subota, 29.10.2016.

Nogom u guzicu

U zemlji, iz koje mladi ljudi odlaze u svijet trbuhom za kruhom, kao protumjeru za ostanak mladih obitelji, uvode porez na promet nekretnina na prvu kupljenu nekretninu za stanovanje! Tog poreza nije bilo čak ni u vrijeme Zokine vladavine!!!

Time nova liberalno-kapitalistička vlast poručuje mladima: Marš van iz zemlje! Što prije to bolje!

Nije ni čudno, svi u vlasti su već dobro potkoženi brojnim stanovima, namirili su ne samo sebe već i svoju unučad, pa im osobno takva mjera neće nanijeti štetu. Ali su se zato pobrinuli sebi povećati plaće! Treba li se uopće tome čuditi, kad se zna Plenkovićev kadrovski izbor! Plaće u INI oduvijek su bile odlične! A sad će biti još veće.




- 23:20 - Reci nešto lijepo (37) - Isprintaj - #


četvrtak, 27.10.2016.

Tko je umro??

Cijeli dan sam bila na poslu pa ne znam tko je umro? Čujem naime da je cijeli državni vrh bio na nekoj sahrani.

Zna li netko tko je umro?

- 21:06 - Reci nešto lijepo (47) - Isprintaj - #


subota, 22.10.2016.

Romeo i Julija

Zahvaljujući svom djetetu, koje je studiozno izučavalo engleski jezik, u kući imamo cijelu seriju djela Williama Shakespearea pisanu u originalu na engleskom jeziku.

Poznati engleski književnik, kazališni glumac i redatelj William Shakespeare rođen je 1564. godine u Stratfordu na Avonu u Engleskoj, kao treće dijete u obitelji od osmero djece. Otac mu je bio imućan građanin i općinski vijećnik. William je napisao 34 drame, 154 soneta i nekoliko pjesama. Napisao je mnoge komedije, tragedije i historijske drame. Neke od najpoznatijih tragedija koje je napisao su Romeo i Julija, Otelo, Hamlet i Kralj Lear. Umro je 1616. godine, odnosno prije točno 4 stoljeća.

Sasvim sigurno ste svi pročitali Romea i Juliju. Evo nekih najljepših stihova:

Julija:

Al kako dođe ovamo i zašto?
Jer vrtni zid je visok - teško ga je preskočiti –
a ovo mjesto smrt,
Kad uzmeš na um, tko si –
ako te zateče tko od mojih rođaka.

Romeo:

Na ljubavničkim lakim krilima preletio sam zid
jer pregrade od kamena ne ustavljaju ljubav.
Što ljubav može, to i kušat smije
I zato rod tvoj zapreka mi nije.

Julija:

Al ubit će te, ako li te spaze!

Romeo:

U tvome oku veća je opasnost
No u pedeset mača njihovih
Jer ako ti me slatko pogledaš,
Očeličen sam protiv njina bijesa.

Julija:

Ja ne bih htjela ni za čitav svijet, da tu te nađu.

Romeo:

Noć je meni plašt I krije me od oči njihovih -
Al nek me nađu, ako ne ljubiš me,
Jer volim umrijet s mržnje njihove
No ginuti bez tvoje ljubavi.

Julija:

A tko li je uputio te amo?

Romeo:

Tko? Moja ljubav. Ona me potakla,
Da tražim, ona savjet mi je dala,
A ja njoj oči. Nisam pomorac,
Al da si ti ko pusti žal daleko,
Što najdalje ga more plače, ja bih
Za takvo blago sreću kušao.

Julija:

Na licu mi je krinka noć
i, znaš, jer inače bi djevičanska rumen
obojila mi obraze za ono, što čuo si večeras od mene.
Po pravilima htjela bih se vladat
I što sam rekla, htjela bih zanijekat -
Da, htjela bih, al zbogom, pravila!
Ah, ljubiš li me? Znadem, što ćeš reći,
I vjerujem ti, al se nemoj kleti,
Jer mogo bi iznevjerit, a vele -
Kad ljubavnik se lažljivo zakune,
Da Jupiter se smije.

