MALE MAGIJE

15.03.2005., utorak

Sidro za početnike

Oprečna narav Meduze i sidra silazi zarđalim skalinama.
Cvijet ma koji, između bitve ljetne i bitve suštinske,
stavlja na jezik komadić Mjeseca,
uzduh pošumljen školjkama i nježnim kresivom.

Uspaljeni rimarij na brijegu prepušten je plimi
iz čije čeljusti nož izrasta postojan kao žetva.
Za velikih valova nož se zalijeće u snasti
u moju ležaljku od konoplje i pruća.

Jezik težak kao rašpa snatri dodir ljetne bitve
i ratnički topot bitve suštinske. Prekomjerni svijet
baca se pitkoj oštrici bridova zatrovanih Mjesecom.
Narav se uči iz praznih boca ulja i vode.

Iz svijećnjaka praznih obzorja. Sidro je vježba
za početnike još razigrane baštinjenim meduzama.
Sidro mreži ili mreža sidru - samo šutljiv dječak sluti.
Brodsko dijete ukalupljeno u refren iz kojega
mladost odbacuje šišarke i čuda.

Livia ~ns~

- 17:33 - Komentari (6) - Isprintaj - #

Vijest

o podjeli vijeka, vodopada, Sunca,
o podjeli zrelih plodova koji dospijevaju do vrtlara
i svih onih bića koja noću djeluju nezgrapno
ili se o njima uopće ne razmišlja
kao da je noć antipod zrcalu
nevid ucijepljen u maštu koja funkcionira
poput mrlja na zidu učionice
iz koje dvoje djece zuri u odrasle čizme
pospanih znanstvenika koji posrću
između retorti i opasaka o lošem vladanju

o potrebi da se vladanju pripiše i stupanj
a kamo s tim toplomjerom
što ga usta ne primaju
što ga niti jedna vrućica ne želi blizu

vijest o dobroj akciji kojom se prašilo po
ohlađenom makadamu
gdje su Bonnie i Clyde skončali
a da nikad nisu razvili onu ideju
o anarhiji, revoluciji, socijalnim nemirima,
sindikalcima

uostalom, za to kratko vrijeme njihova života
mogli su se još uvijek osloniti o metafore
o Suncu, dobru i zlu, pismonošama i konjima,
o kočijama i livadi što ih čeka.

Livia ~ns~
- 17:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ohlađeni asfalt

Bonnie i Clyde izgubili su mobitel
i stupili na pozornicu nesigurna koraka
kao kad se nešto važno odgađa
zastaje u prošlosti nasmiješeno i hladno.

Uručili su im mala odličja od mjedi
i odijenuli ih u vrijeme njihova vremena
kada se Sunce pripajalo metaforama
o dobru i zlu, a siromaštvo bijaše povlastica

u rukama neukih. Kada se nedjeljom blagovala
pečena kokoš s krumpirima, potom pita od jabuka
i budno se pazilo na živote pismonoša i kočija,
vidale su se rane konjima, a novac bijaše na zlu glasu.

Odbili su pisati memoare, a paparazzi su bježali od njih
iako im je mladost dopuštala nesmotrene hice
usmjerene ka nekoj mutnoj ideji o kojoj se šuškalo
u mjesnoj birtiji.

Razvijali su smisao te ideje, njuškali po mjestu
koje im postade pretijesno. Anarhijom su se bavili sociolozi
i studenti iz dobrih obitelji koji su u tren oka
vješto umjeli svezati čvor na kravati.

A revolucija i socijalni nemiri zahtijevali su
odveć učenja i stajanja na mjestu, u sobi s policama
za knjige i bilježnicama u kojima se hvataju
predavanja glasovitih profesora.

Hlađenje asfalta poslije kiše, zov zabranjenih viuzza
bio je kao stvoren za njihova hitra tijela
unakažena zakonom i disciplinskim mjerama.
Voljeli su hot dog s kečapom i majpnezom.

Novac iz njihove posmrtne zaklade kliznuo je u trezor
za suzbijanje organiziranog kriminala. I tako su,
unatoč brojnim farovima uzduž i poprijeko
generacija i spolova, još jednom izdani. Jer, poznato je,
njima nikad nisu išli apstraktni pojmovi.

Livia ~ns~

- 17:13 - Komentari (4) - Isprintaj - #

14.03.2005., ponedjeljak

Zanos

zbog raskošna dna prepuna malih lebdećih
riba morskih kozica slijepih nemani
ugraviranih zvijeri koje su bogovi na neko vrijeme
odložili i posvetili se njihaju djece

u kolijevci što ju je muškarac s pustenim šeširom
doveo iz prodavaonice za koje u njegovu narodu
tvrde da nudi najbolje proizvode
potrebne da se djeci osigura miran san.

zbog valova koji posjeduju moć rastanka
a da ih ista pjena veže
unatoč kišama i ledenjacima
što se spuštaju s dalekih zemljovida

zbog nacrtanih gradova koji Tahićanki ne mogu nauditi
kao ni žene nacrtane u bundama od hermelina
jer one su žene drugih muškaraca
a ona je žena svojega muškarca
i žena po njemu
zato će joj se uvijek vraćati
doći će po svoju kapu
sjajnu poput ožiljka od palmina lišća
i ostat će
- 20:07 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Druga destilacija


Na istom zidiću, s istom pivom u ruci, u potrazi
za istim šutom - ako te nađem
znat ću da sam te doista našla
da si mi ostao isti, nepromijenjen, moj.

Globalno selo raširit će mreže
i planet će se preseliti u čipove;
ali tvoj tatu potajno će cvjetati
u rasadištu bijelog maka

i njegove najpogubnije destilacije.
Ista smrt i ruža ista na križu
posuđenoj koži dlanu Meduzinu
i znat ću, u drugom krugu

bijelog maka, prašnom talogu
koji nas je jednom rastavio
i zidić te poput broda
pronio ka plamenu

koji nije više rastao u pravcu
predugih svađa, glasnih psovki.
Ali tamo si, zar nisi
ista smrt i ruža ista.

Livia ~ns~

- 19:47 - Komentari (4) - Isprintaj - #

APERKAT

(Heloizin sindrom, "Svetkovine tatua")

Nevažno je kako će dobro društvo utjecati na tebe.
Bez obzira na uspjeh večernjih škola, psihijatrijskih trosjeda,
socijalnih ustanova i svjetskih kazamata našminkanog
milosrđa, ti ćeš uvijek biti moj macho uzorak

koji me hranio ukradenim čokoladicama
kada je u stanu ponestalo krumpira
pa si me grijao pričama o samicama
i zahvatima nužnim da se opstane

među zatvorskim gayevima uštirkana anusa.
Iz rukavice za boks tvoja ruka jeca
slanom propašću, tetoviranim aperkatom
kojim si priklještio derpea u pariškom metrou.

Njegov zlatni lanac utopili smo za šut,
a sada kažeš da te ne volim
i šalješ me u materinu
i rugaš mi se da sam nepopravljiva
razmažena jedinica koja se ne zna snaći

koja ne zna izdržati neimaštinu i odbačenost.
i da se stidim s tobom proći gradom
i da se više nikada ne ćeš truditi
zapamtiti riječi kao što su
kolumna, sonetni vijenac, hermeneutika.

Livia ~ns~
- 19:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

13.03.2005., nedjelja

neopterećena njihovim licima...

...imenima, samo mama, okrupnjela mama, u nadi da će jednom doklipsati upravo do ove postaje koja najavljuje uklanjanje dojke u jedan klokanski tobolac konfekcijski large sačinjen od guče i biljca od prošlih nesvršenih nesavršenih vremena čije mlijeko izvire iz još uvijek jedre dojke i u samo nasumce izabranima tako se barem meni sada sviđa misliti povezuje se s animalnim dahtajima kapljicama uznevjerenima već ljetnim poluorganskim mrvičcima čija vreva se cijedi niz njegov jezik slina i mlijeko i dječja mokraća u luku vidljivom svima vidljivom iza kulisa imena i lica, to svakako valja pomno razlikovati

L ~ns~

- 18:52 - Komentari (0) - Isprintaj - #

i čini se,...

...na mjestima hamburgerskih filijala da se umjesto hamburgera prže crne bezvremene godine crne cipele crne usred ljeta najljetnijega ljeta čarape crne suknje sred najvrućih vrućina crne majice dugih rukava tih žena
i da bi se osvetio maminoj upornoj škrtosti upornom kretanju u nesuvislu akciju ljetnog vikendaškog piknika on proždire crne pletenice pečene pletenice tih neumrtvljenih žena
sada je nevidljiv bezličan bezimen hrenovke ohlađene u čaši s vodom bile su bljutave a ove pečene crne pletenice, nadomjestak za uskraćeni kukuruz, barem imaju okus osvete, eto, mama, spominje se zlotvorno okrupnjele mame njezinih ušnih resica izvučenih teškom zlatninom iz obiteljske baštine
i kako se, spominje se dalje ipak se sve ovako bezličan spominje, stidio što će pomisliti Iskra kada ugleda taj kič kojim se okrupnjela mama kitila kao da svakodnevno obnavlja karmine pali lumine mrtvim pretcima

L ~ns~

- 18:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ljepljiv je i tmuran...

