30

utorak

svibanj

2017

SLIKA

Written in the scars je pitala sliku.
Evo jedne :*

16

utorak

svibanj

2017

Pozdrav

Eto, već 3-4 dana pokušavam nešto napisati... Krenem tipkati, uvijek me nešto ili netko omete.
Onda spasim to u skice i shvatim da se skoro pa ništa nije spasilo. Divno.
Uglavnom...
Prošlo je dosta vremena od mog zadnjeg posta. Eto, skoro mjesec dana.
21.4. je bila dodjela diplome.
Prošla je fantastično samo što me na isti dan uhvatila panika jer sam morala pred svima čitati jedan dio na ceremoniji.
Inače, ne volim kad moram čitati pred poznatim ljudima, a kamoli nepoznatima.
Uhvati me neka panika i stres bez veze, ali nema veze. I to je prošlo.
Svakako ne znam zašto sam sam se nervirala oko toga jer su i profesori griješili kad su čitali. haha
Nakon dodjele diplome išli smo na pizzu mama, tata, dragi, sestra s mužem i ja.

22.4. Djevojačka - momačka večer.
Nismo imali djevojačku i momačku zajedno, ali isti dan smo feštali.
Cure su došle po mene trubeći autima i kad sam izašla vani sam vidjela da imaju i roze balone na retrovizoru.
Skoro sam se rasplakala, ali ih je bilo previše (19 skupa sa mnom).
Imale su na sebi crne majice sa natpisom TEAM BARBIE i kričavo roze tutu suknjice.
Uneredile su me. Doslovno uneredile. haha
Stavile su mi plavu kovrčavu periku sa rajfom na k* i bijelu majicu na kojoj je pisala MLADA i bijelu tutu suknjicu.
Isto tako su mi stavile povez na oči i svugdje me vozale i slikale. (tek nekoliko dana kasnije sam vidjela gdje su me vodile i slike su bile baš lijepe!)
Napokon smo došli na odredište nakon nekoliko sati hodanja.
Nismo došli gdje sam mislila. Trebale smo ići kod mene na selu u kući, ali iznenadile su me i na kraju smo bile u u kući za odmor od prijateljice.
Baš sam ostala iznenađena.
Kupile su mi tortu i ogromnog k* na napuhavanje, sredile plafon sa rozim pon-ponovima i isto tako sam trebala tražiti po kući poklone uz pisma i imala sam određene zadatke.
Dobila sam torbu za pir, kroksice sa šljokicama, lančić u obliku srca s natpisom: TEAM BARBIE i datumom, knjižicu s našim slikama i lijepim željama te ogromnog dečka na napuhavanje. hahah
Svakako je bila odlična noć i cure su se jako potrudile.

Vrijeme je jako brzo prošlo, pa tako su nam gosti krenuli dolaziti 30.4. i donositi poklone. Isto tako, zadnjih nekoliko dana prije pira smo imali puno obveza: morali smo kupiti poklone za roditelje i kumove i prijatelja koji nam je puštao muziku (imali smo DJa) i riješavati sitnice koje nismo prije.

