srijeda, 30.08.2006.

Životna filozofija by A. Č.

I tako išavši prema kinu svratile smo kod šipaca na slaju. Dale smo mu novce iz zajedničkog budžeta i rekle da nam da svakoj po dvi kugle čokolade i jagode. Njoj je slastičar da tri kugle i dupli kornet, a meni jednu i jedan kornet. Zabezeknuto san gledala u moga slaju dok je Liza svoga već ponosno i zadovoljno lizala ne obazirući se na moju iskrivljenu facu. Kad san ga u čudu zapitala zašto nan nije pravedno podilija, on je odgovorija: «Zato šta si ti mala, deblja, a uz to još i brineta, a ja voljim vile duge pljave kose, ka šta je tvoja prijateljica. Za tu svoju lipotu ona zaslužuje tri kuglje, a tebi je dosta jedna, jer i tako moraš malo smršavit, vidi te kakva si

Tada, toga momenta, svatila san cilu bit, svrhu i postojanje i zaklela se u sebi da ću se kad – tad izdužit, skinit koje kilo i imat dugu pljavu kosu. Njega uopće nije zanimalo kakva san ja osoba, njemu se svidila ona isprazna Liza lizalica duge plave kose i bolila ga je briga za moje osjećaje. Ugkavnom, ona je dobila tri kugle, a ja san dobila životnu filozofiju: Za ženu je najvažniji izgled i samo izgled, a kad si uz to još i plavuša, uspjeh je zagarantiran.


Arijana Čulina, Što svaka žena triba znat o onin stvarima.

- 22:39 -

Komentari (6) - Isprintaj - #

subota, 26.08.2006.

Prekršeno obećanje... ili možda ne

Jadna sam sama sebi kad čitam ovaj blog svoj... Al kako inače izbjegavam dijeliti loše stvari s drugima ovo je mjesto na kojem mogu te loše stvari izbacit, podijeliti il what ever. Šta je opet bilo... Onima koji me poznaju dovoljno bi bilo reći da se 2 dana nisam javljala na mob... Imala sam mali brake down, veća količina diazepama u kombinaciji s manjom količinom alkoholnih sredstava rezultiralo teškom omamljenosti i pospanošću. Prekršila sam dato si obećanje al cilj nije bio isti tak da se ne računa. Spasio me Wazovski koji me odvukao kod sebe gdje sam prespavala protekli dan i pol. Imao je on i gore sankcije u vidu al dovoljno sam prisebna bila u datom trenutku da mu ne dopustim realizaciju. Uglavnom... dobro il recimo bolje sam sada. Sutra se vraćam u ZG (nadam se) tako da... očekujem znatno poboljšanje u nekim aspektima života svoga. Pogotovo onima koji se tiču učenja i psihičkog stanja.
Sad ću prionuti na spremanje stvari u nadi da će mi ostatak dana biti dovoljan za sve što trebam. I ubaciti još gilmorice u sve to... javit se Sullyu... nahraniti kornjače koje su imale najdužu pauzu u nejedenju do sad... pročitat koju stranicu skripte... i uronit se u kadu punu vruće vode čim ostanem sama.

Važno za spomenut.. uspjela sam uživat u moru na dva dana... bila su mi to najljepša dva dana ovo ljeto... Toliku količinu opuštanja i smirenja ne mogu dobit na nijedan drugi način. Čak i ako ih provedem u društvu sa derištem od brata i moram preživjet upoznavanje sa Sullyevim frendovima u situaciji u kojoj on izigrava frajera a ja se patim tamo. Pa čak i ako se moja celulitna pozadina i uopće moja jadna anatomija nađe izložena samo i isključivo u badiću pred većim brojem ljudi s kojima se moram nać licem u lice i u daljnjem životu... i dalje su ta dva dana moja najljepša i najopuštenija dva dana ovo ljeto.
U iščekivanju sljedeća takva dva dana prepuštam se šugavoj svakodnevici i boljem sutra.. a to sutra je nadam se u ZG-u.

- 14:41 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

utorak, 08.08.2006.

I`m back

I tak... neće ovo biti neki big comeback post... O stvarima koje su bile u zadnjih mjesec dana mogla bi napisati nekoliko stranica u wordu al one su bile i ne da mi se o njima.

Uglavnom sada sam doma...više manje. Jučer sam odlučila malo stati na kraj mom beskrajnom prejedanju i ubaciti malo fizičke aktivnosti koja se sastojala u dvosatnom šetanju s Fredijem (moj pas), danas bi već lagano to šetanje mogli u brzo hodanje pretvorit al ne znam.. možda je to ipak malo prenaporno za početak :) Još ćemo par dana laganini razgledavanje okoline da se asimiliram.
Na moru nisam bila.. što je btw moj rekord u neodlasku na more. Mislim da je već debelo počeo 8.mjesec a ja da nisam ni vidjela mora.. tu nešto gadno ne štima. I da... istina ono što ne štima je moje financijsko stanje koje mi upropaštava sve životne planove.

Od nekih drugih stvari na koje bi se trebalo osvrnuti s obzirom na način na koji sam prekinula s manje-više redovitim postanjem su odnosi s Wazovskim. Bile su mala odstupanja od uobičajenog stanja kroničnog nezadovoljstva al je ponovno priroda našeg odnosa u padajućem stanju. Brijem da će lagano mene uvjerit da nisam normalna. Al sam sad u fazi boli me ona stvar za sve tako da what ever will be will be... Ne žuri mi se nikamo osim eventualno počet s tim učenjem.. da mislim da bi to bilo itekako pametno utrošeno vrijeme u odnosu na višesatno blejanje u tv. Ponašam se kao da moram nadoknaditi mjesece negledanja tv-a a ne mjesece neučenja.