Izvor: W. Shakespeare „Romeo i Julija“ s engleskoga preveo: Milan Bogdanović


Ovo je samo mali isječak iz ove predivne i nesretne ljubavne priče, koja je nadahnula ruskog skladatelja Sergeja Prokofjeva 1935. godine skladati prekrasnu glazbu za balet Romeo i Julija.

Izvor:

Balet je prvi put izveden u Brnu 30. prosinca 1938. godine. Hrvatska praizvedba bila je 28. lipnja 1948. u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu. Ove godine ponovno je na repertoaru u našem kazalištu i to u koreografiji jednog od najpoznatijih plesača i koreografa, Francuza Patricea Barta iz Baleta pariške Opere.

Image and video hosting by TinyPic

Uloge:

Julija, kći Capuletija: Miruna Miciu
Romeo, sin Montecchija: Guilherme Gameiro Alves
Tibaldo, nećak grofice Capuleti: George Stanciu
Mercuzio, Romeov prijatelj: Takuya Sumitomo
Benvoglio, Romeov prijatelj: Simon Yoshida
Paris: Duilio Ingraffia
Grofica Capuleti: Natalia Horsnell
Grof Capuleti: Azamat Nabiullin
Grofica Montecchi: Milka Hribar Bartolović
Grof Montecchi: Andrej Izmestjev
i još cijeli niz predivnih balerina i baletana Baleta HNK u Zagrebu.

Image and video hosting by TinyPic

Sadržaj:

PROLOG

U obiteljskoj grobnici, potpuno slomljena grofica Capuleti očajava, plačući nad grobom svoje mlade kćeri Julije, koja je sebi oduzela život nakon što se Romeo ubio, zabunom misleći kako je i Julija mrtva. Grofica se prisjeća svega što je prethodilo ovoj strašnoj tragediji, koju je uzrokovala dugogodišnja mržnja koja vlada između njezine i druge moćne veronske obitelji, Montecchi.

I. ČIN

Na ulicama Verone, mladi Romeo iz obitelji Montecchi sretne svojega prijatelja Mercuzia. U njegovu društvu lakše može zaboraviti svoju tihu patnju, Rosalindu, koja mu je potpuno nedostižna. Dok pokušava razvedriti prijatelja, Mercuzio je i ljubomoran jer Rosalinda o njemu ne misli dobro.

Stižu Tibaldo i Benvoglio, a prate ih i drugi članovi zavađenih obitelji Montecchi i Capuleti. Dok se nećak grofice Capuleti, Tibaldo stalno otvoreno sukobljava s mladićima iz obitelji Montecchi, Benvoglio, koji je prijatelj s obje, pokušava na miran način zaobići sukobe i sve uvijek okrenuti na šalu. Ali samo viša sila može smiriti svađu među ovim uvaženim gradskim obiteljima. Tibaldo koji stalno otvoreno izražava svoj bijes i netrpeljivost, postaje žrtva vlastite agresije i nasilja.

U međuvremenu se Julija, uz pomoć majke i dojilje, priprema za bal u roditeljskoj palači, na kojemu će grof Paris zatražiti njezinu ruku i najaviti vjenčanje. Stiže Tibaldo koji prema grofici Capuleti gaji nježne osjećaje, a koje mu ona uzvraća jer ga je voljela i prije nego što se udala za grofa. Dok oni razgovoraju, Julija primjećuje kako je njihov odnos puno više od čiste obiteljske privrženosti.

Mercuzio dobiva pozivnicu za bal kod Capuletija i želi sa sobom povesti prijatelje Romea i Benvoglia. Susrevši ponovno Rosalindu, zbog nje pristaje ući u neprijateljsku kuću. Svi odluče nositi maske. Na balu, poslije prvoga plesa, dok gosti još pristižu, otac upoznaje Juliju s Parisom. Usred vreve koja vlada među gostima, Romeo i Julija se prvi put ugledaju, i dok plešu svoj prvi ples, među njima se rađa ljubav na prvi pogled.

