The gift of love
nedjelja, 29.04.2007.
Ti si stigao
Opet su mi noćas hladne ruke,
usprkos toplom vjetru na zvjezdanom
nebu. Opet su hladne jer su
navikle na tvoje toplo srce.
Baš kada sam pomislila da ću
se sama morati uljuljkati u san,
ti si stigao sa predivnim zlatnosmeđim
očima i legao do mene.
Naslonila sam glavu na tvoja prsa
a ti si mi uzeo ruke u svoje, koje
su bile toplije od sunca. To je
zlatna energija, kažeš mi.
Kada god ti je hladno zamisli
moje ruke kako te grle čvrsto,
čvrsto, čvrsto i onda ćeš osjetiti
da sam stvarno tamo...
I tako sam zaspala, i ti si spavao
sa mnom dok se prve ptičice nisu
probudile. Kroz tišinu sam čula
tvoje korake koje su se vratile natrag...
...negdje u raj...negdje u nebo...
subota, 28.04.2007.
Gdje preko ljeta?
Bok, najdraži moji, svi koji me čitaju!
Evo nisam se javljala neko vrijeme jer sam na sto muka 
i razmišljam o tome gdje ići preko ljeta, a da upoznam mlade ljude, studente. Hoću nešto što traje oko 2 tjedna, gdje se događa nešto kreativno. Imate li vi nekakvih informacija ili saznanja da se takvo nešto odvija, a da je relativno poznato?
Mislim, glupo mi je biti doma cijela 2 mjeseca i brojati muhe po zraku. Hitno trebam nešto naći... ništa, javim vam se sutra kada završim pjesmicu...do tada kiss...i pliz komentirajte...
utorak, 24.04.2007.
Bend svjetlosti
Pjevaj mi pjesmu o odrastanju,
kako svi moramo dobiti krila
i loviti zrake sunca, kako
moramo biti sretni.
Zašto ne bismo oformili bend
koji će cijelom svijetu ponuditi
svjetlo, koji će ga primiti za
ruku i čvrsto zagrliti?
Ili, budimo glumci koji će se
golim rukama boriti protiv
magle koja se nastoji zavući
u srca milijuna duša.
Ma, budimo prijatelji i svojom
mrežom zarobimo tisuće
i tisuće ljudi koji trebaju barem
jednu osobu koja će ih voljeti.
Pokažimo svijetu ti i ja što
znači istinska ljubav, pa
će možda manje patiti u
samoći.
Ti uhvati jednu osobu, ja
ću privući drugu i onda
ćemo zajedno izaći iz mraka
i reći: uspjeli smo!
subota, 21.04.2007.
Poleti mi srećo
Poleti mi srećo visoko u oblake,
i prenesi ljudima pismo da nije
bitno što me ne vole jer mojem
srcu to ništa ne znači.
Htjela bih, draga srećo, da svaki
susret naših duša pokrene lavinu
pozitivnih osjećaja u svakom živom
biću na ovome svijetu. Neka budu sretni.
Neka naša energija bude mač koji
će rasijeći svaku lošu misao na našem
putu, i neka taj mač jednoga dana zabijemo
u kamen, zlu ne trebalo.
Majka će nas cijelo vrijeme pratiti
brižnim pogledom i zagrliti nas kada
smo umorni, ali moramo otići, moramo
se boriti.
Jednoga dana pobijedit ćemo sve crne
misli, i naša će srca sretno poletjeti u
nebo znajući da su za sobom ostavila
traga: da su voljela i bila voljena!
petak, 20.04.2007.
Most ispod zvijezda
Noćas mi je ljubav mojih snova
pričao o predivnom mostu negdje
daleko ispod zvijezda, gdje se
usamljena srca ponovno spajaju.
Na mostu ne postoji vrijeme, samo
istinski osjećaj pripadanja jedne
duše drugoj, jednog srca drugom,
i čistom ljubavi.
Svake večeri pjesnik zlatne duše
sjedi na tom mostu, uživa u
sigurnosti da će uvijek moći biti
dio nečega velikog, neke druge stvarnosti.
U istini je pronašao ruku koja
će ga uvijek čvrsto držati i grliti
u vrijeme najveće tuge i najsretnijeg
događaja u životu.
