utorak, 06.11.2007.
Molitva Ljubavi
|
Okrenut ces se jednom
potaknut Bozjom rukom i u gomili ljudi spazit ces jedan pogled bistar i blag poznat ce ti biti, poznat i tako drag. Tada ces shvatiti da si taj pogled davno volio ali se neces sjetiti imena lika koji ga je s ponosom nosio. Pozeljet ces biti samo sjenka u tom pogledu ali on ce se u gomili gubiti kao val na jezeru. I tada ce se u dnu tvoga srca roditi molitva, duboka i sveta ista ona koju je pogled molio sva minula ljeta, a Bog ce ti odati jednu malu tajnu, onu sto je pogledu saptao svakoga jutra: "Pricekaj dijete, pricekaj sutra!" 2002. |
TEBI DUSO
|
Zaista te ne mogu
niti mrziti niti voljeti ali mogu ti, bar srecu pozeljeti. Sve ti dobro zelim ma kako god bude da u svom zivotu sretnes dobre ljude. Suze mi nista ne znace ljubomoru ne zelim ma kako bilo dovoljno da s tobom zrak dijelim. Ja sam sanjar noci a ti cuvaj zar svoj i meni ce svijetlo doci kad vidim sjaj tvoj. Necu pamtiti ono sto se ne da niti cu zaliti sto nisi tu ako budes sretan i nadjes dom u drugom narucju. samo cu zivjeti od tvog sna i srece sto za sobom sijes pa budi sretan duso da me ne ubijes. (davno, davno, dok sam jos voljela) |
Sto ti pozelis
|
Bila bih kamen
da ti pozelis bila bih i osmijeh da se veselis. Bila bih sunce kad ustrebas toplinu ili modro more kad zazelis dubinu. Bila bih pijesak za obale tvoje da ti otvore vidike pruzila stijene svoje. Bila bih sve sto tebi treba i tama noci i svijetlost neba. Bila bih sve sto ti pozelis i suza za plac i osmjeh da se veselis. 2000. |
Ma sta si.....?
|
Mahala sam ti
a ti si mislio da nekom drugom masem. Smijala sam se a ti si mislio da sam sretna. Plakala sam a ti si mislio da me boli. Trcala sam ti si mislio da se bojim, i u svakoj mojoj rijeci cuo si tisinu. Plesala sam, mislio si da se zabavljam. Prezirala sam a ti si mislio da volim. I jos tisucu puta nisi nista mislio o meni. I bolje, jer bi opet mislio krivo. 2000. |
Samo Jedan Plamen
|
Ja se pravim
da sam stijena da sam jedna jaka zena a nocu placem dok ne zaspim. Ponekad sam samo sjena egzoticna ptica zarobljena i titram kao list na grani, kao vranci razigrani. Ja se pravim da sam kamen a gorim kao plamen kad me zapale. 2000. |
Bolno Sjecanje
|
Zima je nastupila
teska zima, ledena bez sunca, tvog dodira bez imalo topline ja cu otici ti ne zaboravi me. A kad prodjem pored tebe ti me zaustavi i pozdravi. I ne ljuti se ako ne prepoznam te ako za me stranac si samo, suze su isprale sve kada sam odlazila tamo. 2000. |
srijeda, 26.09.2007.
Putuješ
|
Stani, udahni, osvrni se oko sebe i zapamti, sačuvaj ovaj trenutak... drugog biti neće... jer ti ćeš... okrenuti mi leđa i otići a ja... ja ću ostati zarobljena ovdje... na terminalu sjećanja... 23.10.2005.g. |
četvrtak, 31.05.2007.
MiŠu
|
Odustajem.
Odustajem od snova da ću jednom zauzeti mjesto pored tebe. Da neću biti samo prijateljica više. Da ćeš me doživjeti kao konstantu u svom životu. I reći mi jednom da ti je stalo do mene. Odustajem od toga da se svaki put ponadam da možda ipak nešto osjećaš. Da nisam samo starija sestra, brat ili prijatelj. Odustajem od nadanja da ćeš si priznati da sam nešto više za tebe. Odustajem od snova. Želim krenutiti dalje a ne puštaš me. Zašto k vragu moraš biti tako dobar. Zašto mi pružaš baš sve ono što tražim. I prijateljstvo. I osmijeh. I zaštitu. Ne želim to. Želim... Želim da mi to pokloni netko uz posvetu volim te kao ženu. Nije dovoljan taj prst koji mi pružaš. Kad ja želim tvoj cijeli zagrljaj. A odustajem. Sad napokon. Sad konačno odustajem. Nikad to neću dobiti, samo ću zamrziti sve dobro što mi pružaš. Sve prijateljstvo i sve veselje koje imam s tobom. Ne želim te izgubiti, izgubiti to što vrijedi, imati prijatelja, možda ti ne shvaćaš ništa, ni koliko mi znači naše prijateljstvo, ali ja shvaćam sve. Sada mi još samo treba da ova polovica srca što ju čuvam za posebnog muškarca nebude više tvoja, da se ti preseliš tamo na desno, gdje prijatelji stoje... prijatelji koje zbilja volim. |
subota, 17.03.2007.
