ŠTAFETA

Evo štafeta je prenesena i na mene, mislim da čak drugi puta (prvo mi je prenjela Michele i onda Cady), pa da je napišem...

1. obožavam životinje, najviše mačke i konjeve (u normalnom svijetu)

2. sramežljiva sam osoba, i teško mi je prići nekom dečku, a kad neki dečko i dođe do mene ne mogu ga gledati u oči kad razgovaram s njim,i neznam šta bi rekla.

3. do sad sam puno puta bila zaljubljena (ali rijetko koji je to saznao, zbog vog problema iznad) ali sam samo jednog dečka stvarno voljela, tj. volim ga još i sad i on mene, ali nikad nismo bili zajedno :(

4. volim stalno nešto raditi, i mrzim kad nemam šta raditi i kad mi je dosadno

5. u školu sam krenula sa 6. godina samo zato jer su svi moji prijatelji bili godinu dana stariji od mene i kretali su u školu pa da ne ostanem sama u vrtiću i ja sam odlučila krenuti u školu

6. inače sam lijevakinja, ali mogu i znam pisati sa obje ruke jednako dobro...

7. moje ime je jako rijetko u hrvatskoj, zapravo ga je moj tata smislio 8ili je bar on tako mislio dok nismo vidjeli da ima jedna djevojka koja je 5 godina starija od mene i zove se tako), i sad ima samo par djevojaka u hrvatskoj koje se tako zovu

evo, nekoliko stvari koje niste znali o meni, možda samo ovu prvu, znam da sam ih napisala više od 5, ali baš mi se dalo pisati... :)

ŠTAFETU PRENOSIM NA:

Samuele Rose
Katie Bell
Sasha Ann Shaiside
Audrey Combs

Pozdrav svima od Lede...

30.01.2007. u 19:38
° 43 thoughts of the world ° Print ° # °

DEMENTORI 2

Probudile su me blizanke, kad su shvatile da se ne namjeravam dići iz kreveta.
One: Ajde ljenčino, diži se!
Ja: Evo, evo, već sam na nogama.
Digla sam se iz kreveta, obukla i otišla sa njima na doručak.
Ja: A šta ste vi tako vesele!?
One: Vesele? Po čemu to zaključuješ?- govorile su u isti glas
Ja: Ej! Još je prerano da govorite u isti glas. Jedna po jedna!
Ella: Ok, sorry. Inače, nismo nešto posebno vesele.
Kim: Samo smo naspavane.
Govorile su 100 na sat, cijelo vrijeme od društvene do Velike dvorane. Ponekad ih nisam razumjela. Od ranog jutra su bez razloga super raspoložene. Ali odlično je bilo to što su to znale prenijeti na druge, pa sam tako do kraja doručka i ja bila super raspoložena. Prvi sat, povijest magije, koji nisam baš obožavala. Li zato Bezjačke studije jesam. Zala sam sve o njima i bilo mi je zanimljivo promatrati ih sa ove perspektive. Ručak. Trač-party u knjižnici (koliko smo mogle) jer smo stalno slušale od knjižničarke «Djevojke tiše malo».
Na kraju smo odustale i otišle. Pošto je bila srijeda imali smo i Astronomiju. Nije me baš nešto fascinirala, ali sam voljela promatrati zvijezde.