Grofica Capuleti zapleše s Tibaldom, ali zastanu kada Tibaldo u maskiranome Romeu prepozna člana obitelji Montecchi. Bevoglio nagovori Romea neka napuste bal te izbjegnu sukob koji je na pomolu. Još iste noći Romeo preskače ogradu Capuletijeva vrta jer ponovno želi vidjeti djevojku koja ga je opčinila. Penje se na balkon njezine sobe, u kojoj Julija jednako čezne ponovno vidjeti Romea. Na mjesečini koja ih obasjava Romeo se kune Juliji na vječnu ljubav darujući joj cijelo svoje srce. Oni dogovaraju brz skorašnji susret.

II. ČIN

Na gradskome trgu vlada uobičajena dnevna vreva, a među mlade dolazi i sanjalački, potpuno zatravljeni Romeo. Kroz zaposlenu gomilu probija se Julijina dojilja, noseći Romeu pismo od njegove ljubljene. U pismu Julija moli neka se ožene u tajnosti, i to što prije. Romeo ugovara susret kod patera Lorenza.

U kapelici, pater Lorenzo u velikoj brzini vjenča Romea i Juliju. Mladi bračni par mora se odmah i rastaviti, ali dogovaraju noćni susret u tajnosti Julijine sobe.

Vrijeme je karnevala i na gradskome trgu skupljaju se građani na ples i veselje. Dolazi i Romeo kako bi sa svojim prijateljima sudjelovao u slavlju. Dobro raspoloženje pomuti Tibaldo, koji kao i uvijek traži kavgu i poteže mač, pa veselo druženje završava u borbi u kojoj Tibaldo smrtno rani Mercuzija s leđa. Iako je na svaki način nastojao izbjeći Tibaldove provokacije, smrt najboljega prijatelja Romeu pomuti razum, pa on za odmazdu izazove Tibalda na dvoboj i ubije ga.

Grofica Capuleti, koja dolazi na trg uživati u karnevalskoj povorci, stiže upravo u trenutku kada se dvostruka tragedija već dogodila. Nevjerujući da je njezin ljubljeni Tibaldo mrtav, ne može skriti svoju golemu bol.
Poslije dvoboja Romeo mora pobjeći iz grada te namjerava odjahati u Mantovu, no, prije nego ode, mora se oprostiti od svoje najdraže. Kradom se uvlači u Julijinu sobu, gdje oni provode svoju prvu i jedinu noć ljubavi. U osvit novoga dana koji najavljuje ptičji pjev, mladi se supružnici jedva stignu pozdraviti, prije negoli dođe grofica Capuleti. Ona ima zadatak primorati Juliju neka pristane na brak s Parisom, jer to od nje traži njezin otac.

Julija potraži pomoć kod patera Lorenza, kod kojega Paris upravo ugovara vjenčanje. Lorenzo joj daje napitak uz pomoć kojega će lažirati vlastitu smrt i time izbjeći udaju.

U palači Capuletija svi užurbano pripremaju skorašnje vjenčanje. Ostavši sama Julija dvoji treba li popiti napitak ili ne. U mislima joj je vlastita majka, koja je voljela Tibalda, ali se ipak udala za grofa Capuletija, jer je taj brak bio prikladniji. Ta joj misao daje snagu i ona popije otrov i usne na krevetu.
Jutro je i dolazi Paris s prijateljima, ali misleći da Julija još spava, ostavlja je. Grofica Capuleti došavši u namjeri da pripremi kćer za vjenčanje, nalazi njezino beživotno tijelo na krevetu.

Iako je pater Lorenzo odmah poslao pismo Romeu kojim ga obaviještava o Julijinoj lažnoj smrti, ono mu nikada nije stiglo, ali mu je Benvoglio donio vijest o Julijinoj smrti. Romeo užurbano juri u Veronu, kako bi se posljednji put oprostio od svoje drage, prije nego li samome sebi ispijanjem otrova oduzme život uz odar na ko-jemu leži njezino beživotno tijelo. Julija se budi u trenutku Romeova umiranja, i preostaje im samo toliko vremena da izmjene poljubac za vječnost. To traje trenutak, a odmah zatim Julija sebi oduzme život bodežom svojega muža.

EPILOG

Priča završava tugovanjem grofice Capuleti u obiteljskoj grobnici. Bi li došlo do ovakve tragedije da nije postojala nepremostiva mržnja među dvjema obiteljima?