U obećanju koje su mu dale zvijezde
našao je sigurnost da će njegovi prsti
uvijek biti zaposleni stvarajući
stvarnost.
Noćas mi je ljubav mojih snova
rekao da dok god moje dobro srce
kuca za druge, pjesnik zlatne
duše će stvarati najljepša djela.
Ja sam izvor iz kojeg on stvara
najljepše riječi, najdivnije pjesme
i gdje zauvijek može slušati
mir koju pruža mali usamljeni
most ispod zvijezda.
I TI si nečiji izvor!
Sjetit ćeš se mene
Bok, dragi blogeri. Vratila se ja sa novim pjesmicama...
Jednom kada spoznaš što je istinska
sloboda, kada shvatiš kako unatoč
teškim okovima možeš letjeti poput
ptice, sjetit ćeš se mene.
Kada čuješ zvukove harfe i glazbe,
koja struji kroz sva tvoja osjetila,
kada želiš zapjevati pjesmu koju
si jednom davno znao, sjetit ćeš se mene.
Kada ti kroz snove koje obožavaš
počne na vrata tvoga srca kucati
ljubav, sjetit ćeš se da je to moja
sveta misija.
Jednom ćeš shvatiti da biti buntovnik
ne znači prkositi svijetu nego raditi
u njegovu korist, sjetit ćeš se da
te ja guram naprijed.
Biti roditelj znači usmjeriti
svoje dijete prema svjetlosti
i uspjehu, a to je ono na što
ću te ja i dalje podsjećati.
Nauči dijete da stvori vlastiti osjećaj
zajedništva, da stvori svijet u sebi
gdje će se voljeti, pa i pod cijenu sukoba
sa drugima. Sjeti se, ono mora znati da vrijedi.
Kada jednom spoznaš sve te stvari,
kada shvatiš da sam uvijek tu iako
me ne vidiš, a da ti u životu ide dobro,
sjetit ćeš se moga imena: pozitivna energija.
četvrtak, 19.04.2007.
Opet P.S. I LOVE YOU
Napokon sam našla trailer za P.S. I love you. Nadam se da će skoro doći i u naša kina... uživajte.
srijeda, 18.04.2007.
Bože, mogu li s tobom?
Ovu bih pjesmu, odgovor na izazov, posvetila svim onima koji su izgubili voljene osobe!
Večeras je u moje snove navratila
čista ljubav u svojem najljepšem
sjaju. Večeras je u moje snove
došao Bog.
Poveo me duboko u planine, na
sam njihov vrh, gdje se nalazila
bijela kula, čiji su tornjevi doticali
plavo nebo i oblake.
Svojim rukama je okružio ljepotu
koja se nalazila pred nama, rijeku
i šume koje su okruživale planine.
Bio je to savršen sklad.
Dolje na livadi vidjela sam ljude kako
uživaju u tišini i htjela sam im se
pridružiti. Već sam krenula ali je Bog
nježno obavio moja ramena i rekao: ne.
Gledala sam ga. Poput cara je stajao
na toj kuli, nježno gledajući duše u
raju, istodobno videći i mene i ostale
duše na zemlji.
Imaš puno želja koje u životu moraš
ostvariti, ljudi kojima možeš pomoći
jednostavno bivajući svoja! Ne zaboravi
da te volim, ali moraš naučiti letjeti, rekao
mi je.
Snaga tvoje volje i vjere je vrlo jaka, dijete,
i takvim oružjem možeš pobijediti svako
kamenje koje se nalazi na tvome putu!
Idi naprijed i ne okreći se!
A sada moram pomoći tužnima, rekao je.
Bože, a mogu li ja s tobom? Pogledao me
pun ljubavi i rekao: ali ti si uvijek sa mnom
i ja te uvijek vidim i volim!
I onda me zagrlio i ja sam znala da se
moram probuditi, koliko god me srce boljelo.
Ali on je sa mnom! On me voli!
To mi je dovoljno!
utorak, 17.04.2007.
Zlatni plašt, zlatna krila
Omotaj me u svoj zlatni plašt,
zaštiti me od nevera i hladnih
vjetrova, i šapći mi na uho da
ćeš uvijek biti uz mene.