* * * *

Subota! Jedva sam je dočekala. Pola dana sam provela sa Lucsaom. Pred večer sam konačno našla vremena da obojim kosu i to u neku crveno-bordo boju (nije baš onako kako sam se nadala ali je ok). Neke od reakcija bile su «O vatrena» ili Ronova «Zovite vatrogasce, ali sviđalo im se(ili su barem tako rekli). Opet smo bili najglasniji u društvenoj. Igrali smo bezjačku igru Twister koju mi je mama poslala. Kako nas je bilo previše da svi igramo, mijenjali smo se.
Isabell: Vatrena, zahvali mami u naše ime, ovo je super!
Hermiona: Slažem se sa Isabell, odlično je.-ovo je bio jedan od vrlo, vrlo, vrlo rijetkih momenata kad nije učila.
Anna: Hajde vas dvije! Više igrajte, manje pričajte. I drugi bi htjeli doći na red!
Bilo mi je zabavno gledati ih. Oko 1h, smo otišli u spavaonice. Svi osim Isabell i Lane koje su otišle van iz društvene. Šta li sad smjeraju? Gledala sam kroz prozor. Mjesec je obasjavao Hogwarts i Zabranjeneu šumu. No ipak nije bio to onaj mjesec punog sjaja, jer su ga prikrivali oblaci. Učinilo mi se da sam vidjela nešto. I opet. I opet. Sad sam bila sigurna da su to nešto Lana i Isabell, ili bolje rečeno crna pantera i jednorog, koji su igrali lovice. Amanda ih je isto vidjela. Nismo mogle odoljeti izazovu i otišle smo im se pridružiti. Ja kao mačka, a Amanda kao bubamara.
Ja: Pa što je s vama? Netko bi vas mogao vidjeti.
Lana: I vas isto.-rekla je smiješeći se
Isabell: Recimo da volimo izazove.
Lana: Tako je. A pošto ste vas dvije tek sad došle, Leda ti loviš!
Amanda: Ali ja sam presitna. Ja ću biti na Ledi.
Isabell: Ok!
Njih dvije su potrčale prema Zabranjenoj šumi, i mi smo ih slijedile. Zabavljale smo se igrajući se lovice. Popela sam se na stablo da vidim di su njih dvije. Kada je opet naglo zahladilo. Vidjela sam te grozne crne sablasti kako lete iznad šume. Počeli su se spuštati.
Ja: Isa, Lana, dementori!
Njih dvije su dotrčale do drva. Ja sam se spustila, i krenule smo prema dvorcu. Tek sam sad vidjela kako smo duboko u šumu otišle. Dementori su nas okružili , morale smo stati. Preobrazile smo se, i stale u krug, okrenute jedna drugoj leđima. Amandu smo stavile u sredinu između nas, jer nije znala izvesti patronusa. Ovaj puta ja sam znala. Sve tri smo povikale "Expecto patronum!"
Krilati konj, vuk i jednorog, rastjerivali su dementore. Isa se preobraila u jednoroga, i ja sam je zajahala, Lana je opet bila crna pantera, a Amanda bubamara. Krenule smo prema dvorcu. Izašle smo iz šume i požurile do Dumbledorea.
Isa: Profesore Dumbledore, dementori!
Ja: Vidjele smo ih u šumi!
Dumbledore: A što vas četiri radite tako kasno vani?!
Am: To sad nije bitno, nego dementori!
Dumbledore: Ne brinite neće u dvorac!
Ja: Ali što rade ovdje? Već su nas drugi puta napali.
Dumbledore: Gospođice Steilles, o tome ćemo sutra. Slobodno me potražite.
Isa: Znate da hoćemo! Laku noć, profesore.
Dumbledore: Laku noć djevojke. Krenule smo prema spavaonicama.



P.S. Lena me zamolila da vam velim ovo," ja ću vas sve čitati i voljela bih da ne zaboravite na mene...samo kako je ovo kritični perijod za mene i brisanje bloga je bilo jedino rješenje, ali ja ću se vratiti, do tada jedino kako bi me mogli utješiti jest da me ostavite u pričama a ja ću sve čitati i komentirati..."- evo ovo su njene riječi, i ja ih prenosim sa nadom da će se vratiti čim prije i dalje nas veseliti svojim postovima i odličnim pisanjem... Leni pusa...

23.01.2007. u 19:24
° 33 thoughts of the world ° Print ° # °

IPAK NIJE....

Evo, ovaj post je posvećen Keiri koja je nedavno imala rođendan... (iako nema veze sa Keirinim rođendanom). Pusa


