Novo Otkrice

S početkom vikenda, počela je i kiša. Neprestano je lijevala, ne pokazujući ni najmanju namjeru da uskoro prestane. No ni kiša nas nije mogla odvući od Hogsmeada. Obukla sam vestu da mi ne bude hladno, i preko prebacila kabanicu. Mary, Lana i Haley su već čekale u hodniku sa još nekoliko jednako nadobudnih učenika poput nas.
Ja: Spremne?!-upitala sam veselo skočivši sa zadnje stepenice
Haley: Čemu se ti veseliš? Tome da budeš mokra?-zakopčala je kabanicu do grla
Ja: Pa nema ništa loše u tome. Tko zna Haley, možda od te kiše još malo narasteš.-nadigla sam obrvu i nasmijala se
Haley: Da sigurno.-rekla je sa smiješkom i krenula prema vratima
Mary: Nadam se da ste u dobroj formi.-viknula je da nadglasa otvaranje masivnih vrata. Sve četiri smo se pogledale jednim kratkim pogledom, a zatim istrčale van na kišu. Iako je pošteno lijevalo, nismo se dale smesti. Trčale smo koliko smo mogle, zatim malo hodale, a kad smo došle do zraka ponovno smo potrčale. Zgurala sam se dublje u kabanicu, kad sam osjetila da mi kapljica kiše klizi po vratu preko leđa. Kad smo konačno stigle ispred Divljeg vepra, zadihano smo stale ispod krova da se maknemo sa kiše. Treptanjem sam otresla vodu iz očiju, pokušavajući dohvatiti štapić iz džepa traperica. Kad sam ga konačno izvukla, osušila sam se čarolijom i ušle smo unutra. . Nije bilo mnogo ljudi u divljem vepru, samo nekoliko starijih čarobnjaka i vještica, koji su ispijali svoje piće za šankom. Sjele smo za slobodan separe, i naručile pivoslac.
Haley: Uh, ovo je bilo naporno, ali zabavno moram priznati.
Mary joj je uputila upitan pogled.
Haley: Što!? Meni je bilo zabavno.-rekla je i nasmijala se
Mary: Da, kad si još uvijek kao dijete.-uzvratila je osmijeh i naslonila se na naslon stolice
Nismo se dugo zadržale u Divljem vepru, tek toliko da se odmorimo i utoplimo. Trebalo je još posjetiti medičarnicu i kupiti zalihe slatkiša za sljedeća dva tjedna. Nakon što smo izašle iz medičarnice kiša je polako jenjavala.
Lana: Kad već nije stala, barem više ne pljušti.-rekla je ispruživši dlan ispod krova prema otvorenom
Ja: Da, i to je bolje nego pljusak. Ali svejedno ćemo opet biti mokre.
Lana: Možda bi mogle još malo pričekati, pa da prestane padati.-nakrivila je lice kad je uvukla mokru ruku ispod krova
Haley: Ne izgleda baš kao da bi uskoro moglo prestati.-pogledala je prema sivom nebu, a zatim nazad u nas
Ja: Ma preživjet ćemo!-nasmijala sam se, navukla kapuljaču kabanice na glavu i potrčala prema izlazu i Hogsmeada.
Iza sebe sam čula Mary, Lanu i Haley kako viču, no nisam se okretala. Ubrzo zatim čula sam njihovo šljapkanje iza sebe i
samo se nasmijala sebi u bradu.

* * * *

Naoružane slatkišima otišle smo u društvenu sjele u krug i zabavljale se. Nisam ni shvatila da je već toliko kasno, oči su me pekle i imala sam osjećaj kao da mi je nešto upalo u oko.
