svjetlo moje
da te mogu rosom buditi
da mogu usne tvoje do dna izljubiti
bi li shvatio tada
što osječa djevojka mlada
godine još mi se mlade broje
al niko nezna srce moje
koliko čezne i pati
kolike je ljubavi u njemu
što želi ti je dati
i tebi dušo godine lete
nisi više malo dijete
zato shvati, što život ti daje
i što od tebe srce moje očekuje
-livijana-
..ove stihove poklanjam djevojci, koja je prošla več toliko tuge,iako si sada sretna, nek ti sreća potraje svjetlo moje!- tako pak ja zovem SVJETLANU :)
20.04.2007. | 00:01 |
47 K | P | # | ^
dali bi? -The power of magic
i da ti dadem snage
za godina još sto
bi li ti bilo dovoljno
barem to?
i da ti pružim nade
za život cijeli
bi li je uzeo
i samnom da je podijeli
i da vjere ti dam
da duši spokoj dade
bi li mi poklonio bar dio
il pustio bi da prasne u komade?
i da ti u srce sipam
dio ljubavi svoje vjerne
bi li bar tada poželio
da u životu bio dio bi mene
-livijana-
pokušaj mi je ovih stihova, zahvaliti se dragoj djevojci,koja mi je mnogo toga pomogla, što sama nisam znala...a tako te ja prokrstim, ENERGIJO MOJA!-The power of magic!..još ti jednom hvala za svu pomoć!
19.04.2007. | 00:02 |
28 K | P | # | ^
uđe u vrt prepun sjena
ja ti želim reči
ja ti želim pričati o sreći
i želim ti pokloniti taj mali dio sreće
i reči ti, da svijet se okreče
i da to što te volim
nema veče sreće
al onda bih željela pobjeći
daleko od zlih ljudi
gdje mjesec s tobom spava
a sunce te jutrom budi
i ponovo bih u naručje tvoje
onako nježno se svila
čuvala bih i pazila nate
kao vjerna , najvjernija vila
i onda bih opet tako nestašna bila
da sa tvojih usana ljubav bih ispila
i da nam srca opije ko vino
što sam sretna moja sudbino.
i nije mi žao što onog dana
kad UĐE U VRT PREPUN SJENA
i upoznah ljubav života
znaj da te volim
i željela bih da sam ti voljena žena.
i uđoh tako...
UĐE U VRT PREPUN SJENA
ljubavlju joj duša ispunjena
-livijana-
uđe u vrt prepun sjena, hvala ti na svoj pomoći...evo, da i tebe malo razveselim...font>
18.04.2007. | 00:02 |
33 K | P | # | ^
našla sam
lutajući svijetom
tražih izgubljene sne
tražih te u javi, u snovima
al nigdje ne pronađoh te
i gubim tako noči, dane
godine prolete ko u snu
nema te nigdje
a ja još uvijek sam tu
reci bože mili
gdje cvijeta kamen bili
tamo ode on
tamo on mi danas živi
i sad na kraju sam puta
srce više nikud da odluta
dok topim se u pogledu očiju tih
ne znam što da kažem,
daj bože jedan mi stih
i dok te srce moje tražilo
sve te noči i dane
sretna sam
jer NAŠLA SAM
što tražila sam život cijeli
NAŠLA SAM to, što srce želi!
-livijana-
a ovaj mi današnji post poklanjam jednoj diivnoj osobi...isprepletu nam se nakad putevi, i gdje najmanje očekuješ, možda baš tamo upoznaš prijatelja!..NAŠLA SAM...tebi je posvečen taj post.
17.04.2007. | 00:02 |
19 K | P | # | ^
Aurrorina sreća
tražim te posvuda gdje umeh i znam
tražim te, jer sve svoje želim, da ti dam
tražim te u noči mi tamne
tražim u dane te prohladne
i jednom ču, da sretnem te ja
da ti kažem za tebe srce moje kuca
dovoljno je za to nekoliko riječi
pa da zamaštamo o ljubavi i sreći
da ruke svoje isprepletemo
da pogledom se nježnim dotaknemo
da u tom trenutku shvatimo sve
da ljubav je u nama
i više ne možemo bez nje...
i da toliko u nama je snage
toliko vjere i nade
toliko nježnosti i sreće
da usne izljubih ti, ko rosno cviječe
-livijana-
ovaj post posvećujem aurrori, jer se prošli put razljutila, pa zašto samo tuga, kad eto prije toga stavi ona stihove o sreči...e pa sad....ima i ovdje barem dio sreće!
