subota, 29.08.2015.

Žena uzorita

Svi znamo tko je bila Majka Tereza, no malo ljudi zna tko je bila Irena Sendler.

Irena Sendler, Poljakinja i Katolkinja, rođena je 1910. godine u liječničkoj obitelji. Po zanimanju je bila socijalna radnica.


Foto:

Za vrijeme drugog svjetskog rata osnovala je udrugu Žegoti, koja se bavila spašavanjem židovske djece od Holokausta. Irena je spasila otprilike 2500 djece od sigurne smrti. Većini njih roditelji su zauvijek nestali u logorima smrti.

Obzirom da je kao socijalna radnica, koja se borila protiv tifusa, imala pristup u logore smrti, odlučila je kriomice izvlačiti djecu van. Najteži trenuci, kojima je svjedočila, bili su odvajanje djece od majki. No jedina alternativa toj djeci bila je smrt. Djecu je krijumčarila u vrećama ili kutijama. Priča se da je u kamionetu vozila psa, izdresiranog da laje po naredbi, pa kad bi prolazila straže, pas bi bjesomučno lajao, pa stražari nisu imali živaca pretraživati njezin kamionet.

Dječicu je skrivala u katoličkim obiteljima i samostanima. Njena organizacija krivotvorila je dokumente, dajući djeci nova imena. No Irena se i o tome pobrinula, zapisivala je na papiriće stara i nova imena djece, nadajući se da će nakon rata spojiti dječicu s njihovim roditeljima ili obiteljima. Papiriće je stavljala u staklenke i zakopavala ih u zemlju. Na taj način, kasnije je stvarno spajala djecu s obiteljima, no mnogi od njih više nisu imali roditelje, neki su ostali kod udomitelja, a za oko 500 djece se ne zna što je kasnije bilo s njima.

Jednog trenutka nacisti su otkrili djelatnost Irene Sendler, pa su je isprebijali, polomivši joj ruke i noge, te je osudili na smrt. No njena udruga Žegoti, potplatila je Irenine čuvare, koji su je vozili na stratište, pa su je oni izbacili u šumu, tako da je preživjela i dočekala duboku starost.
Irena Sendler preminula je 2008. godine, u 98. godini života.


Foto: Mariusz Kubik

Bila je nominirana za Nobelovu nagradu za mir, a 1965. godine proglašena je Pravednicom među narodima.

O Ireni Sendler je 2009. godine snimljen film „Hrabro srce Irene Sendler“, u kojem je glumio i naš Goran Višnjić.



Žena je to koja je svojim životom zaslužila biti upisana u svijetlu povijest čovječanstva. Neka i vama bude nadahnuće i inspiracija u budućem životu. Uvijek se može naći načina kako pomoći onima, kojima je pomoć najpotrebnija, posebice ovih dana. Možda upravo u vama čuči neka nova Irena Sendler.





**********************************************************
You're antisocial but you make my day
I'll always stay with you come what may
How maladjusted and an introvert
I know you're there when I'm lost and hurt

It seems to me that I always wait
A hundred years in this hiding place
Please find me now and release the spell
An age of reason and a tale to tell



**********************************************************






- 14:36 - Reci nešto lijepo (43) - Isprintaj - #


nedjelja, 23.08.2015.

Nedjeljna inspiracija


Foto:

Vjerojatno je svatko, tko je imao prilike planinariti Medvednicom, dospio i do planinarskog doma "Kameni svati". Svojevremeno sam i ja, obilazeći brojne vrščiće Medvednice, bila u prilici s tog vrha pogledati prekrasno Zagorje. Ta scena bila je nezaboravna.

Foto: B. Bućanović

Legendu o kamenim svatima opisao je moj najdraži pisac August Šenoa, u svojoj zbirci "Povjestice" :

Kameni svatovi

Pod vrletnim Susjedgradom
Živio vam starac mlinar,
Broji vreće pšeničnice,
Broji mlinar bijeli dinar;
Srce mu se razveseli,
Smiješeći se starac veli:
"Vreće, kese, zemlju, mlin,
Sve će dobit dragi sin."