Daj mi nježne snove, pune
tvoje anđeoske ljubavi, i budi
uz mene dok se ne probudim
uz tvoj nježni osmijeh.
A kad se probudim reci mi da
me nikada nećeš napustiti,
da ću uvijek biti u tvom snažnom
zagrljaju. Reci mi da me voliš.
A kada hladni vjetrovi prestanu
puhati i kada sunce opet izađe
možeš me pustiti, ali tvoje oči
neka me zauvijek gledaju.
Neka me gledaju, neka tvoja
krila budu spremna da me
uhvate, ali me pusti da sama
probam gacati po vodi...
... da vidim mogu li sama hodati.
Ako ne mogu, u redu. Zato su
tu tvoja krila i tvoj zlatni plašt,
u slučaju da posrnem.
Volim te!
ponedjeljak, 16.04.2007.
Pričaj mi laži
Pričaj mi laži, ne daj da odem
ne daj da besciljno lutam putevima
kojima nitko do sada nije htio
kročiti.
Ili ne, radije me pusti iz svojih
okova. Daj mi krila da slobodno
odletim i otkrijem nova neba,
drugačija od tvojih.
Ako odletim možda se ne vratim,
ali ako ostanem moja će krila
zaboraviti kako je bilo osjetiti
slobodu i sreću koju pruža let.
Pričaj mi laži, ali daj mi da sama
odlučim u kojem će smjeru odlutati
moje srce. Tako je najbolje za
oboje.
Emocionalna distanciranost
Ljudi, molim vas šaljite mi izazove jer u zadnje vrijeme nemam neke inspiracije. No za pisanje priča, however, imam. Već mi se dugo vrijeme jedan monolog mota po glavi i htjela bih ga podijeliti sa vama. Još uvijek ne znam točnu radnju, ali već sam zapisala u bilježnicu uz ostale ideje. Pa kreće:
Ako ima jedna stvar koju želim, ta je da budem emocionalno distancirana. Da prestanem osjećati bol kad ljudi koje volim jednostavno odu. A to je ono što se na kraju dogodi, zar ne? Ti se zaljubiš u njih, oni u tebe i naveden si na razmišljanje da će zauvijek biti s tobom!
A onda oni odu, bez zbogom, bez vidimo se. I onda provedeš cijeli život nastojeći popuniti ogromnu prazninu u srcu, za koju znaš da će uvijek ostati otvorena.
Jedina gora stvar od svega ovoga je saznanje da se ljudi koje voliš nalaze negdje gore...zajedno...sretno!
Onda, što kažete? Ovo ću objaviti jednoga dana! Biste li čitali ostatak?
nedjelja, 15.04.2007.
Dva idiota...
koji me uvijek nasmiju!
subota, 14.04.2007.
Čudni su putevi Božji
Samo nekoliko minuta nakon što sam sa mamom razgovarala o maloj selfhelp raspravi, koja je sadržavala četiri sporazuma sa samim sobom, meni u ruci se našla ista ta knjiga! A što je najčudnije, mama je to već negdje pročitala i nije se mogla sjetiti niti autora niti išta drugo, nego je samo zapamtila četiri pravila (sporazuma)
NEKA TVOJA RIJEČ BUDE BESPRIJEKORNA
Govor neka ti bude čestit. Izgovaraj samo ono što doista misliš. Izbjegavaj iskorištavati riječ kako bi govorio protiv sebe, ili ogovarao druge. Moć svoje riječi usmjeravaj prema istini i ljubavi.
NIŠTA NEMOJ SHVAĆATI OSOBNO
Ništa što drugi čine nije zbog tebe. Ono što drugi kažu i čine samo je projekcija njihove vlastite stvarnosti, njihovoga vlastitoga sna. Kad te mišljenja i postupci drugih nemogu dosegnuti, više nećeš biti žrtvom bespotrebnih patnji.
NE PRETPOSTAVLJAJ
Pronađi hrabrost kojom ćeš postavljati pitanja i izražavati ono što doista želiš. Drugima se obraćaj koliko možeš razumljivo, da tako izbjegneš nesporazume, tugu i nevolju. Samo s ovim jednim uvjetom možeš potpuno preobraziti svoj život.