Kako me neprestano izbjegavao, a i ja njega pomalo, jer sam bila ljuta, dogovorila sam se sa Dorom da će ga ona pozvati da se nađu na metlobojskom igralištu. I tako je i bilo. Poslije nastave, Dora je rekla Lucasu da ga treba nešto u vezi metloboja, i da se nađu na igralištu. Dora je prva otišla tamo. Lucas je došao do Dore na igralištu.
Lucas: Ej šta si mi trebala pokazati?
Dora: Pa, zapravo ništa.
Lucas: Nego, šta si me onda trebala?
Dora: Nisam ja, nego ona.- mahnula je glavom prema meni
Stajala sam iza Lucasa, i on se okrenuo. Već sam mislila da će pobjeći, no ostao je stajati. Valjda je i on shvatio da moramo razgovarati, i raščistiti to.
Dora: Dobro, idem ja. Dogovorila sam se sa Enikom, Yocelin i Lanom da ćemo pisati zadaću.
Otišla je, i ja sam došla bliže Lucasu.
Ja: Bok!
Lucas: Bok! Leda ja…. –pogledao je u pod
Prekinula sam ga.
Ja: Maggie, odnosno Amanda mi je sve rekla. Samo mi reci tko je ona i ostavljam te na miru.
Lucas: Ali Leda! Ona mi ništa ne znači. Ali ako te baš zanima, Hufflepuffka je. I već mi mjesecima piše pisma i želi da se nađemo. A ja sam joj stalno govorio kako ne želim imati curu. Ali onda si došla ti i sve se promijenilo. S tobom sam htio biti.- nisam g baš tako dugo poznavala, ali mislim da nikad nije tako iskreno govorio, kao sada.
Ja: A zašto ste se onda našli sada? I zašto si je poljubio?
Lucas: Zato jer mi je poslala pismo da želi da se nađemo, da se upoznamo, i da barem znam tko je ona. Rekla je da mi više neće slati pisma jer poštuje moju odluku. I tako sam otišao, jer sam nekako osjećao da joj dugujem barem to.
Ja: A poljubac?
Lucas: Ona je mene poljubila, nisam se ni snašao. A kad sam vidio Maggie pobjegao sam.
Ja: Znači,. Nije ti ona druga cura zbog koje me namjeravaš ostaviti? –pitala sam pomalo nesigurno, jer sam znala da je ovo veoma glupo pitanje
Lucas: Ne! Leda, trenutno si samo ti u mom srcu i tako će i ostati.
Ja: Hvala! I oprosti što sam tako loše mislila o tebi! – osjećala sam se ko glupača
Lucas: Ma nema veze. Oprosti ti meni, jer sam ti to odmah trebao reći.
Ja: Ma naravno da ću ti oprostiti.
Poljubili smo se i krenuli unutra jer je bilo prilično hladno vani.
Prvo smo sreli Lenu I Michaela, koji su također šetali.
Lena: Oooo, drago mi je da ste riješili nesuglasice. Znam da poznaješ Michaela iz viđenja, ali ovo je sad nekako službeno. Michael- Leda.
Ja: Drago mi je! I kako si znala… - pružila sam Michaelu ruku i zbunjeno pogledala u Lenu
Lena: A kako ne bi. Pa Lucas je, ako se ne varam, jedan od najpoželjnijih na školi. – tu je kratko stala i pogledala prema Michaelu da vidi da li njemu smeta što ona tako priča o Lucasu, ali kad je vidjela da se izraz njegovog lica nije promijeni, nastavila je.
A vijest da bi mogao opet biti solo, brzo se širila po školi.
Lucas: Nemoj tako, umislit ću se.
Ja: Da, ionako mu je ego već dovoljno velik.
Nasmijali smo se i Lucas i ja smo nastavili prema društvenoj. Putem smo sreli još i Keiru i Roary. Keira mi je samo dobacila smiješak tipa « drago mi je da nije ništa ozbiljno». I tada sam shvatila da se stvarno vijest o «prekidu» brzo širila školom.
Došli smo ispred portreta debele dame, promrmljala sa lozinku, i ona se pomaknula da možemo ući. U društvenoj nas je prvo vidjela Isabell.
Isabell: Znala sam da nije ništa strašno!
Priključila joj se i Enika.
Enika: Da, i ja sam bila sigurna da će sve biti u redu.
Ubrzo su se svi okupili. Naravno Yocelin, Amanda i Anna su toliko dugo nagovarale Lucasa da im ispriča šta se dogodilo da je on na kraju popustio i počeo pričati. Kad je završio komentari nisu prestajali.
Anna: Pa ti si stvarno nemoguć!
Amanda: I ja bi to mogla reći, iako sam tu tek par dana. A je li bi nam mogao reći njeno ime!?
Svi smo pogledali u Lucasa, koji je od srama skoro pobjegao.
Lucas: dobro dosta o meni.
Yocelin: I ja se slažem. Ajmo rađe razgovarati o Božićnom balu!?
Harry: Već sad? Pa si ti pri sebi!? Bal je tek za mjesec dana.
Yocelin: Da i? Mi na dvoru smo se uvijek mjesec dana ranije pripremali za balove.
Amanda: Božićni bal…? Čula sam nešto o njemu.
Lana: Da, često se održava, i uvijek je super!
Mary: I poželjno je da dođete s partnerom. Zato cure, požurite!
Ja: Ja znam sa kime idem. Valjda…
Lucas me samo blago pogledao i nasmiješio se.
Ron: Ma vi cure ste stvarno smiješne!
Ja: A jel? Pravi se javio! Ajde igraj tamo taj šah i šuti!
Nije se naljutio jer je znao da se šalim. Lucas, Lana i Cornelius koji se sada sve više družio sa nama, razgovarali su o metloboju, opet. Došlo mi je da smislim neku čaroliju kojom bi im barem na tjedan dana onemogućila da govore išta o metloboju. Hermiona je kao i uvijek čitala knjigu. Cady i Ophygenija su igrale eksplozivni puc-puc. A ja sam samo promatrala kako se Kitty i Krivonja igraju, mada je Kitty toliko izmorila jadnog Krivonju da je htio pobjeći. Tada je Yocelin opet skrenula temu na bal.
Yocelin: Baš me zanima tko će svirati.
Dora: Čudnovate sestre, kao skoro svake godine.
Anne: Jedva čekam da nađem nekakvu haljinu.
Cornelius: Ajme i ja. Baš bi htio naći neku lijepu haljinu, boje trule višnje, ali da ne izgledam predebelo u njoj. I da mogu naći cipele koje idu uz nju!- Šetkarao je gore dolje po društvenoj oponašajući Anne.
Svi smo se kidali od smijeha na taj Corneliusov hod, držanje i oponašanje Anne. Stvarno je bio pravi šaljivac. Tada smo promijenili temu i razgovarali o svemu po malo. Enika i ja smo zaključile da smo neka rodbina u 8. koljenu. Lana i Cady su zapale u neku malo žustriju raspravu tko je zgodniji od dečkiju. Ali smo se dobro zabavili. Bilo je kasno, oko ponoći, i svi su već spavali pa smo i mi odlučili otići na spavanje.