16.04.2007. | 00:03 |
25 K | P | # | ^
nismo mi te sreće
i pročuje se uzdah u tami
i odjek koraka izdaleka
pođi, jer nemamo to pravo
dok te ona doma čeka.
pođi, korakom tihim
sa osmjehom milim
samo pođi
i ne reci ništa
i nemoj se ni okrenuti
nismo bili te sreče
htjeli smo ukrasti nešto
al nas život neče...
iako več od malena
bio si kao moja sjena
kleli se tada kad odrastemo
živjet čemo kao muž i žena
a sudbina okrenuka nam pute
pa ostajemo tek gorka uspomena,
-livijana-
15.04.2007. | 00:08 |
22 K | P | # | ^
kraljica suza
u toj tugi što svjetom vlada
snašla se i lijepa kraljica mlada
i tako joj srce pukne od boli
otišla je, jer više je ne voli
i tako od tuge i bolom prepojena
kraljica suza, posta nesretna žena
i prolazi ona sve kamenje i trnje
savlada sve prepreke, što sudbina joj uvali
pomogli bi ti kraljice, a nažalost,
tad se još nismo znali
i proplače ona sve noči i dane
i jedva da joj jutro još i svane
i smogne snage kraljica mlada
i odluči tad, da tugu svu savlada
i snaga joj tada čvrsta postade
da opet jednom zavoli, da ima nade
i sudbina njoj opet izazov dala
da opet zavoli i ko leptir raširi krila
i upozna čovjeka kojeg nije znala
da ga voli, snagu ona smogne
i neka joj dragi bog pomogne
jer kraljice mila
previše nesretna si bila
sretni smo, što opet srce ume da voli
što na licu tvom opet osmjeh zagori
i nek ti život pruži sve
što morao bi več davni pre
-Livijana-
u nekom komentaru došlo do toga, da ču jednoj osobi,napisat stih, da če to biti več danas, nisam ni sama znala...mislim, da če se ta osoba lako prepoznati :)
14.04.2007. | 00:52 |
14 K | P | # | ^
anđele moj
umotah te u nježne niti ljubavi svoje
i darovah ti život i sve snove
anđele, ...jedino moje.
i nosim te u srcu, nosim na duši,
i te mi ljubavi ne može niko da sruši
i molim te sudbino, nemoj ni ti još sada
još mu treba sunce, vjera i nada.
još mu treba netko,da kroz život ga vodi
treba mu savjet kako biti pošten, kako da
se iskreno zavoli.
anđele, i život svoj za to bi dala
kako iz tvog oka nikad nebi suza pala
da srce tvoje od sreče zacvjeta,
prošla bih i na kraj svijeta
i dok milujem ti kosu, nježnu ko svila
dok pogled tvoj hvatam ko u anđela krila
poželih, da u životu sreča te prati
da tvoje srce nikad ne osjeti, kako se pati.
-livijana-
13.04.2007. | 00:05 |
21 K | P | # | ^
slomiše mi krila
pjevala sam nekad i ja
i sretna bila
dok me jednog dana
nije strijelica pogodila.
poletjela bih,al slomiše mi krila
pitam se zašto, sudbino mila
i sve mi ptice
vjerne mi prijateljice
u tople kraje poletjele
dok srce moje tu ostaje
poletjela bih rado s vama
i djelila sa vama noči i dane
al previše bole te rane...
