• On/Off

    < studeni, 2010 >
    P U S Č P S N
    1 2 3 4 5 6 7
    8 9 10 11 12 13 14
    15 16 17 18 19 20 21
    22 23 24 25 26 27 28
    29 30          

    Lipanj 2011 (1)
    Ožujak 2011 (1)
    Veljača 2011 (1)
    Prosinac 2010 (1)
    Studeni 2010 (1)
    Rujan 2010 (1)
    Srpanj 2010 (1)
    Lipanj 2010 (1)
    Svibanj 2010 (1)
    Travanj 2010 (1)
    Ožujak 2010 (3)
    Veljača 2010 (1)
    Siječanj 2010 (2)
    Studeni 2009 (1)
    Listopad 2009 (1)
    Rujan 2009 (1)

    Dnevnik.hr
    Gol.hr
    Zadovoljna.hr
    OYO.hr
    NovaTV.hr
    DomaTV.hr
    Mojamini.tv



  • She just smiles, she don`t want the world....




    Im better of alone anyway....

    Free Image Hosting at www.ImageShack.us


    Pomirena sa sobom, ulaziš u stan
    "Kakav divan dan", pomisliš, "divan dan!"...
    I štikle postanu tijesne, i leđa nisu više ravna,
    I šminka razmazana...ostaješ tako sama....



    Utjeha kose

    Gledao sam te sinoć. U snu. Tužnu. Mrtvu.
    U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
    Na visokom odru, u agoniji svijeća,
    Gotov da ti predam život kao žrtvu.

    Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
    U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
    Sumnjajući da su tamne oči jasne
    Odakle mi nekad bolji život sjao.

    Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,
    Sve što očajanjem htjedoh da oživim
    U slijepoj stravi i u strasti muke,
    U dvorani kobnoj, mislima u sivim.

    Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,
    Sve što očajanjem htjedoh da oživim
    Samo kosa tvoja još je bila živa,
    Pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva.


    Free Image Hosting at www.ImageShack.us


    You may say that I'm a dreamer but I'm not the only one...

    Free Image Hosting at www.ImageShack.us




    Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.

    Napisati, na primjer: «Noć je pun zvijezda
    Trepere modre zvijezde u daljini.»

    Noćni vjetar kruži nebom i pjeva.

    Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
    Volio sam je, a katkad je i ona mene voljela.

    U noćima kao ova držao sam je u svom naručju.
    Ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim nebom.

    Voljela me je, a katkad sam i ja nju volio.
    Kako da ne ljubim njene velike nepomične oči?

    Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
    Pomisao da je nema. Osjećaj da sam je izgubio.

    Slušati beskrajnu noć, bez nje još beskrajniju.
    I stih pada na dušu kao rosa na livadu.

    Nije važno što je moja ljubav nije mogla zadržati.
    Noć je zvjezdovita i ona nije mogla uz mene.

    I to je sve. U daljini netko pjeva. U daljini.
    Moja je duša nespokojna što ju je izgubila.

    Kao da je hoće približiti, moj pogled je ište.
    Moje srce je ište, a ona nije uz mene.

    Ista noć odijeva bjelinom ista stabla.
    Mi sami, oni od nekada, nismo više isti.

    Više je ne volim, zaista, ali koliko sam je volio!
    Moj glas je iskao vjetar da joj dodirne uho.

    Drugome. Pripast će drugome. Kao prije mojih poljubaca.
    Njen glas, njeno sjajno tijelo, njene beskrajne oči.

    Više je ne volim, zaista, a možda je ipak volim.
    Tako je kratka ljubav, a tako pust je zaborav.

    Jer sam je u noćima kao ova držao u svom naručju,
    Moja je duša nespokojna što ju je izgubila.

    Iako je ova posljednja bol koju mi ona zadaje,
    I ovi stihovi posljednji koje za nju pišem.

    Ja sam....

    osoba koja voli pisati kako bi se osjećala bolje
    osoba koja još shvaća da svijet nije onakav kakav se čini.
    osoba koja traži nešto za što se može uhvatiti kad padne.
    traži sreću.
    sreću u malim stvarima.
    Osoba koja živi već 19 godina i zasada joj dobro ide. :)
    Osoba koja voli sanjati.



    I fali mi moj prijatelj.
    moj veseli prijatelj...
    Makar si daleko, znaj,nisam te zaboravila.

    neki od njih.

    Alice
    Ekonomist
    Eliyah
    Jack White
    Em
    no name.
    otisak srca

    Souldinshadow


    credits

    design: MissSmileDesigns

    kostur: ldesigns

    If we were children I would bake you a mud pie.




    Još jedan tmuran kišni dan.Sunce kao da se bori s oblacima.
    Uporno želi zasjati, a nemože.
    Oblaci su presnažni za njega.
    Teški, tamni.
    Kao da žele da prenesu na nas loše raspoloženje.
    Navijam za sunce.
    Loše vrijeme, loše raspoloženje. Bar to na mene tako uvijek djeluje.
    Život je maskembal. To moja mama stalno govori.
    Nikada nisam obračala pozornost na tu rečenicu.
    Al kad malo bolje razmislim tako je.
    Ljudi nose maske i tako šetaju ulicama, skrivajući svoje pravo lice.
    Čemu to?
    Bojimo li se da će nas ljudi upoznati onakve kakvi stvarni jesmo?
    Ili da će nas napustiti kada nas upoznaju?
    Možda.
    tj. tako je, danas je teško biti prihvaćen u društvu.
    Sjećam se svoje osnovne škole, nije mi bilo lijepo.
    Nisam se uklopila, bila sam.... nekako u svom svijetu.
    Držala se jedne osobe i to mi je bilo dovoljno.
    Jednostavno nekada se ne osjećamo dobro u tuđem društvu.
    Tako možda mora biti.
    Nemožemo svima biti simpatični ili lijepi. Sve je to stvar ukusa i karaktera.
    A ljudi su čudne biljke.
    Baš jesu.



    Odlučila sam.
    Danas želim da mi sija sunce. Bez obzira na oblake.
    Volim vas.
    <3


    *Eyeliner and cigarettes.



    22.11.2010. • Komentari (10)





    << Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

    Creative Commons License
    Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.