Lana: Mogla bi probati odspavati malo.-rekla je kad je vidjela da trljam oči rukom
Ja: To sam i ja mislila, ali ne spava mi se, samo me oči peku.-odgovorila sam trepćući brzo, ne bi li to nešto ispalo iz oka
Haley: To se zove umor.-rekla je pomalo ironično i ustala sa poda. „Hajde, vrijeme je za spavanje, prošlo je 1.“ Otresla je hlače i krenula prema spavaonici. Mi smo slijedile njen primjer, i iako uvjerena u to da ni ovu noć neću zaspati, obukla sam pidžamu i legla u krevet. No izgleda da sam bila u pravu. Koliko god dugo sam držala sklopljene oči, i koliko god sam se trudila opustiti se, jednostavno nisam mogla zaspati. Ponekad bi mi se činilo da se previše trudim spavati pa da zbog toga ni ne mogu, ali nisam više bila pametna. Ustala sam iz kreveta, izašla iz spavaonice i otišla u Simonovu sobu. Spavao je mirno na svom krevetu, djelujući tako umiljato. Crna majica kratkih rukava izgledala je neobično privlačno na njemu. Legla sam pored njega u krevet, a njegov miris me opijao.
Simon: Leda... što ti...tu radiš..?-mumljao je u polusnu
Ja: Nemogu spavati, a dosadno mi je samoj provoditi noći.
Simon: Hoćeš da nešto radimo?-sad je bio već budniji, ali još uvijek nije otvarao oči
Ja: Ne Simone, samo ti spavaj. Ako ja ne spavam ne mora značiti da nitko ne mora spavati. Vidimo se ujutro.-rekla sam šapatom, i pogladila ga po licu.
Simon: Dobro, vidimo se ujutro.-i on je šapnuo, prebacio je zaštitnički svoju ruku preko mene, a zatim ubrzo zaspao.
Cijelu noć nije se pomaknuo, a ja sam uživala u njegovom toplom zagrljaju. Bilo je lijepo za promjenu provesti noć u nečijem društvu osim vlastitom.

Pokušavala sam zaspati, ponovno, tko zna koju noć za redom. Nikad nisam imala pretjeranu potrebu za snom, no nikad do sad nisam patila od insomnie. Iako riješena svih problema, san mi svejedno nije dolazio na oči. Pogledala sam kroz prozor u tamu. Zabranjena šuma ljeskala se pod svjetlom mjesečine, koja ju je činila još više zastrašujućom. Okrenula sam glavu u lijevo i pokušala se skoncentrirati na kazaljke na Marynom noćnom ormariću. Ako sam uspjela dobro razabrati bilo je 3 i 20. Znači sve što mogu je ostati ležati, i čekati neko normalnije vrijeme da se mogu ustati i otići otuširati. Zagledala sam se u baldahin crvene boje iznad mog kreveta, koji je mrtvo visio preko rubova. Vrijeme je sporo prolazilo, činilo se da pola 7 nikad neće stići. No na moju veliku radost, kazaljka se pomaknula i zadnju minutu koja ju je dijelila od pola 7. Ustala sam iz kreveta, protegnula se i odmaknula kosu koja mi se prilijepila za vrat. Svezala sam kosu u punđu i otišla u kupaonicu. Istuširala sam se vrućom vodom, koja me nekako opustila. Obrisala sam zamagljeno ogledalo ručnikom, i primijetila da su mi se ispod očiju počeli očitavati plavo-ljubičasti kolobari. Iako nikad nisam imala kolobare od nespavanja ili premalo spavanja dan-dva, ovih 5 dana bilo je i više nego dovoljno da se oni počinju nazirati. Oprala sam zube i izašla iz kupaonice. Maryna budilica zvonila je kao i svako jutro, osim subote i nedjelje, u 7. Kad me vidjela da sam već budna i gotovo spremna samo je nezadovoljno promrmljala.
Mary: Opet nisi spavala.-pogledala me prijekorno
Ja: Što me tako gledaš. Nisam ja kriva što ne mogu spavati.-podigla sam ruke u znak obrane
Mary: O tome bi se dalo raspravljati.-još je jednom progunđala prije nego je otišla u kupaonicu da se sredi. Ja sam se za to vrijeme obukla u svoju najdražu ljubičastu majicu dugih rukava, preko koje sam obukla crnu majicu koja se veže oko vrata, tamne traper hlače i crne Vansice sa bijelim uzorkom. Sišla sam u društvenu u kojoj je bilo već nekoliko poznatih lica Gryffindoraca koja sam gledala svaki dan. Svi su izgledali odmorno i veselo razgovarali.
