< siječanj, 2017  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Siječanj 2017 (3)
Lipanj 2016 (3)
Svibanj 2016 (22)
Travanj 2016 (7)
Siječanj 2016 (1)
Listopad 2015 (1)
Rujan 2015 (5)
Kolovoz 2015 (8)
Srpanj 2015 (2)
Svibanj 2015 (5)
Travanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (2)
Veljača 2015 (3)
Siječanj 2015 (10)
Prosinac 2014 (4)
Studeni 2014 (7)
Srpanj 2014 (8)
Lipanj 2013 (3)
Svibanj 2013 (15)
Ožujak 2013 (9)
Veljača 2013 (8)

Opis bloga

Linkovi
http://youtu.be/NdLJxZwNrvc

http://youtu.be/L9EKqQWPjyo





Livia Less
14.01.2017., subota
Nataša- Robert Janeš
Jutros je kišilo
nad Zagrebom, Nataša.
Ti si spavala,
ja sam otvarao kišobran,
i nije bilo tramvaja,
nije bilo ni autobusa.
Kasnio sam, Nataša,
dok ti si spavala
uz svoga muža
u Zagrebu.
Nije bilo hladno
kao jučer i prekjučer, Nataša.
Ti si se, vjerujem, smješkala u snu
dok je neprestano kišilo
i nad Samoborom.
Ja sam hodao ulicom,
neki se čovjek pod tendu sklonio,
pred birtijom, čekajući konobaricu, Nataša.
I prošao sam
dok se ona njemu bacala u zagrljaj,
zamisli Nataša - u zagrljaj!
Ma ne moraš ti to ni zamišljati!
Tebi je svako jutro zagrljaj.
Ne, ne, ti si svakom jutru zagrljaj,
da ne spominjem muža tvog.
Gledaj Nataša, nije to bila neka pametna
ni sretna kiša,
ali vrijedilo je proći ulicom koja ima dvorišta
i kuće katnice, Nataša.
Skoro pa miriše na proljeće,
i šumarice, i kukurijek!
Kako li samo miriše kukurijek,
otrovni borac protiv gihta
i tegoba s mjesečnim ciklusom!
A tek šumarice, zamisli
one su Venerine ljubavnice,
ista porodica žabnjakovki
kao i opasni kukurijek.
Anemone, heleborus, Nataša,
nemorosa, nemorosa.
I kad sam s večeri
čekao autobus kojeg nije bilo,
snježilo je nad Samoborom
pa onda i nad Zagrebom, Nataša.
A gdje si ti bila?
- 22:01 - Komentari (8) - Isprintaj - #
13.01.2017., petak
Posvećeno Edit Glavurtić
Složiti mozaik,
porubiti slike iglom,
zamjeniti poznata lica vizijama,
ako se može.

poigrati se platnom,
zaviti međunožje njime,
zavitlati liniju,
složiti sunce.

milovati lice supružnika satima,
slušati otkucaje srca,
ne zaspati.

vjerovati u platno,
i neraskidive boje
koje stvaraju evoluciju,
iznova
i
iznova.

diviti se, ljubiti, sažeti
u svoj kraj,
pa se razmotati.
tko to može, ako ne ti,
u ovaj kasni sat, Edit?

- 01:01 - Komentari (1) - Isprintaj - #
12.01.2017., četvrtak
Zadihana
Ovdje sam da govorim o tebi. Te riječi se moraju prenositi. Poput usmene predaje. Prvi moj dojam je bio da si lijepa. Velike oke. A ti si sićušna. Kontrapunkt meni koja sam poput nebodera. Tenisice broj 41.
Puno si kvalitetnija pjesnikinja od mene. Mada i ja imam svojih prednosti. Pišem iskreno i iz srca. Sve to nije važno. Ono čemu se veselim i što me vedri je činjenica da ćeš uvijek biti na mojoj strani. Možda sebično, ali tako je. Prisvojila sam te. I u tebe utkala sve svoje ideale i snove. Pokazala si se puno bolja od svega tog.
Sunce za malu M. je jedna velika metafora u kojoj nas zamišljam samoaktualizirane na svim područjima.
Još dva čovjeka moram spomenuti, Tonija Matošina i Golden age- a. Hvala im.
Ponovo ću pisati blog.
Pozdrav svima!
- 20:58 - Komentari (1) - Isprintaj - #
10.06.2016., petak
...
Let your body be in solitude,
you are ancient Greek vase
from the deepths of the Egeyan see.
Your hands are quiet like silence in Pantheon,
your moves are softly like Fida eyes.
Be the mirror of the rock.
I see it is getting dark.
Listen,
the earth is moving slowly and comprehensive.
It is the time for you to stop crying so much,
my lovely lady.
Let your body be statue of mirrored strenght.

