Little Chicken

utorak, 06.11.2007.

Molitva Ljubavi

Okrenut ces se jednom
potaknut Bozjom rukom
i u gomili ljudi
spazit ces jedan pogled bistar i blag
poznat ce ti biti, poznat i tako drag.
Tada ces shvatiti da si taj pogled davno volio
ali se neces sjetiti imena lika
koji ga je s ponosom nosio.
Pozeljet ces biti samo sjenka
u tom pogledu
ali on ce se u gomili gubiti
kao val na jezeru.
I tada ce se u dnu tvoga srca
roditi molitva, duboka i sveta
ista ona koju je pogled molio
sva minula ljeta,
a Bog ce ti odati jednu malu tajnu,
onu sto je pogledu saptao svakoga jutra:
"Pricekaj dijete, pricekaj sutra!"

2002.

TEBI DUSO

Zaista te ne mogu
niti mrziti niti voljeti
ali mogu ti,
bar srecu pozeljeti.

Sve ti dobro zelim
ma kako god bude
da u svom zivotu
sretnes dobre ljude.

Suze mi nista ne znace
ljubomoru ne zelim
ma kako bilo dovoljno da
s tobom zrak dijelim.

Ja sam sanjar noci
a ti cuvaj zar svoj
i meni ce svijetlo doci
kad vidim sjaj tvoj.

Necu pamtiti ono sto se ne da
niti cu zaliti sto nisi tu
ako budes sretan
i nadjes dom u drugom narucju.

samo cu zivjeti od tvog sna
i srece sto za sobom sijes
pa budi sretan duso
da me ne ubijes.

(davno, davno, dok sam jos voljela)

Sto ti pozelis

Bila bih kamen
da ti pozelis
bila bih i osmijeh
da se veselis.
Bila bih sunce
kad ustrebas toplinu
ili modro more
kad zazelis dubinu.
Bila bih pijesak
za obale tvoje
da ti otvore vidike
pruzila stijene svoje.
Bila bih sve
sto tebi treba
i tama noci
i svijetlost neba.
Bila bih sve
sto ti pozelis
i suza za plac
i osmjeh da se veselis.

2000.

Ma sta si.....?

Mahala sam ti
a ti si mislio
da nekom drugom masem.
Smijala sam se
a ti si mislio
da sam sretna.
Plakala sam
a ti si mislio
da me boli.
Trcala sam
ti si mislio
da se bojim,
i u svakoj mojoj rijeci
cuo si tisinu.
Plesala sam,
mislio si
da se zabavljam.
Prezirala sam
a ti si mislio
da volim.
I jos tisucu puta
nisi nista mislio
o meni.
I bolje,
jer bi opet mislio krivo.

2000.

Samo Jedan Plamen

Ja se pravim
da sam stijena
da sam jedna
jaka zena
a nocu placem
dok ne zaspim.

Ponekad sam
samo sjena
egzoticna ptica zarobljena
i titram kao
list na grani,
kao vranci razigrani.

Ja se pravim
da sam kamen
a gorim kao plamen
kad me zapale.

2000.

Bolno Sjecanje

Zima je nastupila
teska zima, ledena
bez sunca, tvog dodira
bez imalo topline
ja cu otici
ti ne zaboravi me.

A kad prodjem pored tebe
ti me zaustavi
i pozdravi.

I ne ljuti se
ako ne prepoznam te
ako za me stranac si samo,
suze su isprale sve
kada sam odlazila tamo.


2000.

srijeda, 26.09.2007.

Putuješ


Stani, udahni,
osvrni se oko sebe
i zapamti, sačuvaj ovaj trenutak...
drugog biti neće...
jer ti ćeš...
okrenuti mi leđa
i otići
a ja...
ja ću ostati zarobljena ovdje...
na terminalu sjećanja...


23.10.2005.g.

četvrtak, 31.05.2007.

MiŠu

Odustajem.
Odustajem od snova da ću jednom zauzeti mjesto pored tebe.
Da neću biti samo prijateljica više.
Da ćeš me doživjeti kao konstantu u svom životu.
I reći mi jednom da ti je stalo do mene.

Odustajem od toga da se svaki put ponadam da možda ipak nešto osjećaš.
Da nisam samo starija sestra, brat ili prijatelj.
Odustajem od nadanja da ćeš si priznati da sam nešto više za tebe.
Odustajem od snova.

Želim krenutiti dalje a ne puštaš me.
Zašto k vragu moraš biti tako dobar.
Zašto mi pružaš baš sve ono što tražim.
I prijateljstvo.
I osmijeh.
I zaštitu.

Ne želim to.
Želim...
Želim da mi to pokloni netko uz posvetu volim te kao ženu.
Nije dovoljan taj prst koji mi pružaš.
Kad ja želim tvoj cijeli zagrljaj.