Doma su uvjeti za učenje i više nego loši.. život mi se sveo na kuhanje.. spremanje... pa opet kuhanje... pa deranje na brata... gledanje tv-a... ispunjavanje raznoraznih zahtjeva od raznoraznih ljudi koji iskrsnu i više nego često... E da tu i tamo dođe Wazovski pa odgulim tih par sati s njim kao da sam na odsluženju neke teške zatvorske kazne i onda on ode i opet sve ispočetka.

I tako... idem sad bacit pogled kaj ima novog na blogu. I.. ovaj... thnx na komentarima podrške.

- 22:41 -

Komentari (9) - Isprintaj - #

utorak, 04.07.2006.

Feelin` so broken

opis slikeOpet sam bila vani u kasnovečernjoj šetnji...duboko pognute glave... i bez obzira koliko puta prošao sve što si postigao je samo vremenski odmak a misli, osjećaji, sve ostaje... s

I spremam se na još jednu šetnju prije spavanja valjda će onda sve duše otić na spavanje pa imam parkove, mokre klupe, prazne staze samo za sebe.

Slušam Don`t cry i Gunse

Najjači mi je početak...sad bi tako da mi netko odsvira to.. samo da zatvorim oči.. i slušam zvuk gitare... i da nisam sama... da je netko tu... samo da diše.. i svira... a ja da mogu zatvoriti oči, i zaplakati...


Talk to me softly
There is something in your eyes
Don't hang your head in sorrow
And please don't cry
I know how you feel inside I've
I've been there before
Somethin is changin' inside you
And don't you know...


osjećam se usamljeno... jadno... nepotrebno... shrvano... i prejako me boli unutra i ne mogu tu bol više podnijeti... Treba mi peso moj sada... :(
Moram van...

- 01:46 -

Komentari (18) - Isprintaj - #

petak, 30.06.2006.

:(

dječak plačeGrozno se sad osjećam. Možda će zvučat ko neko razmaženo derište al briga me. Vidjela sam tatu danas na 15 minuta i to mi je skroz ništa bilo jer nisam ga vidjela već mjesec dana (ne mogu zamislit kako bi mi bilo da ne idem pola godine doma). Ovi rokovi su mi ionako prestresno razdoblje i onda sam skroz emotivno osjetljiva tako da sam otišla kod Crne poslije jer mi bilo skroz teško i nakupljalo se nešto. Sad sam se čula s tatom (da, zvala sam ga u pola 3 ujutro bio je na putu pa...) i skroz mi je teško sad samo mi suze glupe. I htjela bi da je netko tu sad uz mene... i koma mi je kaj prvo pomislim na Sullya i Ivu onak ne znam oni valjda imaju najbolje strategije smirivanja al oboje spavaju i to je koma s tim mojim čujenjem do dugo u noć. Wazovski je budan... radio je do sad. Čuli smo se ranije.. ne fali mi on koliko ona moja neidilična obiteljska atmosfera i koma je i to što mi ne fali on. Da to je koma!

DODATAK:
Zvao me sad (Wazovski) ... plačem zadnjih pola sata... Ne mogu staviti riječi uopće na papir da dočaram kako se osjećam. Ljudi su sebični, i ja sam... al sam s ljudima do kojih mi je stalo previše nesebična. I meni je preteško sad, dođem mu sva u suzama onak nakon razgovora s tatom i sve što trebam je neka lijepa riječ.. ajd izdrži il nešto al ne onda je on u bedu jer ima svoj film neki i ja njega smirivat moram i propitivati kak se osjeća. Kad će se netko više počet brinuti o tom kako se ja osjećam i posvetit uopće malo pažnje tome a da se ne skrene odmah tema. Mislim kako ne može shvatit da nije način kad ti neko fali doći i biti ljut zbog toga i ne znam koju dramu raditi... Izdržiš jednostavno il ti fali netko pa dođeš do tog nekog tko ti je 40 minuta udaljen. Ne razumijem, da su situacije obrnute ja bi prestala jadikovat, sjela bi u prokleti auto i došla do tog nekog pa makar da ga zagrlim. Mislim koji problem je 150 kuna potrošit postao odjednom. Kužim da ne ostaje mu puno para od svih izdataka al mislim da ak ti nije problem otić van, na tenis, il 5 puta dnevno do grada i natrag ne bi ti trebao biti problem izdvojiti toliko da odeš vidjeti tu curu neku kad ti već tako jako fali i ne možeš bez nje, i ne znaš kak ćeš izdržat još mjesec dana i osjećaš se jadno. Nekad mu ne bi bio problem ni 1050 izmislit.. ma ne želim uopće o tome jer mi sad ovo sve lagano u ogorčenje prelazi. Žao mi je... ponajviše jer se osjećam krivom.. a nisam kriva i ne želim se tako osjećati ikad više... I razmišljala sam poduzeti neke stvari.. otić do njega na sat dva.. posudit pare neke i poslat mu... al neću.. ne poduzima mi se ništa.. dosta mi poduzimanja uopće... Samo me ubija tu u pojam i sad umjesto da pišem prokleti seminar moram se dobivati sat vremena već, plus kaj imam ispit na koji neću izać sad stvarno više jer ću prespavat poslijepodne cijelo. Skroz me psihički i fizički umaraju ovi razgovori više. Mislim da ću iscenirati kvar neki na mobitelu jer onda neće imati toliko vremena na raspolaganje da me ubije u pojam. Najgore kaj kužim jako dobro kak se osjeća čovjek koji je naviknuo da me vidi svaki drugi dan i onda me ne vidi mjesec...al ne kuže mi se više nikakve i ničije stvari. Uvijek ja moram imati obzira.. nek više on ima prema meni.