- 16:48 - Komentari (10) - Isprintaj - #
Ime mu je Sae
Taj tvoj duboki kop
i srebro riječi,
šire se u meni
kao lastavica u proljeće.
Taj tvoj vibrant na koncu
i nježne opaske,
sve pamtim i podrazumijevam,
duboko u ovoj noći
koja tone u unutrašnjost muzike
i sebi nadjeva stotinu imena
po tvom i jedinom nadimku.
- 16:46 - Komentari (1) - Isprintaj - #
Mrak će naći vaše riječi


Mrak će naći vaše riječi položene na dnu ormara.
Izvući će ih staloženo i tražiti opravdanje.
Miris tamjana i smreke na morskim krovovima,
i bestjelesna smrt najbližeg fantoma,
sve je bliži mraku,
sve kraći dani, sve oporije vino.
Sve si dalji u prisnosti te tame.
Svene, ploviti se mora,
iskapaj plač u maramicu,
na autoputu,
između nepoznatih vozila i sunčevih traka
koje su se lijeskale nekad na vratu suvozačice.
Sve upamti, memoriraj broj njezinih grudnjaka.
Ukradi joj sjenilo za oči,
pa potajno slikaj pejsaže kojima nikad nećete ići.
Mrak će naći put do tvog zaborava
ako ne budeš brži.
Brzo i piši u kajdanku note,
ogluši se o dnevnu svjetlost,
skladaj za nju budućnost,
sebi ostavi staru fotelju i par gramofonskih ploča.
Mrak će naći vaše riječi,
ispisati ih, na čelu odsvirati, otipkati tvoj senzibilni otpor.
Jer kroz moje je srce ušlo sunce
i sad dobro vidim dodirivanje koje ne možeš prežaliti.
Umoran i žedan njezine blizine,
dok te mrak usisava u svoja njedra.



- 16:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #
26.05.2016., četvrtak
Mala M.
Ovladati vještinom pisanja znači dobro upoznati sebe kroz druge. Moj čin egzistira u njenoj prisutnosti, spontanosti udova koje prepoznajem kao vlastite načine sudaranja sa stvarnošću. Moja muza je samobitnost u kojoj raste ono što zovemo opstankom u potrazi za pismom. Mala M. je izabrana u prostranstvu mog intimnog prostora. Svijet za sebe i svijet izvan mene.
- 16:53 - Komentari (7) - Isprintaj - #
Tvoj lik
Ovo je blaga pjesma,
za predvečerje i povjetarac.
Ti si pobunjeni čovjek
i nemaš gospodara.
Nebo ti dotiče čelo,
a između snijegova
redaju se zbirke samoće i zaborava.
Na platnu sila bijede,
tvoj lik, nocturno i crvenokrvava naranča.
- 16:47 - Komentari (1) - Isprintaj - #
Odlomci o Marini



Da mogu umirati,
nestajao bi sada i ovdje
u hodnicima u kojima se preodjevaš
u dnevnu Marinu,
Marinu za " po kući",
Marinu kao sportsku majicu
s uzorkom grimiznog ljeta u preponama.
Da te mogu prozvati imenom stakla i cigle,
dok goriš u dugi,
u nasljeđe ravnice, melankoliju i zvijezde boje dunje,
odmah bi ti zazvao ime
na koje se ne odazivaš.
Krvožilna mala M.
Stavi smiješak pod kaput,
preskoči koji ulomak,
uputi se u šumu,
u berbu staza i grmova.
Marina, narančo, kuglo, ružičnjaku,
grlim ti krilo,
i više nisam ja, nego on.

- 16:45 - Komentari (3) - Isprintaj - #
25.05.2016., srijeda
U sebi ćutim
U sebi ćutim
neke nove praznine,
i brazde i noći i daljine.
I ti isto kao i ja
ćutiš.

- 22:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se