19.01.2007. u 10:48
° 40 thoughts of the world ° Print ° # °

LUCAS, MA NISI VALJDA...!?!? :(

Na doručku smo nastavile razgovor, i Amanda nas je upoznala sa Amber Scott. Amber je Hufflepuffka, i došla je iz Rosewilda-USA, u Hogwarts. Amanda i Amber su se upoznale kad je Amber pomogla Amandi sa koferima. Upoznale su se, i sprijateljile. Amber je također bila plavokosa djevojka, i vrlo je društvena. Poslije doručka smo nevoljko otišli na nastavu. Nisam bila raspoložena taj dan za nastavu i jedva sam čekala da završi. Pod ručkom sam se trebala naći sa Lucasom, ali njega nije bilo.
Ja: Je li netko od vas vidio Lucasa?
Dora: Ja sam ga vidjela ujutro za doručkom. Svi su skoro već završili sa jelom, a on je samo uletio u dvoranu i na brzinu nešto pojeo. Zajedno smo otišli iz dvorane, on je otišao na nastavu, ali je bio sav smušen i tih.
Isabell: Pa niste se vas dvoje trebali naći ujutro?
Ja: Ne dogovorili smo se da ćemo se vidjeti na ručku i poslije otići malo na zrak.
Cornelius: Ne brini, sigurno je morao nešto obaviti pa će otići odmah van.
Enika: Da, možda bi mogla otići vani. Vjerojatno je tamo.
Tako sam i učinila. Ali na moje razočaranje nije ga bilo. Ručak je bio vrijeme kad su se skoro svi parovi nalazili vani. Tu su bili Dante i Oliver, Lena i Michael, Harry i Jeniffer, Kim i Aaron… Otišla sam u dvorac potražiti Lucasa. Nisam ga našla, ali nisam se nešto previše uznemirila jer sam bila sigurna da e morao napraviti nešto za metloboj, ili pomoći kojem profesoru. Drugi dio nastave mi je još duže trajao. Na čarolijama sam zamolila Eniku da danas vodi bilješke i da mi ih kasnije posudi jer stvarno nisam imala volje. Nastava je konačno završila. U društvenoj je atmosfera bila vesela, pa se i meni raspoloženje popravilo. Lucas je ušao u društvenu i Lana, Cady, Dora i ja smo ga pogledale. Izgledao je nekako nervozno kad je vidio da smo ga primijetile.
Prošao je pokraj nas. Onako usput sam mu samo stigla postaviti pitanje.
Ja: Ej, pa di si ti cijeli dan?!
Lucas: Morao sam nešto obaviti, a sad sam umoran pa bi išao spavati.
Djelovao mi je nekako nesigurno, zbunjeno. Brzim korakom krenuo je prema muškoj spavaonici.
Cady: Šta je ovo sad bilo?
Ja: Nemam pojma.
Lana: Izgledao je kao da je duha vidio.
Dora(pokušavajući nas nasmijati): Pa viđa ih svaki dan u Hogwartsu, pa ga nikad nisam vidjela takvoga.
Lana: Izgleda kao da te izbjegava.
U tom trenutku Maggie se stvorila pokraj nas, i onako cinično dobacila.
Maggie: I ja bi izbjegavala svog dečka da se viđam potajno s drugim.
Otišla je. Nisam je stigla ništa pitati. Za njom je otišla Amanda. Kako njih dvije mogu biti tako dobre frendice, a totalne su suprotnosti.
Cady: Kako to ona misli da se Lucas potajno viđa s drugom?
Ja(u šoku): Ne znam…
Lana: Ne brini. Sigurno je to rekla samo iz pakosti.
Cady: U svakom slučaju, bolje razgovaraj s Lucasom.
Lana: A, ako ti on neće htjeti ništa reći, uvijek možeš pitati Amandu.
Dora: Da, ona i Maggie su najbolje prijateljice.
Ja: Hvala vam cure. Idem leći. Laku noć!
