LIVIJANA

ponekad

ponekad nam zatreba
onaj mali dio neba
onaj pogled bez sjaja
kad stigosmo do kraja

život stati neče
što nismo bili mi te sreče

i dalje svijet se okreče
i ljubav ponekad izgubi sjaj
ipak budi to što jesi
a ne u priči čovjek taj

digni glavu ka suncu
nek zatreperi pogled tvoj
izvini, što smo se sreli
vračam se u život svoj
-livijana-

nismo tada to još znali

shvatih u ono malo riječi
da nemamo što više si reči
zato, prođi polako niz taj dio puta
da ne sretneš srce moje uplakano
gdje tamo negdje luta

i pođi polako
jer ni meni nije lako
nismo znali, to što sada znamo
desi se, da pogrešnoj osobi
svoje srce damo

ti si htio život, htio si sne
a ja poželjeh samo tebe
i dok u nočina drugima radost djeliš
pitam se, kad odem
jel češ barem da me se sjetiš?

a ni to važno više neče biti
ponekad treba da se preboli
a i tebe če duša jednom da zaboli
da te kunem, neču, ne daj bože
živi sretno. ako to još se može
-livijana-

poštovani blogeri, poštovane blogerice! sretan uskrs svima koji ga slave neka vam uskrsli spasitelj podari svoj blagoslov

citiram to PROROK(!).a...hvala svima na lijepim željama!...i ja vam poželih sretan uskrs i srečom obasjane praznike::
-livijana-

ljubavi, moj živote

i svratih ja danas na adresu tvoju
ne znajuči, da više nisi na tom broju
i prošetah ulicom tom
gdje bješe nekad naš dom.

pa se zapitah, gdje si i s kom
pa se upitah, sa kojim to pravom
ja opet hodam tvojim tragom?
a nisam krivac ja
to srce mira mi ne da

pa polako da odem ja
tamo, gdje bješe naša klupa
i srce još jače zalupa
zar i ti tu si ovog trenutka
tu što bješe naša klupa?

i srce okameni...
stežeš ruku prema meni..

nije to odsjaj sunca, ni ljepote
to je odsjaj ljubavi, moj živote
-livijana-

u san da ti uđem

da mi je onako nečujno
uči u tvoje sne
da izljubim usne ti snene
i prospem ljubav svoju
kroz tvoje vene.
da dodirnem ti usne
kao leptir mali
i da svoje tijelo pripijem
uz tebe polako ulazeči
ti u san,
a da ne probudim se
čak ni kad svane dan.
i onda bi opet
tiho ko sjena
gledala izdaleka.. nju
uz tebe tijesno pripijenu
-livijana-.

nemoj majko

krenem lijevo ili desno
sve postade ponekad tako tjesno
i zastanem usred puta
da te moje srce jednom zapita

za ime boga, majko kako si mogla
otiči i ostaviti nas sve
željela si život, sanjala si sne
sad on je kraj nje,
sad i ti izgubila si sve.

i nije ti krivo, a nije ni žao....
ako može nek oprosti ti dragi bog
jer ja ti nikad oprostiti neču moči
pa zar ni sad ne znaš...zar nečeš nikada znati,
kako djete zbog majke pati.

zar uistinu nemaš nimalo srca
zar nemaš nimalo duše
i nikad mi ne reci majko
jer nije meni u životu lako
da ti oprostim, ne želim i ne mogu

a ti barem jednom budi žena
i za sve grijehe pomoli se bogu.
i ako bog ti oprost dade
shvati što je život, dok ti ostane
bar tračak nade.
-livijana-

i teku licem suze slane

ako odeš ZLATOmoje
ni nebo neče više biti plave boje
i nemoj da srušiš sve snove moje

ZLATO, još do jučer moje

i teku licem SUZE slane
ko iz kamenja isklesane
ko da su slanom vodom prane
teku SUZE, one teku same

i pogledam u MJESEC, što na nebu sja
zar i on nekad zaplače, ko ja?
i upitam tebe sudbino zla
zašto i MJESEC danas tužan je, ko ja

tek da znaš, da DUŠA moja nije plamen
več pustinja što lome je vjetri i oluje
i poželih nek daleko se ovo pročuje
da DUŠA je moja teška ko kamen

i dok KIŠA onako neslušno pada
srce mi opet puno jada
pa te pitam, još onako mlada
reci mi KIŠO, reci mi sada

i uz mene TUGA, ko vjeran drug
budnim pogledom prati moj korak
pa da ipak pođem tragom sunca
TUGO, nemoj, osmjeh tvoj je gorak

-livijana-

eto na onaj izzazov moje jake energije The power of magic....kako je ja zovem :)...napravih još jedan odgovor :)....pa rekni, i sudi

bilo jednom ,zlato moje

bilo jednom sretnih dvoje, ZLATO moje
prođe sudbina pute svoje
i sve što mi drago bilo nekud, nestalo je
sad oči moje SUZE broje
i svaki mi dan sve više tužan
pa te pitam zvjezdo sjajna
uz tebe dok MJESEC sja,
dal i ti ponekad osječaš se kao ja?

i DUŠA mi danas prasnu u komade,
pitah se, ima li barem malo nade?
reci dragi, dok odlazim ti ja
jesmo li krivi oboje, il samo ja?

i srce mi sporo, ko da ne kuca više
sve što nekad u njemu bilo je
isprale mu neke davne kiše
i sada nakon svega, sve me više obuzima TUGA
izgubih njega, al sad imam novog druga
prati me, prati tuga, vjerna ko kiši duga.

i odlazim polako, dok mi KIŠA prati trag
srce plače, duša boli, sve teži mi je korak,
i odlazim ti ZLATO moje,..
nema više sreče za nas dvoje
-livijana-



eto, onako na brzake,uskladih onako po svoje izazov moje pozitivne energije :)..tako ja tebe zovem The power of magic...i zadala si mi riječi:ZLATO, SUZE, MJESEC, DUŠA, KIŠA, TUGA...a sada sudi :))

prijatelju reci

ostavljam ti osmjeh sreče,
pošla bih, al još mi se ne kreče
da ostanem još malo
da usrečim svoje srce malo.

jer ne znam ni kada ni gdje
nas dvoje opet sretnemo se
i ne tuguj, ne žali
jedno drugom sve smo dali
i bilo dobro i bilo zlo
uvijek sve prošli smo

i prijatelju dragi, reci sada
dal ko nekad ista kiša pada
dal sunce istim sjajem sja
ko što je u djetinstvu našeg sna

i pitam se, dal si bar ti sretan
ili ponekad obuze te tuga,
udahni život i ne budi sjetan
pusti duši i srcu da budeš sretan.
-livijana-