Pod vrletnim Susjedgradom
Živi s njime mlinarica,
S njime broji, s njim se znoji,
Baš je vrijedna gazdarica.
Kako bijelo ruho sklada,
Šapće kroz smijeh: "Snaho mlada!
Kada dođeš u naš mlin,
Bit ćeš gospa - goso sin!"

Ide vrijeme, majka radi,
Štedi, kupi, redi, gladi,
Niže, kupi, sve to više,
Čeka, čeka i uzdiše;
Perje čiha, kuću sprema,
Majka čeka, snahe nema.
A jedinče, majčin sinče,
Ocu starcu pripomoć,
Radi tiho u svom mlinu,
Pa se muči dan i noć,
Malo zbori - mnogo misli,
Valjda su ga jadi stisli.

Pa će jednom sinu majka
U pol plača, u po smijeha:
"Sinko, život nije bajka,
Kad se ljubi, nema grijeha;
Zakona je Božjeg krivac
Kad je mladić samoživac.
Gledaj, sinko, ja sam stara,
S posla otac već malakše;
Mlada gospa redi bolje,
Mlada leđa nose lakše,
Pa bi ćako rado gled'o
Od svog čeda milo čedo.
Lijep si, mlad si, imaš čime,
Svuda slovi naše ime;
Nema nigdje takvog mlina,
Nema nigdje takvog sina:
Sto srdaca željkuje te,
Sto djevica ščekuje te,
Dobre kuće, lica lijepa:
Pamet ti je, sinko, slijepa!
Što ti duša sama tuži
Gaseć silom srca plamen?
Što se srcem ne udruži?
Sinko, sinko, ti si kamen!
Sinko, sinko moj, ne veni!
Sinko dragi - daj se ženi!"
"Majko!" klikne sinak mili,
O vrat majci ruke krili
U pol plača, u pol smijeha:
"Nemoj dalje da me koriš,
Da od toga, majko, zboriš!
Kad se ljubi, nema grijeha!
Nisam, majko, nisam kamen,
Srce mi je cigli plamen:
A pri poslu revne ruke
Zatomljuju srca muke.
Ljubim, majko, kunem ti se,
Više neg' li zlatna zvijezda
Ljubi neba vedre vise,
Neg' li ptice svoja gnijezda;
Od sveg toga ljubim više,
Sva mi duša ljubav diše.
Čuj me! - tamo lice kreni,
Pa se, majko, ne rumeni.
Šutio sam dugo - dugo,
Sada zbori, moja tugo:
Bilo ljeto, mutna noć,
Meni bilo u grad poć.
Tiho: niti lišća šum
Muti svijeta sveg počinak,
A tvoj, majo, dragi sinak
Gazi mirno gorski drum.
Kad najednom - na okretu,
Gdje se grada malo niže
Mala crkva k Bogu diže,
Kanda vidim sliku svetu.
Stanem - mutne tarem oči,
Tu s oblaka mjesec skoči:
I divotni sjaj razlijeva
Do propela,
Gdje je bijela,
Lijepa, mlada klekla djeva.
Ja ni daha! - pa se zgurim,
Kao zmija kroz grm zurim.
Šutim. Slušam: ona plače,
Zdvojno drvo spasa grli
Vapeć: "Bože neumrli!
Umire mi slijepi ćako;
Nisam silna ni bogata,
Ovaj mali krst od zlata,
Dobro mi je moje svako:
Oj, primi ga, Bože, primi!
Duše s oca mog ne snimi!"
Nijem k'o kamen tada stajah,
K'o da vidim kako s raja
Ruka Božja prestavila
Anđelića čudomila.
Smutila se moja pamet -
To je moga milka zamet.
Sve sam dosad pritajiv'o;
Al' sve noću, al' sve danju
Ovu sliku vidim živo:
Majko; ja ti ljubim - Janju!"
"Janju ljubiš, nesretniče?"
Gnjevna majka gnjevno viče:
"Janju ljubiš, prosjakinju,
Zabogarku, golotinju,
Bijednu curu slijepca Tome!
Ti jedinac doma stara,
Bogatoga sin mlinara?
Lijepo bome, dično bome!
Zato moje teške muke,
Da ih grabe lijene ruke,
Zato lijepa pogačica,
Da je lomi nitkovica?
'Ajd u bijednu k njoj koljebu!
O crnom se gosti hljebu,
Odrpanku slatko ljubi
Pa majčino srce gubi!
Vij joj vijenac ti od sirka,
Steri postelj od koprive,
Gusle slijepca nek su svirka,
Kukaj, krpaj da se žive!
Idi svijetom, pjevaj, gudi
Da ti darak dijele ljudi;
Al' se mlinu ugibaj,
Jerbo, jadni sine, znaj:
Ubila me strijela mahom
Ak' mi Janja bude snahom!"
Al' iz mlina čuo sve to
Stari mlinar. Njega eto!
"Veži jezik! Ni da pisneš!
Gledaj, ženo, da otisneš!
Vidiš! Kakva oholija!
Siromah sam bio i ja;
Stanovasmo pod koljebom;
Hranismo se crnim hljebom;
Dobri Bog je dao svašta,
Uz bogatstvo siromaštva:
Časno radi, skromno jedi,
Pa ti pos'o zlata vrijedi;
Ženo, tebe bocka đavo!
To je, sinko, volja moja:
Janju ljubiš - pa je pravo,
Janja bit će žena tvoja."
"Majko, majko, nemoj tako,
Crne kletve sije pak'o;
Da su tebi moje oči,
Da ti srce tako skoči,
Da ti uho glas joj sluša,
Ne bude ti tvrda duša!
Zaklinjem se, majko, Bogu,
Pustit Janje ja ne mogu!"
Stara šuti, gnjev svoj guta;
Stara šuti, ode ljuta.