Lucas: Izgledaš užasno. Tko te prebio?-prokomentirao je kad mi je prišao i podigao desnu obrvu
Ja: Dobro jutro i tebi.-rekla sam i nabacila sarkastičan osmijeh na lice. Lucas se samo nasmijao na to i stao pored mene u tišini. Pričekali smo ostale da dođu i krenuli na doručak. Popila sam sok od bundeve i pojela krafnu, mada nisam baš bila gladna.

Torba mi je lupala po bedru koje je sad već zasigurno imalo modricu od ruba knjige koji mi se zabijao u njega svaki put kad bi napravila korak. No nisam imala vremena popravljati to, već smo ionako gotovo kasnile na Travarstvo. Haley, ja i Lana uletjele smo zadnje, zauzele svoja mjesta, a nedugo nakon nas došla je Madamme Sprout. Lana je samo uputila Haley pogled olakšanja, a zatim smo se sve tri usredotočile na predavanje.
Kad je nastava konačno završila za danas, bacila sam torbu na pod, zavalila sam se na kauč u društvenoj i podigla noge na naslon. Do mene je sjela Lana, a Haley i Mary srušile su se u naslonjače.
Lana: Tko bi rekao da nakon cijelog vikenda odmora, ponedjeljak može biti tako iscrpljujući.-rekla je umorno, igrajući se pramenom kose
Haley: Slažem se, definitivno nisam računala da ću danas biti tako izmorena.-zijevnula je. „Leda, ovi kolobari su ti očajni.“-rekla je onako usput
Ja: Pa, hvala.-preokrenula sam očima. „Nisam ih imala volje prekrivati šminkom jutros“-dodala sam nezainteresirano
Lana: Pa možda da spavaš nebi ih ni imala.-dobacila je sarkastično
Ja: Ah, da mogu spavati, vjeruj mi da bi. Ako zbog ničeg drugog onda samo da ne moram slušati vaše prodike svako malo.-ironija mi se mogla čuti u glasu, iako sam zaista tako mislila.
Dora je došla odmah nakon nas. Sjela je na posljednji preostali naslonjač u turski sijed i stavila svoju torbu u krilo.
Mary: I tebe današnji dan izmorio.-upitala je sa smiješkom u kutu usnica
Dora: Ne, ja sam sve do sad bila dobre volje. Sve dok mi Snape nije zadao jebenu kaznu zbog toga što sam nekog glupog Slytherina lupila šakom u nos, jer mi je podmetnuo nogu da padnem niz stepenice. Naravno, taj dio Snape nije vidio, a moja objašnjenja nikad nije slušao. Pa ni onda kad su istinita.-uzdahnula je i otpuhala pramen kose sa lica. Sve smo pogledale u nju sa sažaljenjem. „Usput Leda, izgledaš očajno!“-dodala je nonšalantno
Ja: Dobro shvatila sam poantu!-morala sam se nasmijati, ali sam i automatski rukama prekrila oči
Neko vrijeme smo bili razvaljeni u tim pozama, i pričali. Sunce je već posve nestalo, a društvenu je obasjavala vatra iz kamina, i baklje koje su bile na zidovima kule. Nismo baš imale volje, ali morale smo ustati da napišemo zadaću, a Dora se najprije uputila u Snapeov kabinet na kaznu.
Haley: Sretno!-viknula je kad se portret debele dame već gotovo zatvorio.
Držala sam pero u zraku, pokušavajući smisliti još barem 5 rečenica, nebi li završila sastavak od 40 cm za prof. Flitwicka. Po stolu su bili razbacani iskorišteni, izgužvani pergamenti, maramice kojima smo obrisale tintu koju je Mary slučajno razlijala i knjige iz kojih smo vadile podatke. Haley i Mary su već odavno završile svoj sastavak, i pomagale su Lani koja je očito zapela na polovici. Lucas je sjedio mirno sa zamišljenim izrazom lica na suprotnom rubu stola od mene.
