srijeda, 28.09.2016.

Grabež za funkcije

Kao i prije nekoliko mjeseci, svjedoci smo Mostove grabeži za funkcije.. što više funkcija... najviše funkcija... najviših funkcija... Ugledavši se na njih, manjinci također u sveopćoj grabeži nastoje prigrabiti što više funkcija.. najviše funkcija.. najviših funkcija..

Nikoga od njih nije briga za dobrobit ove države, koja upravo zahvaljujući bezočnoj Mostovoj grabeži, ne funkcionira već skoro godinu dana, a nije izgledno ni da će profunkcionirati u idućih nekoliko mjeseci.

Prošlo je već previše vremena od prošlih ponovljenih izbora i moglo se ispregovarati sve što se htjelo, da se htjelo. Petrov danas na televiziji kaže da će ono što je trebao učiniti do danas, učiniti za tjedan-dva. Ako nešto nije učinio do danas, neće ni za tjedan-dva. Jer što su tjedan-dva dana za čovjeka, koji ovaj bijedni hrvatski narod zavlači već punih godinu dana!!! Kaže čovjek, onako cool, da se i sabor može posložiti do sredine listopada. Čovjek očigledno pojma nema o situaciji u kojoj se ova država nalazi. Listopad je mjesec u kojem se radi na državnom proračunu, kad se stara godina pomalo privodi kraju i prave planovi za iduću. Ništa od toga neće se stići učiniti na vrijeme bude li se čekalo Petrova da podijeli fotelje za svoje debeloguzane!

Most je mnogim ljudima postao sinonim za državnog neprijatelja broj 2, jer u vrijeme velikog siromaštva i propadanja ne da državi da krene naprijed! Žalosno je za što su hrvatski branitelji ginuli! Više nam ne treba vanjski neprijatelj, unutarnji je dobio svoje ime!

Hrvatska je opet na početku, kao prije ponovljenih izbora. Ništa se nije promijenilo. Dok druge države idu naprijed, koriste fondove EU, rade nešto, kod nas ništa novog. Sve propada, rasulo i kaos vladaju. Mafija je preuzela ulicu, što je sasvim normalno u situaciji općeg bezvlašća. Kolinda je obećala presjeći ovu agoniju, ali ništa. Umjesto da je danas riješila stvar, produžila je ovu pat poziciju države, kojoj je na čelu.

Kad se sredinom listopada sastane hrvatski Sabor, trebao bi donijeti jedan jedini zakon: Zakon o raspisivanju javnog natječaja za sastav hrvatske vlade, sa zabranom primanja u radni odnos svih iznad 30 godina i uvjetom da nitko od primljenih ne smije biti član ni jedne političke stranke!



- 17:32 - Reci nešto lijepo (51) - Isprintaj - #


četvrtak, 22.09.2016.

Crna kraljica

U našoj Domovini nekada (a možda još i danas) živjele su dvije Crne kraljice. Jedna je obitavala na Medvednici i stolovala u predivnom kamenom zdanju Medvedgradu. Za nju kažu da je bila prekrasna, ali silno zla.

Ilustracija

O njoj je na blogu odavno već pisao legendarni pisac i naš dragi bloger Bocaccio u jednoj od svojih Agramerskih priča, zvanoj Čarobni pehar.

Zato ću se ja ovom prilikom spomenuti one druge, dobre Crne kraljice.

Ilustracija

U davno doba u krševitom ličkom kraju, između inače zelene, ličke gore Kapele i Plješivice nastupila je velika suša. I narod i stoka bili su žedni, a bilje i zelenilo pomalo su nestajali pa je uskoro nastupila velika glad. Narod se danima molio za pomoć, koja niotkud nije stizala. No jednog dana za taj jad i nevolju saznala je vilinska Crna kraljica, koja je obitavala na visovima naše najljepše planine Velebita. Spustila se s velebitskih visova na presahli gorski izvor i zaplakala vrelim suzama.