Ustaje se oko podnova, svjestan kako je jedina izvjesnost to da će ionako sve loše završiti. Ima, posjeduje neke osobine, uglavnom egzaltirane, egoistične i egocentrične, ali ma kakve bile dokaz su da je ipak riječ o stvorenju, da imamo posla s postojećim čovjekom, da nije ni bog ni životinja. Njegova nevidiljivost rezultat je mojih frustracija, mojih pozitivnih alergotestova, mojih pretproljetnih nervoza kojima mi se bića skutrena u području između tek niklog i ljuštećeg epitela bude i migolje, on, nimalo kriv i nimalo zaslužan poradi svoje bezimenosti i bezličnosti mogao bi me optužiti vječnom zamjenicom, osobnom zamjenicom ženskog roda u trećem licu jednine. I upravo po pitanju tog roda mogao bi, a ja doista iz pouzdanih izvora znam, ponavljam - znam, da bi mogao povući pitanje mojega spola, narugati se disproporciji između roda i spola ili pak patetičnoj umiljatosti, ulizivanju i podilaženju kojima podliježu ove dvije kategorije od kojih nas neke zaskoče još od prvih nemilih iskustava s administrativnim sustavima pomoću kojih moramo, naprosto moramo upravo i jedino pomoću njih dokazati svoje postojanje. Žalosno ili ne, korisno ili beskorisno, ipak, poticajno je da reakcija na takve kafkijanske kilometraže sivozelenih hodnika dovodi do želje da radije nismo negoli jesmo na način kojemu su potrebna zaokruživanja nekih križića i kružića. Možda je, o tome nisam sigurna, jedan od razloga njegove nevidljivosti, koje je katkad manje katkad više, ali uglavnom uvijek svjestan, upravo ta bespoštedna bitka s instrumentima koji su mu kao dječaku dok je grickao na plaži pod pinijama hrenovke što ih je njegova okrupnjela mama koja je oduvijek i vazda bila i bit će okrupnjela, skuhala i stavila u čašu s hladnom vodom prije negoli se pješice zapute u akciju zvanu ljetni vikendaški piknik, a za tu akciju bilo je potrebno nekoliko ručnika koje su brižno odabrali između onih kojima su se inače brisali nakon subotnjega večernjeg tuširanja, dakle ručnici su morali imati nekakv prigodni motiv kao ribicu, val, barku, nešto ljetno, morsko kako bi okrupnjela mama svoj vikend mogla podmazati i slaninom, jer sve je išlo kao po loju: naime, bilo je od početka, od praskozorja ljetnih vikendaških akcija jasno da će mama uložiti energije i truda u pronalaženju i pribavljanju popularnih morskih rekvizita i kako ih je ona nazivala - nepotrebnih gluposti, proporcionalno vlastitom izboru menija na kojemu su se nalazili špek, kapula, pomidor posut solju, pokoja ohlađena netom skuhana hrenovka, a o manjkavosti prigodom uklapanja u ljetnu bižuterijsku strukturu zavisilo je hoće li se okrupnjela mama smilovati i odlučiti se odvojiti koji tadašnji dinar za kukuruz - pečeni ili kuhani što su ih neke žene - žene uvijek iste dobi koja nije pripadala ni mladosti ni starosti - prodavale noseći ih u pletenim košarama, a sama pojava tih uvijek mladih uvijek starih uvijek nimladihnistarih žena širila je miris neimaštine i preostajale su riječi, tajni znakovi, preostajao je jedan drugi jezik, razumljiv samo njemu i vrlo, vrlo brzo, nažalost, možda prebrzo, i Asji odnosno Iskri, jer ona je bila jedina, jedinstvena i jedincata i cjelovita kojoj je otpočetka sve bilo jasno oko imena i lica, lica i imena, imena i imena, lica i lica, pa mu je, štoviše, nagovijestila njegovu bezimenost i bezličnost, kao da likuje, kao da se raduje što će sjediti ponad djeteta koje čupa dudlavim usnama majčinu dojku ljubičastih kolobara, ah, znam, da nije tako, znam, opet pouzdano znam, sjetna bijaše Iskra i Asja se u Iskri rastužila tih dana, tih ljeta kada su kukuruzi bili sve rjeđi a hamburgeri sve češći
i znakovlje koje je od njega primala zahvalnija i poletnija i vedrija od žene koja prima dijamante, gorke li, nečasne li, sramotne li usporedbe, to znakovlje je tonulo zajedno s njegovim licem i imenom, njegovim rodom i spolom, a sve to od posve određenog dana, sata, godine, dapače, minute, sekunde, kada je nadređeni vikao o disciplini i muškosti, a on je treptao očima čije trepavice bijahu duge da bi ih svaka curica na pisti poželjela u trenutku kada se kamera približi njezinim lećama čas plave čas čudno jezivo crne boje, crno poput zavijanja onih čagljeva koji su nekad boravili nedaleko od moje kuće, a sva ta nekad sada se skupljaju u kišnici iste bezimenosti i bezličnosti

L ~ns~
- 12:59 - Komentari (1) - Isprintaj - #

...mora da takav plač...

imaju snimljen u paklu snimljen na najnovijem čudu tehnike i puštaju ga čedomorkama ženama koje su počinile abortus ženama koje su se jebale a da nisu dopuštale da mužjak spermu uštrca u njihovu rodnicu
plitku rodnicu Varija motri vidi sagledava, obuhvaća motreći cvjetnu pelud otmjeno zanijekano zaokruživanje kružića - radnja poradi koje je on u stanju sjediti na djetetu, dahtajući od vrućine dok se autobusom sabija sve krupnija kugla sačinjena od pretproljetnih sada već ranoljetnih zrnaca svraba znojnih tabana mrvičaka koji se naprosto materijaliziraju pri samom osjećaju gađenja pri samoj reminiscenciji na nepodnošljivu vrućinu u tom autobusu koji poput izdubljena dizala klizi prema naselju u pravcu kojega je okrupnjela mama stremila dopješačiti vukući uzorke valovlja brodica sidra ljeta galeba na ručnicima kako bi proporcionalno njihovoj količini i dojmljivosti odvažnije smogla odbijati bezdobne žene u crnini koje su nekoć u pletenim košarama nosile pečene i kuhane kukuruze
- 12:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #

12.03.2005., subota

Okrupnjela mama


Utapajući se do ruba pogleda u dvosjed boje frapea od banane u foajeu hotela, osluškujem kako iznad mene korača urota lica i imena. Možda je čudna, ali nimalo ublažavajuća, upravo suprotno, jeziva je pomisao kako plutajuća lica i imena nisu svjesna urote u kojoj sudjeluju, nisu svjesna ni da se njihovi koraci odbijaju o mene, da njihova bezličnost u mojoj mašti poprima razmjere koje je gotovo nemoguće izdržati. Sva ta zbrka, sav taj kaos, nepovezanost imena i lica, pitanje glede svrhe te povezanosti, naposljetku, odnosi između entiteta što ih čine povezana imena i lica, može li, mora li, smije li sav taj kaos imati neku tajnu ili pak nedokučivu svrhu...Jer, ukoliko ni ta svrha ne postoji, ukoliko je kaos lica imena sam sebi polazište, staza i cilj, onda je doista moje utapljanje u dvosjed boje frapea u foajeu hotela jezivo, s valjanim razlogom jezivo i osluškujući sve ono bubnjanje ponad sebe koje samo ja čujem kao vapaj kao vrisak kao posmrtni hropac jednoga boga sazdanoga od riječi od slova od ideje koja se oslanjala o hermeneutičku sintaksu; onda sam i ja bezlična i bezimena, poput dvostruke Helene iz djela "IL volto del prossimo", a jedino što mi dokazuje da posjedujem ime i lice, što mi, ustvari, samo daje naslutiti blijedu istinu o njihovu postojanju jest upravo taj strah ta jeza da će me dvosjed cijelu pojesti usisati da ću okončati raskomadanih silaba ulupljenih obrazina nalik tek izgriženim ribama ostaci kojih završavaju tamo negdje u busenju gdje je završio i Domenikin sendvič onoga predvečerja kada je još bila otmjeno štrkljasta kada se plavi Bulgari još nije stao buditi među oštrim izdancima što su nicali iz njezinih pazuha a beštije su navalile
uputile se u predvidljiv snošaj s predvečerjem
mijaulik nalik dosadnom stravičnom plaču djeteta

L ~ns~
- 12:29 - Komentari (6) - Isprintaj - #

pobožna samoća

okrutna sjetna nesretna neželjena orgazmička tvoja moja zamjenička samoća uzdrmana prijetnjom zmijskoga ugriza a nema tog Demijurga koji bi se želio upletati iznova nadmetati se sa zmijom i svim onim budućim i već prevladanim koncilima

tek njega bih se dotakla njega koji mi se iz nekih magličastih poluljubičastih otočja prikrada starinski s bijelim zvonolikim rukavima tek sjena ili je ta sjena možda lik ne znam

ne znam jer ga ne poznam, ALI TEK SJENA ILI MOŽDA LIK NE ZNAM JEDNOGA ADEPTA SADA JE UZ MENE I SMIRENA SAM I LIJEPO SAMA

Livia ~ns~
- 11:02 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Jedna nova vjernost

(povratak Malim magijama)

nadošla je s umorom u preponama koji je posljedica zmijskoga otrova
samo ne sjećam se, ne pamtim ugriz
tek brzu spiralnu strku svjetla zvukove sirena mnoštvo ljudi u bijelom, a ona, anatemizirana beštija iz vrta zemaljskoga, iz posljednjega kapitula u tom dijelu svetopisamske naracije
ona je već bila u nekom drugom predjelu, možda se odlučila za samotnike, za one koji nisu u parovima, jer dvojina je prvom prijevarom izgubila na autentičnosti i Demijurg je nije ni pokušao, osim represivnim mjerama, ispraviti
stoga, posramljena u pogledu njegove impotentne zalihe
okrenula se osamljenima
došla do mojega drvenog stola
do male zelene kolonije u kojoj pokušavam iščitati pseudonime paukovih nožica
smrtnost od odveć zelenoga
od najzelenijega zelenoga
i gubim se i u mašti i u stvarnosti tragajući za onom početnom zelenom

Livia ~ns~
- 00:08 - Komentari (5) - Isprintaj - #

11.03.2005., petak

Poškropljena

kapima BVLGARI BLV unosim neke svoje segmente, neke ljubavi u obliku stihova ranije pročitanih, prevedenih, na ove stranice. Osjećala sam se zarobljeno dok sam bila samo Helena. Postavši Livia, sada mi, nakon, otprilike, jednog godišnjeg doba nedostaje Helena, a kako je ovdje dozvati negoli pokojom kapljicom koja se izdiže iz BVLGARI BLV mirisa.