Prema sadržaju dr. Christiane Theobald

Izvor: www.hnk.hr


Prekrasan balet, predivna glazba, odlična koreografija… uistinu užitak i za oči i za uši. Toplo preporučujem.


***************


"Disappear"

We made the world believe we didn't care
We gate crashed parties and just stood and stared
We moved to London and stayed in all year
You wrote poetry while I disappeared

You made a choice for us to live it up
I've got a voice inside me saying give it up
Let's get out of here, let's find a new career
You be famous, I'll disappear

Disappear - I erase myself again

I need security, you favour chance
I ponder everything, you advance
You bring the world to me and I just sneer
Standing next to you I disappear

Lyrics: Steven Wilson

Image and video hosting by TinyPicFoto:

Shillong je glavni grad u jednoj od najmanjih indijskih pokrajina Meghalaya , poznat i kao "Prebivalište kišnih oblaka". Nalazi se na nadmorskoj visini od 1496 m, s najvišim vrhom Shillong Peak na 1966 m. Shillong je 330. najveći grad u Indiji sa 143,007 stanovnika prema popisu iz 2011. godine i univerzitetsko je sjedište te regije. Nalazi se između Brahmaputre i Surma doline pa je kišna klima Shillonga puno hladnija od tropske Indije. Kraj oko Shillonga je brdovit i bogat jezerima i vodopadima.
Stanovništvo pripada trima velikim plemenima planinskih regija Garo, Khasi i Jaintia.
Važno je trgovačko središte za poljoprivredne proizvode iz regije (naranče, krumpir, pamuk); u njemu se nalazi Pasteurov institut i medicinski istraživački institut te dvije bolnice. U blizini je hidroelektrana. Znatno je razrušen u potresu 1897. godine.

Izvor1:
Izvor2:
Izvor3:



888. post cerek


- 23:59 - Reci nešto lijepo (51) - Isprintaj - #


Ok, ok

Ako ateistima bodu oči Vatikanski ugovori, pa stalno rovare i prosvjeduju pozivajući se na to da u Ustavu piše da je Hrvatska sekularna država, a što ona po broju Hrvata koji su se izjasnili Katolicima (više od 85%) u stvarnosti nije, onda se neće mijenjati Vatikanski ugovori, već je potrebno uskladiti Ustav s hrvatskim bićem!

U Ustav je potrebno upisati činjenično stanje: kraj 85% Katolika, Hrvatska nikako nije i ne može biti sekularna država!

Pod hitno bi trebalo pokrenuti izmjene Ustava i uskladiti ih sa stvarnošću! Pozivam odgovorne da to što prije učine. Tako Vatikanski ugovori više nikome neće predstavljati nikakav problem!


Prema podacima DZS-a - Popis stanovništva 2011. godine


ukupan broj stanovnika RH............. 4.284.889.......100,00%
broj Katolika......................................3.697.143........86,28%


Kada se ovim podacima doda broj pravoslavnih vjernika od 190.143 te broj muslimanskih vjernika od 62.977, postotak vjernika se još više povećava i bliži brojci od 90% vjernika!

Pa o čemu ateisti i agnostici uopće pričaju?!

- 17:06 - Reci nešto lijepo (42) - Isprintaj - #


srijeda, 19.10.2016.

Iznevjerio si već

Nisi još ni počeo raditi, a već si iznevjerio moj glas!!!

Da sam znala da će biti tako, ne bih glasovala, ne bih ni izašla na izbore!

Danas sam trebala slaviti, ali mi je toliko gadljivo da bih radije išla povraćati!

Ma fuj!!!

Sad ćemo slušati laži na prisegi!


- 20:42 - Reci nešto lijepo (51) - Isprintaj - #


nedjelja, 16.10.2016.

HDZ-ov ministar kulture

Ministar kulture ne bi smio biti onaj protiv kojeg su hrvatski branitelji i točka!!!

Nađite nekog drugog, pa ima dovoljno cijenjenih kulturnih radnika, a koji su istovremeno i članovi HDZ-a, koje bi se moglo staviti na to prevažno mjesto.