al čekat ču opet na te dane
kad rano proljetno sunce svane
do tad moje vas srce čeka
da vratite se sretno iz daleka
-livijana-<
12.04.2007. | 00:01 |
11 K | P | # | ^
voljela sam
ja sam tek jedna žena
jedna ljubav, jedna sjena
danas još samo uspomena
bila tad to ljubav jaka
al pukla u trenu
ko da je od stakla
tek toliko da kažem,
voljela sam,
ne bih da te lažem
i dok gledaš me u oči
sjetih se bola u toj noči
kad rekao si sretno
i da moraš poči
lomilo me tada
boljelo do boli
žao mi te,al moje srce
danas drugoga voli
11.04.2007. | 00:35 |
17 K | P | # | ^
nemoj srce
nije srce nije,ništa nije kao prije
još me isto sunce grije
i osmjeh je na licu baš kao prije
al opet....isto nije.
prođe vrijeme, napravi trag
i ode taj što mi bio drag
i opet, isti je sjaj u rosi
i još je ista mašna mi u kosi.
al opet srce moje nije
ništa nije kao prije...
izgubi se glas u tami
još taj trenutak dok smo sami
na pragu ti života tvoga stojim
minute pred odlaskom nečujno brojim
htjela bih ti reči još riječ, možda dvje
ili tri...al uzalud bilo bi sve
jer srce moje, nije
ništa više nije kao prije
-livijana-
10.04.2007. | 01:44 |
20 K | P | # | ^
ponekad
ponekad nam zatreba
onaj mali dio neba
onaj pogled bez sjaja
kad stigosmo do kraja
život stati neče
što nismo bili mi te sreče
i dalje svijet se okreče
i ljubav ponekad izgubi sjaj
ipak budi to što jesi
a ne u priči čovjek taj
digni glavu ka suncu
nek zatreperi pogled tvoj
izvini, što smo se sreli
vračam se u život svoj
-livijana-
09.04.2007. | 04:08 |
10 K | P | # | ^
nismo tada to još znali
shvatih u ono malo riječi
da nemamo što više si reči
zato, prođi polako niz taj dio puta
da ne sretneš srce moje uplakano
gdje tamo negdje luta
i pođi polako
jer ni meni nije lako
nismo znali, to što sada znamo
desi se, da pogrešnoj osobi
svoje srce damo
ti si htio život, htio si sne
a ja poželjeh samo tebe
i dok u nočina drugima radost djeliš
pitam se, kad odem
jel češ barem da me se sjetiš?
a ni to važno više neče biti
ponekad treba da se preboli
a i tebe če duša jednom da zaboli
da te kunem, neču, ne daj bože
živi sretno. ako to još se može
-livijana-
08.04.2007. | 17:15 |
13 K | P | # | ^
poštovani blogeri, poštovane blogerice! sretan uskrs svima koji ga slave neka vam uskrsli spasitelj podari svoj blagoslov
citiram to PROROK(!).a...hvala svima na lijepim željama!...i ja vam poželih sretan uskrs i srečom obasjane praznike::
-livijana-
06.04.2007. | 22:00 |
10 K | P | # | ^
ljubavi, moj živote
i svratih ja danas na adresu tvoju
ne znajuči, da više nisi na tom broju
i prošetah ulicom tom
gdje bješe nekad naš dom.
pa se zapitah, gdje si i s kom
pa se upitah, sa kojim to pravom
ja opet hodam tvojim tragom?
a nisam krivac ja
to srce mira mi ne da
pa polako da odem ja
tamo, gdje bješe naša klupa
i srce još jače zalupa
zar i ti tu si ovog trenutka
tu što bješe naša klupa?
i srce okameni...
stežeš ruku prema meni..
nije to odsjaj sunca, ni ljepote
to je odsjaj ljubavi, moj živote
-livijana-
05.04.2007. | 22:10 |
14 K | P | # | ^
u san da ti uđem
da mi je onako nečujno
uči u tvoje sne
da izljubim usne ti snene
i prospem ljubav svoju
kroz tvoje vene.
da dodirnem ti usne
kao leptir mali
i da svoje tijelo pripijem
uz tebe polako ulazeči
ti u san,
a da ne probudim se
čak ni kad svane dan.
i onda bi opet
tiho ko sjena
gledala izdaleka.. nju
uz tebe tijesno pripijenu
-livijana-.