Livia, koja tek pokatkad pripada Heleni, kada se njihova lica stope u jednoj te istoj BVLGARI BLV kapljici.
- 19:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Iz Getsemanskog vrta...

...lahor bdijenja
pada na tlo nebesko
moj crni body traži se u zrcalu večernjem
zaista, zaista na gozbi Božjoj
Učitelj je ustuknuo pred Isusom iz Nazareta
blagoslovio moj crni body
zaplijenio me zvijezdama izrezbarenim bezuvjetnim povjerenjem

otirem žute beskraje na čijim vršcima
se pružaju hodnici spravljeni za Cirence
jednog suludog naroda ogoljelog do pravde
kojom se poigravaju znalci reda i Zakona

Livia ~ns~
- 18:07 - Komentari (0) - Isprintaj - #

3. Zlatni rez miluje Prvorođenca,...

...miluje ga ljudskom smrću, beznađem, zdvojnošću pod kojom se udovi trzaju bolnije negoli od udaraca biča, čavala zabijenih u živo meso iz čije Ljubavi su se prostirala čuda u godini milosti Gospodnje. Nikada samoća nije bila tako sama, nikada Bog tako unižen do ljudstva i tako uzvišen do čovjeka. Rađala su se djeca, zapodijevali ratovi, sklapala primirja, muškarci i žene grčili udove od užitka, suprugu Pilatovu zahvaćao usud nesanice koja će potrajati godinama, nicale su pošasti, najavljivala se slavlja, halogrami jednog te istog smisla ljeskali se pod sjenom Križa na kojemu je Učitelj izdisao, u samoći rastanka, u neizvjesnosti povratka.


4. Nikako da pijesak judejski sperem sa svojeg crnog bodyja koji vonja po ludom taktu noćnih plesača, po sluzi kojom plutam kao zimzelena grančica, urasla u pad, obljubljena mesom zrelih manjuga čiji trpki sok me nadražuje i baca u vrućicu sladostrasnu od tjeskobne slobode, očajničke slobode pred kojom usporavam korak, jasno prepoznajući Učiteljeve stope, tako uporne, nametljive, stope nježnoga Isusa, ali i ljubomornoga Boga, spremnoga zaoštriti oblutke, prozvati me mjerom Zakona.

Livia ~ns~

P.S. Slijedi versifikacija Crnog bodyja...
- 11:34 - Komentari (1) - Isprintaj - #

10.03.2005., četvrtak

2. Hramski zastor obavija planet;...

a ludost povjerenja, a taktilni bezdan u koji se zariva oštrica mača ne bi li probila srce Učitelja, a Križ posađen usred pustinje kojom mnoštvo caruje, taj svekoliki basso rilievo što bubri kao punoglavac sveden na trajanje koje prokišnjava iz mogućega, opipljivoga, činjeničnoga, isparava u zakone i pravila, u habit ispod kojega najmanji od sviju svetih dopire do mojega crnog bodyja, kao da sam jedina, kao da upravo o ovom trenutku, o ovoj terasi obrubljenoj budoarskim rekvizitima, zavisi povijest spasenja.

Livia ~ns~
- 19:41 - Komentari (6) - Isprintaj - #

1. Moj crni body kopni na terasi...

...do koje dopire Cirenčevo negodovanje, prešućeni triptih novozavjetnog pijetla čija krijesta trune po blagdanskim smetlištima. Moj crni body, ozaren karnalnim svjedočanstvima, dvoji između trokuta i kruga, impregniran vrelim pijeskom judejskim što se runi s Galilejčevih stopala. Tako je mlada ova krv, nije ju zgrušalo vrijeme, razbojnik razapet s desne strane Čovjeku istim ufanjem doseže repaticu, miluje grančicu masline polegnute na vrh planine Ararat, danas, sada, u ovom času taj razbojnik, ubojica, probisvijet, ulazi u spektar Saveza s Ocem, vođen obećanjem jednoga Boga na izdisaju.

Livia ~ns~
- 10:56 - Komentari (6) - Isprintaj - #

MOJ CRNI BODY

Zapadnjak se slijeva gradom, u čvor octeni svezujući glinene koračaje mudraca s Istoka. Od Getsemanskog raslinja do puta za Damask jedan te isti pijesak runi se pod znakovljem neispisanih riječi, riječi ubrizganih u krv vrtoglavo prigušenu krušnim bdijenjem, sebedarnim kristalićima anorganskog.
Jedan vrtlar, jedan anđeo i jedna žena tišinom osvitnog kaleža pomiču grobni kamen. Vijenac krune od trnja i vijenac od kamena, koji još odiše platnom umočenim u Treći dan, odjekuju vrtnjom što pohodi snove uspravne Rimljanke i njezina supruga, prokuratora Judeje, osuđenoga na vječni upliv u zapitanost nad Istinom. Ložnica obasjana draperijom drevnih bogova, okupana bitkama, orošena kapima poteklim iz bradavica netom načetih mulatkinja, ta ložnica čiji crveni sagovi pritišću kapke Mliječne staze, urušava se pod zvukom Križa, sklepanog pomoću krakova koji stružu o rodoslovlje Davidova potomka, o Marijino "Fiat!", o trokut usađen u vrtnju.

Livia ~ns~
- 10:17 - Komentari (3) - Isprintaj - #

SVECI I RAZBOJNICI


Uvodno slovo: Evo ponešto iz mozaika tzv. stilskih vježbi, tekstova - stihova što čame u ladicama. "Poganske grbove" nemam snage, barem za sada, dalje prepisivati, jer mi se nameće osjećaj natjecanja sa samom sobom iz nekih prošlih dana, ma koliko ja iz ljubavi prema nekim osobama tu prolaznost niječem.
Dvojim da li zabilježiti "Hermeneutičku ružu" ili pak "Moj crni body". Do prvih osvitnih zraka vjerojatno ću - zaspati ili se odlučiti.

Livia
- 05:29 - Komentari (6) - Isprintaj - #

20. Sva su braća posuđena...

...svi ljubavnici
i prijateljske ruke na susjednoj nesreći.

Jedan je samo u hladnoj svjetlosti
što ne tješi nego šuti i bdije
nad razlikom svojih izvrnutih sljepoočnica

I zacijelo bi jedna mogla pobjeći,
podati se zagušljivim pogonima
tamo, pri planetarnom lancu
koji se giba zastrašujućom nepoletnošću.

Dječački Sirijus, koji je ismijao raskošna mladenaštva,
koji je razbio igračke, zatajio spomenare i prezreo prve poljupce,
mudri, znameniti Sirijus,
kako ga uopće voljeti
kad smo se njemu primakli znajući sve
čemu nas je predvidio poučiti,
jer to je bio jedini način.

Livia ~ns~
- 01:32 - Komentari (2) - Isprintaj - #

19. Učio si me kako se serpentinama ...

...osvaja nebeska postelja
i kako zeleno slogovlje gubi na težini
kada ga se bez molbi ili žaljenja prosipa.

Osmoze očitih nastojanja već su se slabo snalazile u našim klijetkama
što je bio dokaz da smo Sirijusovu halapljivost izdržali
jer smo je sami zazivali
i odrekli se milovanja i udubljenja.
Pratilac i vođa - podjednako strani

svojim izvrnutim košticama,
a lijepi ipak kad se rashlađeni jasenovi
odriču kućepaziteljske dužnosti
i kada zaborave se okrajci posuđenog bratstva.

Livia ~ns~
- 00:33 - Komentari (4) - Isprintaj - #

18. Kad si me susreo s tom...

... dvostrukom vještinom koračanja
koje je nadasve bilo let i snatrenje,
učinio si to pažljivo da se pejzažni vrhunci
ne polome bolno u mojim zakletvama
i da se građevine za koje mišljah da im je kupola sveta
ne razgolite posve pred mojim očima.

Ali oni su sami iščezli
pokoravajući se tako Sirijusovim vladarima,
čak je i ljeto prestalo mirisati,
zrikavci i trave zanesene,
a nadjačala ih je neka posvemašnja čistoća
za koju znam da nije bezbojna ni glatka,
iako joj boje ni hridine nikad ne upoznah.

Livia ~ns~
- 00:26 - Komentari (1) - Isprintaj - #

09.03.2005., srijeda

17. Nismo se otimali za cjelinu,...

ne zbog zemaljske umjerenosti,
već zato što nas ona ni napustila nije,
jer naš se rastanak nije mogao predvidjeti.