Ja: Čemu ovakvo zamišljeno lice?!-upitala sam odmičući pero od pergamenta
Lucas: Ma neznam kako da završim ovo. Treba mi još par rečenica.-rekao je i dalje gledajući u sastavak.
Ja: Smijem?!-ispružila sam ruku. Lucas mi je gurnuo pergament sa svojim sastavkom u ruke. U jednom trenu su nam se dotakli prsti, no ja sam brzo svoju ruku povukla k sebi. Pročitala sam njegov sastavak, koji je bio prilično dobar, i uvelike zanimljiviji od mog. „Mislim da ti ne treba ništa više. Ovakav kraj je sasvim dobar. Po njemu se vidi da sve činjenice nisu iznesene, ali i da je ono osnovno rečeno.“-rekla sam sa sigurnošću i vratila mu pergament, „Između ostalog, već si debelo prešao zadanih 40cm.“-nasmijala sam se
Lucas: Pa hvala Leda. Ionako nemam više neke inspiracije ni volje za to.-spremio je sve u torbu, i počeo ustajati sa poda. „Laku noć cure!“-rekao je veselo, a zatim zijevnuo.
„Laku noć!“-dobacile smo sve gotovo u isti tren, a zatim se vratile svojim zadaćama
Nije mi dugo trebalo da napišem ostalih 5 rečenica. Lucasov sastavak me nekako inspirirao, pa sam svoj završila bez problema.
Dora: Jebemu! Ubit ću jednom tog Snapea! Nije me želio pustiti sve do sad! Kako da sad stignem išta napraviti. Umorna sam i neda mi se.“-govorila je ljutito, usput lupajući martama u pod. Nadvila se nad stol za kojim su sad bile samo još Lana i Haley. Mary je maloprije otišla spavati, a ja sam se naslonila na rub kauča, i promatrala strop. Dora se srušila na naslonjač i stavila noge na stol. Tintarnica koja je bila otvorena prijeteći se zanjihala na stolu.
Lana: Hej lakše malo! Još mi samo treba da mi se tinta razlije po sastavku sad kad sam pri kraju!-brecnula se
Dora: Možeš odmah i meni nešto napisati, kad već pišeš!-dobacila je sa podsmjehom
Lana: Da baš! I ja sam trebala Haleynu i Marynu pomoć da se maknem od sredine. Jedan od glupljih sastavaka koji smo do sad imali.-rekla je bez volje, umačući pero u tintarnicu
Ja: Mogu ti ja pomoći ako hoćeš. Ionako, kako se čini, opet neću spavati.-rekla sam dižući glavu sa ruba kauča
Dora: O, pa hvala ti. Makar, mislim da je bolje da ti ipak probaš barem malo zaspati. Ovi kolobari su već strašni.-rekla je sa dozom zabrinutosti.
Ja: Ma, nije to ništa. Daj dođi ovamo da napišemo to, pa da možeš ići spavati.-rekla sam i uzela čisti pergament sa hrpe na stolu. Dora je ustala sa naslonjača i sjela do mene. Lana i Haley su završile Lanin sastavak i spremile svoje stvari.
Haley: Mi vas napuštamo. Ja već jedva gledam.-požalila se i protrljala rukom oči
Ja: Ok, laku noć! Vidimo se sutra!-rekla sam i uzela knjigu u ruke
Lana: Noć! I Leda, pokušaj barem malo odspavati!-uputila mi je kratak pogled, a zatim otišla u spavaonicu za Haley.
Za Dorin sastavak trebalo nam je više vremena nego sam mislila da hoće, no svejedno smo ga završile u pristojno vrijeme. Čak nismo bile jedine u društvenoj, nekoliko zaostalih Gryffindoraca jednako je marljivo radilo na svojim zadaćama.
Dora: Hvala Leda! Idem i ja sad!-rekla je i nespretno prebacila jednu ruku oko mog ramena. Nije baš bila nekako sklona pokazivanju osjećaja. Nasmijala sam se, gledajući je kako vuče torbu za sobom. Pospremila sam stol, i bacila sve u smeće. I ja sam otišla u spavaonicu, ali kao ni sve noći prije ove, nisam mogla zaspati. Ponovno sam čekala zoru gledajući kroz prozor u tamno nebo, pokušavajući složiti slagalicu u svojoj glavi.