UVIJEK DAJ SVE OD SEBE
Ono najbolje što daješ mijenjat će se iz trenutka u trenutak; bit će različito u trenutcima kad si zdrav, a opet različito kad si bolestan. U svim okolnostima pružaj najbolje od sebe, i izbjeći ćeš prosuđivanje i zloupotrebu samoga sebe, kao i žaljenje.
Ova četiri sporazuma su samo kratki uvod na početku knjige, a u narednim poglavljima ima produbljeno objašnjenje i vjerojatno primjeri. Uglavnom, meni se sve to čini logičnim! Što vi kažete?
srijeda, 11.04.2007.
Pjesma koja mi se sviđa!
Pobjegni sa mnom
Evo, opet sam ispunila izazov od svoje drage Wizardice, koja me uvijek inspirira. No, ovoga puta odlučila sam napisati nešto drugačije! Budući da obožavam maštati, da obožavam čaroliju i anđele i sve dobro što ide s time, postavila sam si pitanje: Što ako sam zaista u prošlom životu imala vezu sa pravom, istinskom ljubavi, što ako smo se stvarno toliko obožavali... I zato sam si dopustila čarobno vjerovanje da ćemo se opet sresti! Ovo je on rekao meni u mojim snovima...
Čuješ li u daljini zvukove harmonike,
čuješ li moj glas u njima?
Čuješ li kako stojim na planini
i zavijam zajedno s vukovima?
U masovnim oblacima skuplja se
kiša, prijeteći da se sruši nad
tobom; ali neće moći jer ću te ja
zakriliti svojim plaštem!
U mojem zagrljaju bit ćeš sigurna
od svih zala na ovome svijetu,
nećeš osjećati crvene oči na svojim
leđima. Ja te grlim!
Pobjegni sa mnom u sumrak,
pobjegni daleko od ljudi koji su
došli da te odvedu od mene, od
mojih usana i ljubavi!
Sad sam pod maskom i pod njom
te čuvam, neprestano hodam iza
tvojih leđa i držim ruke oko tvoga
struka, ali ti me ne vidiš!
Svake noći osjećaš moj miris,
znaš da sam ti veoma blizu ali
znaš danam ne daju da se
vidimo!
No još se malo strpi i ja ću
ti doći, sa dvije žute ruže
u rukama, i prisvojiti te
jednom zauvijek!
Obećajem...još malo...
utorak, 10.04.2007.
Malo slika iz Pariza!
Evo, čisto da vidite kako je to izgledalo u slikama iako one ne mogu do kraja prenijeti doživljaj... Nadam se da će vam se sviđati!
10.04.2007. u 18:49 •
9 Komentara •
Print •
#
Tajna ostvarenja svih želja
Danas bih se htjela osvrnuti na tekst koji sam pročitala u časopisu Svjetlost, a koji se odnosi na ostvarenje svih želja! Od prve me privukao zato što je toliko istinit da ti se zavrti u glavi 
Ako ste gledali film Koji K***c uopće znamo, znat ćete da se spominje kvantna fizika. Evo najzanimljivijih dijelova:
Kvantna fizika je otkrila ujedinjeno polje svijesti kojega smo svi dio. Sve je jedno veliko polje, bezoblični ocean svijesti koja ima potencijal svih još neostvarenih mogućnosti. Budući da smo i mi to polje i mi smo prirodno izvor svih mogućnosti.
Gdje bih našla Aladinovu čarobnu lampu s duhom koji kaže: Tvoja želja je moja zapovijed?
U svojoj duši!
Gdje ću naći vragolastog dječačića Amora koji odapinje svoju strijelu ljubavi, želje, znanja?
U svojoj duši!
Gdje li da nađem Zlatnu Ribicu koja ispunjava '3 želje'?
U svojoj duši.
Da bi se sve naše želje ispunile potrebno je vidjeti realizirane činjenice u sadašnjem vremenu. Vidite ono ŠTO želite, ne sabotirajte svoju želju sumnjama, ne testirajte Prirodu pitajući KAKO će ona to učiniti, pritom videći stotinu racionalnih prepreka. Vizualizirajte krajnji rezultat, a pustite dobrog duha iz lampe iliti višu inteligenciju da organizira načine kako do toga doći.