Ilustracija

Iz jednog njenog oka potekla je Bijela rijeka, a iz drugog Crna rijeka suza. Rijeke su sveudilj preskačući krševite vrleti, uskoro stvorile predivna Plitvička jezera. Narod je bio presretan, te je u sjećanje na svoju molitvu i prošnju jedno jezero nazvao Prošćansko.

Crna kraljica i dan danas posjećuje svoje dvore u dubinama plitvičkog jezera Galovac, a u to vrijeme upaljena svjetla njenih dvora osvjetljavaju površinu Plitvičkih jezera najljepšim smaragdno-bisernim sjajem.





Crna kraljica bila je u svojim podvodnim dvorima i u vrijeme kad sam ja posjetila Plitvička jezera. Evo dokaza:


















Think a witch lives inside the woods
I heard her singing and she plays real good
Crawling into my hiding place
A hint of perfume and a touch of lace
….
It seems to me that I always wait
A hundred years in this hiding place
Please find me now and release the spell
An age of reason and a tale to tell

STEVEN WILSON "Home In Negative"





- 22:35 - Reci nešto lijepo (30) - Isprintaj - #


srijeda, 21.09.2016.

Kraj svijeta

Taman kad pomislim da ne može ljepše od ljepšeg, otkrijem još jedan njegov biser. Kakva duša mora biti u njemu, koja ga nadahnjuje da stvara ovakvu glazbu?! Svijet prije i poslije njega više nije isti. Mozart naših dana! Čovjek koji je prepoznat u cijelom svijetu, tako nam je blizu, a tako daleko! Nadam se da će jednog dana zapjevati i u Hrvatskoj.



End Of The World

Don't you forget what I've told you
So many years:
We are hopeless slaves to our fears,
We're an accident called human beings,
Don't be angry for loving, baby
Or say it's unreal.
So many lies turn to songs,
Like roses who hide in their thorns.

It's the end of the world,
The end of the world.
It's a prison for dreams and for hopes,
Yet still we believe there is God.
It's the end of the world,
The end of the world.
We're dead though pretend we're alive.
Full of ignorance, fools in disguise.

In your room doing nothing but staring,
At flickering screens
Streets are empty,
But still you can hear
Joy of children turning to tears.
Disease hides around every corner,
Quietly still.
Wait for the moment to heal
Wait for God, want his touch, want to feel.

It's the end of the world,
The end of the world.
It's a prison for dreams and for hopes,
Yet still we believe there is God.
It's the end of the world,
The end of the world.
We're dead though pretend we're alive.
Full of ignorance, fools in disguise.

Take this pill it will make you feel dizzy,
And then give you wings.
Soon boy you're falling to sleep
Without nightmares, without any fears.
If you wake up in hell or in heaven
Tell the angels we're here,
Waiting below for a dream,
Here in the garden of sin.

It's the end of the world,
The end of the world.
It's a prison for dreams and for hopes,
Yet still we believe there is God.
It's the end of the world,
The end of the world.
We're dead though pretend we're alive.
Full of ignorance, fools in disguise.

Blackfield - End Of The World


Grupa Blackfield:
Steven Wilson
Aviv Geffen
Daniel Salomon
Seffy Efrati
Tomer Z
Eran Mitelman


- 20:56 - Reci nešto lijepo (15) - Isprintaj - #


ponedjeljak, 12.09.2016.

Slika govori više od riječi



Najprije smo izabrali predivnu i pametnu Predsjednicu cerek

Foto:

a sada i šarmantnog i pametnog Premijera hrvatska

Foto:


I samo mali komentar ogorčenim SDP-ovcima!

Ovo što vam se dogodilo, točno je ono što ste zaslužili. Rugali ste se hrvatskom narodu, insinuirajući kako su građani ruralnih sredina zaostali i primitivni, pa da samo ruralne sredine glasuju za HDZ, a da su građani urbanih sredina napredni pa glasuju za SDP. Takvo potcjenjivanje uma hrvatskog biračkog tijela dovelo vas je do ovih rezultata. S veseljem smo sinoć slušali Milanku Opačić, kad je skrušeno pred TV kamerama priznala da su za HDZ glasovali građani urbanih sredina, a da ona čeka prebrojavanje glasova ruralnih sredina!!!