04.04.2007. | 00:17 |
17 K | P | # | ^
nemoj majko
krenem lijevo ili desno
sve postade ponekad tako tjesno
i zastanem usred puta
da te moje srce jednom zapita
za ime boga, majko kako si mogla
otiči i ostaviti nas sve
željela si život, sanjala si sne
sad on je kraj nje,
sad i ti izgubila si sve.
i nije ti krivo, a nije ni žao....
ako može nek oprosti ti dragi bog
jer ja ti nikad oprostiti neču moči
pa zar ni sad ne znaš...zar nečeš nikada znati,
kako djete zbog majke pati.
zar uistinu nemaš nimalo srca
zar nemaš nimalo duše
i nikad mi ne reci majko
jer nije meni u životu lako
da ti oprostim, ne želim i ne mogu
a ti barem jednom budi žena
i za sve grijehe pomoli se bogu.
i ako bog ti oprost dade
shvati što je život, dok ti ostane
bar tračak nade.
-livijana-
03.04.2007. | 02:11 |
11 K | P | # | ^
i teku licem suze slane
ako odeš ZLATOmoje
ni nebo neče više biti plave boje
i nemoj da srušiš sve snove moje
ZLATO, još do jučer moje
i teku licem SUZE slane
ko iz kamenja isklesane
ko da su slanom vodom prane
teku SUZE, one teku same
i pogledam u MJESEC, što na nebu sja
zar i on nekad zaplače, ko ja?
i upitam tebe sudbino zla
zašto i MJESEC danas tužan je, ko ja
tek da znaš, da DUŠA moja nije plamen
več pustinja što lome je vjetri i oluje
i poželih nek daleko se ovo pročuje
da DUŠA je moja teška ko kamen
i dok KIŠA onako neslušno pada
srce mi opet puno jada
pa te pitam, još onako mlada
reci mi KIŠO, reci mi sada
i uz mene TUGA, ko vjeran drug
budnim pogledom prati moj korak
pa da ipak pođem tragom sunca
TUGO, nemoj, osmjeh tvoj je gorak
-livijana-
eto na onaj izzazov moje jake energije The power of magic....kako je ja zovem :)...napravih još jedan odgovor :)....pa rekni, i sudi
02.04.2007. | 21:26 |
13 K | P | # | ^
bilo jednom ,zlato moje
bilo jednom sretnih dvoje, ZLATO moje
prođe sudbina pute svoje
i sve što mi drago bilo nekud, nestalo je
sad oči moje SUZE broje
i svaki mi dan sve više tužan
pa te pitam zvjezdo sjajna
uz tebe dok MJESEC sja,
dal i ti ponekad osječaš se kao ja?
i DUŠA mi danas prasnu u komade,
pitah se, ima li barem malo nade?
reci dragi, dok odlazim ti ja
jesmo li krivi oboje, il samo ja?
i srce mi sporo, ko da ne kuca više
sve što nekad u njemu bilo je
isprale mu neke davne kiše
i sada nakon svega, sve me više obuzima TUGA
izgubih njega, al sad imam novog druga
prati me, prati tuga, vjerna ko kiši duga.
i odlazim polako, dok mi KIŠA prati trag
srce plače, duša boli, sve teži mi je korak,
i odlazim ti ZLATO moje,..
nema više sreče za nas dvoje
-livijana-
eto, onako na brzake,uskladih onako po svoje izazov moje pozitivne energije :)..tako ja tebe zovem The power of magic...i zadala si mi riječi:ZLATO, SUZE, MJESEC, DUŠA, KIŠA, TUGA...a sada sudi :))
01.04.2007. | 13:25 |
11 K | P | # | ^
prijatelju reci
ostavljam ti osmjeh sreče,
pošla bih, al još mi se ne kreče
da ostanem još malo
da usrečim svoje srce malo.
jer ne znam ni kada ni gdje
nas dvoje opet sretnemo se
i ne tuguj, ne žali
jedno drugom sve smo dali
i bilo dobro i bilo zlo
uvijek sve prošli smo
i prijatelju dragi, reci sada
dal ko nekad ista kiša pada
dal sunce istim sjajem sja
ko što je u djetinstvu našeg sna
i pitam se, dal si bar ti sretan
ili ponekad obuze te tuga,
udahni život i ne budi sjetan
pusti duši i srcu da budeš sretan.
-livijana-
01.04.2007. | 01:35 |
7 K | P | # | ^