I počet ću mislit lagano kak sam se opet zeznula. I kak ću opet provesti s nekim 4 godine života i shvatiti da to nije bilo to. I problem je što nikad TO neće biti TO!!!

- 03:11 -

Komentari (14) - Isprintaj - #

srijeda, 28.06.2006.

Svašta pomalo.. ništa konkretno

Sutra su multivarijatne – The Exam. Količina truda uloženog jednaka je nuli, al ajd da ne budem prekritični nekih 1,2 od mogućih 10. Očekivanja su nikakva osim da ću se zblamirati tamo kad pokažem «zavidnu» količinu razumijevanja za materiju. Opet se javio onaj moj najveći životni problem – nedostatak vremena.

I Sully pita sad jel idemo na Bundek a mislim pa ne mogu da ne idem.. borim se s kroničnim nedostatkom kisika pa sad da ne iskoristim priliku :)

Stekla sam dojam da se Ugo ljuti na mene... možda je emotivno vezan za onu zelenu stvar kojom sam ga gađala u pon pa je to povrijedilo njegove osjećaje a možda je sve samo fikcija. Mada onaj pogled neću nikad zaboraviti i to što nisam dobila odzdrav je povrijedilo moje osjećaje pa sad svi su povrijeđeni.


Ja si mislim kak su svi nešto jadni u zadnje vrijeme pa si promišljam o uzrocima raznim i opet dođem do tog da ove vrućine nisu nikakvog dobra donijele.

Zbilja mi treba onaj 7-dnevni odmor u planinama negdje bez kontakta s civilizacijom i bilo kakvim poznanicima uključujući Wazovskog.. jednostavno da se maknem nekud. A taj bijeg je daleko daleko daaaaaleko od realizacije.

- 16:48 -

Komentari (6) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 26.06.2006.

Krijesnice

opis slike Razmišljam sad o krijesnicama. Koliko ih dugo nisam vidjela... dugo.. predugo već...
Iskreno mi fale krijesnice neke sad u životu (čuješ ti) fale mi te proklete krijesnice... Mislim što? Djeluje zbunjujuće što pišem o krijesnicama sad? Ne znam... i meni je zbunjujuće.. ne samo krijesnice.. zbunjuje me sve. U biti ne znam zbunjuje me to što me zbunjuju krijesnice i što me uopće zbunjuje to što sam zbunjena.

Asociraju me onak na tračke nade neke koja bljesne i ugasi se... i taman misliš da si je uhvatio a ona ti sklizne i nestane... I sve što možeš je vidjeti kak bljesne u pravilnim vremenskim razmacima al ona je već u daljini i tako je nedostižna. I dok tužno promatraš kako nestaje pojavi se nova i nadomak ruke ti je i kreneš za njom.. za tim novim tračkom nade i hvataš je a ona opet klizi niz prste i nestaje...Al ne, ti se ne daš.. boriš se.. stižeš je.. i misliš da si je uhvatio.. da je sad tvoja... Al prerano, jer čim si se poveselio da je tu... da je imaš... ona već nestaje u krošnji nekog drveta koje veselo širi grane i prihvaća je... I sve što možeš je tužno gledati za njom i pogledom potražiti novu ili jednostavno... odustati.

Najlakše je odustati... predati se i ne trčati za krijesnicama više.. čekati da one dođu do tebe... al one ne dolaze... moraš ih potražiti.. SAM! A ako i zaluta poneka sama i sleti ti na dlan nećeš je ni primjetiti jer si zaokupljen onima koje su ti izmakle...pobjegle... napustile te. I onda puštaš i ovu koja je tu nadomak ruke..a ona samo traži tvoj pogled... samo mali pogled da je želiš u životu... da želiš da ostane tu kraj tebe... da bljesne i zasvijetli ti s vremena na vrijeme... Da bude tvoj bljesak nade! Samo trebaš zatvoriti dlan i zadržati je.. al ne...ti to ne činiš... ne jer si prezaokupljen tugovanjem za svim krijesnicama koje su ti izmakle i napustile te. I gledaš ih u zagrljaju drugih drveća koja su našla svoj smiraj i sretna su s njima...s TVOJIM krijesnicama.

Al ne shvaćaš da one nisu ni bile TVOJE krijesnice.. one su bile samo tuđe krijesnice koje su tražile put do svog smiraja... u tuđim krošnjama... i zato su te mimoišle i kliznule ti niz dlanove. Tebe čekaju druge krijesnice koje će ti dozvoliti da ih stigneš... uhvatiš i zadržiš... i ne treba gubiti previše energije na traženje...dolazit će ti one same.. i samo se pojaviti kraj tebe i u tvojim dlanovima! Treba ih samo znati prepoznati! I ne dozvoliti da ti skliznu niz prste!

Nije u kontekstu u kojem su meni krijesnice padale na pamet al za kraj želim ovjekovječit mudru misao meni dragog autora zvanog Ugo koji me je uopće i potaknuo na razmišljanje o krijesnicama kao simbolima nekih drugih stvari za kojima svi tragamo u životu... na njihovu krhkost, ali opet čitav spektar sjaja koji dolazi s njima i na to da nikad nije neprikladno trčati za krijesnicama bez obzira što drugi mislili o tome.

Nisam ulovio ni jednu, nije prikladno čovjeku mojih godina :) A i šta će ti krijesnice, krhke su i trule. Al uvijek sam bio fasciniran time što mogu svijetliti. Al opet kažu da i mokraća od mačke svijetli u mraku, go figure.

- 10:40 -

Komentari (6) - Isprintaj - #

nedjelja, 25.06.2006.