FIGHTING OVER NOTHING

Sjedila sam u društvenoj i gledala u kamin. Vatra se već davno ugasila, a pepeo je zaplesao svaki put kad bi kroz prozor ušlo malo svježeg povjetarca. Simon je naslonio glavu na moje rame i spavao. Postao je osoba sa kojim sam često provodila vrijeme, s kojom sam postala jako povezana. Nisam na nas gledala kao na par, jednostavno kao na dva prijatelja, najbolja prijatelja.
Boljela su me leđa i morala sam se pomaknuti, ali sam probudila Simona.
Simon: Zaspao sam, jesam ti jako smetao.-protegnuo se lijeno
Ja: Da, shvatila sam da spavaš kad si nešto nerazumno promrmljao. I ne, nisi mi smetao.-nasmijala sam se
Simon: Mogli bi otići na spavanje, koliko je uopće sati.-rekao je zijevajući
Ja: Neznam ,nisam razmišljala o tome. Idi ti, ja ću ostati ovdje, nemogu spavati, a i godi mi ovaj svježi zrak.-pogledala sam prema otvorenom prozoru. Nebo je bilo tamno, oblačno, zvijezde se nisu vidjele, samo se slaba svjetlost mjesečine probijala kroz oblake.
Simon: Ne, neću ići ako i ti neideš, ne želim te ostaviti samu.-pogledao me u oči. Ja sam samo klimnula u znak odobravanja i još jednom pogledala kroz prozor. Simon je ponovno naslonio glavu na moje rame i ubrzo zaspao.
Gledala sam buđenje jutra, sunce je polako izlazilo, donoseći novi dan. Ptice su već uvelike pjevale, a nebo se razvedrilo. U društvenoj je sad već postalo prohladno zbog prozora koji je bio otvoren cijelu noć. Simon je još uvijek spavao. Glavu je stavio na drugi kraj kauča, oslobađajući moje rame. Ustala sam i otišla zatvoriti prozor. Vratila sam se nazad i sjela ponovno na isto mjesto, u podnožju Simonovih nogu. Izgledao je tak prekrasno kad je spavao. Predivne crte lica još su mu više došle do izražaja sad kad je bio sasvim miran, smeđa razbarušena kosa, uokvirila mu je lice, a jedan maleni pramen pao mu je na obraz.
Sunce je sad već bilo visoko na nebu bacajući svoje zrake u društvenu obasjavajući grb Gryffindora, čija su se crvena i zlatna boja presijavale pod svjetlošću.
Lana: Misliš da je to zdravo za tebe?!-upitala je silazeći niz stepenice, natjeravši me da se trznem, jer je nisam ni čula.
Ja: Koje od ovog dvojeg?!-upitala sam usmjerivši pogled na Simona.
Lana: Oboje, ali trenutno sam više ciljala na tvoje nespavanje noćima.-protrljala je rukom oči
Ja: Jednostavno ne mogu zaspati, i kad sklopim oči, san ne dolazi.-rekla sam odsutno i pogledala na Gryffindorov grb
Lana: Možda bi trebala riješiti neke stvari onda, pa bi mogla spavati.-pogledala me iskosa.
Ja: Nemam ja šta više rješavati. Sve što se trebalo riješiti, završilo je.-i dalje sam gledala u prekrasan sjaj zlatne i crvene boje
Lana: Ako ti tako kažeš. Iako se ne bi složila, to je tvoja odluka.-sjela je u turski sijed u naslonjač i navukla majicu preko koljena. Izgledala je kao mala djevojčica.
Šutjele smo neko vrijeme, Simon se jednom promeškoljio na kauču, ali je i dalje spavao. Zatim je Lana ponovno prekinula tišinu.
Lana: Dobro, a šta je s njim?!-odmahnula je glavom prema Simonu.
Slegnula sam ramenima. Jer nisam znala kako bi joj točno objasnila trenutnu situaciju.
Lana: Ali niste zajedno?-bila je uporna.
