Prije nego počnete čitati post
upalite si ovu pjesmu ispod teksta
i lagano krenite s čitanjem...



"Ne znam odakle da počnem...sada je i tako kraj! Da krenem od početka, boljelo bi, sjetila bi se ponovno svega, a s osjećajima sam još uvijek na tankom ledu. Krenut ću od kraja, jer i tako početak više i nije bitan kada je sve nestalo.
Nestalo je sve ono što nas je spajalo, ostale su samo uspomene koje bole, na njihov spomen glasno zašutim, tiho zaplačem i polagano nestajem. Nje bitno ni vrijeme ni mjesto kada se srušilo sve. Lagao si! Dignuo si svoja jedra i krenuo dalje, a nisi me zvao da krenem s tobom. Ostavio si me tu samu, ponesao najbolji dio nas i otišao. Ne znam više gdje si ni kako ti je. Sada mi nije ni bitno... i tako je prošlo već dugo otkada je svatko zaplovio na svoju stranu, netko na ljepšu netko na manje ljepšu, ali svatko na svoju, sasvim odvojeno.
I pitam se što bi bilo da nisi bio varalica, da si ostao onaka kakvog sam te cijenila i poštovala, da si ostao ona osoba do koje mi je stalo... koju nisam htjela izgubiti?! I ne znam bi li se smijala ili plakala kada prolazimo jedno pored drugoga kao stranci, nemu tu više ni osmjeha, ni tvog ni mog, nema više sreće koja se zvala našim imenom...
Sada to nije ni bitno, od nas je ostala samo priča koju ću s vremenom zaboraviti, jer nije bitno da pamtim sve ono što si rekao, i tako su to samo bile laži.
I kada se sretnemo, nasmij se, pokaži mi da si sretan da lakše zaboravim, pokaži mi da si pronašao svoju sreću i ne puštaj je, ne na onaj način na koji sam ja pustila tebe... čuvaj je, jer ja nisam uspjela tebe.
Da ti opraštam, nemam što, laži su srušile mostove, a ponovno ih graditi... ma ne vrijedi, i tako bi ih opet samo sitnica razrušila.
Krećem i ja lagano dalje, ne brini. Prošlo je ono najgore, ona tuga i ona patnja, smijem se iskreno, da li i ti?
Na kraju kraja, oprosti što sam ponovno htjela biti nekome sve, oprosti što sam ti dopustila da me digneš sa dna, oprosti što sam se navikla na tebe i dopustila ti da me zoveš svojom...
Oprosti što sam ti htjela pružiti svoju ljubav, uspio si otići na vrijeme... i na tome ti hvala.
kada skupiš snage, nazovi me i reci mi što sam ti značila i gdje smo pogriješili. Ne traži da opraštam, nemam što, ali više ne želim dublje kopati ranu. Sjećaš se kad sam rekla "kada jednom ostaviš, ne traži izgubljeno", žao mi je što me nisi tada slušao.
Možda bi sada pisala o početku, a ne o kraju!"




...hm dragi moji, znam, težak i pomalo tugujuć tekst
ali nisam ja takvog raspoloženja
ja sam ODLIČNO!
Sretna sam i ništa me ne koči u tome
(osim škole )

Napisala sam ovo da se još jednom podsjetim da sve ono što je bilo
ne zaslužuje ni moje sjećanje
a kamo li tugovanje...
Krenula sam dalje, ovo je mojih 5 minuta
svjetla se pale...a pozornica čeka samo na mene!


Volim vas
i tu na vašem monitoru ostavljena je
veeeeeeelika pusa!

...JaCa...

Ljudovi moji...
...tu sam živa, zdrava i pospana
iako je nedjelja, dan za izležavanje
ja moram učiti...
...zato se i nisam naspavala onako pošteno!

Trenutno sjedim za računalom i slušam pjesmu:

"...ispričana priča više me ne zanimaš
ispričana priča možeš da isplaniraš
s kim ćeš da se budiš, koju ćeš da ljubiš
i da sebe lažno daš...

...kad si ispričana priča, što me tako gledaš sad
ispričana dušo vidimo se tko zna kad
sačuvaj ljepotu, možda u životu
nekom takav zatrebaš..."

Ne znam niti tko je pjeva, ali posebno mi je draga

Bilo je ono vrijeme kada sam mogla i htjela dati sve od sebe
samo za njega....
...kad sam htjela dati najbolji dio sebe
samo da bi održala sve na miru i u nekom redu
Bilo je...
Tog dijela mene više nema, tu je novi dio mene!
Shvatila sam da kad god sam htjela dati sve od sebe da bi nešto uspjelo
pošlo je krivim putem...
...očito sam previše sebe davala, gubila svoje ja u svemu tome
zato sam i gubila!