One: Laku noć! Vidimo se ujutro.
Nisam ništa sanjala. U glavi mi je samo odzvanjalo «potajno viđa sa drugom». Probudila sam se i odlučila da moram razgovarati s Lucasom. Za doručkom je sjedio gotvo na drugoj strani stola nego inače, i ni jednom nije skrenuo pogled prema meni. a ja to znam jer sam ja stalno gledala u njega očekujući neki znak. No ništa se nije dogodilo. Nakon doručka, zaustavila sam ga na hodniku, no samo je nešto promrmljao i otišao. Nisam mogla misliti na to da bi me mogao varati. Hodnikom je prošao i Cornelius, koji je očito vidio šta se dogodilo sa Lucasom maloprije.
Cornelius: Šta je sad to bilo?
Ja: Neznam, ali vjeruj mi da bi voljela znati.
Cornelius: Jesi dobro?
Ja: Da, jesam. (rekla sam to nimalo uvjerljivo)
Cornelius je produžio dalje. Još jednom se okrenuo da se uvjeri da sam dobro. Tada sam i ja krenula na nastavu. Zaključila sam da mi nije preostalo ništa drugo nego da pitam Amandu. Zaustavila sam ju između satova i pitala da li joj je Maggie što o tome pričala.
Amanda: Pa, u stvari je. Rekla mi je.
Ja: I??
Amanda: Rekla je samo kako je vidjela Lucasa i neku djevojku kako stoje licem u lice i pričaju. Bili su kod sovinjaka.
Malo je zastala i ja sam mislila da je to sve.
Ja: Pa možda su stvarno samo pričali.
Amanda: Žao mi je Leda, ali Maggie ih je vidjela kako se drže za ruke i baš kad su se poljubili ona se nakašljala jer je htjela ući u sovinjak. Kad ju je Lucas vidio, pobjegao je.
Oči su mi opet bile pune suza, ali nisam htjela da me vide kako plačem. Vidjela sam da ni Amandi nije bilo svejedno. Pozdravila sam se Amandom i otišla na nastavu. Sad sam stvarno MORALA razgovarati sa Lucasom.


P.S. Dragi moji HPFF-ovci, ovo je moj zadnji post... sljedećih 20 dana... jer odlazim van hrvatske a tamo nemam internet. Uglavnom, potrudit ću se da objavim barem jedan post dok sam tamo, ali ništa ne obećajem. Nadam se da ćete me čitati i da me nećete zaboraviti obavijestiti o novim postevima, a ja ću sve nadoknaditi kad se vratim. Iako znam da će toga biti cijela hrpa, potrudit ću se. Voli vas vaša LEDA....

08.01.2007. u 21:14
° 59 thoughts of the world ° Print ° # °

PISMO... MOLIM?!

Pismo je glasilo ovako:

«Draga kćeri!

Žao mi je što si morala na onakav način saznati od Lynde o tvojim vizijama, i obitelji. Moj djed i pradjed (znači tvoj pradjed i prapradjed) i generacije prije njih bili su također čarobnjaci. I imali su vizije budućnosti. No njih nitko od naše obitelji ne voli spominjati jer su bili crni čarobnjaci. Imali su vizije budućnosti, i od njih si ih dobila. Voljeli su crnu magiju i često se koristili njome da bi mučili čarobnjake, ali i bezjake. Mučili su ih raznim kletvama, a kasnije bi im izbrisali pamćenje. Bilo je i par smrtnih slučaja. Tvoj djed, baka i ja pobjegli smo iz Škotske u Irsku i skrivali se mnogo godina. No kad sam upoznala tvog pravog oca, on mi je rekao da su ih zatvorili u Azkaban. Nisam ti to željela reći, ali… Nadam se da me razumiješ.
Tata te pozdravlja i šaljemo ti puno pusa.»