A odustajem.
Sad napokon.
Sad konačno odustajem.

Nikad to neću dobiti,
samo ću zamrziti sve dobro što mi pružaš.
Sve prijateljstvo i sve veselje koje imam s tobom.

Ne želim te izgubiti,
izgubiti to što vrijedi, imati prijatelja,
možda ti ne shvaćaš ništa,
ni koliko mi znači naše prijateljstvo,
ali ja shvaćam sve.

Sada mi još samo treba da ova polovica srca
što ju čuvam za posebnog muškarca
nebude više tvoja,
da se ti preseliš tamo na desno,
gdje prijatelji stoje...
prijatelji koje zbilja volim.


subota, 17.03.2007.

Lažem te

Boli me,
nikad nečeš znati koliko me boli.

I sve što radim zbog tebe je.

Zbog tebe se smijem,
zbog tebe pijem,
zbog tebe trčim
i zbog tebe mislim da sam važna,
zbog tebe želim biti lijepa
zbog tebe želim biti sretna...

Da, nikad nečeš znati koliko me boli.

Da, smijem se,
da, napokon radim nešto za sebe,
da, napokon sam ona prava ja.

I onda me opet baciš na koljena...
Zašto to činiš?

Danas sam ti skoro rekla...
da te ne želim čuti više
da te ne želim vidjeti više
da ne želim disati za tebe više...

ali nisam mogla...
zato što te želim slušati vječno,
zato što te želim gledati uvijek,
zato što želim osjetiti tvoj dah na svome licu...

A boli me,
svaka riječ koju napišeš...
svaki lažan osmijeh koji ti pošaljem...

jer znam...lažem te...

nedjelja, 04.02.2007.

"Tu Es Foutu"




Tu m'as promis et je t'ai cru

Tu m'as promis le soleil en hiver et
un arc en ciel
Tu m'as promis le sable doré, j'ai recu
une carte postale

Tu m'as promis le ciel et la terre et une
vie d'amour

Tu m'as promis ton coeur, ton sourire,
mais j'ai eu des grimaces

Tu m'as promis et je t'ai cru

Tu m'as promis le cheval ailé que j'ai
jamais eu

Tu m'as promis le fil d'Ariane, mais tu
l'as coupé

Tu m'as promis les notes de Mozart, pas des
plats cassés
Tu m'as promis d'etre ta reine, j'ai eu pour
sceptre un balai

Tu m'as promis et je t'ai cru
Tu es foutu-tu-tu-tu-tu-tu...

Je ne sais pas ce qui se passe
Mais je sais pourquoi on m'appelle
"mademoiselle pas de chance"

InGrid

ponedjeljak, 29.01.2007.

Željo moja

Ako ti slučajno na um padnem,
ako se slučajno sjetiš svega,
dođi mi, dođi ko nekad,
sanjaj samnom, al ne kraj njega.

Budi samnom i budi se samnom,
željo moja, željo moja,
u životu svega imam,
al mi fali ljubav tvoja.

Ako ti slučajno suza krene,
ako te slučajno duša zaboli,
dođi mi, dođi ko nekad,
sanjaj samnom, al ne kraj njega.

Budi samnom i budi se samnom,
željo moja, željo moja,
u životu svega imam,
al mi fali ljubav tvoja!!!

petak, 22.12.2006.

Nemam krila...

Nije moje...ali raspoloženje je aktualno...
Dobila sam ovu pjesmu sinoć...
I odmah me osvojila...
Narodnjak je ali je upravo sve što sada želim reći...
Mada ne želim nikoga ponovo...nego nekog sasvim novog...ali...


Nisam anđeo...





Ponovo


Kriva sam,
pred Bogom i pred ljudima,
takva mi je sudbina,
ne misli da ponosna sam
na to sto nisam andjeo.


Kad zavodim ne zavolim
kad prevarim ne zazalim
al samo tebi sanjam
da se vratim ponovo.


Ref.
Voli me iz inata
voli me bez ostatka
voli me bilo gde sam
bas takvu kakva jesam!


Voli me kad me nema
voli me pored svega
voli me kad ni jedan
bas razlog za to nemas!



Ponovo, ponovo
pred tobom gresna stojim
ponovo, ponovo
za tvoju ljubav molim!


Evo me,
slobodno mi kazi ne
zaboravi me ili se
navikni da nema krila,
nikad nisam bila andjeo


Kad zavodim ne zavolim
kad prevarim ne zazalim
al samo tebi sanjam
da se vratim ponovo.


Voli me iz inata
voli me bez ostatka
voli me bilo gde sam
bas takvu kakva jesam!


Voli me kad me nema
voli me pored svega
voli me kad ni jedan
bas razlog za to nemas!



Izvođač: Nataša Bekvalac

nedjelja, 03.12.2006.