Oj, veselja! Šta je? Šta je?
Po svem selu eto graje,
Stare babe lakte boče,
Razvaljuju čudom usta.
Iz kućica ljudi skoče:
"Ele, čuda, čuda pusta!
Svati idu!" "Čiji, kuma?"
"Mlinarova mlada sina;
Janju ženi! Roba fina!"
"Je l' taj dečko siš'o s uma?
Gavan vodi curče boso!
To vam nije čisti pos'o.
Ak' je lijepa, ak' je vita,
Nema Janja šupljeg boba,
Vrag u torbi ima oba,
Nije Janja bez kopita!"

Kuca zvonce na vrleti
Kao kreljut nebesnika
I na savez zove sveti
Dvoje mladih blaženika;
A po strmoj gorskoj stazi
K crkvi zvonka družba gazi.
Ne ide stara. Kod ognjišta
Ogarak u vatru tiska:
Šuteć sve od jada piska.
Jadna Janja ne zna ništa;
Da bi ona sve to znala,
Ne bi sad pod vijencem stala.
Stara svatom ručak redi,
Tako mlinar zapovjedi,
Stari mlinar ne zna šale -
Plam i gnjev joj lica pale,
Nadimlju se s bijesa prsi.
Zove zvonce u hram sveti,
Sad će svati doći k svrsi.
Na prag kući stara leti,
Gnjevnom rukom srce tisnu,
Gnjevnim grlom ljuto vrisnu:
"Ubila me strijela mahom
Ak' mi Janja bude snahom!
Kleta družbo, na toj stijeni
Kamenom se okameni!"
Zahujila olujina,
Razvali se nebesina,
Puče strijela
Usred sela:
Bijeli zidi lijepog mlina
Crna sad su razvalina.
Svati, otac, muž i žena
Tvrd su kamen do kamena,
Stara svijetom kud vrluda,
Kažu ljudi da je luda.

Projurilo mnogo ljeta
Preko bijelog Božjeg svijeta,
A zidine Susjedgrada
Prah, pepeo već su sada.
Jošte stoje kamen-svati,
Lako ćeš ih prepoznati,
Mladu, mladog, kuma vitog
I djevera kamenitog.
Pa kad usred burne noći
Munja crni oblak sjeca,
Usred noći o ponoći
Neki mukli glas zajeca -
Zvonce li je, što tu bije?
Nije, brate, zvonce, nije:
Uz rumeni neba plamen
Bijela žena plače, stenje,
Grli kamen, ljubi kamen,
Da sve dršće kruto stijenje;
Ruke joj se k nebu šire,
Burom zdvojni glas prodire
U pol plača, u pol smijeha.
"Kad se ljubi, nema grijeha."
Pitaj narod pri toj gori:
"Šta će ona rosna stijena?"
Pa ti narod odgovori:
"To su svati od kamena."