Pola vijeka bio je zarez među našim rukama,
ali zarez je taj bez moći
jer čak i ljudska duša
obraća se samo jednoj od ruku,
a na drugoj je tek da se prilagodi.

Livia ~ns~
- 21:29 - Komentari (4) - Isprintaj - #

16. Ne poričem da ...

...bivajući bijelim patuljkom
samoljubivo promatram svoje bivše obrise
i, iako mi je nutrina hladna,
ne pomišljam da je zvjezdana buktinja
lakomislena dok traje.

Ali ta ista me vodi
i ne znam koja Te samilost prislonila
njenim užurbanim kruženjima,
koja te vještina klaunovska unajmila
da budeš joj ljupki gost.

Livia ~ns~
- 21:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #

15. Tvoje traganje za čudima bilo je...

...popraćeno nadom da ih nećeš naći
i tako se osloboditi zadaće umjetnika
neprerušen i čist da ćeš se smjestiti
pri noćnim lampama uz poznata štiva,
ali samo lažne mladosti mogu odahnuti
i, makar si ga tajio da ne bi povrijedio
moja nagla otkrića o pokidanim opnama,
vjerujem da je Sirijus Tebi namijenio visinska štovanja
u kojima se samo unazad leti.

Zato treba držati zatvorene oči pred ekumenskim ogledalima
koja planet koristi kao staračke štapove.

Livia ~ns~

P.S. "Poganski grbovi", cjelokupna zbirka sastavljena od ciklusa "Stube", "Sirijus" i "Snobovska četvrt Arkadije" bje posvećena jednom čovjeku, Pjesniku, mojemu Učitelju i Majstoru. Za života on je također napisao ciklus "Stube", kao poetsko epistolarni odgovor na moje pjesme. Čuvam ih i kao relikviju i kao uspomenu i kao opomenu o tome kako pisati, kako i koga voljeti, ... Budem li dostatno hrabra možda ću ih jednoga dana, na ovom blogu ili pak u nekom književnom časopisu ili kao dio unutar opsežnije cjeline otisnuti. Do tada sami smo, sjedinjeni prokletstvom poetike, životom zemnim i nebeskim - on (pokatkad On) i ja.
- 20:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #

14. Bijeli patuljak što nekoć je...

...bio zvijezda
za svojim podrijetlom hodi,
za svojim prohujalim tkivom,
kao za sjećanjem koje se u napadnim snovima
može dotaći i prremjestiti u stvarne oblike,
pa biti i zarobljeno od njih.

Tako je osjetljivo prostranstvo kobi,
tako neomeđeno a ipak samo jedno,
zato Te i nije moguće predvidjeti
kada Te u sebi nosim
kao svoju buduću ili Tvoju prošlu nesavršenost
kojoj samo jedna Svemirska sintagma podilazi,
a odriješena vratila bi se opet prostoru i vremenima,
razumnom ljudskom svjedočenju,
snovima koje uvjetuje posteljina.

Livia ~ns~
- 20:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #

13. Pristajem na bijelog patuljka i na tminu...

koja je svima očita osim meni,
pristajem iz nemoći da ponovno prevaljujem razbojništvo zvijezda,
iz dosade što je nameću sitne pakosti koje preveliki sjaj iziskuju,
a kako i ne bi bio podrugljiv
kada mu se najrazličitije boje sumnjiva podrijetla
kroz jezgru provlače.

I zato nikada više zvijezda,
nikada više zvijezda ni njeno haremsko pustolovlje
koje i nije negoli put do prvih crnih rupa
što ismijavaju lutalice.

Livia ~ns~
- 19:47 - Komentari (4) - Isprintaj - #

12. Sirijus nije bio zabrinut za...

...naše krštenice,
za naše obračunate pigmente,
ni oholost kojom smo odbijali darove
primjerene pjegavim, ružnim supružnicima,

teatralna plazma u buktinji rastvorena
nije smjela pokazati svoju stidljivost.

Sirijus neopredijeljen, a niti umišljen da je time vječan,
obrezao je svoj dvosmisao kao upotrebljiv dodir,
taj obrezni rez saplitao nam se u dušama.

Livia ~ns~
- 15:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

11. Mogao si postupati sa mnom...

...kao s bestjelesnom igračkom
koja bi Ti udarce znala uzvratiti
i kada svima bude svejedno,
ali nešto prokletije
od čega ovisnost nije izlječiva
bilo je ushićeno da nas zadrži
ne površno i bez lakomosti.

To je onaj znak o kome Ti nisam smjela govoriti,
a koji me plašio i zanosio za dugih predvečerja
kada su zemni duhovi slabili
i svjetionici se ukapali u plodonosnije rastanke
nego li je mahanje s palube.

To je onaj zavjetni ukras koji sam bacila morskim psima
kako me ne bi optužio za napadne vjernosti
koje u sebi nose neko nesvjesno ograničenje
prema sebi samima,
a znali smo oboje da su predodređeni svjetovnjaci
razmaženi samo prema usputnim siluetama,
prema cestovnim vijugama koje se ponavljaju jer se troše stojeći.

Livia ~ns~
- 00:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #

10. Ta varljivost je trajala,...

bezgrešno se zenitima provlačila
vizijom me hrabreći
kako tek pratilac blagog vođe imam biti,
a ništa još ne bijah tada
samo prostor kojeg nema
i koji je utoliko moj
što radi mene nikad ničiji ne će postati,
takva besmislena prisvajanja jedina su dopuštena
da se nose kao lančić oko vrata
kojemu se ne mogu sagnuti
niti privjesak okrenuti znatiželjnim očima.

Livia ~ns~
- 00:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

9. Bile su neugledne godine...

svjećnjaci s ispruženim Trojstvom
kao da će me neki dopadljivi tumač
u zapečaćenoj pošiljci izvijestiti o ljubljenom opasnom kraljevstvu
čije tlo me čekalo nezaplijenjeno
odolijevajući umidnim listanjima.

Bila bih i zlatnožute mirise u finim bočicama spremila
za taj doček
da ne saznah od Tebe kako se kraljevstvo samo iz našeg sna
može vinuti kada mi već budemo strani zemljanima
i dovoljno zaboravljeni
da bi nas rodbinska ganuća častila križevima.

Livia ~ns~
- 00:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #

6. Saznavši za moje podrijetlo,...

...ugravirano u bezbrižnim viticama
koje su mogle mijenjati gustoće kovine
i njenu prirodu utrostručiti Saturnovim umijećem.

Obzanivši kapilare što su se sjatile
po umnom grafitu mojih dimenzija
nisam pristupila ni kao pratilac ni kao vođa,
nego mišljah da će boemski naraštaj Svemira
ustupiti njihala mojoj nesigurnoj zamci.

I pogriješih silno i vidljivo za sva ozračenja,
bio je to grijeh, a tek kasnije naslutih
da sam se prepustila svrsi trenutačne kovine
koja je bježala od mojeg naličja.


7. Dočekao me ipak Sirijus
ne očekujući suzne pošiljke
i ne obećavajući da ću ikad saznati
da li sam pratilac ili vođa
u tom sporednom savršenstvu
pred kojim strahuju mladenačke zvijezde
i brzopleti meteori.

Livia ~ns~
- 00:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #

08.03.2005., utorak

5. Njegova hladna nutrina jednaka je...

...njegovoj površini
i nije spremna nikog poučiti o vječnom obitavalištu,
jer takva se tumačenja u svjetlu predomišljaju
a polutke sklapaju primirje
pod cijenu da ih ne bude.

Tebi se čini da su i nas tako razmjestili
samo što se ovdje mnoga šiblja granaju
i divlji putovi priječe okamenjene čistine.

Zato Te i bole jutarnji krmelji pri svijećama
koje se po dužnosti nalaze i pokorno vladaju
da Ti najave preobrazbe u pakosnim trenutcima
pred kojima se ni ja nisam znala svladati.

Livia ~ns~
- 21:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

4. Taj koji za zvijezdom hodi i...

...u sjenku se pretvara
što nije ljudskoj skromnosti nalik,
već mu se odziv u nevidljivo čini
prisniji od iskrenja u koje se prstom upire.

Taj što ga pratiocem uovu astrolozi
iz neznanja o njegovoj smušenoj i mudroj prirodi.

Taj za kojeg se može pomisliti
da se lukavstvom poslužio ne bi li učeni
njegove privide porekli utabanim mjerama
i tako se pogubili.

Taj nestvarni, a postojeći
jedini je
koji je pretpostavio svoju sjenu
tamu ne ističući.

Livia ~ns~
- 21:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #

2. Nije trebalo vjerovati...

nesretnicima što su se učili na duge šutnje,
ni onima koji su razdragane rime urezivali u agave,
trebalo je pobijediti ili biti pobijeđen mnogo ranije
dok su bijeli patuljci još činili
da noći budu zvjezdane.


3. Sirijus i njegov pratilac, mada se ne čini tako,
uvijek su na istoj strani
i zato im prijatelji ni neprijatelji ne prilaze,
mrtva, uzaludna pokoljenja
odustala su davno od besramnih pokreta
koji se samo pri uzvišenim rukama
mogu tumačiti kao svjetlosna pismenost.

Livia ~ns~

- 21:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

POGANSKI GRBOVI

Uvodno slovo
Moje kratko skretanje u prozne vode neka za sada ostane - kratko. Dakle, vraćam se poeziji, i to samom početku, svojoj prvoj zbirci "Poganski grbovi" (tiskana g.1988.). Za sada ću podastirati pjesme iz ciklusa (središnjega u ovoj zbirci) Sirijus.