Lažem te
|
Boli me,
nikad nečeš znati koliko me boli. I sve što radim zbog tebe je. Zbog tebe se smijem, zbog tebe pijem, zbog tebe trčim i zbog tebe mislim da sam važna, zbog tebe želim biti lijepa zbog tebe želim biti sretna... Da, nikad nečeš znati koliko me boli. Da, smijem se, da, napokon radim nešto za sebe, da, napokon sam ona prava ja. I onda me opet baciš na koljena... Zašto to činiš? Danas sam ti skoro rekla... da te ne želim čuti više da te ne želim vidjeti više da ne želim disati za tebe više... ali nisam mogla... zato što te želim slušati vječno, zato što te želim gledati uvijek, zato što želim osjetiti tvoj dah na svome licu... A boli me, svaka riječ koju napišeš... svaki lažan osmijeh koji ti pošaljem... jer znam...lažem te... |
nedjelja, 04.02.2007.
"Tu Es Foutu"
|
Tu m'as promis et je t'ai cru Tu m'as promis le soleil en hiver et un arc en ciel Tu m'as promis le sable doré, j'ai recu une carte postale Tu m'as promis le ciel et la terre et une vie d'amour Tu m'as promis ton coeur, ton sourire, mais j'ai eu des grimaces Tu m'as promis et je t'ai cru Tu m'as promis le cheval ailé que j'ai jamais eu Tu m'as promis le fil d'Ariane, mais tu l'as coupé Tu m'as promis les notes de Mozart, pas des plats cassés Tu m'as promis d'etre ta reine, j'ai eu pour sceptre un balai Tu m'as promis et je t'ai cru Tu es foutu-tu-tu-tu-tu-tu... Je ne sais pas ce qui se passe Mais je sais pourquoi on m'appelle "mademoiselle pas de chance" InGrid |
ponedjeljak, 29.01.2007.
Željo moja
|
Ako ti slučajno na um padnem,
ako se slučajno sjetiš svega, dođi mi, dođi ko nekad, sanjaj samnom, al ne kraj njega. Budi samnom i budi se samnom, željo moja, željo moja, u životu svega imam, al mi fali ljubav tvoja. Ako ti slučajno suza krene, ako te slučajno duša zaboli, dođi mi, dođi ko nekad, sanjaj samnom, al ne kraj njega. Budi samnom i budi se samnom, željo moja, željo moja, u životu svega imam, al mi fali ljubav tvoja!!! |
petak, 22.12.2006.
Nemam krila...
|
Nije moje...ali raspoloženje je aktualno...
Dobila sam ovu pjesmu sinoć... I odmah me osvojila... Narodnjak je ali je upravo sve što sada želim reći... Mada ne želim nikoga ponovo...nego nekog sasvim novog...ali... Nisam anđeo... Kriva sam, pred Bogom i pred ljudima, takva mi je sudbina, ne misli da ponosna sam na to sto nisam andjeo. Kad zavodim ne zavolim kad prevarim ne zazalim al samo tebi sanjam da se vratim ponovo. Ref. Voli me iz inata voli me bez ostatka voli me bilo gde sam bas takvu kakva jesam! Voli me kad me nema voli me pored svega voli me kad ni jedan bas razlog za to nemas! Ponovo, ponovo pred tobom gresna stojim ponovo, ponovo za tvoju ljubav molim! Evo me, slobodno mi kazi ne zaboravi me ili se navikni da nema krila, nikad nisam bila andjeo Kad zavodim ne zavolim kad prevarim ne zazalim al samo tebi sanjam da se vratim ponovo. Voli me iz inata voli me bez ostatka voli me bilo gde sam bas takvu kakva jesam! Voli me kad me nema voli me pored svega voli me kad ni jedan bas razlog za to nemas! Izvođač: Nataša Bekvalac |
nedjelja, 03.12.2006.