Iz ove kože se ne može, da vidimo što se može u njoj

Provela sam neki dan cijelo poslijepodne na neurologiji u Vinogradskoj s frendom. Imao je simptome moždanog udara po četvrti puta al dobro nije sad to tolko bitno :) (Dobro je on).
I sad kak su zajedno odjeli neurologije i psihijatrije u ona 3 i pol sata tamo bilo je zanimljivih događaja ho ho. I iako je za očekivati da će velik broj svekolikog nam hrvatskog pučanstva biti više orijentirano na psihijatriju u ona tri i pol sata tamo svratila su samo dvojica, s tim da se onaj prvi vraćao u nekoliko navrata s novim idejama kako bi mogao izvuć veću količinu heptanona pa se na kraju zadovoljio i s manjom količinom antidepresiva koje mu naravno nitko u ljekarni nije htio izdati. I onda dođe gospodin u 50-tim i kaže : «Mene je poslala žena da porazgovaram s psihijatrom». Pita ga psihić: «A gdje je ta draga gospođa» (mogao se izraženi sarkazam uočit u pitanju ;)) Ostatak razgovora nisam mogla čuti.. zatvorili vrata kad su vidjeli kak zainteresirano promatram :) Moram priznati poraz... ipak su žene te koje tjeraju muškarce u ludilo he he :))

S druge strane nije bilo tako veselo. Vidiš tu tanku granicu između života/smrti, svjesnog/nesvjesnog.. postaneš svjestan ljudske krhkosti, smrtnosti.. ali nije to ono što plaši već činjenica da se tako lako svedeš na beživotnu hrpu mesa koja nije svjesna svog postojanja i mislim da je to ono što najviše plaši.. dementnost... nesvjesnost... i najgore... gubitak neovisnosti kojoj si toliko težio... postaješ kao dijete... u potpunosti ponovno ovisan o drugima (dobro je ako imaš tih drugih) i ono što te ubija je stanovita stvar zvana – PONOS! Što se desi s njim?! Nestane, potisnut je, muči, kopa, nameće razna razmišljanja, tjera te u plač, tugu, depresiju, svađu, odbijanje, negiranje... i na kraju... ponos te ubije! Osim ako se ne uzdigneš iznad toga... dopustiš drugima da ti pomognu, promijeniš sustav vrijednosti i napraviš ono što možeš u koži u kojoj jesi, prihvatiš situaciju u kojoj jesi i naučiš se nositi s njom. Karmu možemo svi odraditi, dharmom je možemo ublažiti (ili otežati) te nešto naučiti.

I za kraj nešto o Drašku Regulu... čovjeku koji se uspio uzdignuti iznad svega.. i ostati optimist.

Draško o Drašku (preuzeto iz D. Miljković, M. Rijavec: Tri puta do otoka sreće)
opis slike
Imam 43 godine. Od mnogih škola ( što završenih, što nezavršenih) spomenut ću samo Filozofski fakultet u Zagrebu (ruski/engleski), koji sam završio dan nakon što mi se rodilo četvrto dijete. Prije toga i nakon toga radio sam svašta (čak neko vrijeme u struci – kao prevoditelj), od vođenja firme do pripreme za tisak, uvijek usko vezano uz računala. Kad sam dogurao do 39. godine života, bez ikakve me najave zaskočio moždani udar. Zapravo dva. Prvi mi je paralizirao desnu stranu, i otežao donekle govor, ali ne do nerazumljivosti. Tri tjedna sam se (dosta uspješno) oporavlja u jednim toplicama kad me opalio i drugi udar, ovaj put u moždano deblo, koji me doveo u tzv. Locked – In Syndrom, ne mogu se micati ni govoriti (motorička afazija). Srećom, uspio sam se riješiti katetera i sonde (bio sam skroz inkontinentan, hranili su me kroz plastičnu cijev jer nisam mogao gutati), zahvaljujući prvenstveno strpljenju moje supruge i moje mame, a uspio sam koliko toliko osposobiti vrat (pa uspijevam tipkati šipkom pričvršćenom na čelo) i sklepati računalnu infrastrukturu. Tj. dao sam je sklepati, prema mojim zamislima, a i prodali smo vikendicu pa smo mogli nabaviti sve potrebno. (Otud mje oduševljenje internetom, uopće, e – mailom kao medijem – druga strana uopće ne primjećuje moje motoričke nedostatke! Ako uopće zna za njih. Ako zna, lakše ih apstrahira!) Do tada smo se sporazumijevali (pošto je otpao i govor tijela) pomoću govora očiju (skroz intuitivno-asocijativna metoda) te prozirne folije s abacedom, zapravo evolucija moje komunikativne metodike je predugačka, pa vas neću gnjaviti s time ovdje!

I tak... Sad sam u invalidskoj mirovini, pomažem djeci oko škole, pišem haiku, proučavam Visual Basic i web-design (intenzivno rabeći računalo&internet), pomažem supruzi da nađe posao i da nauči baratati PC-jem, pišem knjigu o nakupljenim iskustvima u protekle četiri godine...

Zapravo, znate kaj? Počeo sam raditi svoj we sajt, još je u «roh bau» fazi (još nije za širu jadnost, nadam se poživjeti dovoljno da ga završim), ali na njemu je par sličica koje mogu dosta toga predočiti, pa da vam neopterećujem modem slanjem fotki, evo link Draško Regul
Tak, malo sam se raspričal, vi slobodno skratite koliko treba, ionako je kontekst već previše komprimiran, uvijek nekaj fali... (Ma, nismo ništa skraćivale).


I zbilja.. tek kad izgubiš nešto što ti se podrazumijevalo da je tu kao dio tvog postojanja dođeš do moralne dileme – Što je čovjeku važno, vrijedno? "Nekome je kraj svijeta voziti Ferrari i nositi svaku noć drugu, Armanijevu, pidžamu. Meni osobno je kraj svijeta otići do zahoda i obaviti sve svoje potrebe, a da nikoga ne gnjavim da mi pomogne" ( by Draško Regul).
Što reći više! Raspon potreba je vrlo širok i čovjek treba osjetiti gdje je granica između skromnosti i bahatosti.