Nije vam dosta što mičete Hasanbegovića, kojeg narod voli i cijeni i zbog kojeg je HDZ dobio dosta glasova na izborima, već izazivate i hrvatske branitelje! Na idućim izborima nećete dobiti glas, a kakva je situacija s Mostom, pitanje je hoće li i idući izbori biti redovni, ili opet izvanredni. Vrijeme leti, još niste ni zasjeli na vlast, a već se zamjerate hrvatskom narodu!

Pa kad će jednom neka hrvatska vlast početi osluškivati bilo hrvatskog naroda???

- 09:48 - Reci nešto lijepo (89) - Isprintaj - #


petak, 14.10.2016.

Izmanipulirani studenti filozofskog

Studentićima, koji su digli politički potkovanu bunu na filozofskom faksu, nitko nije objasnio da će ostati zauvijek obilježeni na tržištu rada.
Kome još u firmi trebaju bundžije?

U vrijeme kad nismo bili izmanipulirani, išli smo na faks, poznavali svoje profesore i tete u evidenciji studija. Nikoga nije zanimalo ni tko je dekan, ni tko prodekan, a za rektora nikad nismo čuli, niti nam je trebao. No zamisli, bundžije sve to znaju. Kako bi znali, ako im netko to "znanje" nije ulio u pobunjenu glavu!

U svakom slučaju, profesori koji pale vatricu studentima, imaju zagarantirana svoja radna mjesta. Studentići tek trebaju izaći na tržište rada. A tamo će ih dočekati poslodavci, koji će im pretresati svaku izgovorenu riječ. Živimo u okrutno vrijeme kapitalizma, a kapitalisti nemaju milosti prema studentskim monadama.

Par godina studija prebrzo prođe, a da bi neke stvari isparile u bespućima prošlosti. I zanimljivo, nigdje neće biti tih istih profesora, koji im sada sufliraju pobune, da im stanu u zaštitu.

- 17:23 - Reci nešto lijepo (30) - Isprintaj - #


utorak, 11.10.2016.

Igra skrivača

Ova hladna kiša podsjetila me na jednu dogodovštinu od prije par mjeseci.

Zimsko doba.. kišna noć, hladnoća se uvukla pod kožu. Ostala sam bez nekih namirnica i odlučila otići u veliki trgovački centar, udaljen par autobusnih stanica. Dotrčim na stanicu, a autobus upravo otišao, drugi polazi tek za pola sata. Ne da mi se čekati na hladnoći, a ni vratiti kući neobavljena posla, pa odlučim otići u drugi takav centar na rubu grada. Bus upravo stiže u stanicu, uletim, nakon par stanica izađem i kisnem iščekujući drugi. Dođe taj bus potpuno prazan.Odvezem se par stanica, do tog drugog centra. Okolina sablasno prazna, nigdje žive duše. Uđem onako pokisla i smrznuta, neodlučna kamo ću krenuti, jer ne poznajem raspored trgovine.

Image and video hosting by TinyPicIlustracija

Odmah na početku snimim lika egzotičnog izgleda, korpulentnog, dulje tamne kose, izbrazdana lica, sve u svemu ne ulijeva povjerenje smokin. Odem ja svojim putem, odlučna najprije kupiti ono po što sam došla, a onda, kao i svako normalno žensko, vratiti se u početnu poziciju i detaljnije razgledati, da mi ne bi promaklo štogod zanimljivo, kad sam si već dala toliko truda doći tako daleko pjeva

Uglavnom, ja malo tamo, malo ovamo, pa skužim da je i on tu negdje. Postalo mi je sve to čudno, a onda pomislim, došao je isto kad i ja, pa i on detaljnije razgleda, valjda je normalno da ga susrećem. Ipak, odlučim se izgubiti u kontra smjeru, velik prostor, pa imaš gdje. Kad evo njega.

A tada je započela igra skrivača.

Od straha više nisam gledala što trebam kupiti, već kako se skriti, a on me očigledno traži, više tome nema dvojbe. I nije mu jasno kako me nema tamo gdje bih, po njegovu, trebala biti.