Zvoni...
|
Mislila sam da nikada,
pa ni onda kada silno želim, neću pustiti tebe da sagradiš dvorac u meni. Mislila sam i bojala se, da ona kada pokucaš ja neću htjeti čuti otkucaje tvoga srca. Jer i onda kada ruke tebe dozivale su očajno, ni onda nisam bila spremna da ti zbilja pružim ruku. Ni onda te nisam pustila da zaplešeš onaj veseli ples, onda sam znala da se poziv nikad ne odbija a ja sam samo okretala glavu. O Bože, zato sam se bojala, da više nikad nećeš htjeti prošetati samnom po gradu, da više nećeš htjeti, brisati suze s moga lica. Jer da je meni netko baš kao što sam ja tebi, spustio slušalicu na tvoj "Halo", ja nikada nebi nazvala opet. O hvala ti što ne prestaješ zvati, kucati na vrata, zvoniti i vikati... Sada znam... Bog zvoni milijun puta! Bog zvoni i kada kucanje ne radi! 21.02.2006.g. 23:09 |
ponedjeljak, 06.11.2006.
Poljsko cvijeće
|
Nije li vrijeme za nešto novo,
onako malo da potaknem dušu, valjda ne misliš da je romantika umrla... možda među nama jest... ali rađa se nova, ova leti do zvijezda i svakim mi danom donese nove note, nove pjesme i stvara nova sjećanja... Pomalo sada radim selekciju, biram one najljepše cvjetove koje samo od tebe dobila, suho cvijeće ali i maslačke što su zrakom letjeli, i nešto malo ružinih mirisa što smo susreli putem... Biram samo najbolje cvijeće, najbolju ljubav što sam primila, korov ostavljam za neka druga vremena... Zašto pitaš se... Bilo bi mi žao baciti sve sitne latice što si mi ih slao, mada mi se sada duša puni s buketima najbolje probranim, sa sortama najstručnije uzgojenim živim, koje zalijevat ću ljubavlju i zagrljajima. Nisam shvaćala zašto je naša ljubav umrla, kako i nebi kada do mene stigao si bez korijena, i što da ja onda čuvam i uzgajam? Što da onda volim i njegujem? Možda moje ruke nisu bile zlatne, mada sam nabavila najbolja oruđa Ali sada vidim da stvar je u cvijeću. Zbogom moj korove, zbogom poljsko cvijeće, mene sada grle svilene latice, nježne i mirisne, bez bodlji i čičaka... Samo vole i to je to. |
utorak, 22.08.2006.
Htjela bih da znaš
|
Htjela bih samo da znaš,
da su te snovi u noć donijeli i da sam se probudila u suzama. Osjetila sam tvoje ruke oko svoga struka, onako kako si me davno držao, i poželjela te. Umorna sam i zato sjetna, kada mi umor ode s očiju, neću više misliti na tebe, ali ipak... Htjela bih da znaš, da su te snovi u noć donijeli, i da mi i dalje duguješ, zagrljaj za rastanak. |
srijeda, 26.07.2006.
Sve dajem trgovcu na vagu
|
Ono malo vremena trebala sam te,
i to malo vremena trudila sam se da svi tvoji nemiri uz mene nestanu, da svi oblaci grmjet oprestanu. Sve su moje godine mudrost skupile, da sreću bi za tebe kupile, ali ni sva zlata ni svi euri, za tebe nisu bili dovoljni. Ljubav se ničim kupit nemože, čak ni srce tu ne pomaže, ni poplave što su ih suze potakle, nisu te na moj prag donijele. I ovi stihovi što pokušavam ih iscijediti, što i dalje misle da će ljubav pobijediti, nisu dušo više dovoljni da dobijem bar gram tvoje ljubavi. Tebe su kupili neki strani gradovi, osmjesi na nepoznatim licima, sakrile su te daleke ulice, i rane na tuđim srcima. |
nedjelja, 21.05.2006.
S druge strane duge
|
Jutrima ćeš svitati
tamo na drugoj strani duge... sviće li tamo, javi mi. Ili možda sunce uvijek sija, s druge strane duge, jeli toplo, javi mi. Zvjezde ćeš brojati na drugoj strani duge, koji im je broj, javi mi. S pticama ćeš zviždati, tamo iza duge, pjevaju li ptice tamo, javi mi. I dali su misli beskonačne, dali su rijeke baršunaste, i mora jesu li slana, a oblaci kao vata... jesu li lica nasmiješena, a dječja usta zamusana, s druge strane duge... Javi mi. |
subota, 13.05.2006.