Ja: Ne Lana nismo. Samo se družimo, ništa više.-rekla sam smireno, i pogledala je u oči. Vidjela sam da nije zadovoljna mojim odgovorom, ali više od toga joj nisam mogla reći, jer više nisam ni sama znala. „Drag je Lana, samo da znaš. Iako ga svi vi izbjegavate, nema on nikakve veze sa time što smo Lucas i ja prekinuli...-rekla sam tiho gledajući u pod, a zatim sam se sjetila pisma, „barem ne izravne veze“-dodala sam nakon nekoliko trenutaka. Lana me samo pogledala nekim žalosnim pogledom, punim suosjećanja, baš kakva je i ona bila kad je nekome trebala pomoć.
Dora: Da, ali ipak je imao nešto sa time.-rekla je pomalo ljutito. Sad smo i Lana i ja poskočile, jer baš kao što ja Lanu nisam čula prije, tako sad mi nismo čule Doru da silazi.
Ja: Najviše veze sa time je imao Lucas. Koji mi je prestao vjerovati bez ijednog pravog razloga.-pogledala sam ljutito prema Dori koja je staja u podnožju stepenica, promatrajući nebo kroz prozor
Dora: Pa nešto ga je sigurno navelo na to, ne NEŠTO nego ono glupo pismo.-ton glasa joj se nije mijenjano, i dalje je gledala kroz prozor.
Ja: Dora, znam da njega znaš duže nego mene, i da ti je draži nego ja..-počela sam polako govoriti
Dora: Nemaš ti pravo meni govoriti tko mi je draži, ili pretpostaviti da znaš to!-odmaknula je pogled od prozora i krenula prema meni
Ja: Dobro oprosti! Ali očito je da njega braniš, više nego mene, i da si stala na njegovu stranu. U ovih mjesec dana jedva da si progovorila par riječi sa mnom. Simon je sve što sam imala ovih dana!-rekla sam ljutito, pomalo gubeći glas.
Dora: Ti si ta koja se odvojila od nas, i koja je svo vrijeme provodila sa Simonom!-povisila je glas toliko da je sad i Simon reagirao.
Simon: Dobro! Sad je dosta! – pridigao se i sjeo „Ako toliko smetam, odlazim.“-rekao je pomalo smireno, jednolično.
Dora: Ti šuti!- upitla mu je kratak ljutit pogled, a zatim se nazad zagledala u mene
Ja: Ne smetaš Simone!-brzo sam izgovorila, tonom kao da se ispričavam.
Lana: Ne moraš ići, ostani, da se i to riješi već jednom...-i ona je progovorila nakon dužeg vremena šutnje.
Dora: Nema se što rješavati! Ispada da smo balavci koji se neznaju nositi sa problemima. Ma ajde molim te! Vi možda da, mene izostavite!-rekla je sarkastično i krenula prema stepenicama
Ja: Idi Dora, samo okreni leđa problemu, opet! Kao da to dovoljno ne činiš. Izigravaš neku sebičnu kučku kojoj kao do ničeg nije stalo, koja ima svoj stav o svemu, i koju ništa nemože tako lako izbaciti iz takta. Nitko nije takav Dora, pa ni ti!-sad sam vikala dovoljno glasno da me cijela Gryffindorska kula mogla čuti.
Dora: E nisi me upravo nazvala sebičnom kučkom!!-viknula je i potrčala prema meni
Ja: O, sad smo još i gluhi!- dobacila sam prije nego me Dora oborila na pod. Tresnule smo na tepih u podnožju kauča na kojem je Simon sjedio, i počele se hrvati. Odgurnula sam Doru sa sebe i ona se otkotrljala nešto dalje od mene, udarivši leđima u naslonjač. Baš kad se pridigla da ponovno skoči na mene, Lucas se stvorio niotkuda i povukao je nazad.
Lana: Morao si ih pustiti još malo, da se ispušu do kraja.-rekla je sa smiješkom na licu.