6.5. je bio naš dan.
Najavljivali su kišu, ali ja se time nisam zamarala. Zapravo, ja se sa 90% toga nisam zamarala dok je dragi bio jako nervozan kako će sve ispasti. Njegov tata, on i moj tata su išli kupiti ceradu da mogu prekriti prozor gdje će biti catering tako da se gosti ne smoče. Ja sam ujutro išla na frizuru, a oko 1 poslijepodne je prijateljica došla do mene da me našminka. Kumovi su došli autom po nas i donijeli buket, koji je bio predivan, te reveru za mladođenju. U svo to vrijeme, dragi je i dalje paničario. hahaha
Natjerali su me da izađem vani tek oko 4 popodne (a ja to nisam htjela. htjela sam dočekati goste ahhaha) i vrijeme mi je jako sporo prolazilo dok sam čekala da dođe sat kad ću napokon moći izaći iz kuće. Kuma i cura od kuma su bile sa mnom, pa nije da mi je vrijeme ultra sporo prolazilo.
Napokon je došlo vrijeme da izađem. Odnosno, tata je došao po mene. U to vrijeme, dragi je i dalje dramio, tj. nije znao kad treba doći po mene, kad mi donijeti buket... Sve mu je to naša kuma govorila dok sam se ja smijala sa strane.
Na moje iznenađenje, na prijamu gostiju su došli SVI uzvanici. Inače na pirevima nije da svi dođu. Neki dođu tek pred crkvu/matičara ili na večeri. Kod nas su došli svi (njih 93). Išla sam pozdraviti svih i podružiti se malo sa svima. Uspjela sam nešto pojesti kad eto - došlo vrijeme da idemo matičaru.
Matični ured je bio udaljen svega 5 minuta autom od naše kuće. Namjerno smo tražiti i matični i restoran gdje ne moramo puno putovati.
Dok smo pješačili prema matičnom kum se sjetio da je zaboravio prstenje u autu. Dragi je - za promijenu - paničario.
Obred kod matičara je trajao svega 7 minuta i to sa čestitanjem. Tamo smo se pak svi smijali jer nismo znali što treba raditi tako da sam npr JA prva krenula stavljati prstenje (jer ona nije rekla tko prvi stavlja), a nakon toga se poljubili, a čuješ nju: nisam rekla da se možete poljubiti. hahahahahaha
Smijehovi.
Izašli smo iz matičnog. Tu su nas, naravno, gađali rižom i laticama.
Dragi je opet dramio jer je kum zaboravio uzeti topove s konfetima iz auta, ali je kum pokušao smiriti situaciju i rekao da će to riješiti kad budemo ulazili u salu.
Uspjeli smo se čak grupno slikati i posebno s obitelji i kumovima i onda je krenula padati kiša (ah, da, kiša je padala i oko 3 popodne, a prijam gostiju je bio u 3.30, pa kiša nije smočila nikoga!). Išli smo se slikati na pulskoj željezničkoj stanici dok su gosti bili kod nas doma, u natkrivenom. I dalje su ih posluživali radnici s cateringa.
Nakon sat vremena slikanja išli smo nazad doma. Fotografkinja je rekla da će nas dočekati u restoranu.
Isto tako je vrijeme i kod kuće brzo prošlo i krenuli smo u restoran gdje su nas dočekali s aperitivima.
Sala je bila predivno uređena. Inače, rekla sam dekoraterki: radi što hoćeš i iznenadi me. Stvarno je učinila predivan posao.
Kad smo ušli u salu su otvorili topove tako da je ulaz bio stvarno predivan, kao što su i rekli da će biti.
Ubrzo je DJ najavio naš prvi ples. Toga sam se najviše bojala. Ništa me nije toliko strašilo koliko i prvi ples iako smo išli na 2 sata tečaja i vježbali kod kuće. Na kraju je ples završio bolje nego sam očekivala.
Sve je bilo savršeno, tj. BOLJE od očekivanja.
Hrana vrhunska, muzika vrhunska, atmosfera vrhunska, torta predivna....
90% ljudi nam je plesalo, što je mene jako brinulo jer naše društvo baš i ne voli plesati, na kraju su plesali čak i oni za koje nikad ne bih rekla...
Ma stvarno vjenčanje za pamćenje!!!

Vrijeme brzo prolazi. Već smo 18.5.
Inače, imam novosti, u 9. ili 10 mjesecu će nas biti troje! :)
Uskoro nam dolazi dečkić u obitelji.
Trudna sam 21 tj :)
Mada ne znam zašto sam do sada to izbjegavala reći, ali valjda sam praznovjerna... hahahahah
3.6. imam djevojačku od prijateljice.
17.6. vjenčanje od iste...

Kao što možete vidjeti, puni smo obveza.

Evo slikica torte s vjenčanja!



Moram ići sada. Pozdravljam vas.
Imam na tone obveza. Iznenada je jutros baka od dragoga završila u bolnici. Ne znamo još kako je, tako da je strka i panika kod nas.
Prijateljica dolazi po mene u 10 h i idemo u kupovinu za djevojačku od priijateljice, a još uvijek sam u odjeći za po doma, suđe je nenapravljeno kao i krevet a moram pustiti i pse da se istrče...

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se