Little Chicken

subota, 22.04.2006.

Sviraj...

Htjela bih da me zagrliš
da me poljubiš
da mi budeš blizu
da tim svojim rukama,
kao po tipkama
nježno prolaziš po mome licu...
i neznam hoću li ikada
dočekati trenutak koji tražim
da jutrima svićem na tvome ramenu
da zalasci budu kao pjesma svirana
samo tvojim prstima...


Htjela bi da me zagrliš...
kao iz filmova,
na nekom mostu, molu ili rtu...
da voda ispod nas ispire sve nemire,
sve izgubljene svemire
sve godine između nas...


Htjela bi da me poljubiš
očima sanjara, svojim notama,
dok pred nama otvaraju se livade,
uz pratnju zvona,
na nekim dalekim crkvama...


Htjela bi da me zagrliš
na trgu ondje,
među masama da se izgube naša sjećanja
i okovi kojima nas vezuju...
neznaju...


Htjela bih da mi budeš blizu...
kada bih plakala, da me veseliš svojim igrama,
kada bih vrištala da me ušutkavaš svojim prstima
i uspavljuješ pjesmama...


Htjela bih...
i možda će u nekom paralelnom svemiru
u jednom trenu ovog vremena
Bog svoje ruke sklopiti...
i pustiti...da odsanjam ove snove...
i nikad se ne probudim...

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.