SIRIJUS

1. Budući prah usana ne usuđuje se više bezazleno ljubavlju nazvati
snagu koja pratioca vuče njegovoj sjajnoj sjeni
što i nije sjena, već jedino postojeće, opipljivo ruglo,
ali i sveta tvar ujedno

jer vezani su svjetlom i tamom
koji ne postoje dok nisi u opreci
ti čuvstveni i bezbožni izdanci zbog kojih padaju vjekovi
i mala, groteskna desetljeća koketno se množe.

Livia ~ns~
- 16:19 - Komentari (5) - Isprintaj - #

05.03.2005., subota

O G R E

(neobjavljena proza)

C.1. U Oljinu zagrljaju zrcalio se plavi fascikl. Iz njegova sadržaja potekla je razmirica - prva ljubavna svađa između Olje i Denisa. Zar je moguće da Denis ne osjeća auru što lebdi, što izbija iz sonetnog vijenca posvećenog upravo njemu? Treća marćevska bura zakovitlala je praznu kesicu na kojoj je pisalo "čipi čips". Kesica se zaplitala između njihovih nogu dok su se prepirali oslonjeni o ogradu nekadašnje kasarne, sada vojarne uronjene u planove o budućim umjetničkim sadržajima. I, što je upornije Olja nastojala svoj sonetni vijenac predočiti Denisu, to se intenzivnije nametao naslov Araličina romana "Ima netko siv i zelen". Odnosno, citat koji je Marijengof upotrijebio u svojem sjećanju na Jesenjina: "Atmosfera je bila siva sa žutim mrljama".
Livia ~ns~
- 13:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #

03.03.2005., četvrtak

10. ne znam više živjeti mnoštvo...

svoje duše ono me sada napada
i osjećam ga poput bolesti a nekoć je to bila raskošna
riznica trebalo je čekati a meni su milija bila traganja
i uvijek sam nekamo hitala zbog samog koračanja
radi velike nepripadnosti ali znala sam a i sada znam
ostat ću sama jer sami ostaju svi ovakvi kao što sam ja

Livia

Reducirala sam ovaj ciklus na tri pjesme. Kuda i kamo dalje u ovom trenutku ni sama ne znam.
- 23:07 - Komentari (4) - Isprintaj - #

2. hvala Ti što me...

ovako mrzovoljnu i nepristalu
dlanovima planeta što me ipak Ti jedini
a za druge nije važno hvala Ti kažem do me
zaboravljeni neki prijatelji u sutonima traže
a ne znaju da me ne će nikada naći tamo
gdje najviše jesam hvala Tebi skrovitom
što si me odučiti znao od suvišnih riječi
tako da su naša pisma tek iskra nesalomljiva
između dva stiha jednoga haiku hvala
što mene nevjernu mužjacima mene ozloglašenu
kod toplokrvnih stvorenja hvala Ti
što me ponešto iznad mene i iznad sebe pronosiš
stidljivo i drsko kako jedino Ti znadeš

Livia ~ns~

- 16:17 - Komentari (2) - Isprintaj - #

SVRGNUTA A IPAK KRALJICA

Uvodno slovo
Ovaj ciklus nalazi se po sredini balade netiskane zbirke "Šator umjesto zvijezde" koja je trabala biti tiskana u splitskom Logosu, pod vodstvom današnjega premijera. Recenziju za zbirku napisali su Tonči Petrasov Marović i Mate Raos (nažalost, pokojni), likovnu opremu (koju ne ugledah) odradio je Gorki Žuvela, a u posljednjoj knjizi iz niza Kolajna bje otisnuto "U pripremi - Šator umjesto zvijezde - Helena Roguljić". Na kraju balade, odnosno u ovoj skliskoj sadašnjosti balade i nema, bilo bi prerazmaženo ići linijom manjeg otpora i cijeli kreativni vijek kukati za jednim, nesmiljenošću sudbine, po diktatu isfrustriranog lika povučene knjige. Ustvari, knjižuljka; knjiga je bila utoliko što joj se radovao za svojih posljednjih zemnih dana Učitelj - Tonči Petrasov Marović.
Ovdje donosim jedan tipično ženskasti ciklus, neopterećen pitanjem ženskog pisma. Žena iz "...kraljice" iskonska je, primitivno nagonski hirovita, oslonjena o muškarca koji ju je pigmaljonski kreirao - prvenstveno, po pitanju poezije, a potom i u svekolikim svjetonazorima. Žena iz Svrgnute nije ni feministkinja ni pobornica patrijarhata. Ona se uopće ne bori, njezin muški princip se još nije razvio ni aktualizirao, ona je kuja, ženka, ona je zaljubljena, napaljena, osvetoljubiva, ona vjeruje, plače, ona želi, ona se razodijeva, ona je tako banalno a tako neizostavno slovo-zvuk iz jedne mantre kojega će kasnije - sada - biti sastavni dio.

1.

neko neplemenito zelenilo što je nepcu nametalo okus trulog gvožđa
gasilo je naše privide koristeći se baroknim bljeskom hrapavih baruština
u kojima su se praćakale razmetne samoubojice
a mi smo ponizno odgađali trenutak svojeg ozdravljenja
u strahu od posthumnih vjetrometina za koje si me učio
da mogu biti bolnije od ovih kojima smo sada zadešeni
bijah ponosna na Tebe dok su se u nikad dovoljno istraženim sutonima ranih jeseni triptiške razmirice prepuštale svom snenom klonuću
od kojega i sami postajasmo nevidljivošću ozareni
tada a i kasnije bijah ponosna na Tebe kao na jedinu svetinju koja mi se nije gadila i koja nije dokazivala izbivanje putenosti
da sam Te manje voljela manje poznavala i manje razumjela
vjerojatno nikad ne bih bila prispjela do sebe na način
koji mogu podnijeti i koji me ne čini manje svojom ni manje Tvojom bijah ponosna na Tebe nekoć a danas sam jednako kao i onda ili malo više
Livia

Prepisujući ovu pjesmu začudilo me kako je već tada (1987.) moja poetska svijest nosila cijelo jedno breme duboko ukopane prošlosti. Žao mi je što na kompjutoru ne mogu prenijeti ovaj osjećaj drevnosti - ispis starom Olivetticom, papir koji gotovo pokazuje simptome legionarske bolesti.
~ns~
- 14:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #

10. Na kinesko bijelu slijetali su...

golubovi i mrtvaci
na kinesko bijelu slijetali su susreti i žarači
kojima su se ti susreti bacali u riječ.
Heloizin kažiprst malen i bijel nije dosegao
kinesko bijelu
onako kako ju je šaputala Magdalena
učinkovita taložnica avitaminskih vjekova
Magdalena nije voljela Heloizu
ali poput sviju uistinu pametnih žena
poštovala ju je i mazila spomen na nju
Magdalena je voljela čovjeka koji je prebolio zaušnjake
i svojom neplodnošću je uzimao ime nad imenima
Magdalenu učinkovitu taložnicu
avitaminskih vjekova
na kinesko bijeloj Heloizina kći
pisala je dragi Oče molim Te
Heloizina kći sravnjena s pepelom imena neizušćenih
Magdalena nije voljela Heloizu
i nije voljela kinesko bijelu
jer je to bila boja nerotkinja
nikom zavjetovanih ni od koga uzdignutih
tek imena najljepšeg od sviju žena

Livia ~ns~

Ovim zaokružih ciklus "Heloizin sindrom" iz istoimene zbirke. Podastirem nadalje neke činovničke, administrativne podatke:
"Heloizin sindrom" tiskan je g.2001. Nakladnik zbirke jest Društvo hrvatskih književnika-Ogranak Zadar, urednik Tomislav Marijan Bilosnić koji je, ujedno autor naslovnice i likovne opreme. Zbirka je tiskana u Zadarskoj tiskari u 500 primjeraka, a recenziju naslovljenu prema jednom mojem stihu - "Na njezinom jeziku njezin muškarac i ljubav nose isto ime" napisao je već spomenuti književnik, slikar, novinar et. Tomislav Marijan Bilosnić. ISBN Heloizina sindroma:
953-98588-1-8
Trenutačno ne znam hoću li ispisati još poneku pjesmu iz ove zbirke, hoću li se možda kronološki vratiti "Poganskim grbovima", "Teoriji čežnje", ispisati neke od neukoričenih, tek po časopisima tiskanih pjesama...ili smognuti hrabrosti ukucavati nove stvari izravno na ekran. Draga mi je ova neizvjesnost, rekao bi Guido Ceronetti "cara incertezza" (ljupka neizvjesnost); ovo je, naime stanje meni blisko, prepoznatljiv mi kaos u kojemu se izvrsno snalazim i ukoliko bi ga netko narušio sterilnim ladičarenjem osjetila bih se kao u sobi koja je do malo prije bila zrcalo mojega nereda prepoznatljiva rasporeda, a koju je nekakav X pokušao staviti u red, prema meni stranim kriterijima, pa ne znam gdje se što nalazi - knjige, bilješke, pisma, prijevodi, brzopotezna skriptiranja posuđenih knjiga, radni naslovi, tekstovi koji idu pod stilske vježbe...