Par sekundi nakon što sam pročitala pismo, vladala je tišina.
Ja: Bože, ne mogu vjerovati da je moja obitelj takva.
Chloe: BILA takva. Ti nisi takva, a i tvoj pravi otac bio je auror.
Cronelius: Da, a i oni su dobili što su zaslužili u Azkabanu.
Lana: Tako je. Tebe nitko neće suditi po njihovim djelima. Ali ipak, žao mi je zbog toga.
Ja: Da i meni. Samo mi opet nitko nije rekao kako da sama vladam vizijama.
Lucas: Možda to ipak sama trebaš otkriti.
Isabell: Društvo, znam da to nitko ne voli, ali mislim da bi sad mogli otići napisati zadaće.
Anna: Stvarno bi mogli, pa ćemo se poslije naći.
I tako smo otišli svatko na svoju stranu. Ja, Dora i Mary smo otišle u knjižnicu da napišemo neki sastavak za Snapea. Putem smo sreli Lenu koja je bila sama, i izgledala je kao da je malo prije došla iz vana.
Ja: Hy Lena!
Lena: Hy, di ste vi krenule?
Dora: Ma, moramo neku zadaću napraviti za Snapea.
Ja: A di si ti bila?
Lena: Ma bila sam kod Hagrida. Išla sam posjetiti svoju zmijicu Sinnu.
Ja: Aha, pozdravi je sljedeći put od mene.
Lena: Hoću.
Ja: Imaš malo vremena moram ti nešto ispričati.
Mary: Ok, pošto mi znamo sve o tome, idemo mi, pa se vidimo u knjižnici. Bok!
Lena: Imam vremena Leda. Bok Dora i Mary!
Ispričala sam Leni sve o pismu koje mi je mama poslala, i o mojoj obitelji.
Lena: Pa to je strašno. Baš mi je žao. Nikad ne bi rekla da si ti iz takve obitelji.
Ja: Znam, ali šta sad mogu.
Lena: Ma, ne brini. Mi smo uvijek uz tebe.
Ja: Znam, hvala. Idem sad.
Lena: Ok, vidimo se!
Kasnije kad smo napisale tu zadaću otišle smo u društvenu. Malo smo pričali, i otišli spavati.
Bila je to duga noć! Nikako nisam mogla zaspati. Jednostavno mi se nje spavalo. Odlučila sam da bi mogla prošetati po hodnicima Hogwartsa. Ali kako me profesori ili Filch ne bi vidjeli, preobrazila sam se u mačku i sa Kitty krenula u šetnju Hogwartsom. Bilo je super, nikad još nisam vidjela Hogwarts iz te perspektive. Sve te prekrasne freske, slike, sam doživljaj Hogwartsa noću. Tada smo Kitty i ja srele jednu srebrnu mačku. Prvo nisam shvatila, ali ona mi je sinulo. Pa to je Lyra, Dantina mačka. Pozvale smo je da nam se pridruži. Šetale smo još neko vrijeme i trčale, čak se i igrale skivača. Tj. moja Kitty se htjela igrati skrivača pa se sakrila, ah ti mačići. Nakon nekog vremena smo postale umorne pa smo se vratile u spavaonice i zaspale.