- 17:30 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

petak, 23.06.2006.

Naslov bez naslova

opis slike Znam da sam sad pretjerano emotivno osjetljiva i da me diraju sve sitnice koje trebaju i ne trebaju, i diraju me stanja drugih ljudi jer postanem svjesna kako jako ne mogu ništa poduzeti da promijenim nešto.

I tako želim komadiće sebe podijeliti ljudima drugim a ne da ih gubim putem i ostaju onak odbačeni i samo ih pregaze slučajni prolaznici bez da se osvrnu i boli to što se ja osvrćem za njima i vidim kak ih gaze. I nisu sad drugi ljudi krivi ja sam ta koja treba kupiti svoje otpatke a ne kupim ih.. nekad jednostavno nemam snage sagnuti se i skupit ih. Očajnički trebam nekog da me podigne nekad... da mi ne dozvoli da padnem... pa i nek padnem al da ne dozvoli da se razbijem.. i opet nek se razbijem al ne jako... jer ne znam koliko padova mogu još podnijeti... a broj ne prestaje rasti. I skuplja se opet gorčina neka u mene jer ne mogu ne misliti, ne osjećati, ne živjeti i disati u svijetu i društvu koje je postalo samo podsjetnik na one dijelove koje želim izgubiti.. a oni ostaju... ne otpadaju putem, ne gaze ih, ne dijelim ih s drugima... ne dižu me kad se spotaknem na njih.

I nekad zapadnem u mislima how all it`s my fault.. Trebala sam učiniti nešto... Ali nisam...Ni onda da spriječim.. ni sad da pomognem da nestane... Jednostavno stojim i ne činim ništa.

- 17:30 -

Komentari (3) - Isprintaj - #

srijeda, 21.06.2006.

Imaš sabotera?

opis slikeNeki simptomi po kojima možete prepoznati da se u vas uselio saboter i da vam treba “egzorcist”:

- Ne prihvaćate odgovornost za ono što vam se u životu događa, a ciljeve nastojite postići razvijajući simbiotske odnose s drugima, tj. nakvačite se na nekoga da vam, kao pomaže, a zapravo vas tegli jer se bojite kako niste sposobni uspjeti sami. Manipulirajući tako drugima, samohendikepirate sebe.

- Radite ne vodeći računa o svojim granicama: fizičkim, intelektualnim, emocionalnim i financijskim; stalno ispadate nečija žrtva.

- Financijske odluke danas donosite na temelju uspjeha kojeg očekujete tek sutra ili prekosutra.

- Zapadate u raspoloženja ništa mi se ne da, ne diraj me, bez želje da zagrebete malo ispod površine i shvatite o čemu se tu zapravo radi.

- Već kao dijete ste bili izuzetno bistri i snalažljivi i uspijevalo vam je manipulirati roditeljima, a njima nije uspjevalo postaviti vam prave granice. Sada vam nedostaje to iskustvo, pa ste ljuti kada se pojavi prepreka i za nju onda, dakako, optužujete druge.

- Ne volite igrati po pravilima; volite uzbuđenja i stvarate situacije u kojima se previše traži i od vas i od drugih. Ponekad to dovede do iznenađujućeg uspjeha, ali češće se sve pretvori u katastrofu.

- Pokušavate brinuti o ljudima čiju ljubav želite, ali mislite da ju ne zaslužujete. Dovedete te ljude do toga da počnu od vas očekivati i više nego što im možete pružiti, ali se onda raspadate jer ih ne želite razočarati.

- Niste u stanju osloboditi se ni prošlosti niti loših odnosa, ni praznih ideja, ni bezuspješnih metoda rada. Imate problema s dovršavanjem započetih poslova s kojima stalno žonglirate. Izgledate zasposleno, ali postižete malo.

- 23:58 -

Komentari (12) - Isprintaj - #

utorak, 06.06.2006.

Za licemjerne egoiste

opis slike

Samo jedna stvar! Ovo je moje intimno razotkrivanje i dakle u skladu s tim dopuštam si govoriti o svim stvarima koje me direktno pogađaju pa ticale se one i drugih ljudi.


I za kraj priča jedna vezano uz ljude kojima je posvećen post!
Žena u trgovini bira sladoled, kad je neka druga naglo uhvati za ruku i zaviče:

- Makni se odavde! Što će ti to, ionako si već dosta debela!

Ona se, zaprepaštena,okrene i nađe licem u lice s posve joj nepoznatom osobom. Ova se zbuni i počne opravdavati:

- Joj oprostite, učinilo mi se da ste moja prijateljica.

Ova se u međuvremenu uspjela povratiti, no onda joj ne osta dužna:

- Zar vi imate prijateljicu?

- 18:31 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

ŽIVOT JE APSURD ILI ŠALA

Ovako su povremeno mislili Albert Camus, Charlie Chaplin, Bob Dylan, Lou Reed i Oscar Wilde. Albert Camus je tvrdio kako je apsurd suštinski pojam i prva istina. Charlie Chaplin je jednom život opisao kao tragediju kad se gleda izbliza, ali kao komediju kad se promatra izdaleka. A Bob Dylan je smatrao da postoje među nama mnogi koji osjećaju da život nije ništa drugo do jedna velika šala.
opis slikeMože li se uopće nešto zaključiti?
Ako uopće i postoji neki zaključak, onda je on taj da smisao života i dalje ostaje misterija. Možda ga je ljudski um jednostavno nesposoban otkriti. A možda smisla uopće ni nema. Život je sigurno ponekad okrutan, nepravedan i svodi se na borbu. A ponekad sve izgleda apsurdno ili kao nečija velika šala.
No, s druge strane, postoji i nada da život možda ipak ima smisla. Možemo mu ga dati sami, ali njegov smisao može biti i nešto veće od nas. A kad pronađemo istinu, trebali bi se boriti za nju. I na kraju, naš zadatak je da pridonesemo nešto pozitivno društvu u kojem živimo i duhovnoj evaluaciji čovječanstva. Trebali bi ostaviti svijet boljim nego što smo ga našli.