U čemu je tajna Aladinove lampe? Lampa daje svjetlo i Vi ste ta lampa, taj duh, u Vama je upaljeno svjetlo znanja koje ima moć izbora iz bezbrojnih mogućnosti što ih svemir nudi u izobilju. Dakle, na vama je samo jasno definirati svoju želju, vizualizirati je i priroda će učiniti ostalo!
Ima još milijun stvari koje bih mogla ovdje napisati, najradije bih vam cijeli članak dala na uvid ali ne bi vam se dalo čitati. U svakom slučaju, poanta svega je u tome da IMAMO moć kreiranja stvari onakvim kakvima hoćemo! Ispunjenja želja!
Odbacimo prirođenu sumnju u KAKO I KADA, i opustimo se...maštajmo! Ono što zaista iskreno želiš doći će do tebe na svoj način, koji je najbolji za tebe. Ja u to čvrsto vjerujem jer mi se gotovo svakodnevno pojavljuju dokazi!
Pusa blogeri moji, maštajte i sanjajte.
P.S. Volim vas!!!!
nedjelja, 08.04.2007.
Pariška rapsodija 2
Hej hej, vratila sam se! Evo prave verzije pjesme koja je nastala tijekom odmora u Parizu:
Odvedi me u tajnost Pariške noći,
pokloni mi ružu uspavanu od mjeseca,
poljubi me i barem na tren učini da
nestane praznina koja caruje srcem.
Kip anđela raširenih krila neka nas
štiti od vjetrova sa sjevera, meka
trava neeka sakrije naše izdajničke
korake.
Noćas smo sigurni jer će fontana u
našem tajnom vrtu pjevati davno
zaboravljenu melodiju, zavaravajući
sve znatiželjne oči od našeg srca.
Među drvoredom me čvrsto zagrli
i samo šuti jer niti jedna riječ neće
moći izliječiti moje srce tužno od boli.
Samo tvoje ruke.
Noćas smo ljubavnici koji bježe
od mjeseca, znajući da se moramo
rastati dok naša srca ne ozdrave
od rana prošlosti!
Tko zna; možda već sutra...
Pariška rapsodija
Bokić moji blogeri!
Vratila sam se iz Pariza puna dojmova koje ću sada podijeliti s vama:
Tko god kaže da je Pariz grad ljubavi bio je potpuno u pravu, a ja dodajem da je i grad čarolije i predivnih osjećaja koji te prožimaju na sam pogled Eiffelovog tornja, Louvrea ili bilo koje građevine koju gledaš.
Malo je riječi koje mogu opisati ljepotu Pariza, a da dostojno prenesu sve ono što oči promatrača mogu vidjeti.
Vidjela sam parišku operu i mogu vam reći da, što god ljudi rekli, definitivno se osjeti prisutstvo "Fantoma iz Opere". Opera izgleda kao da je vrijeme stalo; iako se neki dijelovi počinju obnavljati ne mogu se oteti dojmu da više nikada neće izgledati kao prije.
Dok sam je gledala osjetila sam jednu vrstu strahopoštovanja koje u meni mogu izazvati samo građevine koje u sebi nose dašak mistike.
Dok sam hodala Champs Elyseeom u mislima mi se pojavila pjesma koja jako lako može dočarati kako sam se osjećala na tom putovanju. Ovo je druga verzija:
Odvedi me u tajnu pariške noći,
pokloni mi ružu usnulu od mjeseca,
svojim poljupcem ukloni rane koje
na srcu stanuju cijelog života.
Kip anđela raširenih krila noćas će
nas štititi od znatiželjnih očiju,
zagrliti nas u sigurnost ljubavi koja
će nam ugrijati promrzla srca.
Fontana našeg tajnog vrta
svojim će šumom rastjerati
vjetrove sa sjevera i utišati
zle glasove.
Noćas smo ljubavnici koji
bježe od mjeseca, skrivajuće
se od života koji nas može
povrijediti.
No možda će već sutra
naša srca zacijeliti i opet
ćemo biti slobodni voljeti.
utorak, 03.04.2007.
Trešnjino drvo
Sjedni sa mnom ispod trešnjinog drva,
gdje nam zlatno lišće pruža zaklon.
Sjedni i slušaj mir koji ti obuzima
srce.
Ne daj da ti sukob duše i stvarnosti
poremeti uživanje pod plavim nebom,
domom malih lasta i gustih,
mliječnobijelih oblaka.
