putem. Prijestolonasljednik samo što nije. Svako od njih dvoje putuje putem kojim su željeli. Prema drugim suncima.

Zatečena sam. Njemu je lakše u našoj zdravo muškoj civilizaciji. Nije on od foja i nogometa, ali i za ovakve knjiške moljce ima na pretek zanimacija. Dakle, moram se prestrojiti. Ustrojiti čaaak. Nema kidanja ni na desno ni nalijevo. Tako mi kalcija u tableti!




Upomoć!!!




S druge strane, kakva smisla ima išta poduzimati. Sve se svodi na isto. Prazninu. Bez boje, okusa i mirisa. Nula, ništa ...
Niti ima svrhe gnjaviti ljude svojom melankolijom. Nabijati im kompleks ako ne napišu nešto utješno, ili ako napišu, po njihovom mišljenju, nedovoljno suosjećajno.

Treba mi komad željeza iz kojeg ću iskresati iskrice, zapaliti se i krenuti dalje novom stazom ka novome cilju.

Blože, gdje mi je kresivo, opet sam ga zagubila ...

Nije u šoldima sve, pogotovo ako vam tuđi šuškaju u kasici prasici!
Što me spopalo? Ljutnja! Svaki put kad moram u kupovinu unaprijed sam ljuta.
Jedno je, što ne volim kupovanje.
Drugo je, što se moram gnjaviti i praviti spiskove, jer glava više ne prima svaki paštroć.
Treće je, što se moram natezati s vrećicama i tegliti k'o tovar. Još nisam prešla na penzionerske običaje da svaki dan kupim jednu, dvije stvari i tako u jednu ruku smanjim teret, a u drugu se ruku zabavljam svaki dan!
Najviše me ljuti račun! Varate se, ne ljuti mene iznos na računu. Znam unaprijed koliko mogu potrošiti. U minusu sam bila manje od pet puta u životu. Po tome spadam u prastaru gardu koja se prostire kolik joj je pokrivač. Ljuti mene onaj dio iza zareza! Svugdje, ama baš svugdje iza zareza je 97, 91, 99 lipa. I nitko nikad ne vraća! Niti se itko više ispričava zbog nedostaka lipa za uzvraćanje ostatka.
Pih, reči ćete vi. Baš je škrta ova Ljelja. Što je to lipa il' tri, ma i dvadeset?
A sad hajdemo svi zajedno prebaciti našu kunsku plaću u lipe!

2.568,97 kuna = 256.897 lipa!

Da li je sada jasnije? Svaku lipu ste zaradili! Odradili glavom ili rukom, svejedno! Da niste, ne biste ih ni imali.
Aaaa, evo nas na čistini! Bez dovoljno lipa ne može se kupiti ni čokoladicu Životinjsko carstvo! Ma ni žvaku, da vam nacrtam do zadnjeg detalja. Jeste kad kupili papirnate maramice za 90 lipa? Niste, uvijek koštaju 1 kunu barem! I ne oprašta vam nitko, pogotovo ne na svakodnevnoj bazi.
Hoću reći da na svakom računu koji plačate, iza zareza ima lipa, ali vam nitko ne vraća ostatak u lipama. Osim ako nisu „bijele“ lipe tj. najmanje 20 lipa! Ali i tada vam dućan, butiga, samoposluga ili „shopping centar“ duguju barem jednu lipu. Sad pomnožite broj kupaca s prosječno 5 lipa po kupcu. Pa to pomnožite 365 puta koliko je dana u godini! Koji iznos?
Da je samo 10 kupaca dnevno po 5 lipa to je godišnje 172,50 kn! Ukradeni novac! Novac bez pokrića i poreza. Prirez na budale.
E sad zašto se trgovci odnose prema kupcima kao prema budalama drugo je pitanje. Ili nije?
Što me potaklo na ovo? Pa račun i ostatak novca kojeg nisam dobila. I pregršt centa u svim apoenima koje je moj Prijestolonasljednik iskrcao iz džepova s povratka sa svog prvog (i međunarodnog kongresa) i uredno priložio račune. Iz čega je razvidno da se lijeva i desna strana knjigovodstva poklapaju u cent! Je, malo je škrt na mamu:)))

Klima klima ... e zašto mi pravopisci ne dopuštaju pisati naglaske, jer oni točno označuju smisao, ali mi zato propisuju korijensku sklonidbu. Viješci ili viještci ista napast! Ali klima ne klima bez naglaska!