Ali na sreću, nema toga više...
sa svojih nepunih 17 davala sam svima najbolji dio sebe
izgubila se dajući,a ne dobijajući ništa
...došlo je vrijeme da ja krenem onako kako je pošteno!
da napokon i ja jednom dobivam a ne da dajem!



Prošlo je ono razdoblje kada nisam znala kako mi je
dok nisu došlu puno veći i puno teži problemi...
...tek sam tada shvatila koliko uživam u onome što imam
a nisam uživala...
Sada je moje vrijeme...

Vrijeme je da okrenem vodu na svoj mlin i da krenem onako kako sam oduvijek htjela...
...jer me više ništa ne koči...
Sretna sam jer imam sve, znam to po prvi puta cijeniti
i to želim sačuvati!

Prvi puta sretna izlazim van jer znam da me tamo čeka društvo
s kojima ću se smijati i zaboraviti da postoje problemi...
Prvi puta sretna razgovaram o problemima koje imam
jer znam da kako god su se stvorili tako će se i riješiti...
Prvi puta gledam svijet onakvim očima kakavim ga nikada nisam gledala
očima sreće...

Život je prekratak da bi ga se potrošilo na neka teška razmišljanja
uvijek neke brige i probleme,
svaka medalja ima dvije strane, i dobru i lošu, kao život.
Ovisi samo koju ću ja odabrati...
...ovaj put biram onu ljepšu...


Život je igra...
žao mi je jedino što uvijek oni koji prljavo igraju više dobiju
...ali sada to gledam kao njihovu strategiju!
I nije u ovoj igri bitno tko je jači i bolji,
bitna je strategija...
...ako je tako, onda se nastavljam igrati!



Smijte se ljudi, jer za smijeh još uvijek koristite manje mišića
nego za namrgođenu facu...
Stvarate bore a još je rano za njih
...Igrajte se, žalite samo za onim što niste učinili, i živite onako kako najbolje znate...

Do čitanja...
Vaša Jaca

Dragi moji
...ne mogu vjerovati da vam se javljam sa svoje stare adrese
stvarno ne mogu vjerovati
I ne da sam sretna nego presretna
jer ipak mojih 9 mjeseci pisanja bloga
nije samo tako otišlo u vjetar

Bez obzira što sam htjela krenuti iz početka
...ostaviti sve u prošlosti
drago mi je što sam se opet vratila tu...
Jer shvatila sam da mogu krenuti dalje
...s bilo kojeg mjesta
više se ne osvrćući na ono što je bilo!



Gledajući s onog svog kritičkog stajališta
...možda i ovo nije bio kraj
možda je ovo bio samo početak nečeg novog
...možda je samo stvar u tome
da još uvijek ima nedovršenih stvari u mojoj prošlosti...
...samo što ih ja zaista ne namjeravam razotkrivati niti riješavati
...svoje sam riješila... mirne duše sam krenula dalje...
između ostalog, sve jednom ispliva na površinu!

Nego više mi nije bitna prošlost, živim samo za ovaj tren
u kojem se sada nalazim...
jer samo je on jedinstven i neponovljiv
i ne mislim što bi bilo kad bi bilo
zašto nisam ovako ili onako,
nema toga više... mislim na sada i uživam u svemu što imam
a zaista mislim da sada, kada su se poslagale kockice
imam baš sve

Promijenila ja blog ili ostala na onom starom
kako god zaista više nisam ista...
... shvatila sam puno toga
ostvarila svoj san i želju
...više nemam razloga biti bez osmjeha, bez optimizma, nade
i vjere jer jedino me vjera nikada nije napustila

Ne plačem za ničim što je bilo, bilo je i prošlo
shvatila sam da se jednom kad-tad moraju
posložiti kockice ...
...onda ćemo vidjeti jesam li tebala ipak plakati
ili ostati ovako nasmijana i sretna
jer to uistinu jesam!
...ali ostajem tu gdje jesam
ne tugujem niti žalim, uživam u ovom trenu u kojem sam sretna
...u kojem nitko ne bi bio snažniji od mene srušiti mi to



Ljudovi moji najdraži...
...znači ipak me se niste riješili
vraćam vam se još luđa i blesavija nego što sam bila!

Ljubim vas... najvišeeeee...
JaCa