"...Ja nisam kriva sto sam takva rodjena
nekim cudnim putevima vodjena
ja nisam uspjela da pronadjem srecu
da se mijenjam ne mogu i necu

Tesko je tesko mene voljeti
tesko je mene razumijeti
dok se zaljubim tesko srce dajem
kad se zaljubim jos teze se rastajem

Stazom trnja ili stazom cvijeca
svakog vodi sudbina i sreca
a zvijezda danica nece da me vodi
covijek mora sretan da se rodi..."





...evo i mene dragi moji
...nisam imala neta duže vrijeme, pa vam se nisam mogla javiti niti komentirati vas
...a doslovno sam poludila, jer su praznici još samo par dana, a ja nisam mogla na net...smrc
...ali opet sam se vratila!!!!


...ne znam odakle da krenem, ne znam da li da uopće pišem išta...
...strah me jer puno ljudi čita blog, a opet ovo je jedino mjesto na kojem ostavljam tragove prošlosti, ono što je živjelo u meni
...nakon svega što je bilo, makar je sve bila laž...ŽAO MI JE

...mislila sam da znam gdje je granica laži i istine, ali nisam
...mislila sam da sam puno naučila, ali još uvijek učim
...najgore je što na greškama ne učim, nego ih ponavljam

"...neka tajna sila ka tebi me vuce
i na srcu stoji mi datum od juce
takve kao ja na greskama ne uce..."


...no idem dalje, jedno sam sigurno naučila: PRIHVAĆATI PORAZE!
...ne zaustavljati se na rupama nego krenuti dalje!
...znam da ne shvaćate post, pišem totalno nevezano ali drugačije ne smijem i ne mogu!
...poneslo bi me ono što ne bi smjelo, otkrila bi previše, a i tako više nema važnosti u mom životu
...mrzim laži, a opet su me zagrlile kao najbolju prijateljicu
...nisu me puštale
...i opet zabile nož u leđa
...po tko zna koji put, a ja opet vjerovala!
...samo zato mi je žao!!



...neću dužiti više, pisat ću opet neki drugi dan
...kada budem bolje volje
...a do tada vam želim da uživate još ova 4 dana do škole jer onda opet muke

ostavljam vam veeeeeeliku pusu
i sve vas
jakooooooooooooo
volim!!!

Vaša Jaca ;)))

...ovaj post povećujem osobi koju sam tek nekoliko puta spomenula
...osobi bez koje moj život zasigurno ne bi bio ni loša kopija ovome koji imam
...osobi koja je tu kad se smijem i kada plačem, koja dijeli sa mnom svaki moj dan...a bez nje definitivno ne bi bio isti
...ovaj post posvećujem svojoj seki TANJI...
...prije svega zato što joj je rođendan !!!



"Sretan rođendan mojoj dragoj seki, da joj se ispune sve želje i snovi, da joj svaki dan izgleda kao san jer to isreno zaslužuje...i da uvijek ostane kakva je jer je baš to čini jedinstvenom i posebnom!"


...drugi razlog (osim rođendana) je taj što se ne razbacujem često svojim osjećajima i nikada ih ne znam pokazati na pravi način
...kada napokon izberem riječi ne znam ih reći...
...a i onda kad ih kažem, krivo se protumače , zato ih držim duboko u sebi

Želim joj zahvaliti na:

--svakom izvršenom poslu umjesto mene (pranje suđa, usisavanje...)
--svakom pokrivanju kada sam bila kriva
--svakom osmjehu i pažnji
--svakom danu kada je kraj mene
--svakoj blesavoj svađi (za koju bi mama rijetko saznala!)
--svakoj podršci kada mi je trebala
--svakom riješenom zadatku iz matematike i fizike
--svakom skupljanja razbijenih čaša nakon trčanja po kući
--svakom danu kad nije smjela van zbog mene
--svakom oprostu, a to nije bilo lako oprostiti (razbijena rođendanska slika, uvijek razbacana šminka,rasparane traperice...)
--svakom trenutku kada je kraj mene
--tome što je baš moja seka




...prije nisam znala cijeniti puno toga
...o nekim stvarima nisam nisam niti razmišljala, ali sada da, i te kako
...shvatila sam koje osobe i koliko su vrijedne mog poštovanja, a ona je vrijedna i više od toga
...ona zna koliko je volim, ali kao što sam rekla, na krivi način to pokažem
...ona zna koliko bi moj život bio prazan i besmislen da je nema
...samo djelić onoga što joj želim bit će dovoljno da bude sretna cijelog života
...ovaj post samo je namanji dio onoga što mogu podijeliti sa totalnim strancima i nekim znancima koliko je moj život vrijedan što je ona tu
...sada me hvataju emocije , pa završavam post...

ostavljam vam veliki pozdrav
...veliki zagrljaj
i još veću pusu!!
Jaca ;))