Izrugivanje građanima Lijepe naše iz ruralnih sredina i bahato ponašanje dovelo vas je do ovog debakla! Sami ste krivi i taj poraz trebate sami sebi priznati! No ni to niste sposobni, jer onaj vaš ministar gleda u kameru i kaže: mi nismo krivi! A tko je onda kriv?!

I ne likujem. Čeka nas sve skupa težak rad na obnovi Lijepe naše. Kad pregrmite tugu i žal, valjda ćete postati konstruktivna oporba bar za idućih 100 godina.



Svim vjernicima muslimanske vjeroispovijesti želim sretan Kurban Bajram!



Ja bih alve i urmašicanjami

- 20:01 - Reci nešto lijepo (47) - Isprintaj - #


utorak, 06.09.2016.

Sramotni napadi na sve strane

1.Ilustracija:

Što o liječnicima kaže Biblija?

SIRAH: 38 - Časti liječnika čašću koja mu pripada zbog njegove službe, jer je i njega Gospod stvorio. Liječenje od Svevišnjeg dolazi, kao što se dar od kralja dobiva. Znanje uzdiže glavu liječniku i moćnici ga poštuju. Gospod od zemlje pravi lijekove i razborit ih čovjek ne odbacuje. Nije li po drvetu voda postala slatka, pokazujući tako svoju moć? Ljudima je dao znanost da uzmognu slaviti snagu djela njegovih. Njima se liječi i i bol ublažuje, od njih ljekarnik lijekove priprema. Tako nema kraja djelima njegovim i po njemu se blagostanje širi svijetom.Sine moj, u bolesti ne budi potišten, već se Bogu moli jer on zdravlje daje. Bježi od nepravde i ne budi pristran, i od svih grijeha očisti srce. Prinesi žrtvu blagomirisnu i spomen žrtvu i pretio dar prema imanju svojem. Ali i liječniku mjesta daj, i njega je Gospod stvorio: Nek nije daleko od tebe, jer i on je potreban. Katkad je spas u ruci njihovoj, jer se i oni Bogu utječu da im poda milost izlječenja i lijek za spas života. Tko griješi pred Stvoriteljem svojim nek padne u ruke liječničke.


A što su napravili u osječkoj bolnici liječnicima? Najveće moguće PONIŽENJE za jednog liječnika: alkotestiranje!

Zbog dvojice-trojice ljudi, alkotestirali su ni manje ni više već 40 liječnika!

Mogu zamisliti kakvo je to poniženje bilo!!!

Zašto tako nisu alkotestirali saborske zastupnike?

Ako su već i proveli alkotestiranje, zašto su to stavili pod nos novinarima? Gdje je tu liječnička etika? Ako netko od liječnika i jeste alkoholičar, a alkoholizam je bolest, ne treba li njega onda liječiti i držati njegovu tajnu za prljavim i pokvarenim zubima!!! Sukladno liječničkoj etici! Ili ta etika za jedne vrijedi, a za druge ne?

Ovo što se dogodilo u osječkoj bolnici je upravo sramotno! Fuuujjjjj

Ako im već niste dignuli plaće, pa bježe u inozemstvo, zašto ponižavate ovu sirotinju koja je ostala u Hrvatskoj? Sram vas bilo!

2.

Foto:

Druga sramota koja se dogodila danas, bezočni je izljev bijesa TV-voditeljice Mirjane Hrge na zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića! Ovakvu voditeljsku sramotu nisam vidjela na televiziji još iz vremena kad je HTV-om vladao Zoran Šprajc. Međutim, otkad je Šprajc otišao na privatnu televiziju, malo je smirio vampirske hormone i upristojio se. Zato je inače uvijek mirna i staložena Mirjana Hrga povampirila.

Da to nisam gledala, ne bih vjerovala!