Izvor: August Šenoa, Povjestice, Školska knjga, Zagreb, 1966., str. 17-25


U svojoj kućnoj biblioteci godinama čuvam nekoliko knjiga Augusta Šenoe, od kojih mi je ipak najdraža ona iz najranijeg djetinjstva, tamo negdje iz četvrtog osnovne, "Branka". Vjerujem da ste je čitali. To je priča o siromašnoj učiteljici iz Zagreba, koja je dobila službu u maloj seoskoj školi u Jalševu. Naravno, priča ima povijesnu vrijednost, jer svjedoči o političkim zbivanjima iz onog vremena, ali mene je ipak taknula više s one druge, romantične strane. Zbog te Šenoine priče, uvijek mi je bila želja postati učiteljicom. No najbliže što sam postigla po tom pitanju bilo je biti vanjskim predavačem u jednoj školi za odrasle. Zato je Mela ostvarila ovaj san i to vrlo, vrlo uspješno, pa mi je drago zbog nje i zbog Šenoe. Mislim da je Šenoa, pišući Branku, zamišljao nekoga kao što je Mela fino



*******************************************************************

When I'm drowning
You drag me up to you
Rings in the water
My only residue
But you're just fiction
And I'm a twisted boy

S.W.



*******************************************************************


- 11:17 - Reci nešto lijepo (35) - Isprintaj - #


utorak, 18.08.2015.

Inventura

Moja kćer od malih nogu obožava životinje. Kako sam ja veći dio života provela kao teška čistunica, nije mi padalo na pamet nikakvo udomljavanje životinja, osim plišanih. Budući da je kćer, skupa s ostalom djecom iz naselja, brinula o dva vučjaka bez vlasnika, o čemu ja, naravno, nisam imala pojma, tako nije forsirala nabavku životinja, znajući da će naići na moj oštri otpor... Sve dok nije narasla i dok nije skupila hrabrosti pa postupila po svojoj volji. Nakon ovog događaja i ja sam se zaljubila u ta divna stvorenja.

Sin je otprilike dijelio moje mišljenje, dok se nije oženio u obitelj ljubitelja životinja pjeva A tada je i on morao pristati na kompromise.



Evo inventure svih tih naših slatkih "kompromisa" kroz godine:

5 pasa (2 kod bake, 1 kod dide, 1 doma, 1 udomljen u dobru familiju)
3 zlatne ribice
1 zmija
1 obitelj lastavica (više generacija)

u vječnim lovištima:

2 miša (jedan uginuo zbog bolesti, drugi zbog starosti)
1 kanarinac (ostalo perje na balkonu)
1 papiga (uginula od bolesti u starosti)
1 hrčak (proglašen nestalim)
1 muha (isto)
1 skakavac (nakon grickanja mesnatih lisnatica, dobio izgon)
nekoliko paukova

Trenutno sam u potrazi za jednim ježom, jer mi fali "nježno" rame za plakanje.



***************************************************************
I have not lived and loved enough
Things are left unsaid, undone
It was not to meant to be like this
Drifting off without a kiss
We built our love, we built our ark
Nothing ends before it starts
I cannot feel my arms and legs
I don't deserve this bitter end

***************************************************************


- 18:49 - Reci nešto lijepo (49) - Isprintaj - #


subota, 15.08.2015.

Jedina kraljica

Rubens: Uznesenje blažene djevice Marije 1611-1612. ulje 102.1 × 66.3 cm (40.2 × 26.1 in). London/Windsor, Royal Collection.





Predragi u Kristu,

danas proslavljamo veliki blagdan, blagdan Uznesenja blažene djevice Marije, blagdan Velike gospe!

Dragi Bog Vas blagoslovio i neka Vam Majka Marija, jedina kraljica Hrvata, bude zagovornica. Neka usliši svaku molitvu, koju ste joj danas skrušeno iznijeli. Neka primi svaku vašu zahvalnost, s kojom ste joj došli.

Danas vojska anđela slavi skupa s nama!