- 12:35 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 05.06.2006.

VIRTUAL SHELTER

opis slike Želim napravit svoj virtualni svijet... u koji mogu pustit sve dijelove mene koji nemaju svoje mjesto u stvarnosti i dati im da žive svoj virtualni život. Je li to tako nemoguće? To have your own virtual shelter?!

- 23:58 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

srijeda, 31.05.2006.

Muško ženska prijateljstva

Kad žena narediRobert Peck je smatrao da postoje četiri vrste prilagodba koje su kritične za uspješnu srednju dob. Jedna od njih je socijaliziranje nasuprot seksualiziranju u međuljudskim odnosima što bi u prijevodu značilo da ljudi redefiniraju muškarce i žene u njihovom životu i sada ih više vrednuju kao pojedince, prijatelje, partnere, a ne primarno kao seksualne objekte.
Dakle, prema Pecku to bi značilo da muško-ženska prijateljstva mogu postojati ali tek u srednjoj dobi hmm.. i ako se pojedinac prilagodi, odnosno ako socijaliziranje prevlada. Znači eto rješenja za vječnu enigmu muško-ženska prijateljstva DA ili NE.

S druge strane postoje i druge teorije o tome kad je prijateljstvo u kombinaciji m-ž moguće a to je prema nekim mojim prijateljima hmm... znancima :)) moguće samo ako se između njih dogodi divlje i (ne)zaboravno seksualno iskustvo.

Ako je vjerovati Pecku drage djevojke čekajte dok svi vama dragi prijatelji muškog spola dosegnu dob od 35-40 i shvate da se iza te žene krije i prijateljica koja je čekala 20 godina da on to konačno i shvati. Ili ako ste vam se ne da čekat čarobnu brojku 40 preostaje vam druga opcija mmmm :)
Pa prema ukusima :)

- 17:23 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

Ž i M dva različita planeta?

opis slike
Slažem se s Ivom da je svima teško kad ti se dogode ti emotivni prekidi, kad te sj netko i premda sam neko vrijeme mislila da je muškom spolu teže po tom pitanju prekida zbilja mislim da se ne mogu donositi neki zaključci o tome kome je teže. Jednostavno je svima teško a to kako da li se netko nosi bolje ili lošije s takvim stvarima ne ovisi o spolnoj pripadnosti. Stvar je u pojedincu. Mada stoji činjenica da ipak dolazimo s dva različita planeta.

- 14:13 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

Keep on moving

opis slike A ono...my dear. Just keep on moving! opis slike

- 01:17 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

15 KORISNIH I MUDRIH MISLI, ISTINA I SAVJETA (iz ženskog kuta)

opis slike
1. Nemoj se zanositi da nešto možeš promjeniti na muškarcu, osim ako nosi pelene.
2. Što trebaš napraviti kad ti muškarac zalupi vrata s vanjske strane? Zaključaj ih iznutra.
3. Ako su već jednog muškarca poslali na Mjesec, trebalo bi biti izvedivo da ih sve pošalju!
4. Ne dopusti da misli tvog muškarca lutaju. Premale su da bi bile same vani.
5. Uvijek izaberi mlađeg muškarca. Ionako nikad ne sazru.
6. Muškarci su svi isti - imaju različite face samo da bismo ih mogle raspoznati.
7. Definicija neženje: muškarac koji je propustio priliku da unesreći neku ženu.
8. Nije istina da žene prave kretene od muškaraca. Većina muškaraca se diči motom "Uradi sam!"
9. Jedini način da muškarca navedeš da nešto uradi je da mu kažeš da je prestar za to.
10. Ljubav je slijepa, ali brak je iskustvo koje otvara oči.
11. Ako baš želiš muškarca koji će biti vezan za tebe, potraži ga u bolnici za duševne bolesti.
12. Sinovi Izraela lutali su pustinjom 40 godina. Eto, i u drevna vremena je muškarcima bilo ispod časti putovati putem.
13. Ako te pita voliš li kartanje, reci "da, ali samo kreditnim karticama".
14. Zapamti da imati smisao za humor njemu ne znači pričati viceve, nego se smijati njegovim.
15. Svi su ljudi stvoreni jednaki. Na nesreću, to se odnosi i na muškarce.

- 01:08 -

Komentari (4) - Isprintaj - #

srijeda, 12.04.2006.

Pre pre predobro

36 načina da zbunite, zabrinete ili jednostavno isprepadate posjetitelje, vlasnike i slučajne namjernike u cyber caffeu
1.
Logirajte se, pričekajte sekundicu, zatim ogrnite lice prestravljenim izrazom i kriknite iz sveg glasa: "Isuse! Našli su meeee!!!!" i pobjegnite kroz vrata.

2.
Cerekajte se nekontrolirano otprilike 3 minute zatim naglo stanite i sumnjičavo pogledajte svakoga tko na to obrati pozornost.

3.
Kad uključite računalo, isključite monitor. Potražite pomoć od nazočnih žaleći se na sav glas da prokleta kanta uopće ne radi. Kad netko napokon skuži što je u pitanju, pričekajte trenutak i onda opet isključite monitor. Ponavljajte postupak pola sata.