Bandić je pokušavao reći ono što je htio i na što je imao pravo (jer je uostalom za dolazak u studio utrošio svoje dragocjeno vrijeme), ali ga je voditeljica toliko prekidala i ometala, da je bilo potpuno jasno da ne želi da čovjek išta kaže. Jednog trena Bandić je zastao i pomislila sam da će mu pozliti, koliko ga je žena napadala. Utoliko je to bilo strašnije što Hrga, kao novinarka, jako dobro zna da je zagrebački gradonačelnik preživio tešku bolest. Međutim, to joj nije smetalo da ga bijesno provocira. To je bilo toliko neljudski, da me je bilo sram gledati njen napad na čovjeka, koji radi 7 x 24 - satno radno vrijeme! Da je bila pristojna, pustila bi ga da kaže ono što je mislio.

Između ostalog što svakodnevno radi, zagrebački gradonačelnik Milan Bandić ovih dana je omogućio građanima otplatu dugova na rate i objavio taj oglas u novinama, kako bi ih obavijestio o njihovim pravima, jer mnogi mali ljudi su neuki i ne čitaju Narodne novine ili Službeni list. Hrga je izvukla taj oglas i napala Bandića zato što je on na godišnjem odmoru i da tobože koristi posao gradonačelnika za svoju promociju! Pa kakve to veze ima s dugovima građana, kojima je on olakšao plaćanje? Što je trebalo čekati?! Pa mi građani i želimo kojekakve olakšice na račun političara u predizborno vrijeme, jer malo toga dobrog kapne kada nema izbora?! Tko nam je od ostalih vlastodržaca išta olakšao, a Bandić je to učinio, bilo to pravo jednoj Hrgi ili ne. Što Hrga s debelom tv-plaćom zna o tome koliko malom čovjeku znači mjesec dana od plaće do plaće. Hrga misli da mi imamo vremena za čekanje i novaca za plaćanje troškova ovrha? Ma fuj!!! Dal fuj!!!

P.s. Drugi političari svoje godišnje odmore provode za 7 kn dnevno na Brijunima, u vilama na Kostabeli i slično, a Bandić jedini svoj godišnji odmor provodi među građanima, otvarajući dječje vrtiće, obnovljene ceste, prima sportaše, posjećuje starce po domovima, da ne velim da otvara i rimske fontane, koje život znače pticama i ostalim životinjicama, pa i ljudima. Bandića nitko neće zateći na plaži na Kostabeli, ili u gledanju golotinje na Brijunima!!!

Nakon svega, BAŠ ĆU GLASOVATI ZA BANDIĆA!!!! Odlučila sam!



- 19:19 - Reci nešto lijepo (20) - Isprintaj - #


nedjelja, 04.09.2016.

Predizborna kampanja

Gledam upravo Kukurikavce na tv-u, obećavaju pad pdv-a na turizam, izgradnju pelješkog mosta i tristo drugih čuda.

Ali glupi novinari ne pitaju ih zašto za svog prošlog mandata nisu smanjili PDV na turizam, zašto nisu izgradili pelješki most i tih istih tristo čuda, koja sada obećavaju?

Mostaši idu okolo i reklamiraju cigare na htv-u iako se zna da je to zakonom zabranjeno! Njihov vožd još uvijek nije naučio pogledati ljudima u oči, već im maže i laže ispod oka i dalje postavljajući ultimatume "čistih" ruku, iste onakve kakvi su doveli do sadašnjeg bezvlašća. Koliko on još izvanrednih izbora misli pokrenuti?!

Plenković misli da će birače pridobiti obećanjima da će zdravstvo staviti u granice mogućeg, a zaboravlja da bolesnog čovjeka nije briga za moguće, već za nemoguće! Tko se ne misli zadužiti da bi izliječio bolesne, ali se zadužuje za gradnju cesta i mostova, taj netko ne može računati na glasove nacije koja je ili sama bolesna, ili ima bolesnika u familiji.