******************************************************************************
And I see impressions
and I see fingerprints footsteps
Tears in the rain
But nothing is more perfect than the smell of harmony

******************************************************************************


- 20:43 - Reci nešto lijepo (24) - Isprintaj - #


nedjelja, 09.08.2015.

Vrijeme leti tika - taka

Pri pogledu na neka tuđa, davna vremena



moje vrijeme čini se kao nestvaran san, baš poput zrnaca pijeska, koje morski valovi čas odvlače u dubine, čas vraćaju na zlaćane žalove....

Foto:


U snu san

Primi na čelo cjelov taj!
Na rastanku, sad kad je kraj,
Ovo mi barem reći daj -
Nisi u krivu što moj dan
Svaki je, smatraš, bio san;
Al ako iščezla je nada
Danju, il noću, bilo kada,
U snoviđenu, il bez toga,
Zar nestala je manje stoga?
Sve to što vidimo, il tu
Jesmo, to tek je san u snu.

Stojim i slušam huku
Valova što u obalu tuku,
U ruci se mojoj ljeska
Pregršt zrnca zlatnog pijeska -
Koliko ih je! al gle kako
Curi mi u dubinu svako,
Dok plačem tako - dok plačem tako!
Zar jači stisak ove kože
Ne može ih zadržat, Bože?
Zar spasit ne mogu bar jedno,
Od vala što ih čeka žedno?
Zar sve što vidimo, il tu jesmo,
To tek je san u snu?

Edgar Allan Poe


Izvorno:

A Dream Within a Dream

Take this kiss upon the brow!
And, in parting from you now,
Thus much let me avow —
You are not wrong, who deem
That my days have been a dream;
Yet if hope has flown away
In a night, or in a day,
In a vision, or in none,
Is it therefore the less gone?
All that we see or seem
Is but a dream within a dream.

I stand amid the roar
Of a surf-tormented shore,
And I hold within my hand
Grains of the golden sand —
How few! yet how they creep
Through my fingers to the deep,
While I weep — while I weep!
O God! Can I not grasp
Them with a tighter clasp?
O God! can I not save
One from the pitiless wave?
Is all that we see or seem
But a dream within a dream?

E.A.Poe

p.s. Čuvarica sreće reče da se potkova za sreću postavlja obrnuto, da sreća ne iscuri poput pijeska, pa evo:





*******************************************************************
But after a while
You realize time flies
And the best thing that you can do
Is take whatever comes to you.
'Cause time flies...

Steven Wilson (PT): Time flies



*******************************************************************


- 10:46 - Reci nešto lijepo (31) - Isprintaj - #


srijeda, 05.08.2015.

Oluja - 20 godina





Izvor:


Lijepa naša domovino,
Oj junačka zemljo mila,
Stare slave djedovino,
da bi vazda sretna bila!

Mila, kano si nam slavna,
Mila si nam ti jedina.
Mila, kuda si nam ravna,
Mila, kuda si planina!

Teci Dravo, Savo teci,
Nit' ti Dunav silu gubi,
Sinje more svijetu reci,
Da svoj narod Hrvat ljubi.

Dok mu njive sunce grije,
Dok mu hrašće bura vije,
Dok mu mrtve grobak krije,
Dok mu živo srce bije!



P.s.

A sada pogledajmo koliko je zapravo lijepa ta Lijepa naša hrvatska i to snimljena očima jednog hrvatskog branitelja, koji je itekako svjestan toga za što se borio i izborio.

Hvala ti! kiss




*****************************************************************
Reason never seems to come to guilty men
Things that meant so much mean nothing in the end
That function is dysfunction and to hide the truth
Distracted by their faith, ignoring every proof



*****************************************************************


- 00:12 - Reci nešto lijepo (55) - Isprintaj - #


subota, 01.08.2015.

Sklad i ljepota mog Zagreba

Zagreb, umiven i čist



Arena utopljena u nebu





Zagrebačko plavo more - Bundek



Jarunska bajka



Zagreb tone u san





****************************************************************************
I can feel you more than you really know
I will love you more than I’ll ever show
You only have to say
And the world will slip away
From you…

Izvor: Steven Wilson, "3 years older"



*****************************************************************************


- 09:06 - Reci nešto lijepo (43) - Isprintaj - #


Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se