* * * *
Sastanci DA-a održavali su se svaki 3 dan, nekad se nisu održavali, nekad smo se okupili samo jednom tjedno. No, ipak smo se okupljali da bi vježbali. Par puta smo ih održali noću, kad su svi već bili u spavaonicama. Harry i svi koji su imali plašt nevidljivosti su ih koristili kako bi neprimjetno prošli hodnicima. A tada bi ih poslali ostalima tako da smo svi mogli doći. Koristili smo i različite druge metode, npr. preobrazbe (naravno onih koji su bili manje životinje) jer sigurno da se Isabell nije mogla preobraziti u jednoroga i tako šetati Hogwartsom.
Bilo smo super ekipa, oko svega smo se mogli dogovoriti i svi smo slušali Harrya i marljivo vježbali. Nakon jednog takvog noćnog sastanka, izašla sam iz sobe potrebe kao mačka, a pred ulazom u društvenu sam srela Lanu, Hermionu i Harry kako skidaju plašt. U društvenoj nije bilo nikog, ali se čulo da još dosta učenika razgovara u svojim sobama, pa tako i blizanke. No nisu bile same u sobi. Na onom krevetu koji je prije bio prazan sad je sjedila simpatična plavokosa djevojka.
Kim: O Leda! Ovo je naša nova cimerica Amanda Harison, ona je 4.godina.
Amanda: Drago mi je.
Ja: I meni je drago. Ali kako to da si tek sad došla? Nemoj mi reći da si i ti tek sad shvatila da si vještica.
Amanda: Ne. Ja sam do sad pohađala Roshewite školu za čarobnjake. Sad su se moji preselili ovdje pa sam ja došla u Hogwarts.
I tako smo razgovarale, ispričala sam joj sve o sebi, i ona je ispričala meni o sebi. Pričala nam je još i o Rosewildu. Sviđalo mi se kako je pričala, bilo ju je zanimljivo slušati. Odličan je govornik. Već je bilo kasno pa smo odlučile ujutro nastaviti.

Do sljedećeg posta… LEDA

06.01.2007. u 14:54
° 37 thoughts of the world ° Print ° # °

OBIČNI DANI I PISMO

Otišla sam i dvorane. Par znatiželjnih pogleda me ispratilo kroz vrata. U društvenoj je bila Kitty. Spavala je na mom omiljenom naslonjaču. Kad sam ušla, podigla je glavu, no vidjela je da nisam raspoložena za igru, pa je natrag zaspala. Sjela sam na pod ispred kamina i pitala se zašto mi mama nije rekla za pradjeda i toda je bio čarobnjak? Što skriva od mene? Sjedila sam tako i razmišljala, a Društvena se počela puniti učenicima koji su dolazili sa večere. Gryffindorska društvena je bila puna pa sam odlučila da im sve ispričam u sobi. Kako su muški nisu mogli u ženske spavaonice, tj. štitila ih je magija, otišli smo u Ronovu i Harryevu sobu. Nakon što sam svima pročitala pismo na glas, i oni su bili u čudu.
Lana: Bože, ništa mi nije jasno. Sad je i tvoja obitelj sa mamine strane čarobnjačka?
Ja: Da, je.
Isa: Jadnice, stvarno su ti to mogli na neki drugačiji način reći.
Ja: Ma nema veze. Preživjet ću ja to. J
Nismo dugo razmišljali o tome, jer kad smo svi na okupu, šale se same nižu. Dora je nešto posebno danas bila raspoložena za zezanje drugih. Ali kako i uvijek najviše je zezala Lucasa. Došlo je vrijeme spavanja, pa smo napustili muške spavaonice. Kad sam došla u sobu, još jednom sam pogledala Lyndino pismo, i napisala mami pismo u kojem sam joj postavila hrpu pitanja. Nadam se da do jutra neću zaboraviti reći Aaronu da se javi Lyndi, ali poznavajući sebe, moglo bi mi se dogoditi. Zato sam se osigurala da ne zaboravim.
Ja: Kim, ajde me molim te ujutro podsjeti da kažem Aaronu da se javi majci.
Kim: Ok, hoću. Ali mogu mu i ja reći ako hoćeš.
Ja: Ma nije problem, ako ga ne vidim na doručku, možeš mu reći.
Kim: Ok. Laku noć!
Ujutro sam na doručku rekla Aaronu da se javi Lyndi, na što je on samo preokrenuo očima. Nisam zaboravila, ne mogu vjerovati. Odlučila sam da se neću više toliko zamarati vizijama, jer sam svojim lošim raspoloženjem kvarila i drugima raspoloženje, mada oni to nisu htjeli priznati. Ali me ipak zanimalo kako to da ništa ne osjećam, tj. ne znam da li su dobre ili loše.
Dan je više-manje prošao u redu, osim što je Mary izgubila Gryffindorima 20 bodova jer je na Maggie bacila čaroliju, nakon što ju je ova pošteno isprovocirala. Ali nitko nije zamjerio Mary, jer mislim da bi to svatko učinio. Jedno je još Mary morala odrađivati kaznu. Mislila sam da će mi mama već danas navečer odgovoriti, no nije. Možda sam joj ipak postavila malo previše pitanja. J