Pusti da sve tvoje strahove sunce
obavije zlatnim plaštem utjehe
i svjetla, sreće i osjećajem pripadnosti.
Opusti se, zatvori oči i položi glavu
na moje krilo. Neka nam zlatno
lišće trešnjinog drva pruži zaklon.
Sjedni i slušaj mir.
Pariške noći
Tko hoda sjenama Pariških noći,
bježeći u lažnu sigurnost magle,
i privikava svoje zelene oči
na mjesečevu varljivu svjetlost?
Navikao je živjeti pod plavim noćnim
nebom, tim jedinim pravim prijateljem,
i pod maskom skrivati svoj život,
svoje želje.
Jedino što je mogao bilo je paziti
na jedinu sreću svoga života, na
ljubav koja mu se ukazala u trenutku
najveće tuge.
Od tada hrabro kroči hladnim sjenama,
čuvajući u glavi sliku zlatnog anđela,
pazeći da ga nitko nikada ne povrijedi.
On je postao vječna sjena i anđeo
čuvar svog anđela ljubavi, znajući
da će ga sam pogled na nju izmiriti
sa životom.
Tko je to?
Tvoje svjetlo
Bokić!
Hvala vam puno na ovim sjajnim komentarima! Baš mi ih je lijepo čitati, ponovno i ponovno... a danas bih se htjela osvrnuti na nešto o čemu sam razgovarala jučer s mamom.
Počelo je razgovorom da se treba odašiljati ljubav prema svakoj stvari i osobi i sl...Moje pitanje na to bilo je zašto onda ja odašiljem ljubav a drugi me zgnječe kao kukca! Na način da razgovaraju sa mnom samo kad nema nikog "prikladnijeg" u njihovoj blizini, a kada taj netko dođe ja sam nepoželjna i to mi jasno daju do znanja. Ili nekom gnjusnijom tehnikom.
Odgovor je bio da vjerojatno zračim tako čistom energijom i blještavom aurom da mi se drugi boje prići ili su ljubomorni pa traže nekoga sa aurom koja je iste boje kao i njihova vlastita. Ali utješno je znati da negdje postoji i neki dragi dečko sa istom energijom kao i moja, koji me se neće bojati ili namjerno bježati od mene.
Ponekad razmišljam da je kristalnoj djeci puno lakše komunicirati jer su oni posvuda i puno lakše nalaze neku malu dušu koja će ih prepoznati. Na neki način im zavidim. Ali ima tu još nešto.
Postoji toliko priča i filmova na temu sljepoće. Npr. on doživi nezgodu a ona(nije lijepa kao djevojka s naslovnice) se brine o njemu i oni razgovaraju...on se zaljubi u nju ali ona je sigurna da će je on zamijeniti drugom ako progleda. Ali on nakon što progleda još jače se zaljubi u nju i završava rečenicu u stilu: Niti jedna djevojka s kojom sam bio nije me toliko ispunjavala srećom kao sama tvoja prisutnost.
Što je to ako ne zračenje energije neke osobe? Kada ne vidiš neku osobu još uvijek osjetiš vibracije koje ona odašilja i ako se osjećaš ugodno... Kužite?
Zato mislim da se na vanjski izgled ne treba previše obazirati. Što vi kažete na to?
P.S. Sutra idem u Pariz i nema me do nedjelje pa neću moći pisati blog! Ali slikat ću ono što mi se čini da bi bilo zgodno objaviti. Držte mi se, blogeri. Volim vas :-))
ponedjeljak, 02.04.2007.
Simfonija
Ovaj izazov je od Wizardice i mislim da sam ga uspjela ispuniti. Izazov je postavila Chokolada i ja sam ga sretno ispunila jer me stvarno nadahnuo, imala sam predivne slike u glavi i otprilike njihov sjaj uspjela opisati! Evo me opet! Danas sam osjetila navalu inspiracije pod satom financija i iz glave mi je isplivala jedna pjesma koja je neobična u svakom slučaju. Baš me zanima što ćete mi reći. Riječi sam si zadala sama!
Zatvori oči i otvori srce koje
žudi čuti simfoniju koja se nalazi
u svakom kišnom oblaku, svakoj
divljoj rijeci tvoje duše.