Dora: Da stvarno si mogao!-rekla je bijesno, popravljajući kosu, i stavila pramen kose iza uha. Ja sam se samo u tišini digla i pogledala je ljutito. Stresla sam prašinu sa svoje ljubičaste majice, i sjela pored Simona. Lucas je još uvijek držao Doru, koja se sad trgnula iz njegovog stiska i sjela na pod u turski sijed. Lucas je sjeo u drugi slobodan naslonjač, i u društvenoj je zavladala tišina. Moglo se čuti tiho pucketanje parketa pod vrućinom koje je sunce stvaralo ulazeći kroz prozor.
Lucas: Možeš biti sretna što te Dora napala. Barem znaš da joj je stalo.-rekao je posprdno. Lana se samo nasmijala u znak odobravanja, a Dora je bijesno frknula nosom kad sam je pogledala.
Ja: Lucas, sve ovo, ove gluposti..-počela sam svoj govor kad me Dora prekinula
Dora: Gluposti!? Ovo je već daleko nadmašilo riječ „glupost“!-rekla je ironično lupkajući prstima po svojim martama.
Ja: Hvala Dora!-krajnji sarkazam. „Samo bi htjela da sve to riješimo. Ne želim biti posvađana sa svojim prijateljima. Na vas sam se mogla osloniti bilo kada, i bilo gdje. Ali sad, kao da ste se svi otuđili od mene.“-rekla sam prebirući po noktima na rukama. Osjećala sam se glupo, sažalijevajući samu sebe.
Lana: Nismo mislili tako, jednostavno smo i mi osjetili da si se i ti od nas otuđila.-pogledala je Doru koja je još uvijek lupkala prstima po svojim martama, i Lucasa koji je mirno sjedio u naslonjaču. Napokon je i on progovorio.
Lucas: Nemogu vjerovati da je naš prekid toliko utjecao na sve. Nije to trebalo tako ispasti. Da smo se mogli razići u boljim uvjetima, mogli smo, ali što je tu je. Mislim da bi to trebali zaboraviti i ponašati se kao da ništa nije bilo.-naslonio je laktove na svoja koljena, „ I Simon, dobrodošao u društvo.“-nasmijao se samom sebi.
Simon je samo kimnuo, Lana se veslo nasmijala, a zatim smo svi uputili svoje poglede prema Dori.
Dora: Što sad vam treba i moje dopuštenje da se družite sa nekim.-sad je već imala smireniji ton iako još uvijek pun ironije. „Svejedno.“-dodala je i nekako se nezgrapno nasmijala. To je svima bilo dovoljno da shvatimo da se smirila, i da se ipak složila sa novonastalom situacijom. Ubrzo zatim i Haley i Mary su izašle iz spavaonica i sjele do Dore na pod.
Haley: Što se ovdje tako zanimljivo događa, čuli smo vas sve do gore-rekla je veselo, držeći šalicu u ruci.
Lucas: Ne bi vjerovala što ste sve propustile.-nasmijao se i zavalio u naslonjač.
Haley: A tako znači. A što to točno?-bila je znatiželjna, tipično Haley
Lana: Dora i Leda su se posvađale, potukle i pomirile. Ukratko.-rekla je sa smiješkom
Mary: Šteta da to nismo vidjele.
Ja i Dora smo je prostrijelile pogledom, a na njen zbunjen i pomalo prestrašen izraz lica, prasnule u smjeh. Sad je bila još više zbunjena.
Haley: A oko čega ako se smije sad sve znati?-ispila je gutljaj nečeg iz šalice
Simon: Pa... mene i Lucasa.-prošao je rukom kroz kosu, popravljajući zaostale pramenove koje su mu nestašno stršali u zrak
Mary: Oh..-ostala je zatečena Simonovom pojavom. Očito da ga nije vidjela kad su došle u društvenu. „Ali sad je barem sve riješeno, koliko se može vidjeti iz priloženog“-bila je to neka retorička rečenica, na koju smo se svi nasmijali.
Lana: Hoćemo konačno sad svi na doručak.-pljesnula je rukama i počela ustajati iz naslonjača
Mary: Mislim da bi mogli, umirem od gladi.
Nismo previše razmišljali. Svi smo ustali i krenuli na kasni doručak, ponovno svi na okupu, sa malim dodatkom, Simonom.