Suza, dvije
|
Prva suza ljubavi,
prva suza za tebe... neznam zašto bez njih nemože, nikada... Prva suza za oči kojima boju neznam, za ruke kojima dodir ne poznam, za poljubce... pa i druga za njom... Suza za osmjeh koji me uvijek veseli za dan kad smo se prvi put sreli za onda kad si mi prišao... prijateljski Suza za lice koje sada gledaš za osmijehe kojima pjevaš za oči, ruke, usne koje nisu moje.... Suza za ono što bi htjeli a nikad nebi smjeli dodiri moji, pogledi činiti... Suza koje će me uljuljati u san suza koja će započeti novi dan, za minute koje će me grliti mjesto tebe Suza za one koje su ti draže za misli koje te sada traže za poruke koje slučajno dođu, za sekunde koje sporo prođu... Miješaju mi se misli, i snovi nebom lete, neznam dali plačem od tuge ili sam samo sretno dijete... |
petak, 12.05.2006.
Neznam
|
Nemam inspiracije...
po glavi mi se vrte citati i reci koje nikako nemogu skopiti u jednu smislenu pjesmu... doći će i taj tren kada će poteći kao bujica iz mojih misli... Da sam opet izbjegavala pogled tvoj, kad po meni šarale su oči tvoje, najdraže milo, neznam čak ni koje su boje... |
subota, 06.05.2006.
Tebi...
|
Neznam što bih pričala,
ni što bih činila, dali bih vikala, ili smireno plesala... Dali bih pustila životu, da me nauči koračati, ili bih probala, u suzala zaplivati... Neznam gdje da te pronađem, u kojem kutu svojih misli, jesi li tamo? Ili se skrivaš negdje duboko, u duši, u srcu ako ga još uvijek imam... I sada, kada bi misli trebale ploviti drugdje Ti mi se javljaš kao neka zvijezda, Ti mi pjevaš, u duši pišeš note... O pitam se samo hoću li im ikada dati intonaciju? 21.02.2006.g. 23:01 |
petak, 28.04.2006.
Trebam te
|
Mirisi se otvaraju pod mojim nogama,
a pogledi streme na usnama... kada bih barem mogla vikuti u daljinu... Trebam te... More je udaralo u naše obale, nosilo pijesak svemira, kada bih barem pustila oči da kaži... Trebam te... Bio je drvored rođen u snijegu, svjetla što pozivala su na ples, kada bih barem mogla zapjevati rukama... Trebam te... Ceste su krčile puteve ispred nas, i zatvarale vrata naših osmijeha, kada bih barem mogla suzama napisati... Trebam te... Trebam da vratiš sjećanja... |
utorak, 25.04.2006.
Kroz osmijeh
|
Imam potrebu tuči te riječima,
udarati, lupati, grebati, grmiti i sjevati... Imam potrebu sebi to isto činiti... Jer bolje da vičem, bolje da filozofiram, bolje da plačem ili da te guram...od sebe nego da učinim ono što već dugo želim... da pustim riječi da te odvedu, kao na nekom valu, onom bez kraja... daleko od mene, k zaboravu... Jer bolje da šutim, i pravim se zidom, mada mi žarko željela pak... da ti kroz osmijeh kažem da te volim... da ti kroz osmijeh poljubac dam... |
subota, 22.04.2006.
Sviraj...
|
Htjela bih da me zagrliš
da me poljubiš da mi budeš blizu da tim svojim rukama, kao po tipkama nježno prolaziš po mome licu... i neznam hoću li ikada dočekati trenutak koji tražim da jutrima svićem na tvome ramenu da zalasci budu kao pjesma svirana samo tvojim prstima... Htjela bi da me zagrliš... kao iz filmova, na nekom mostu, molu ili rtu... da voda ispod nas ispire sve nemire, sve izgubljene svemire sve godine između nas... Htjela bi da me poljubiš očima sanjara, svojim notama, dok pred nama otvaraju se livade, uz pratnju zvona, na nekim dalekim crkvama... Htjela bi da me zagrliš na trgu ondje, među masama da se izgube naša sjećanja i okovi kojima nas vezuju... neznaju... Htjela bih da mi budeš blizu... kada bih plakala, da me veseliš svojim igrama, kada bih vrištala da me ušutkavaš svojim prstima i uspavljuješ pjesmama... Htjela bih... i možda će u nekom paralelnom svemiru u jednom trenu ovog vremena Bog svoje ruke sklopiti... i pustiti...da odsanjam ove snove... i nikad se ne probudim... |