Uskladi svoje disanje sa plesom
drveća prije nevremena, s mirom
zvjezdanih noći i poezijom anđela
koji lete iznad tvoje glave.
Pusti prošlost i rastvorenih krila
odleti u novi dan koji će na tvoje
usne položiti osmijeh. Budi
sretan!
Budućnost te čeka raširenih ruku,
prateći te poput privrženog psića
koji veselim lavežom uklanja strah
od novog jutra!
Potraži me
Potraži me pokraj potoka gdje
smo bili zajedno prošlog života,
gdje smo sanjali iste snove i divili
se čistoći svjetla oko nas.
Potraži me u uspomenama, kada
si mi šaptao da ću osjetiti tvoje ruke
oko svojeg trbuha i duše, čak i ako
te neću moći vidjeti.
Uživala sam u snazi koja je izvirala
iz tvojih čarobnih zlatnosmeđih očiju,
pokušavajući ih zapamtiti dok se
opet ne sretnemo.
U mislima još čujem tvoje nježne riječi
kada smo se rastali: naći ćemo se opet
ljubavi, naše duše će se prepoznati i
opet ćemo se obožavati.
I sada živim u sigurnosti da će me
tvoje zlatnosmeđe oči naći,
da će me tvoje ruke grliti, a tvoja
duša u moru ljudi prepoznati moju!
Planine mojih snova
U planinama mojih snova nalazi se
dvorac okupan sjajem plavih anđela
koji se kupaju u jezeru mojih misli
i igraju po šumama moga srca.
Sretna je moja duša što čuje mili
glas sirena koje svojim srebrnim
i blještećim perajama uveseljavaju
sve stanovnike dvorca mojih snova.
U planinama mojih snova zvijezde
blješte svom svojom snagom, pružajući
utjehu dušama koje su se izgubile u
nastojanju da se prilagode svijetu.
Da, bijela magija caruje svijetom
mojih snova, gdje se moji anđeli
igraju u šumama moga srca i kupaju
u jezeru mojih misli.
Što više mogu poželjeti?
nedjelja, 01.04.2007.
Prostranstva mojih mora
Skupi snagu da isplivaš iz dubokih
prostranstava mojih mora i iz mraka
izroniš u svjetlost koju nudi sunce.
Izađi na površinu moje duše!
Vidi kako je divno biti dio nečega tako
iskrenog i čistog kao djeteta u tvojim
rukama. Ne brini nizašto nego zaklopi
oči i slušaj.
Slušaj kojom vjernošću ti se obraća
dijete! Slušaj kako ti šapće da u njemu
ima dovoljno nevinosti i ljubavi da oboje
živite milijune godina!
Nije li čistoća tako nježnog bića dovoljna
da iz dubokih prostranstava mojih mora
izroniš na površinu moje duše i zauvijek
stremiš ka svijetlosti sa djetetom pored sebe?
Još jedan izazov sam ispunila i mislim da je uspjelo! Meni se jako sviđa! Izazov mi je uputila Livijana
Žute ruže
Noćas si opet posjetio moje srce
i u znak ostavio dvije žute ruže,
meni najdraže cvijeće,
na mojem jastuku.
Bile su mirisne poput najslađeg
osmijeha, pružajući nadu da će
jednoga dana moj jastuk biti
prepun tvojih uspomena.
U snu mi pričaš o mjestu gdje te
ruže rastu, kako ih njeguješ sa
posebnom pažnjom i kako ih voliš
više od svega.
Znaš da obožavam ruže ali molim te;
nemoj ih više ostavljati jer one brzo uvenu
a ja ne želim provesti život znajući
da su tvoje voljene ruže izdahnule same,
bez tvoje nježne ruke.
Radije mi ih pokazuj u snovima gdje sretno
rastu i žive okupane tvojom ljubavi, gdje
ostavljaju nadu da će se svijet jednoga dana
promijeniti na bolje!
Zadatak je bio napraviti pjesmu od riječi: cvijet,nada,osmijeh,život, san. Mislim da sam uspjela a skoro su mi suze navrle na oči. Kao da sam slučajno skliznula u neku drugu situaciju. Vi recite i slobodno mi i dalje postavljajte zadatke.