Šmugnem iza police sa sokom, pa izvirim i zbrišem među frižidere... malo-malo pa ga vidim kako traži pogledom, a on mene ne vidi..

Ali lukav tip, zna da moram na blagajnu, pa se smjestio između dvije police prije blagajne. Što ću, u nadi da me nije vidio, ubacim se u jedan od dugačkih redova. Ispred mene njih puno, iza mene, kao za baksuz, nikoga. Stane konačno neka žena s dva-tri artikla, kadli evo njega iza nje, iako je radilo još nekoliko blagajni, koje su mu bile bliže. Onda on vjerojatno procijeni da ću mu pobjeći, da bi trebao biti ispred mene, pa se prebaci u susjedni red, koji je bio nešto kraći.

Uglavnom, molim se ja nebesima cry da budem gotova prije njega pa da imam vremena ispariti.. i bi to gotovo istovremeno.. Bacim pogled preko ramena, njegova kolica prazna.. Odjurim. Neka žena, s prepunim kolicima, čeka lift, uletim za njom u lift ne okrećući se i moleći se da se lift zatvori. I bi tako. Spustim se u polupraznu garažu i trk van na obližnji izlaz.

E sad, čovjek je vjerojatno završio u garaži i tražio me među autima. Pa kome bi još palo na pamet da neko žensko dolazi u šoping centar na kraju grada bez auta.lud

Image and video hosting by TinyPicIlustracija

Za to vrijeme ja dotrčim na autobusnu stanicu na pustopoljini, skrijem se iza stupa promjera 5 cm i pravim se da me nema eek Mrak, kiša, nigdje nikog. I molim se da dođe bus. I evo busa thumbup. Prazan. I uvalim se u bus i spustim ispod prozora.. dobro da nisam sjela na pod. I navučem kapuljaču na glavu rolleyes I molim se da bus krene... I bus krene yes

Hahah vozač je sigurno bio sav u čudu što mi je lud Luda žena nut

Otkad sam na šetalištu upoznala psihopatu, o kojem sam svojevremeno napisala post, užasava me bilo kakav vid upoznavanja nekog prolaznika ili nepoznate osobe. Umjesto lavice, postala sam jež koji širi bodlje čim mu se netko primakne, ili poput puža, koji se na samu mogućnost kontakta povuče u kućicu.

Do mene se može doći samo na pouzdanu preporuku cerek Prije nego što bih s nekim izašla, ja bih morala znati sve o njemu, od toga kad je rođen do toga tko mu je sve u obitelji, što jedenjami i kakve su mu navike mouthwash Inače ništa od izlaska.

Kako ste se vi upoznali? Bojite li se ovakvih susreta? Biste li čovjeku iz priče pristupili i rekli: Što hoćeš? Zašto me pratiš? Ili biste pobjegli kao ja?


(A on.. još i danas mi ne izlazi iz glave.)



"Abandoner"

The other half is somewhere else
A play in the dark
Whines like dogs

I am restless, I am lost
Time freezes up
Flawless eyes

The rope you used to tie yourself
Dreams enter planes
Scatter remains

I reach for you, belying your touch
Snow starts to glide
I confide

Lyrics: Steven Wilson




- 22:55 - Reci nešto lijepo (21) - Isprintaj - #


subota, 08.10.2016.

ti

hvala ti što si uvijek tu, kada me uhvati besmisao
kada sunčani dan izgubi boje i postane maglen i siv
kada, uza svu buku, tišina postane zaglušujuća

a ti tišinu svaki put razbiješ s notama nježnim

ti...

u tisuću komadića tišinu razbiješ
iz tisuću komadića moje srce sastaviš




Image and video hosting by TinyPicFoto: Lq

Days In The Trees

The rain fell soft
On the green and distant fields.
I saw you run
To the shelter of the trees.

I stood alone
With weeds and broken bricks -
My pale fingers curled
Round blades of autumn grass.

I heard your feet crack earth and branch
But you were covered by the leaves.
I shouted out and called your name
But you were hiding in the trees.

Days in the trees.

You rubbed the sleep from my tired eyes
And let the real taste of god
Change the colour of my thoughts.

I was draining the heaven
From the warmth of your breasts;
Lighting fire on the stone.

