|
|
Dnevnik.hr
siječanj, 2008
>
P
U
S
Č
P
S
N
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
Kolovoz 2010 (1)
Listopad 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Travanj 2009 (2)
Rujan 2008 (1)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (2)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (3)
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari On/Off
Sjedim u tisini, osluskujem srce svoje,
Koje je zbog tebe poprimilo tuzne boje.
Ni zrak vise nije isti kao prije,
I on mi je poceo nesto da mi krije.
Voljela sam i volim te zelene oci,
Kojih se sjetim svake noci.
Voljela sam i volim te kovrce crne,
Koje mi svaki lijepi trenutak zacrne.
Voljela sam i volim tvoje prste duge,
Koji su nekoc razgrtali oblake tuge.
Voljela sam i volim tvoj smirujuci glas,
Koji je u nevolji najavljivao spas.
Ali sad si poceo nevolje sam stvarati,
I vrata moga srca iza sebe zatvarati.
Ti si ostao vani a unutra praznina,
Nemojte boljeti druge porucujem vam svima.
Jer nisu drugi krivi sto bolis,
One koje, kazes, uistinu volis.
Zato te molim da me pustis da patim,
Sve dok i srcem i razumom ne shvatim,
Da za mene nisi bio,
Jer si mi ogromnu bol nanio...
Plamen poluizgorjele svijece,
Osvjetljava uvenulo cvijece.
Cvijece uvenulo od tuge,
Cvijece nekoc boje duge.
A sada se objesilo tuzno,
Jer ljubavi mu je dati nuzno.
Znam da sve ima rok trajanja,
Ali ovo cvijece nije uvenulo od stajanja.
Vec od neispavanih noci,
Jer nisu bile tu tvoje oci.
Koje bi cvijece gledale,
Koje bi svaku laticu vidjele.
Ali tvoje oci drugo cvijece trebaju,
Tvoje oci tudje latice gledaju.
A ti si bio prvi koji nije vidio samo cvijet,
Vec latica ovih raznoliki svijet.
Ali toga vise nema,
Ostala je samo ova poema...
Ja se ispricavam sto se nisam nikome javljala, odgovarala na komentare, ali kompjuter mi je bio na popravku i evo tek sam ga danas dobila natrag.
Budite pozdravljeni
Kao sto sam obecala pisem post...
Pa kaze...
Duje i ja poznamo se vec dvije godine, ali sve je pocelo prije cetiri mjeseca...kako je pocelo to znaju oni koji znaju necu ponavljat, ali ugl. sve je bilo super. Bilo je manjih svadja, ali to je normalno nikad nije bilo nista dugotrajno ni ozbiljno. Sve je bilo savrseno i 22.12. nisam niti slutila sta ce se desavat meni iza ledja. Dakle kraj polugodista dolazi Bozic i 22.12. smo se mi zadnji put vidjeli jer sam ja 23. putovala u Rijeku kod none i nonica. Zaboravila sam svoj PIN pa kad mi se ugasio mobitel nisam ga vise mogla koristit.Nismo se culi pet dana i kad sam ga nazvala bijese to neizmjerna sreca i moja i njegova. 28. sam se vratila u Sinj, ali on je dva dana prije krenuo u njemacku kod rodbine na proslavu Nove. Sve je bilo ok ali 30.12. sam ja zadnji put pricala s njim, nakon toga mi se vise nije javljao nije mi cak ni cestitao novu godinu a ja njemu jesam. Znala sam da se nesto dogadja, ali sam htjela vjerovat da nije nista ozbiljno mislila sam da se samo odlicno zabavlja i da nema vremena. Nakon sto se nismo vidjeli 15 dana i nismo culi 10 dana poslao mi je poruku "dodji za 10 min". Kad sam dosla vec me cekao. Nije me niti bio u stanju pozdravit dok ga nisam ja podsjetila.Rekao mi je sjedni i odmah sam znala da nesto ne stima. Rekao mi je sta se desilo...Prvi put u zivotu se napio i napravio je nesto neoprostivo, odlicno se zabavio mozda znajuci a mozda neznajuci sta radi...vrlo takticno mi je pokazao njezine golisave fotografije i rekao mi da pokusam shvatiti. I da ja glupaca sam shvatila govoreci samoj sebi da je musko i da ima potrebe...Trenutacno sam na tabletama za smirenje jer moji ne smiju doznat sta se desilo jer nisam sigurna da bi ostao ziv kraj moga brata i oca...
Jos uvijek nisam sigurna dali se ovo dogadja jer je on bio prva osoba koju sam volila na taj nacin, koju jos uvijek volim, kojoj sam vjerovala nakon dugo vremena, koja me mogla shvatit, koja je donekle popunila prazninu koju mi je ostavio jedan dogadjaj iz proslosti, ali je sad praznina veca nego ikad prije i ne znam dali ce se ikad popunit. Sa zivotom nastavljam jer si sad kako ubrzo pocinje skola ne mogu dozvolit lose ocjene. Potisnut ce u sebi to pa jednom kad sve to prekipi ne znam onda cu pocet razmisljat o rjesenju svega toga. Nisam bila tuka i mislila kako ce zauvijek trajati, ali nisam mislila da ce ovako zavrsiti. Ovaj post ne pisem zato da biste me zalili vec zato sto se moram negdje ispuhat...
Eto to je vise manje to. Zelim vam svima koji ovo citate da vam se ovakve stvari ne dogadjaju niti da se desavaju drugima s vase strane jer bole za poludit.
Ovaj post postoji zato sto me bele zamolila da bi mi mogla ostavit komentar ali bit ce ubrzo i jedan opsiran post...
Pozdrav