Livia

- 13:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #

9. Iz crne slonovače ...

kliznuo je Frederik
janusno potresen dualnim klopkama
dragi Frederik zameten u arsenalu
starih godišnjaka
i nikada tako ganuta i nježna ne bje Heloiza
kao pri susretu s crnom slonovačom
flandrijske prane
I nikada tako postiđen ne bje kažiprsr njezin
malen i bijel kao za drhtnje
trepavica na crnoj slonovači
dragi Frederik odupirao se ratništvu zaljubljenih
i jedino je Heloiza pneumnom slutnjom
maloga bijeloga kažiprsta
uspjela dotaći knjigu Frederikovu
usnulu u namazu crne slonovače
nadnevka prignuta nad arsenalom
starog godišnjaka

Livia ~ns~

- 13:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #

7. Kanabisno polje Heloizine...

vestalske urne
cvjetalo je smaragdnim zelenilom
u čijem antilogaritmu obitava Anthony de Mello
Anton Tonči Te hladimo
smaragdno zelenom u ime koje
Heloizin kažiprst malen i bijel
odijeva bespolno potomstvo iscrtavajući obrve
ugljenom kredom odlomljenom s Noine korablje
odapete s vrha planine Ararat
u rendez-vous tamilskih tigrova odapete
smaragdno zelena ratificira jutra
s kojima Anton Tonči Ante
oplakuje haringe ohlađene
na posijedjelim staklima neodlučne aurore


8.

Dvojeći o pragu vodozemna svijeta
Heloizin kažiprst malen i bijel vrškom nokta
strunuo je o zametak impregniran arapskom gumom
corpu luteum Graafov mjehurić i stidni mač
uranjali su u arapsku gumu
ne zanijekavši kraljicu Dido
od čijeg prijelaska se broji povijest akvarela
kraljica Dido ušulja se u mediteranski čajnik
od njezina prijelaska arapska guma
vabi lunarne karavane
stoga vjerojatno po prvi put
Heloiza je liznula lice jednog imena
akvarelno ganuće prošiveno Mediteranom
acidna halja kraljice Dido zgusnula se
u arapsku gumu
corpus luteum Graafov mjehurić i stidni mač
ne bi izdržala Heloiza
da se na dodir arapske gume
nije odazivalo ime kraljice Dido

Livia ~ns~
- 13:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #

5. Na skupu karizmatske obnove...

oca Tardiffa
Heloiza je klonućem angažirana čuda
pala ravno u zagrljaj čečenskog vođe
najavljujući nemilost godine JHVH
u toj sali gdje su se atributne molekule
rašljanivale na anđele čuvare i privjeske
implicirane iz vodozemlja Kali - yuge
malen i bijel Heloizin kažiprst
deklinirao je četrnaest padeža
profinjenijih od samoprijegorne Atlantide
malen i bijel kineskom špatulom
otirao je glicerin kojim je Andromaha klizila
iz de Chiricova crteža u tekstove brata mu
Alberta Savinija


6.

Kao osobna frizerka Davida Copperfielda
Heloiza je zaobišla razlog sumorne kaste niže braće
njezin kažiprst malen i bijel vremeplovnim periskopom
odvajkada je stremio kobaltnom imenu Davidovu
težak neplavo plav zbijen magnetiziran
kobaltni valjak težak hladan pravedno zoran
s motrišta Davidova imena
veleposjed kobaltni drznuo se o sfumato
Heloizina border line zlatotiska
dok se slivnikom čahurila pjena
Davidova šampona za kosu za
trs iščupan iz viška Darwinova pluga

Livia -ns-
- 13:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #

4. Heloiza je učila...

kako se predmeti liječe od pogleda
Heloiza bje prva Gestalt žena poetesa napuklih
oktogona njezin science fiction
oblijepljen oko dekadskog naraštaja
strugnuo je o poledicu luteranske noći
ratoborni kažiprst izgarao je s palicom
Titanicova orkestra
da bi izronio iz oceanskih stopa
po kojima je indijansko crvene mreže
polagao JHVH u liku Učitelja

Livia - - - - - nastavlja se- - - - -
- 10:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #

3. Heloiza je svoje rodoslovlje...

krijepila haibunima
njezin kažiprst malen i bijel uhvatio se u koštac
s promjerom kruga i stradavao žurno
ka svim stranama eritrocitnoga prigušivača
na čijim leđima svijet arbitrira baobabski oratorij
malen i bijel Heloizin kažiprst
sjeda uz čečenskog vođu gosteći se mayolikim
atmanom
sjeda ispred nogu Učitelja
jer jedino tako opstaje Heloiza

Livia - - - - - nastavlja se - - - - -
- 09:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #

02.03.2005., srijeda

2.Heloiza je čeznula za Dudajevim

ali kiše i magle i biocenozni otkloni
i etnografske dražbe i vitamini Interneta
i redovi za šljunak i žrtvenici od stiropora
i sve to od ranjivih karamela

Livia - - - - - nastavlja se - - - - -
- 22:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #

H E L O I Z I N S I N D R O M


1. Heloizin kažiprst malen i bijel izlijeće iz
pseudonima De Chiricove Andromahe
iz naprsla čela zombija izlijeće u
atman luteranske noći u indijansko crvenu
samoljepljivu tradiciju
podastirući prsten na posvojenu kažiprstu
glineni prsten sažvakan čeljustima druželjubivog Avatara
Zakinuta za zviježđa hramove relikvije
nečudotvorna Heloiza ratarska ljubavnica
i mati nemarna
bje posljednji ugriz na jabučastim čeljustima
druželjubivog Avatara

Livia - - - - - nastavlja se - - - - -
- 22:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Manufakturni falus heladski


Otok nagriza vlastitu otopinu
unilazi u nj
kao u gnijezdo doteklo iz budućnosti
iz SADA ekshumirana na putu
između dva mjesta
na drači utonuloj u kraljevski epigram
zakovan o manufakturni falus heladski

sablažnjivo polivalentna bjelina kotrlja se
neispisanim konsonantima Jošuina aramejskog

Simone Weil Edith Stein vapnenac u gnozi
vapnenac u gnozi


Šapatom od zdvojne tame

Jedan usud pluta ka hridinama od hematita
skučenima u svekolikim nijansama
što ih Pitrisova djeca otiru sa svojih stopala
hodajući valovljem
i ružama kojih grafemi tek naznačuju
gležnjeve utonule u pepeo
Pitrisova djeca
obložena razigranim dostojanstvom
šapatom od zdvojne tame
podmuklom putanjom
ikre zapretene u Otočne žare

Livia

Posljednji ciklus iz zbirke "Nebo svetih žena", istoimen zbirci ne ću zapisivati na blog stoga jer bih se ponavljala, jer moj homo ludens čezne za nečim novim, drugačijim, barem prividno zanosnijim. Najvjerojatnije ću ispisati neke od pjesama iz zbirke "Heloizin sindrom"; već sam pomalo isfrustrirana činjenicom da poput daktilografkinje samo prepisujem svoje "stare radove", da fobično bježim uobličiti poetski nova iskustva, neovisno o tome jesu li ona karnalna ili transcendentalna. Čini mi se da gotovo tjelesno mogu osjetiti kako me Nefal, Čagalj i Snježni čovjek motre, čas prijeteći čas vapijući za divljačnim, plahim, obskurnim, adorativnim, prezrivim, zaljubljenim....ulaskom u versifikacijski diskurs. Imaginarni moji, strpite se još malo u tom jezivom kavezu zauzdane mašte. Livia

- - - - - nastavlja se - - - - -
- 17:45 - Komentari (4) - Isprintaj - #

Slatkasti nekrofilski miris


Obilazim stari park
pridržavajući se oštrog nevidljivog oboda
urušen u zemunice pogrešno ucrtane
na potamološkoj mapi Otoka
zadire u krcate lopate sluzavih bića
u krčage što odolijevaju jetkim ugrizima
već sažvakana ulja
iscijeđena potom iz celuloze
kojom je oprašen pomazanik
pomno probavljen u utrobama malih
oker crva iz čijih izokrenutih trbuha
pada iverje
slatkasti nekrofilski miris
pomiče točke na oštroj elipsi

Livia - - - - - nastavlja se - - - - -
- 17:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #

U pozlaćenu ciboriju


Hermeneutička ruža
spolovila izmrvljena u pozlaćenu ciboriju
zahvaća povijest vlastita ljigava traga
na kojem počivaju krila
malena krilca što davno ispustiše
istovjetnu kromatsku krv
potkrijepljenu svjetlosnom bižuterijom

Livia - - - - - nastavlja se - - - - -
- 16:41 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Daljina anđela


Mjesto se grozi daljine
daljina anđela

percepcija urušena u oblik
izranja poput kontinenta
na kojem posustaje ophodnja divljači

Otok blijedi pod koracima
sabija se u starmala mudraca

samosvjesna ambrozija nagriza ružičasto meso
utovljene tarantele


Ispod fotografija njihovih mladih očeva

Otok pušta zmajeve iz kojih se
izliježu svjetovi grbavih oblika
to su one oduvijek stare žene
uvučene u posteljicu kojom oblizuju
slinave kutove svojih usana

na svakom Otoku oduvijek i vazda
žive barem tri takve žene
virtuozno barataju tabakerom svojih očeva
koji su isplovili na dječačkim splavima
posuti bijelim ružama
što ih Čudotvorna Mati obnavlja
u svetohraništu Svojega Sina

ah te žene vječno stare i umorno vječne
nikada ne obilaze grobove svojih predaka
ispod fotograsija njihovih mladih očeva
nazubljene su retuširane nećakinje
koje bi tim očevima mogle biti majke

nikada nikada ne obiđu groblje te žene
na čijim šeširima se trzaju bobice
smještene u zrelo proljeće početak ljeta