Zvoni...

Mislila sam da nikada,
pa ni onda kada silno želim,
neću pustiti tebe
da sagradiš dvorac u meni.


Mislila sam i bojala se,
da ona kada pokucaš
ja neću htjeti čuti
otkucaje tvoga srca.


Jer i onda kada ruke
tebe dozivale su očajno,
ni onda nisam bila spremna
da ti zbilja pružim ruku.


Ni onda te nisam pustila
da zaplešeš onaj veseli ples,
onda sam znala da se poziv nikad ne odbija
a ja sam samo okretala glavu.


O Bože, zato sam se bojala,
da više nikad nećeš htjeti
prošetati samnom po gradu,
da više nećeš htjeti,
brisati suze s moga lica.


Jer da je meni netko
baš kao što sam ja tebi,
spustio slušalicu na tvoj "Halo",
ja nikada nebi nazvala opet.
O hvala ti što ne prestaješ
zvati, kucati na vrata,
zvoniti i vikati...


Sada znam...


Bog zvoni milijun puta!


Bog zvoni i kada kucanje ne radi!


21.02.2006.g.
23:09

ponedjeljak, 06.11.2006.

Poljsko cvijeće

Nije li vrijeme za nešto novo,
onako malo da potaknem dušu,
valjda ne misliš da je romantika umrla...
možda među nama jest...
ali rađa se nova,
ova leti do zvijezda
i svakim mi danom donese nove note,
nove pjesme
i stvara nova sjećanja...
Pomalo sada radim selekciju,
biram one najljepše cvjetove koje samo od tebe dobila,
suho cvijeće ali i maslačke što su zrakom letjeli,
i nešto malo ružinih mirisa što smo susreli putem...
Biram samo najbolje cvijeće,
najbolju ljubav što sam primila,
korov ostavljam za neka druga vremena...
Zašto pitaš se...
Bilo bi mi žao baciti sve sitne latice
što si mi ih slao,
mada mi se sada duša puni s buketima najbolje probranim,
sa sortama najstručnije uzgojenim
živim,
koje zalijevat ću ljubavlju i zagrljajima.
Nisam shvaćala zašto je naša ljubav umrla,
kako i nebi kada do mene stigao si bez korijena,
i što da ja onda čuvam i uzgajam?
Što da onda volim i njegujem?
Možda moje ruke nisu bile zlatne,
mada sam nabavila najbolja oruđa
Ali sada vidim da stvar je u cvijeću.


Zbogom moj korove, zbogom poljsko cvijeće,
mene sada grle svilene latice,
nježne i mirisne,
bez bodlji i čičaka...


Samo vole i to je to.

utorak, 22.08.2006.

Htjela bih da znaš

Htjela bih samo da znaš,
da su te snovi u noć donijeli
i da sam se probudila u suzama.
Osjetila sam tvoje ruke oko svoga struka,
onako kako si me davno držao,
i poželjela te.
Umorna sam i zato sjetna,
kada mi umor ode s očiju,
neću više misliti na tebe,
ali ipak...
Htjela bih da znaš,
da su te snovi u noć donijeli,
i da mi i dalje duguješ,
zagrljaj za rastanak.

srijeda, 26.07.2006.

Sve dajem trgovcu na vagu

Ono malo vremena trebala sam te,
i to malo vremena trudila sam se
da svi tvoji nemiri uz mene nestanu,
da svi oblaci grmjet oprestanu.


Sve su moje godine mudrost skupile,
da sreću bi za tebe kupile,
ali ni sva zlata ni svi euri,
za tebe nisu bili dovoljni.


Ljubav se ničim kupit nemože,
čak ni srce tu ne pomaže,
ni poplave što su ih suze potakle,
nisu te na moj prag donijele.


I ovi stihovi što pokušavam ih iscijediti,
što i dalje misle da će ljubav pobijediti,
nisu dušo više dovoljni
da dobijem bar gram tvoje ljubavi.


Tebe su kupili neki strani gradovi,
osmjesi na nepoznatim licima,
sakrile su te daleke ulice,
i rane na tuđim srcima.

nedjelja, 21.05.2006.

S druge strane duge

Jutrima ćeš svitati
tamo na drugoj strani duge...
sviće li tamo, javi mi.


Ili možda sunce uvijek sija,
s druge strane duge,
jeli toplo, javi mi.


Zvjezde ćeš brojati
na drugoj strani duge,
koji im je broj, javi mi.


S pticama ćeš zviždati,
tamo iza duge,
pjevaju li ptice tamo, javi mi.


I dali su misli beskonačne,
dali su rijeke baršunaste,
i mora jesu li slana,
a oblaci kao vata...
jesu li lica nasmiješena,
a dječja usta zamusana,
s druge strane duge...
Javi mi.

subota, 13.05.2006.