I tore at the seams
Of my smooth and laundered clothes
And ran to the trees
Racing naked against the day.

Days in the trees.

The ascent to your heaven,
Spending days in the trees.

(i can't stand him laughing at us)

Izvor: No-man, Steven Wilson


- 22:16 - Reci nešto lijepo (18) - Isprintaj - #


četvrtak, 06.10.2016.

Magle

Čudo

Uvjeren da ljubav i čuda ne postoje,
gledao sam ju...

pa do tada potpuno
siguran da sivo tek postoji,
vidjeh da spektrom se pretače,
pod jakim Suncem.

Spektakularno, autentično... samosvojno.

(Gledam u sebe, dugo me nema pa nije išlo baš glatko,
nerado boravim i nemam što vidjet
pa uglavnom ostajem kratko...
al'... ajd' ovaj puta potražim duže,
kad' dođoh unutra već)

pa sjetih se, tako, da ne čuh odavno
ni kajdu ni nekakvu riječ...
i muk dubok sad' živim.

Tišinu potpisah.

Tad' spoznam ...
pjeva - prepoznam.
Odom vilinskom nestaje
muka crnoga vrisak.

Oduvijek znam
da prerano sreći dodir ustegnuh.
Drugi nek' tiču se njime.
U prošlom životu tek sjetim se ustih,
što rame joj njima dodirnem ...

a onda... odjednom,
tako to u snu i biva...
znajuć' da ljubavi i čuda nema,
gledam ju, zaljubljen,
dok do mene sniva).
Sve čudeći se...


Izvor:
http://magledolaze.blog.hr
Post je objavljen 27.10.2014. u 21:59 sati.


Svima ćeš nedostajati, veliki pjesniče i književniče naših dana!

R.I.P.


- 17:55 - Reci nešto lijepo (24) - Isprintaj - #


nedjelja, 02.10.2016.

Križić

Svima ponekad dođe žuta minuta. Svi nosimo neke svoje križeve, netko lakši, netko teži. Kafkin Preobražaj govori o ljudima koji na kraju i umru pod svojim križevima. Nositi križ znači biti dovoljno snažan za nositi križ. Pasti pod križem znači trenutak kada je potrebno zatražiti pomoć kad je teško. Pa nastaviti nositi. Do kraja.

Međutim, ni nositi svoj križ, niti pasti pod svojim križem nije toliko teško kao stajati sa strane nemoćno i ne moći pomoći svom voljenom djetetu nositi taj križ. Marija je sa strane tužno plakala. Njoj je bilo najteže. Majke su tada tu da pružaju utjehu, da pomognu koliko mogu. Majke nisu tu da otežavaju svom djetetu nositi križ. One nisu tu zato da dodaju još koju ciglu na taj križ. One, iako kroz suze, pomažu!

Image and video hosting by TinyPic

Zato ja ni ne mogu razumjeti one majke, koje misle isključivo na sebe i kako sebi olakšati svoj križić, a ne misle na svoje dijete i njegov križ.. Ne misle, ako podlegnu sebi i odreknu se križa, kakav će doživotni pečat staviti na svoje dijete: dijete majke samoubojice!

Zato ja ni ne mogu razumjeti one očeve, koji misle isključivo na sebe i svoj ponos, svoju muškost, pa tuku i ubijaju svoje žene, majke svoje djece, ne misleći pri tom na budućnost svoje djece i kakav će doživotni pečat na njih staviti: dijete jednog majkoubojice.

Bilo bi dobro Kad bi ljudi malo više mislili na svoju djecu, a malo manje na sebe!!!

Isus i Marija pokazali su put kojim treba ići!




M I

Stare at the light
Eclipse the sun
Am I, am I the chosen one?
I feel naught but emptiness
Are you the father?
Am I your son?
Stare at the light
Praises I sang
Are they undone?
My eyes are blind
Shades of an eclipsed sun
Stare at the sun
I walk the surface of the sun
Stare at the light
Do not forsake
The orphaned one
Am I your son?

Lyrics: Orphaned land & Steven Wilson



- 10:29 - Reci nešto lijepo (40) - Isprintaj - #


Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se