HWALA wam swima na potpori...
Hej...dosta mi je wiše...cijelo sam wrijeme tužna...želim biti wesela, kao prije! Ali, waljda će i to jednom proći...nadam se da je to samo neka faza...jer ne mogu biti cijeli žiwot owako raspoložena! Još owe grozne ocijene...wiše se jednostawno ne mogu skoncetrirati na školu...hm...da...u osmom razredu!!! Ali, bila sam na trenutak sretna jer sam se toliko smijala, to je bilo u subotu...owe pameti iz Omišlja su išli igrati nogomet nasred prikeštela u 22 i pol...i narawno razbili su prozor...izašao je jedan tip i lupio nekog dečka koji je slučajno bio tamo, samo gledao...nije ništa radio i narawno taj dečko se rasplakao...a kada su ga widjeli neki drugi, cinkali su onoga koji je razbio prozor...nadam se da neće pobrati jako puno batina...ali koji je to bio smijeh...
swi su se oni razbježali, pa su se swađali to će imati loptu!!! A poslije su tu istu loptu nabili tom čowijeku na auto...u nedjelju su imali krizmu...morali su nositi nošnje............baš su bili slatki......danas je bilo u školi dosadno...swe predmete su pitali ali mene nisu na sreću...
...neda mi se wiše pisati...pusam was i puno wolim ljudowi moji ((hwala wam na potpori...to mi puno znači
))...
13.11.2006. u 16:30 | K | 52 | P | # | ^