4.
Tipkajte frenetično. Prekidajte tipkanje samo kako bi s vremena na vrijeme zlokobno pogledali vama najbližeg korisnika računala.

5.
Ušuljajte se u caffe prije svih ostalih posjetitelja. Spojite svako računalo s drugim monitorom. Zavalite se u najbližu fotelju i uživajte u zbrci.

6.
Sjednite za multimedijalno računalo, odvrnite zvučnike do plafona, pokrenite pink-panther-theme.mp3 i pustite ga da se vrti u petlji.

7.
Radite bilo što za računalom jedno vrijeme. Koncentrirano, tiho i sasvim prisebno. Potom se iznenada zaprepašteno zabuljite u svoj monitor i zatim zbrišite pod stol.

8.
Upitajte osobu za računalom do vas zna li kako se pristupa tajnim podacima Pentagona.

9.
Zgrabite tipkovnicu i sjednite pod stol. Započnite s tipkanjem, a kad vas napokon netko od osoblja primijeti, požalite se na glas na nemoguće radne uvjete.

10.
Improvizirajte obred prinošenja žrtve računalu prije no što ga uključite.

11.
Ponesite sa sobom motornu pilu. Pri sjedanju za računalo nehajno je odložite kraj nogu. Ukoliko vas netko upita zašto ste je uopće donijeli, odgovorite kratko: "Za svaki slučaj".

12.
Tipkajte mirno jedno vrijeme. Iznenada počnite na glas proklinjati sve loše što vam se u životu događa. Proklinjite uporno jedno tri minute. Nastavite s tipkanjem kao da se ništa nije dogodilo.

13.
Uđite u caffe skroz cool. Razodjenite se do gaćica, boxerica, što već... sjednite za računalo i uživajte u živopisnim izrazima lica ostalih posjetitelja.

14.
Posložite desetak svijeća oko vašeg terminala u obliku pentagrama. Pripalite ih i tek onda počnite sa radom.

15.
Zatražite od ostalih korisnika da vam posude praznu disketu. Ponudite 50 kuna za nju. Kad netko napokon pristane na ponuđenu cijenu i pruži vam disketu, posegnite za onom u vašem džepu i začuđeno konstatirajte: "Ma vidi vraga, a cijelo vrijeme mi je bila u džepu?"

16.
Svaki put kad pritisnete "Enter" tipku, ukoliko računalu treba vremena za izvršenje naredbe, počnite potiho tuliti: "Molimtemolimtemolimtemolimte". Kad harddisk napokon završi sa oranjem, kriknite iz sveg glasa: "Yes! Yes! Yes! Yes!"

17.
"DISK FIGHT!!!"

18.
Tipkajte jako sporo i jako snažno po tipkovnici. Nakon svakog desetog udarca namignite osobi do vas. (Ovo izaziva jako zanimljive reakcije ako je riječ o osobi suprotnog spola. Ukoliko pak nije, reakcije su još zanimljivije)

19.
Stavite olovku u usta, a ruke si zabijte u džepove. Počnite s tipkanjem koristeći, umjesto vršaka prstiju, vršak olovke.

20.
Ako sjedite u jednoj od onih uredskih stolica koje se mogu okretati oko svoje osi, svaki put kad računalu treba malo više vremena za izvršenje vaših naredbi, zavrtite se u stolici pjevajući na glas "The Lion Sleeps Tonight"

21.
Pokušajte utrpati Nintendo cartridge u floppy drive, kad ne uspijete potražite pomoć osoblja.

22.
Pokrenite računalo. Kad se sustav počne podizati, upitajte se na glas gdje je dovraga nestao nasmijani Appleov logo.

23.
Sjednite za računalo i zabuljite se nemilice u monitor. Grickajte nokte i lagano ih pljuckajte na pod, po mogućnosti prema nogama osobe do vas.

24.
Zagledajte se u monitor škripeći zubima. Zastanite na trenutak i okrenite lagano glavu prema vama najbližoj osobi. Nastavite škrgutati zubima. Ponavljajte proceduru vodeći računa da nikad ne buljite u njega/nju toliko dugo da izazovete reakciju. Mnogo je zanimljivije promatrati ih kako se suzdržavaju.

25.
Izrežite iz novina najveću sliku ministra financija koju možete naći i prilijepite je za monitor uz glasan komentar kako vas ista nevjerojatno inspirira u radu… zatim raspalite jednu partiju on-line Kvejka.

26.
Prije polaska u caffe navucite na noge jedne preko drugih nekoliko pari čarapa. Kad zasjednete za računalo svucite cipele i postavite ih na vrh monitora potom počnite sa skidanjem čarapa, sloj po sloj i slažite ih na, uz i oko već spomenutih cipela. Kako bi povećali umjetnički dojam, možete preformance garnirati s par odabranih kitica haiku poezije na temu sveprožimajuće ljepote kože, pamuka i plastike.

27.
Ponesite sa sobom malo suhog leda i postavite ga uz računalo. Dok ga dim spomenutog leda bude ovijao, vi tipkajte kao da se ništa ne događa.

28.
Nagnite se susjedu do vas i posegnite za njegovom tipkovnicom. Najmirnijim glasom ga upitajte: "Oprostite, mogu li na trenutak posuditi ovo?" i ne dočekavši njegov odgovor, ištekajte mu je iz računala.