...veliki pozdrav dragi i drage moje
...jedan zanimljiv tekst koji me potakao da uključim svoje lijene šape i napišem par riječi:


«Sada razmislite da li je stvarno vrijedno patiti u sebi, smijati se s njim, a doma plakati!
Volite ga?
Ako je takav...on ne voli vas...ne dovoljno...a i same znate da možete naći nekog tko će biti bolji i koji će vas voljeti 100 puta vise nego on vas!
Treba razmisliti dobro o svemu!
Ako vam je zao napustiti ga nakon svega sto ste prošli...ne treba vam biti...jer to je vrijeme prošlo, a prošlost se ne može vratiti....a budućnost može biti još gora! - NAJPRIJE MISLITE NA SEBE!»





…čitajući ovaj tekst, vratila sam film prošlosti i motala neke stvari
…ali shvatila sam da mi je i tada bi ovaj tekst vjerojatno ga ne bi ni uzela u obzir…bila sam previše slijepa da bi vidjela neke stvari kakve jesu
…ali sada točno znam što znači svaka ova riječ
…nikada nisam dopuštala da mi priđe netko drugi tko bi mi mogao pokazati koliko vrijedim, koliko mogu nekome značiti i povrh svega koliko me netko može cijeniti zbog onoga što ja jesam
…nisam dopuštala drugima da mi objasne situaciju gledajući objektivno sa druge strane, uvijek sam ja bila u pravu…iako nikada nisam htjela vidjeti neke stvari kakve zapravo jesu
…sve dok se «ploča» okrenula, dok nisam vidjela gdje sam i tko, sve dok nisam prestala stavljati roze naočale i shvatila tko je tko u mom životu
…tek sam tada shvatila sve razloge zašto više cijeniti sebe nego nekoga tko te ponižava bez prestanka, naravno, samo ako to dopustiš, a ja sam nažalost dopuštala

…vjerujem da se dosta vas našlo u ovom tekstu, događa se to svima…
…neka vam to bude razlog da krenete dalje, jer će se u vašem životu kad-tad naći osoba koja će vas znati cijeniti i poštivati zbog svakog detalja koji vas čini takvom kakvom jeste
... dopustite ljudima da uđu u vaš život, ako vas neki i razočaraju barem ćete znati cijeniti one koji to nikada nisu napravili
... ne odustajte od svojih snova ma kakvi god oni bili, oni su vaši, a vi ste dio njih
…uvijek sam htjela nekoga tko će me cijeniti i poštivati, to sam i pronašla
…drage moje, ne odustajte!!!!!!!



…samo živite onako kako ste zaslužile, s osmjehom krenite dalje
…dajte drugima prostora da vam pokažu koliko im značite, nemojte plakati i lomiti se zbog nekoga tko to nije vrijedan, jer znate onu «onaj koji je vrijedan tvojih suza, nikada te neće rasplakati»


…toliko od mene
…ostavljam vam veliku pusu
…Voli Vas Jaca!!

...neću puno duljiti ovaj put
...odmah prelazim na stvar
...pošto vam je (većini) pismo iz prethodnog posta bilo jako zanimljivo exkluzivno (he he) objavljujem drugi dio pisma
...odgovor na njegove riječi
...onima kojima se sviđalo pismo i koje zanima nastavak neka čitaju, a oni koji nemaju vremena ili im se jednostavno ne da, neka preskoče i očekuju ubrzo drugi post


*****************************************************
Nakon tri puna mjeseca otvorio je sandučić, baš kao da je samo to čekao. Vidio je malo pismo u kutu, drhtavih ruku ga je uzeo i lagano otvorio. Suze su tekle. Bio je to neobičan prizor za muškarca koji nikada nije vidio ništa više od svog ponosa….zapravo koji nikada nije vidio dalje od sebe. Suze su bile vrhunac njegovog pada bez povratka. Krenuo je čitati

*****************************************************


Velika pusa...
Jaca

...nikada mi nisu išli uvodni dijelovi u postovima, uvijek sam nešto brljala, ovaj put mi se ne da, ovo je post bez uvoda
...nakon dugo vremena provedenog tražeći dizajna za blog, napokon sam ga našla, baš po mom ukusu...yeah!!!
...da vam pišem o nekim posebnim događanjima, pa...nema ih baš
...grad je potpuno prazan, tu i tamo se nađe neka manifestacija koja malo oživi grad i onda ponovno dosada i dosada
...nadam se da će biti bolje , i to se jako duboko nadam
...nemam neke posebne inspiracije za pisanje posta pa ću vam ostaviti neko pismo, davno pisano
...autor neka ostane u sjeni, (prema njegovoj želji!)

... eto toliko od mene...
...nadam se da vam se pismo svidjelo...


Pusa veeeelika...Jaca!!