Livia - - - - - nastavlja se - - - - -
- 07:16 - Komentari (5) - Isprintaj - #

VAPNENAC U GNOZI

DJEVOJČICE DAVNO MRTVE

Zakletva s Marinettijeva mora
otire se o ciple u Hektorovićevu ribnjaku
ciple posađene ispod rešetaka zdenca
s pogledom u gluho doba ljetnikovca

djevojčice davno mrtve pružaju pougljene ruke
ka onoj budućnosti još za njihova vremena
otrgnutoj s obrisa ljupkih oskoruša

fini uzdrhtali nokti usahlih djevojčica
podsmješljivo se hlade na damastu
pripijenom uz suhonjave kvazare
uz scenski pončo na giostri
nataknutoj sred Pjace
- točka gdje se Otok zaklanja u
svojeg narcisoidnog blizanca
zvijezda u svoja tresetišta

Livia - - - - - nastavlja se - - - - -
- 02:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Kožnata nanožnica


ostaje daljina
jer nismo je se sjetili
dok su se na lomači iskrila pisma fotografije prstenje od lažnog srebra kožnata nanožnica razglednice s riječima koje su djelovale poput tajne šifre dadaističke sintagme

Livia


Čuvari kaosa

djeca su mirna
nerođena
procurila tamnim klokotom
pokoji genom zaplete se o drugi zakon termodinamike
škanjci ga gutaju podignutih obrva
čuvari kaosa
mama je danas kreativna

Livia - - - - nastavlja se - - - - -

Evo, ispisah ciklus Golden Dawn. U novom postu - slijedi VAPNENAC U GNOZI. Možda nastavim do osvita, tako hirovito sam budna, tako psihodelično fokusirana na tekstove.
- 01:30 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Na nekom drugom mjestu, u nekom drugom vremenu


Na ružičastim potpeticama hitam noćnim asfaltom postajući meta automobilskih farova, fosfornog svjetla iz tijela krijesnica obraslih sitnim dlakama, Mjesečevih zraka, neonskih natpisa, zvjezdane hladne svjetlosti iz koje se iščitava uzorak nebeskog globusa i sva ta svjetla odbijaju se o mene projicirajući me na nekom drugom mjestu u nekom drugom vremenu
Lucifer - Svjetlonoša nema ništa s tim
Ravnodušan i umoran poput mrlje šumskog ježa što se suši i isparava na cesti
Traga za tamom stamenijom od one koju mu poput milostinje udjeljuju mistici

Livia - - - - - nastavlja se - - - - -
- 01:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Na trgu Svetog Ivana


htjelo se ribama u moru
klupama sred taverne iz koje plazi otužni imitatio
svetog siromaštva
htjelo se djevojčicama s čijih noktiju blistaju perlice
i stisak majčina zrcala

ali oluja je preskočila Otok
mjesečnice su procurile
preci zaškripali u snovima

na trgu Svetog Ivana japanski trio
strpljivo lijepi krhotine jedne wake
znojni pazusi gledatelja ispuštaju anaerobna zrnca

Livia - - - - - nastavlja se - - - - -
- 01:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Neradni dan


kada je hrpa sluzava mesa
spuznula iz crnog fuštana
proglašen je neradni dan

stariji brat prvi put je u nazočnosti oca
popio prst prošeka

Livia - - - - - nastavlja se - - - - -
- 00:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #

01.03.2005., utorak

Ni gusarskog nam broda


Nema više naše čerge
ni našeg gusarskog broda nema
ni cekina pretočena u tvoj zlatni zub

ni gusarskog nam broda
ljiljana na vrištini

Livia - - - - - nastavlja se - - - - -
- 21:02 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Osvit čarobnjaka

Posuđujem iz svojih djetinjih bilježnica naznake obredne inicijacije
Iščitavam Osvit čarobnjaka to prvo i posljednje djelo nehotice ironičnog naslova koji se topi poput Dulcinelline ljupkosti
A donna Laura a Mona Liza a Gospa Snježna

Livia - - - - - nastavlja se - - - - -

P.S. Nešto za moju malu Andreu (obrada rečenice sv.Pavla iz pera Simone Weil):
LJUBAV JE GLEDANJE NEVIDLJIVIH STVARI
- 19:42 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Osvetničke ukosnice


Posljednji vladar uvijek se na samrti blaženo smiješi
umočen u kamfor u osvetničke ukosnice prevarene supruge
dostojanstvenih vlasi
što se pobjednički koče
nad upitnom trilogijom neranjiva carstva

Livia - - - - - nastavlja se - - - - -
- 18:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Patuljci i prinčevi


Zvuk riječi presijeca spektar
jednočinku obnaženih ramena
i već patuljci i prinčevi
prisežu pred plastičnim koljenom
homoidne femminae

Livia - - - - - nastavlja se - - - - -
- 15:33 - Komentari (5) - Isprintaj - #

Pjesme o muhama


nakon izvjesnog vremena u pjesmu uđu muhe
najčešće u parovima

pjesme o muhama
znane su kao pjesme pred smrt

Brodski Marović moja Jadranka
svladavaju gađenje
prilaze im muhe
istovjetno različite

kao šest bijelih ljudi pred Buddhinim palcem

Livia - - - - - nastavlja se - - - - -
- 15:02 - Komentari (1) - Isprintaj - #

28.02.2005., ponedjeljak

Poput akacija


Golden Dawn se kupa u inicijaciji sedmorke
povješene o grmoliko raslinje raznolikih cvjetova
sva njihova imena zvuče poput akacija
jetka zimska okna hvataju se
o monolitne gejzire Zlatne Doline

Livia - - - - - nastavlja se - - - - -
- 04:34 - Komentari (3) - Isprintaj - #

Proljeće opet


opet ti škanjci
poput proljeća opet
njegovih bizarnih obećanja
aporijske idile
utopija uglazbljenih u osmijeh
okamenjenih nimfeta

satir bježi s gnušanjem
a bio je polubog i demon nižih regiona
imun na kutnjake ukopane u zamršene vilice rudarevih žena
podvitih stražnjica iz bahatih ruzinavih limenki

uvijek će neka selica
medvjed netom probuđen
uvijek će neko napuklo jezero
najezda tropskih pasmina
bisage natovarene vrelim kopitima

a bio je polubog demon nižih regiona
sastrugan s hedonističke staze
gdje su roleri gubili dah
dok se on valjao među česminom

proljeće opet ranjava njegove igračice
oplakuje ga ljigavim pipcima
proljetni metabolizam zdravlje skromnih

njegovo lijepo zubalo rastače se u žućkasto zrnje
a bio je brzi satir
ne oblutak što iščekuje da ga oblikuju
Pitrisovi hirovi
djeca trećeg naraštaja
jalna na polubogove

njihov okvir ozaren starodrevnom gnozom
koja je ugađala rastvorenim bedrima
besramno mladih nimfeta
jer svaka je ljubav mlada
dok se proljeće ne nametne kao dogma
teorem ukucan resetiranim oštricama

Livia - - - - - nastavlja se - - - - -
- 03:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #

27.02.2005., nedjelja

Samo imenice


Pater patris Pitris
neugažena plima
manjak glagola
samo imenice i glagolski pridjevi
glagolski ali pridjevi
pridjevni najpridjevniji

omorika zastaje u cvatu
kao noć što mljacka
endokrine snove zemne

Livia - - - - - nastavlja se - - - - -
- 19:09 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Sedma siderična ura


naslovnica obasjava lisičnjak
režanj sivoplavih kolobara

zastaje na doku
rastanak u nizu rastanaka

ispraznost iz Knjige mudrosti
prodire u zakutke Zlatne Doline

inicirani padaju u recidiv
nazvani akacija
cvjetovi se premeću u voćnjak

zakašnjeli uglovi prrezaju pred prašnicima
oronulim zračenjem koje je zamrlo
kada je otkucavala sedma siderična ura

jalna Pitrisova djeca
odbijaju drhtave zvjezdane relikvije

tihani odašiljač iz Dysniellendova gradića
umeću u dječje snove

potkradaju im maštu
Trnoružica čezne za velikodušnom dozom arsena

Znojna stopala Pepeljugina
na kockastom stolnjaku
otiru se o sklupčane rese
oblivene smeđim ampulama
tronule pomajke

Livia - - - - - nastavlja se - - - - -

- 16:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #

26.02.2005., subota

repić peraju pačje prste


među najskrivenijim tajnama
nađe se i ona o tomu
kako svatko ima svoju omiljenu dekice
repić peraju pačje prste

primalni dah preskočen
potom zgrabljen noktima
placenta žuta plava narančasta oker akvamarin

Livia - - - - - nastavlja se - - - - -
- 19:11 - Komentari (5) - Isprintaj - #

25.02.2005., petak

tjeralica

Golden Dawn ugošćuje Pitrisovu djecu
higijenskim ulošcima tamponima vatom
zgrušanom u apsidi prokrvavljene zdjelice

tjeralica za analgetikom
koji se topi na lunarnoj besjedi
mučna je enigma inicirane sedmorke

ah gdje li su zakučasti labirinti
Odisejeve trovačice Herodijadina taština Salomina naivnost

gdje li je ustaljeni sustav paklenih granula
koje su se tako lako topile za svakog nevremena

Livia - - - - - nastavlja se - - - - -
- 15:35 - Komentari (1) - Isprintaj - #

24.02.2005., četvrtak

Tradicionalni desert

Averlenovi postrojeni uzdzž svečane vrpce
poklonili su se ženi svedenoj na okserice i pipito uzorak
urasla u četvrti članak psorijaznih prstiju
proglasila je akademskim škarama
vilu otvorenom
obezglavljeni duhovi grabili su francusku salatu sa švedskog stola
pod dupljama mrtvih mrtvaca
iz čijih udova su škropili
mitski mrtvaci teozofske animalne vrste
tradicionalni desert Averlenovih
procvjetao je iz lubanja zapečenih eremita

Livia - - - - - nastavlja se - - - -
P.S. Isprika: u prethodnom postu umjesto inicijalom, napisah malim slovom prezime Vasilj, potom umjesto "verzija" potkrala mi se "vezija", a i dio rečenice nepotrebno se ponavlja na kraju. Do sljedećih uspona i grešaka...H.R.V.
- 20:35 - Komentari (4) - Isprintaj - #

Preslik Starog svijeta

(nastavljam, ergo, s pjesmama iz ciklusa Golden dawn. U prvotnoj veriji na blogu došlo je do greške, pa ove dvije riječi napisah spojeno.)

