subota, 15.07.2017.

Put u Bosnu - sjećanja

Mama je prije petnaestak godina morala putovati u Bosnu pa smo sestra i ja išle s njom. Dan je počeo prilično košmarno. Ja s drugog kraja grada, ranom zorom stignem k mami i sestri. Njenog desetogodišnjeg sina ostavimo tati na čuvanje i krenemo. Na izlazu iz grada ja onako cool pitam sestru je li ponijela putovnicu? Ona zine i gleda me bijelo: Kakva putovnica? Ništa, vraćaj se kući po putovnicu, pa sve ispočetka. Negdje pred graničnim prijelazom ja opet pitam: jesi li ponijela zeleni karton? Ona zine i gleda me bijelo: Kakav zeleni karton? Za povratak kući bilo je predaleko. Dođemo na granicu, carinik rutinski pita: Imate li zeleni karton? Ona zamuca "Nnnneem..", carinik u trenu shvati što je i reče: "Hvala lijepa, sretan put!"

I tako se nas tri zateknemo u prelijepoj Bosni. Onako pod stresom, odlučimo predahnuti i pojesti roštilj u Mlinu na Uni. Ljepšeg mjesta i boljeg roštilja ne mogu se sjetiti :)


Mlin na Uni, BIH

Nakon što smo pojele odličan roštilj i popile pivo, bolje rečeno pivce za živce, nastavile smo put kroz velebnu, kako ju je mama nazvala, Mjesečevu dolinu, predivne zelene travnjake izbrazdane udolinama nalik na rupe meteora, zasigurno nastale u dalekoj vatrenoj Zemljinoj prošlosti. Nakon što je mama obavila što je trebala, prepune dojmova, sretne i ispunjene vraćale smo se u Rijeku.

Negdje na serpentinama prema Senju, sestra nazove našeg oca i pita ga je li sve u redu kod kuće? Otac se raspričao o mnogim stvarima i tek na kraju onako ovlaš reče: sve je bilo super, samo ne znam gdje je unuk?

Kako je tata prebolio moždani udar i tu i tamo bio prilično smušen, sestra se u trenu izbezumila. Da kad je vidio dijete? Tata kaže da misli da je bilo oko podne. A mi pred Senjom oko 19 sati navečer. U autu nastala panika, a ne možeš iz Senja preletjeti u Rijeku. Moja sestra nagazila na gas, kad na izlazu iz Senja policija. Ona naglo usporila, no policajac nas ipak zaustavio i kaže da ne možemo tako dalje. Sestra se zaprepastila, da zašto? Kaže policajac da joj ne radi prednje desno svjetlo i da to mora popraviti, ako želi nastaviti put... (u 19 sati navečer, nigdjezemska..ona nema lampice, niti zna kako se to mijenja, mehaničari više ne rade...) Ja zavapim plačnim glasom da moramo u Rijeku, da nam je dijete negdje nestalo, da desno svjetlo ne smeta jer je lijevo važnije da nas drugi vide... i čovjek se smiluje i pusti nas. Nakon svih peripetija, nekako se dokopamo Rijeke i kao tri furije uletimo u kuću, kad dijete kod kuće. Unučić se iskrao djedu i otišao u susjedstvo, kod prijatelja iz škole. Tamo se igrao do večeri i onda vratio kući. A jadni tata, onako smušen, nije znao što bi, niti koliko je vremena prošlo. No dobio je jezikovu juhu.

Tako se dan, koji je počeo košmarno, završio košmarno, ali na kraju ipak sretno. Bez obzira kako počeo i završio, bio je to jedan od najljepših dana, koje smo provele mama, sestra i ja skupa...

A taj moj tata bio je legenda, jednom je otišao po tog sestrinog sinčića u vrtić, no vratio se s tuđim djetetom eek. Gleda sestra gdje joj je dijete i prepozna dijete iz vrtića nono Gleda i tata i čudi se sam gdje mu je unuk. Brzo trk natrag u vrtić s tuđim djetetom. Sva sreća da su tete iz vrtića dobro znale mog tatu pa je sve prošlo ok, a i dijete je vraćeno u vrtić prije nego što su njegovi roditelji došli po njega. Što se dogodilo? Dijete je prepoznalo djeda od svojeg prijatelja, dotrčalo k njemu i uhvatilo ga za ruku. Djed nije ni gledao, već uvjeren da je naše dijete kao i svaki put, krenuo s tim tuđim djetetom kući.

Moj tata, mir i pokoj mu duši... iako izgledom ne ličim na njega, ipak sam ja njegova kći. Naslijedila sam od njega tvrdoglavost, katkad i smušenost i zaboravnost. No predanost poslu, kreativnost, rješavanje problema, poštenje, želja za učenjem i upornost tatini su geni cerek

Foto:

Pjesma sa Stevenovog novog albuma "To the Bone"

Song Of I

This is my addiction
You're deep in my system

In my system

I gave it all up
I gave it up to show you that I care
To show you that I could
But don't you ever ask me to give up you

I gave up all the late nights
I gave up hunting mice
I gave up all the drinking
And trashing all the cars
I gave it all up

I gave up all the gambling
I gave up picking fights
I gave up saying sorry
I gave up being polite
I gave it up
I gave it all up

I gave it up
You and I
I gave it all up

I gave it up
You and I
I gave it all up

Steven Wilson - Song Of I
Lyrics: MetroLyrics





- 22:37 - Reci nešto lijepo (27) - Isprintaj - #


Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se