|
|
Dnevnik.hr
<
veljača, 2008
>
P
U
S
Č
P
S
N
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
Kolovoz 2010 (1)
Listopad 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Travanj 2009 (2)
Rujan 2008 (1)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (2)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (3)
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari On/Off
Statistika
Ponekad zaista zaboravimo koliko smo sretni...
Kad bismo mogli cjelokupno covjecanstvo svesti na selo sa stotinu stanovnika, a poštujući proporcije svih postojećih naroda svijeta, selo bi bilo ovako sastavljeno:
57 Azijata
21 Europljanin
14 Amerikanaca (sjevernih i juznih)
8 Afrikanaca
52 zene i
48 muskaraca
70 ne-bijelaca
30 bijelaca
70 ne-krscana
30 kršćana
89 heteroseksualaca
11 homoseksualaca
6 osoba bi posjedovalo 59% sveukupnog svjetskog bogatstva i svih 6 bi bili iz Sjedinjenih Americkih Drzava
80 bi ih zivjelo u kucama bez osnovnih uvjeta stanovanja
70 bi ih bilo nepismenih
50 bi bilo neuhranjeno
1 bi umirao
1 bi se radjao
1 bi imao kompjuter
1 bi posjedovao fakultetsku diplomu
Ako se svijet gleda u svjetlu ovih podataka potreba prihvacanja, razumijevanja, suosjecanja i edukacije postaje ocita.
Razmislite i o ovome:
Ako ste se jutros probudili zdraviji nego bolesniji sretniji ste od milijun ljudi koji ne će dočekati iduci tjedan.
Ako nikad niste osjetili opasnost rata, usamljenost zatocenistva, agoniju mucenja, ugrize gladi,sretniji ste od 500 miliona (1/2 milijarde) ljudi ovoga svijeta.
Ako mozete otici u crkvu bez straha da vam prijete, muce ili ubiju, sretniji ste od 3 milijarde ljudi ovoga svijeta.
Ako u vasem hladnjaku ima hrane, na vama odjece, nad glavom imate krov i krevet u koji ćete leći, bogatiji ste od 75% stanovnika ovog svijeta.
Ako imate racun u banci, novac u novcaniku i nesto sitnisa okolo u nekoj kutijici, pripadate medju 8% najbolje stojecih ljudi na svijetu.
Ako su vam roditelji jos zivi a uz to jos uvijek u braku, spadate medju uistinu rijetke osobe.
Ako mozete procitati ovu poruku upravo ste dvostruko blagoslovljeni: jer je netko mislio na vas i jer ne spadate medju 2 milijarde onih koji ne znaju citati a imate kompjuter.
Netko je jednom rekao:
Radite kao da vam novac nije potreban.
Volite kao da vam nitko nikad nije nanio bol.
Plesite kao da vas nitko ne gleda.
Pjevajte kao da vas nitko ne cuje.
Zivite kao da je Raj na Zemlji.
Doslo je vrijeme da pisem, jednostavno imam potrebu...
Neki znaju a neki ne da sam 15.4.2007. godine izgubila prijatelja i srodnu dusu. Blizi se vec godina dana otkad ga nema a ostao je bolan trag i sjecanja...ta prokleta sjecanja koja bole vise od svega jer mi ne daju da prihvatim ovo sadasnje stanje vec me stalno podsjecaju na to kako je bilo i kako bi sada moglo biti, ali nije i to je ono sto boli.
Svakog dana me prazno mjesto do mene podsjeti na tebe dragi prijatelju, koji si otisao bet pozdrava, bez objasnjenja...boli sto ne znam uzrok i to mi ne da mira, stalno se preispitujem, a znam da ne bih trebala...
Tvoj odlazak promijenio je zivote mnogih pa i moj. Ne gledam vise ni na sta isto. Bojim se smrti, ali ne svoje vec neke meni bliske i voljene osobe sto me zamara. Postala sam preosjetljiva sto me ucinilo ranjivom, ali oprastam ti jer se nikad nisam mogla ljutit na tebe pa ne mogu ni sada. Mnoge ljude sam zamrzila, mnoge "prijatelje" izgubila jer sam shvatila da ne mogu racunat na njih kad mi je najvise potrebno, ali su se zato neki dokazali stoga opet ti hvala kao i za sve drugo sto si za naseg kratkog poznavanja ucinio za mene. Mogla bih se ljutit, zamjerati ti sto je svaki lijepi trenutak prosao bez tebe i sto sam na Bozic mislila na tvoje koji su ga prvi puta docekali bez tebe. Mogla bih se ljutiti sto sam ti za rodjendan umjesto poklona darovala bijele ruze, sto sam isplakala tolike suze, a znam da ce ih biti jos svaki put kad ti vidim majku kako kleci kraj groba i pali svijecu koju njezine suze uporno gase, ali oprastam ti i to jer nemam snage ljutiti se na tebe dragi prijatelju jer si mi jos uvijek rame za plakanje makar tebe vise nema, ali znam gdje god da bio da me cujes i da si svaki put zahvalan kad dodjem i donesem ruzu i upalim svijecu. Svaki teski trenutak dijelim s tobom, svaku tajnu, svaki bolni uzdah i kao i nekada bez da si ista rekao znala sam sto mislis tako je i sada kada vise rijeci nemaju moc ja znam sta bi ti rekao sta mi savjetovao. Kraj od kise i vjetra ispucalog bijelog kriza svaku nedjelju teku moje suze, ali suha zemlja ih upija kao da trazi jos, a mozda samo brise tragove ne znam...toliko toga sam te jos htjela pitati, toliko tema i prica je ostalo neispricano, ali ti jos uvijek slusas i zato zauzimas posebno mjesto u mom srcu. Mnogi govore zaboravi, pomiri se, ali kako reci mi kako da te zaboravim kako da se vise ne sijecam tvojih sala i grimasa, tvojih savjeta, osmjeha, glasa, kako da zaboravim da si me nazvao sestrom a ja tebe bratom, kako da se pomirim s tim, kako da te se ne sjetim svako malo, kako da se ne pitam zasto...na to nitko nema odgovor zato cu te se ja i dalje sjecati i nositi te duboko u srcu.
...And though I understand
One day again I'll see you
I long to touch your hand,
hear your voice, feel you
You would have loved this
You always loved this
Oh, how you loved...
Tarja Turunen-You would have loved this
R.I.P MY FRIEND,
YOU ARE MISSED MORE THAN WORDS COULD SAY,
BUT YOUR PRESENCE WAS NEEDED SOMEWHERE MUCH MORE BEAUTIFUL THAN HERE,....
YOU ARE FOREVER IN MY HEART & SOUL.....