Obzorje ispucalih obraza kao za bure od levanta obraza preneraženih preslikom Starog svijeta
ukopava u sustav netom promijenjene posteljine
na čijim rubovima se još prepoznaje trag inicijala one žene strasti obavijene diskretnim vezom dvama ukošenim slovima
na desno kao kod prve pjesme u rukopisu

Donosim tekst "Helenine ispovjedne parabole" prof.Marka vasilja, recenzenta zbirke koju podastirem na ovom blogu. Donosim ga stupnjevito, nenasilno, blago, onako kako i meni samoj odgovara, da me ne prevlada, da me ne zamori, da bude potentan. Evo kako je o mojim stihovima napisao Marko - prijatelj, kritičar, pjesnik:
Čitati ovu iznimno neobičnu poeziju o običnome, kadšto je malo mučno i teško, a sveukupno, na kraju čitatelj doživljava jedno opet neobično zadovoljstvo susrečući običnosti od "proskribiranih" riječi, metafora i sintagmi do veličanstvena odraza samoće u mravinjaku gdje je najmanje Čovjeka. Helena Roguljić Visković će, tako, jednim specifičnim govorom stvoriti, naoko samo svoj svijet sumaglice, nepovjerenja i opskurnih opservacija, naoko neuređenih stihova iz kojih je izletjela gramatika, stihovna struktura, interpunkcija. I, to samo naoko, ovlašnu čitatelju, ili onome tko ne prati pozorno put koji pjesnikinja hrabro otkriva dijeleći čovjeku (Čovjeka nema) packe za drske dodire i povredu ljudskih intima...

i poezija i recenzija..... - - - - nastavlja se - - - - -
Livia

Čitati ovu iznimn
- 19:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Bvlgari Blv

Zajedno s Nefalom, čagljevima i Snježnim Čovjekom ulazim u Starinsku priču, a tamo, unutar njezina neispisana diskursa nalazi se Ogre, Šator umjesto zvijezde,...
- 14:53 - Komentari (6) - Isprintaj - #

ljubičasta šuplja bezdana


čajnik se upliće u našu šutnju
čunj zavinute glave
i već se jedna rijeka ustoličila
i već je otpočela plovidba
vapnenasta okrupnjela

valovi žbunja sasijecaju vesla
rastaču neizrečen šum
tratinčaste mokraće

žuta mrlja kroči rijekom
jezik klizi zrcalom
a utroba je ljubičasta šuplja bezdana

zrcalom se cijedi
tjestenina u obliku slova

Livia - - - - - nastavlja se - - - - -
- 14:24 - Komentari (1) - Isprintaj - #

prolog

Ovih dana na kis (knjižni informacijski sustav) portalu pročitah glede svoje zbirke koju upravo unosim u blog kako sadrži 36 (?!!!) pjesama. Bože moj, ukoliko je nekome već bilo do toga da poeziju svede na računjanje u smislu - koliko je krumpira u vreći - mogli su barem biti precizni, pa napisati kako stvari činjenično stoje; naime, zbirka sadrži -ni više ni manje- nego 36 pjesama plus 100 pjesama, pa dobivamo brojčicu 136. Eto, nije neki zamršeni infenitezimalni račun,ali čemu se uopće petljati sa znamenkama tamo gdje su posve irelevantne..A, sada da nastavim s ciklusom iz "Neba svetih žena"...

kanader žensko pismo

patricijski trijem sazdan na kromosomskom nacrtu ubrzanih građevina
bogobojazna kvadratura opasana živim kamenjem
urušava se pred ulupljenom skicom

o stražnje dijagonale prišiven je šator kanader žensko pismo
budoar bez kapi guste maskare mrlje od karmina

Leticija zvana Srećka
u ciber klubu overdozirala je od lokomanije
smještena na negdanjem rimskom trijemu reciklirana
u crnu kroniku od kokaina pomiješana s paškom pujinom

Livia - - - - - nastavlja se - - - - -
- 12:09 - Komentari (6) - Isprintaj - #

23.02.2005., srijeda

G O L D E N D A W N

Između N i P

Zemlju koja se zove Ognjena
nipošto ne treba olako shvaćati

iz njezina tla krumpirova zlatica
na vrijeme se premješta u rukavce
prostodušnijih krtičnjaka

hidraulički sustav na vrhu brda
pokreću hramovi malaksale kataklizme

enciklopedisti je umeću između N i P
smetnuvši s uma
da topografski prepjev
podliježe živom vapnu hermeneutičke ruže
kojim struje sveci i razbojnici
sveci i razbojnici

O kao Omega
kristocentrična zabit
prvijenac Očev

Livia - - - - - nastavlja se - - - - -
- 17:38 - Komentari (4) - Isprintaj - #

30. Ovdje čekam povratak i daljinu...

i sredozemni antispektar
čekam Kopernikov rukoljub
suncobran ovjenčan lepršavom čipkom
čekam
baš ovdje
ratnika njegov umor beznađe
kolibu od višnjina drva

tumače Horacijeve hermeneutike
skanirane na mojoj haljini od tila

Livia

ovom pjesmom završava se ciklus "Mojoj nerođenoj sestri"
slijedi nastavak zbirke
- 02:25 - Komentari (1) - Isprintaj - #

22.02.2005., utorak

27. uvala reducirana na plažu...

statistiku ručnika stopa plastičnih vrećica

prigoda da se bogovi udruže
zanemare podrijetlo polazište u vječnosti
da se upuste u rast nove kataklizme


28.

Sjedim na obodu Zlatne doline
naklonjena eri geocentričnog sustava
koje sakuplja lišće rezbari mu dlanove
nahrupljuje zemlju zemljom
samoća ni otužna ni sebična
jer i maslačak u zreloj dobi i bezimeno plavkasto zrnje

i studen što diže pogled


29.

Iza mene je nebrojeno kanjona
čestica potmulog tla
prozračni sinopsis utaboren u molitvu
u otajstvo Marijina Uznesenja

iza mene
je moje uobičajeno Moje
Turnerova crnina ružičastija od Rembrandthove

ali na obodu Zlatne doline
ljetopisi odustaju od mirisa
nepokošene bjeline što trune svinuta
do iza plohe kojom Zemlja pretače svoju anksioznu elipsu

Livia - - - - - nastavlja se - - - - -
- 19:42 - Komentari (0) - Isprintaj - #

25. samo je vlastitu samoću...

kažnjivo prespavati.
likovi iz snova trzaju se kao zlodusi
vape za espressom ženom s viklerima za pismom
iz kojega će kad tad procuriti žrtvena junica


26.

važne ti prešućujem riječi a vijest ostaje ista
unatoč antipodnim drhtnjama

hrastovina ždere usne kapke vrh čela
riječ A nije riječ B
upravo dosljedna suprotnost dešifrira vijest
znakove valja pomno namakati
u prešućenim izvorima
položiti ih na trijem slanousnog hrama

dok vijest ne postane britka suhonjava
zlosutna poput inventure u casinu

Livia - - - - - nastavlja se - - - - -

- 19:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

17.02.2005., četvrtak

23. ljudi koji hrane ptice...

osamljeni su muškarci u plavim mantilima
i nikako da se nasite ptica i njihove gladi
zima prekratko traje
proljetni ekvinocij zatire
ljude koji hrane ptice


24.

Rekviziti ženstvenosti:
haljina što ju je Scarlett O'Hara skrojila od zastora
arsen što ga je ispila Emma Bovary
pećnica u koju je gurnula glavu Sylvia Plath
morfinski zanos Milene Jasenske
prepiska između Vite i Violete
spjev "Orlando" od Virginije Woolf
vokativ "Rabbuni!" Marije Magdalene
Isidora Duncan koja, u pomanjkanju novca, vodi ljubav s muškarcem iz hotelskoga osoblja
cipelice Marguarete Duras dok ulazi u crnu limuzinu svojeg ljubavnika
poetessa prerušena u nadspolnog anđela

Livia - - - - - nastavlja se - - - - -

- 13:52 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< ožujak, 2005  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

MALE MAGIJE

Linkovi

BIJELI PATULJAK I CRVENI DIV

Iz recenzije Tomislava M. Bilosnića...

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se