* * * *

Nedjelja je. A to znači još jedan dan bez nastave, i metlobojska utakmica. Na žalost (našu) Rawenclavi su pobijedili. Iako je Gryffindor vodio130-90, Rawencalvi su prije uhvatili zvrčku. Poslije utakmice, Lucas i ja smo odlučili malo prošetati oko jezera. Usput smo vidjeli Lenu i Michaela, i još par parova. Svratili smo i do Hagrida. Hermiona, Harry i Cornelius su već bili tamo. Hagrid nam je poslužio čaj. Razgovarali smo ali atmosfera nije bila baš vesela, tj. Hermiona i ja smo razgovarale sa Hagridom, dok su dečki razgovarali o metloboju, opet, i tome di su pogriješili ovu utakmicu. Očnjak je spavao na podu, tj. na Corneliusovoj cipeli, koja je cijela bila prekrivena Očnjakovim slinama. No izgleda da Corneliusa to previše nije brinulo, jer je uz Hagrida on bio osoba koja je najviše voljela Očnjaka. Lagano je maknuo nogu, da se slučajno Očnjak ne bi probudio, i nastavio razgovor sa dečkima. Lucas i ja smo popili čaj i nakon nekog vremena otišli. Kad smo izašli iz kolibe, vidjela sam BumBee kako leti prema prozoru moje sobe.
Ja: Lucas, super mi je ovdje s tobom ali moram otići do sobe, jer mislim da mi je mama konačno poslala pismo.
Lucas: Naravno da možemo do društvene.
Ja: Hajdemo onda.
Krenuli smo prema dvorcu. Uhvatila sam Lucasa za ruku i imala viziju da će pasti na zadnjoj stepenici ispred portreta i ozlijediti ruku.
Ja: Lucas!?
Lucas: Molim?!
Ja: Pazi na posljednjoj stepenici ispred portreta.
Lucas: Opet si imala viziju.
Ja: Da, o tvom padu. Zato pazi.
Lucas: Hoću, hvala. Ti me stalno spašavaš od nečeg, ne bi to trebao biti posao za dečka da spašava curu.
Ja: Možda, ali onda bi to značilo da sam ja dečko u ovoj vezi.
Nasmijali smo se, i nastavili. Došli smo u društvenu, a ja sam odmah otrčala u sobu.
Čim sam ušla u sobu čula sam Ellu i Kim.
Obje: Imaš poštu!
Uh! Jezivo mi je kad njih dvije govore tako u isti glas. Uzela sam pismo od BumBee i otišla u društvenu. Oko mene su se okupili Lucas, Anna, Enika, Cady, Lana i Isabell. Počela sam čitati.

Nastavlja se….

02.01.2007. u 13:53
° 45 thoughts of the world ° Print ° # °

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.


design: moi

< siječanj, 2007 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Veljača 2009 (1)
Siječanj 2009 (1)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (1)
Kolovoz 2008 (3)
Srpanj 2008 (3)
Lipanj 2008 (2)
Svibanj 2008 (3)
Ožujak 2008 (1)
Veljača 2008 (1)
Siječanj 2008 (1)
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (2)
Rujan 2007 (3)
Kolovoz 2007 (1)
Srpanj 2007 (2)
Lipanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (2)
Travanj 2007 (3)
Ožujak 2007 (4)
Veljača 2007 (5)
Siječanj 2007 (6)
Prosinac 2006 (7)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


comments no/si?

Opis bloga

Ovo je moja E-mail adresa ako me netko treba:


ledawitch@net.hr

a za MSN i ICQ mozete pitati preko maila

i'm in gryffindor!

be sorted @ nimbo.net


















Faith is believing in something when common sense tells you not to.

Always there...

How many moments in life can you point to and say: "That's when it all changed."

Leda

ovo sam ja Leda Steilles.
-Gryffindor, 6. godina
-emotivna
-zbrkana
-otvorena
-vesela

Haley
Haley Joy Heron
Gryffindor, 6. godina
-vječni optimista
-"štreberica" =D
-rame za plakanje
-utjeha

chad
Lucas Riddle
Gryfindor, 7.godina.
-metlobojski fanatik
-racionalan
-impulzivan
-voljen
-nekad moj
"Tvoja me snaga vrijeđa..."

Lana
Lana Roberts
-Gryffindor, 6. godina
-društvena
-nasmijana
-suosjećajna
-brižna...

Photobucket
Mary Matthews
-Gryffindor, 5. godina
-podrška
-utjeha
-nasmijana
-posebna

Photobucket
Dora Lily Mist
Gryffindorka, 6. godina
-sarkastična
-cinična
-inteligentna
-svoja

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
Simon Label
Bivši Gryffindor
-smiren
-racionalan
-realista
-jedinstven