Suza, dvije

Prva suza ljubavi,
prva suza za tebe...
neznam zašto bez njih nemože,
nikada...


Prva suza za oči kojima boju neznam,
za ruke kojima dodir ne poznam,
za poljubce...
pa i druga za njom...


Suza za osmjeh koji me uvijek veseli
za dan kad smo se prvi put sreli
za onda kad si mi prišao...
prijateljski


Suza za lice koje sada gledaš
za osmijehe kojima pjevaš
za oči, ruke, usne
koje nisu moje....


Suza za ono što bi htjeli
a nikad nebi smjeli
dodiri moji, pogledi
činiti...


Suza koje će me uljuljati u san
suza koja će započeti novi dan,
za minute koje će me grliti
mjesto tebe


Suza za one koje su ti draže
za misli koje te sada traže
za poruke koje slučajno dođu,
za sekunde koje sporo prođu...


Miješaju mi se misli,
i snovi nebom lete,
neznam dali plačem od tuge
ili sam samo sretno dijete...

petak, 12.05.2006.

Neznam

Nemam inspiracije...
po glavi mi se vrte citati i reci koje nikako nemogu skopiti u jednu smislenu pjesmu...
doći će i taj tren kada će poteći kao bujica iz mojih misli...


Da sam opet izbjegavala pogled tvoj,
kad po meni šarale su oči tvoje,
najdraže milo, neznam čak ni koje su boje...

subota, 06.05.2006.

Tebi...

Neznam što bih pričala,
ni što bih činila,
dali bih vikala,
ili smireno plesala...


Dali bih pustila životu,
da me nauči koračati,
ili bih probala,
u suzala zaplivati...


Neznam gdje da te pronađem,
u kojem kutu svojih misli,
jesi li tamo?


Ili se skrivaš negdje duboko,
u duši, u srcu
ako ga još uvijek imam...


I sada, kada bi misli
trebale ploviti drugdje
Ti mi se javljaš kao neka zvijezda,
Ti mi pjevaš,
u duši pišeš note...


O pitam se samo
hoću li im ikada
dati intonaciju?


21.02.2006.g.
23:01

petak, 28.04.2006.

Trebam te

Mirisi se otvaraju pod mojim nogama,
a pogledi streme na usnama...
kada bih barem mogla vikuti u daljinu...
Trebam te...


More je udaralo u naše obale,
nosilo pijesak svemira,
kada bih barem pustila oči da kaži...
Trebam te...


Bio je drvored rođen u snijegu,
svjetla što pozivala su na ples,
kada bih barem mogla zapjevati rukama...
Trebam te...


Ceste su krčile puteve ispred nas,
i zatvarale vrata naših osmijeha,
kada bih barem mogla suzama napisati...
Trebam te...


Trebam da vratiš sjećanja...

utorak, 25.04.2006.

Kroz osmijeh

Imam potrebu tuči te riječima,
udarati, lupati, grebati, grmiti i sjevati...
Imam potrebu sebi to isto činiti...
Jer bolje da vičem, bolje da filozofiram,
bolje da plačem ili da te guram...od sebe
nego da učinim ono što već dugo želim...
da pustim riječi da te odvedu,
kao na nekom valu, onom bez kraja...
daleko od mene, k zaboravu...

Jer bolje da šutim, i pravim se zidom,
mada mi žarko željela pak...
da ti kroz osmijeh kažem da te volim...
da ti kroz osmijeh poljubac dam...

subota, 22.04.2006.

Sviraj...

Htjela bih da me zagrliš
da me poljubiš
da mi budeš blizu
da tim svojim rukama,
kao po tipkama
nježno prolaziš po mome licu...
i neznam hoću li ikada
dočekati trenutak koji tražim
da jutrima svićem na tvome ramenu
da zalasci budu kao pjesma svirana
samo tvojim prstima...


Htjela bi da me zagrliš...
kao iz filmova,
na nekom mostu, molu ili rtu...
da voda ispod nas ispire sve nemire,
sve izgubljene svemire
sve godine između nas...


Htjela bi da me poljubiš
očima sanjara, svojim notama,
dok pred nama otvaraju se livade,
uz pratnju zvona,
na nekim dalekim crkvama...


Htjela bi da me zagrliš
na trgu ondje,
među masama da se izgube naša sjećanja
i okovi kojima nas vezuju...
neznaju...


Htjela bih da mi budeš blizu...
kada bih plakala, da me veseliš svojim igrama,
kada bih vrištala da me ušutkavaš svojim prstima
i uspavljuješ pjesmama...


Htjela bih...
i možda će u nekom paralelnom svemiru
u jednom trenu ovog vremena
Bog svoje ruke sklopiti...
i pustiti...da odsanjam ove snove...
i nikad se ne probudim...

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se