29.
Ponesite sa sobom hrpu jakih magneta i zabavite se do besvijesti.

30.
Izaberite najjače računalo u caffeu i satima igrajte tetris na njemu.

31.
Lupajte najjače što možete po jednoj jedinoj tipki na tipkovnici (space baru npr.). Prokunite tiho s vremena na vrijeme sebi u bradu. Kada vas vaš susjed napokon počne promatrati, nagnite se k njemu i zabuljite se u njegovu tipkovnicu. Udarite njegov delete gumb nekoliko puta za redom, brišući mu riječi nemilice. Upitajte ga: "Jel' tebi radi delete tipka?!". Protresite glavom u nevjerici i nastavite lupkati po svom space baru. Ponavljajte ovo dok mu ne izbrišete jedno tri četvrtine dokumenta, onda zastanite, lupite se po čelu i konstatirajte naglas: "Oh, 'ko bi reko, pa cijelo vrijeme sam stisk'o space bar, nije ni čudo što nije htjelo brisati!". Isprintajte svoj dokument i mirno iziđite iz caffea.

32.
Umetnite pompozno disketu u računalo, a je zatim kriomice iz njega izvadite. Pronađite nekoga od osoblja i požalite se da vam je računalo progutalo disketu sa super važnim podacima. (Za postizanje boljeg efekta namažite jogurtom vratašca 3,5" drajva)

33.
Zabuljite se u monitor čovjeka do vas, nabacite zaista zbunjeni izraz na lice, zatim prsnite u glasan smijeh i upitajte ga: "To ste vi napravili?". Skupite svoje stvari i otiđite smijući se histerično.

34.
Uperite prst u monitor onako kako to rade mađioničari kad izvode svoje točke. Mrmljajte čarobne riječi: "Asumšn rustle, Asumšn znortr… paragabuz paragabuz ljopoderm!". Potom stisnite enter ili kliknite napamet mišem, sklonite se pod stol i viknite odozdo: " Udri, Perune udri!!!" Nakon nekoliko sekundi provirite ispod stola, sjednite ponovno za računalo i zadovoljno na glas zaključite: "Taaaako, sad radi!"

35.
Snimite na audio traku hrpu zvučnih efekata (po mogućnosti posve nemogućih), sakrijte walkman negdje pored računala i odvrnite volume max. Pravite se da zvuci dolaze iz računala i izgledajte posve izgubljeno.

36.
Uđite u cyber caffe sa cvijećem u kosi i smiješkom na licu. Sjednite za računalo hihoćući se veselo. Napišite jednu rečenicu zatim zagrgoljite od smijeha. Otipkajte još jednu i sretno izjavite: " Ma, ti si meni super!". Natipkajte ih još nekoliko, zatim poljubite računalo, zagrlite tipkovnicu i pogladite nježno miša. Ustanite, zagrlite svog susjeda zatim službenu osobu u caffeu i veselo zviždućući izađite na ulicu.

Jedna mala...
PRIPOMENA
Svaki od opisanih postupaka provjereno uzrokuje strah, zbunjenost ili zabrinutost u bilo kojem cyber caffeu. Ispitivanje je provedeno jednog tmurnog proljetnog dana u prvom cyber caffeu u Hrvata, popularnom Sublinku na oglednom uzorku od preko sedam (dakle osam) posjetitelja, ne računajući osoblje naravno.

- 00:05 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

utorak, 21.03.2006.

Neil Armstrong and Mr. Gorsky

20.7.1968 godine, zapovjednik svemirske letjelice Apollo 11, Neil Armstrong,
bio je prvi čovjek koji je spustio nogu na Mjesec. Nakon toga izgovorio je
čuvene riječi: "Ovo je mali korak za čovjeka, ali veliki za čovječanstvo".
Ove riječi čuli su milijuni ljudi na Zemlji. Prije nego će isključiti
aparat za komunikaciju za Zemljom, Armstrong je dodao jednu enigmatičnu
rečenicu: "Sretno, gospodine Gorsky!" Mnoge osobe koje su tada radile u
NASA-i pomislile su da se radi o nekom sovjetskom rivalu. Nakon što su
pregledali sve liste kosmonauta, ustanovili su da nikakav Gorsky nije
naveden u njima. Svaki put od tada kada bi se Armstrong pojavio pred
novinarima, oni su mu postavljali pitanje da im razjasni značenje te
rečenice. Svaki put on bi se samo nasmijao. 5.7.1995. u Tampa Bayu,
Florida, jedan je novinar ponovo postavio to pitanje, staro tada 26 godina.
Ovaj put Armstrong je odlučio da napokon odgovori. Gospodin Gorsky bio je
već dugi niz godina mrtav, te je astronaut pomislio da je došlo vrijeme da
razjasni ovu misterioznu rečenicu. Daleke 1938. kada je Neil bio dječak
igrao je bejzbol sa svojim prijateljem. Lopta je odletjela u susjedno
dvorište, gdje su stanovali gospodin i gospođa Gorsky. Neil je otišao po
loptu, i dok ju je uzimao, začuo je kako gospodja Gorsky urla svome mužu:
"Da ti popushim??? Ti bi da ti ja popushim, je li??? E, pa hoću, ali kad ovaj
klinac u dvorištu bude hodao po Mjesecu....

- 19:10 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< kolovoz, 2006  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Kolovoz 2006 (3)
Srpanj 2006 (1)
Lipanj 2006 (9)
Svibanj 2006 (4)
Travanj 2006 (1)
Ožujak 2006 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

MEEE!!!

smijeh
opis slike
CounterData.com

home insurance
home insurance Counter

1. Life is like a box of chocolate, you never know what you gonna get (Forest Gump)

2. Don't walk in front of me, I may not follow,
don't walk behind me, I may not lead,
walk beside me, and just be my friend.

3. Never take life too seriously. Nobody gets out alive, anyway.

4. Put your hand on a hot stove for a minute, and it seems like an hour. Sit with a pretty girl for an hour, and it seems like a minute. THAT'S relativity. - Albert Einstein

5. " I`m an idealist, I don`t know where I`m going but I`m on the way."

6. If you love something, set it free; if it comes back it`s yours; if it doesn`t, it never was.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se