Onaj mali iz Živog zida landra po Hrvatskoj i ljudima ispire mozak svojim poštenjem, a pri samom vrhu stranke u Rijeci mu visi žena što je izvarala i opelješila pola Rijeke. Jadni ljudi što imaju pravomoćna sudska rješenja, ne mogu je ovršiti, jer je lukavo svu imovinu razbucala tko zna kuda: Ta ista babetina ne libi se prozivati policiju i DORH što ne rješavaju njen trenutni problem. A da u Hrvatskoj ima pravne države odavno bi bila u zatvoru.

Petirka i njen HSS se bacili u zagrljaj crvenim kmerima.

Kako zasad stvari stoje, nema čovjek za koga glasati!



- 17:23 - Reci nešto lijepo (61) - Isprintaj - #


četvrtak, 01.09.2016.

Konačno moreeeee

Ove godine kasnim s godišnjim odmorom, jer sam najbolji termin prepustila kolegicama s malom djecom, a meni ionako nije do mora, jer sam ga se nauživala dok sam stanovala u Rijeci.

No ovo što proživljavam teško bi se moglo nazvati odmorom lud Obiteljske obveze me stisnule i svake večeri padam u krevet od umora eek Prošlo ljeto sam godišnji odmor iz određenih razloga provela u Zagrebu, uglavnom s vama ovdje na blogu ... nisam se mogla odlijepiti od ekrana bang, pa zato more nisam vidjela sve do listopada. Zato sam ove godine obilato nadoknadila cerekhrvatska. Iskupala sam se i naplivala u predivnom i čistom moru. Međutim, kako je kraj kolovoza, bura je već prohladila more, tako da ulazak u vodu i nije bio najugodniji, ali zato je kasnije bilo predivno. No zbog ohlađenog mora, više na moru nije bilo previše gužve, tako da je zapravo bilo bolje nego što sam očekivala. Uobičajeno tamo vlada prevelika gužva, a sada sam to izbjegla.

Ono što me posebno oduševilo su mirisi. Dok sam stanovala na moru, nisam ih toliko osjetila... gotovo uopće ne ... pa sam se uvijek čudila o čemu ljudi govore. Valjda je to zato što sam živjela u industrijskom gradu, pa sam se navikla na sve te izmiješane mirise. Međutim, kad sam ove godine iz Zagreba stigla na to isto more, osjetila sam sve predivne mirise, kojima se turisti raduju.. miris riječke luke, mirise primorskog bilja, miris soli u zraku posvuda.... predivno iskustvo!

A kako i ne bi mirisalo, kad i iz ovih fotki miriše. Fotkice i nisu nešto dobro ispale, jer mi se pokvario fotić, ali neka ipak ostanu zabilježene, jer već dugo nisam bila na pravom odmoru.

Bršljan na putu do mora...


Rascvjetale grane primorskog bilja...


Primorsko zimzeleno... cijeli drvored...


Tamo rascvjetana grana, ovdje rascvjetani kamen...


A sada more... deep blue..


Pa još mirisnog primorskog kamena...


I šljunčanih oblutaka...


... koje more miluje, glača i čini nježnima i podatnima...


More plavo, čisto, hladno... i samo moje....






A ovdje kamen upržio...




I tako natrag kući, kroz cvjetne livade...


I hladovinu drveća obavijenog bršljanom...


Do novog susreta s morem o vikendima.... rujan... listopad...



"Perfect Life"

When I was 13 I had a sister for 6 months.
She arrived one February morning, pale and shellshocked,
from past lives I could not imagine.
She was 3 years older than me,
but in no time we became friends.
We’d listen to her mix tapes;
Dead Can Dance, Felt, This Mortal Coil…
She introduced me to her favourite books,
gave me clothes, and my first cigarette.
Sometimes we would head down to Blackbirds moor
to watch the barges on Grand Union in the twilight.
She said “The water has no memory.”
For a few months everything about our lives was perfect.
It was only us, we were inseparable.
But gradually, she passed into another distant part of my memory,
until I could no longer remember her face, her voice, even her name.

We have got
We have got the perfect life...

Lyrics: Steven Wilson, H.C.E.




- 20:40 - Reci nešto lijepo (14) - Isprintaj - #


<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se