Little Chicken

Nije li vrijeme za nešto novo,
onako malo da potaknem dušu,
valjda ne misliš da je romantika umrla...
možda među nama jest...
ali rađa se nova,
ova leti do zvijezda
i svakim mi danom donese nove note,
nove pjesme
i stvara nova sjećanja...
Pomalo sada radim selekciju,
biram one najljepše cvjetove koje samo od tebe dobila,
suho cvijeće ali i maslačke što su zrakom letjeli,
i nešto malo ružinih mirisa što smo susreli putem...
Biram samo najbolje cvijeće,
najbolju ljubav što sam primila,
korov ostavljam za neka druga vremena...
Zašto pitaš se...
Bilo bi mi žao baciti sve sitne latice
što si mi ih slao,
mada mi se sada duša puni s buketima najbolje probranim,
sa sortama najstručnije uzgojenim
živim,
koje zalijevat ću ljubavlju i zagrljajima.
Nisam shvaćala zašto je naša ljubav umrla,
kako i nebi kada do mene stigao si bez korijena,
i što da ja onda čuvam i uzgajam?
Što da onda volim i njegujem?
Možda moje ruke nisu bile zlatne,
mada sam nabavila najbolja oruđa
Ali sada vidim da stvar je u cvijeću.


Zbogom moj korove, zbogom poljsko cvijeće,
mene sada grle svilene latice,
nježne i mirisne,
bez bodlji i čičaka...


Samo vole i to je to.