Kako god shvatili naslov činjenica je da s klimom nešto nije u redu.
Ako se ovako oblaci nastave vrtjeti iznad grada i samo pokazivati oko nevere, zakrenut ću si vratom na žedno pokušavajući ugledati kišni oblak!
Na epitafu molim napišite:
Hrabro isparila pri promjeni klime!

Na lokalnom planu to izgleda ovako:
Bura rjeđe puše, ali je zato jača i s guštom zatvara most. E, onaj most za koji je njegov mađioničar nedavno izjavio kako je odličan i ove godine samo malo zatvaran Malo puta zatvaran, ali svaki put kad je duhnula bura! Zadnji put je bio zatvoren prije par dana.
Jugo struže živce češće, dulje i mahnitije. A sve ćaro jugo, nema ni kapi kiše! I tako ludujemo Jugo i Ja. Kroz kuću propuh! U mislima propuh! No dobro, što podanici manje misle to država više deblja. Nije svako zlo za zlo!
Susjedu rodile banane! Jesu male al' su banane! Sad sve čekam tko će prvi pocrnit, njegove banane ili njegovi potomci.
Maslinu su počeli uzgajati na padinama okrenutim velebitskim burama!?! Velebitska bura je hladan i žestok vjetar. A eto ih, rastu i rode. Na mjestima gdje se nikad nisu sadile!
Tropskim algama prija Jadran!? Temperatura mora, salinitet, sastav dna, strujanja? Uskoro će nam se na jelovniku naći one šarene ribice iz luckastih filmova o Havajima? Doduše svima će nam biti lakše u slamnatim suknjicama, a i riješit ćemo se građevinarskog lobija! Kome će još trebati kuće čvrstih zidova. Blago nama.
E, zbog ovih suknjica i čardaka, ni na nebu ni na zemlji, krenut će nam turizam. Samo legneš pod strehu u brojiš zvijezde. Kad Sahib baci cente u more naša će preplanula dječica sa smjehom i cikom poskakati u more za njima. Eto imat ćemo i mi jeftinu i kvalitetnu turističku ponudu! Neka klima klima!
Ultima vijest: na otoku procvjetala trešnja i amula! Ovo zaslužuje svako kršenje pravopisa i stavljanje uskličnika u velikoj, nepropisanoj dozi!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Kolovoz! Trešnja cvjeta! Amula cvjeta!

U siječnju nećemo trebati (imati?) ništa sjeći i podrezivati, veljači također treba novo ime jer se mačke veljaju cijelu godinu. U ožujku trava raste kao u travnju ! U travnju voćke cvjetaju po drugi put, a u svibnju cvjetaju lipe. Lipanj postaje pravi mjesec za zamahivanje srpom, trava već pomalo žuti
Još malo pa će srpanj postati kolovoz, ovaj pak rujan, rujnu će pripasti listopad (e već mu je pripao, trešnja u susjedstvu žuti za razliku od one otočke), a studeni ćemo morati izbaciti! Jedino prosinac ostaje tamo gdje jest.
Zasada!
Klima se zaista mijenja ma što pričali profesionalni demagozi.
Kuriozum je da je klima je bila vrlo sličnih karakteristika u doba vladavine Augusta, Karla Velikoga i nakon drugog svjetskog rata s Titom (viđeno iz hrvatskog zemaljskog vugleca) ... i ostalim „belecama“. Sva tri puta nekakvo „ujedinjenje Europe“ je bilo na tapetu. Kako se zna? Ovo za klimu. Pa, prema analizama zaostalog polena iz naslaga tala. Pa prema biljkama koje su tada rasle i prema životinjama koje su tada pasle (znam, bilo je mesoždera no, ne kvarite mi idilu) znamo kakva je klima bila. U rekonstrukciji klime i okoliša za Europu sudjelovali su kako paleobotaničari tako i palezoolozi i arheolozi na temelju uzoraka iz cijele Europe:))) Podaci iz Hrvatske slažu su se s tim podacima.
Vidite, nije prazna puška da odavno pripadamo Europi!
Ali klima se mijenja i što sad?

Pitanje ne glasi: Tko je kriv?

Za to više nemamo vremena!

Pitanje svih pitanja jest: Što ćemo učiniti da kao vrsta preživimo?

Ja sam običnu žarulju zamijenila sa štednom

Susjed je želju za engleskim travnjakom zadovoljio s našim običnim malim, divljim korovima i mnogo prkosa i malo vode. Divljeg prkosa, s jednostrukim cvjetovima:)))

Što vi činite?