četvrtak, 30.07.2015.

Ona



When I was 13 I had a sister for 6 months.
She arrived one February morning, pale and shellshocked,
from past lives I could not imagine.
She was 3 years older than me,
but in no time we became friends.
We’d listen to her mix tapes;
Dead Can Dance, Felt, This Mortal Coil…
She introduced me to her favourite books,
gave me clothes, and my first cigarette.
Sometimes we would head down to Blackbirds moor
to watch the barges on Grand Union in the twilight.
She said “The water has no memory.”
For a few months everything about our lives was perfect.
It was only us, we were inseparable.
But gradually, she passed into another distant part of my memory,
until I could no longer remember her face, her voice, even her name.

We have got
We have got the perfect life...

Izvor: Steven Wilson: Perfect life, album H.C.E.



Najviše volim kada mi dođe u san onakva kakva je bila… uvijek draga i topla. Nježna. Silno me voljela, valjda zato što smo odrasle razdvojene... Uvijek je ona više iskazivala svoju ljubav prema meni, nego što sam ja bila sposobna pokazati je njoj, valjda zato što je ona bila starija, a ja uvijek mlađa.

U mladosti je bila rockerica. Slušala je, kako sam ja znala reći da bih je naljutila, čupavce i drekavce, one Creadense i sve takve nekakve. Za moj tadašnji „istančani“ pop-(ne)ukus, to je bilo urlikanje. Danas, nakon tolikih godina, i sama uživam u istoj vrsti glazbe. Moralo me lupiti kad-tad, geni su to ipak. Mislim da bi se ona tome slatko smijala i bila sretna da me sada vidi.

A bila je ona otkačena, nimalo kao ja zakopčana. Vozila se sa svojim dragim, tih sedamdesetih, motorom "jawa" po županjskoj pruzi, na sveopće zgražanje šire i uže obitelji. O tome se valjda i dan danas prepričava među onima, koji još nisu otišli na drugu stranu.

A kako je samo znala peći kolače! Još kad smo bile cure, ona je pekla najbolje čupavce na svijetu i najbolje voćne torte sa žele preljevom. Znala je reći o Božiću ili Uskrsu: „ma, ove godine sam odlučila da neću ispeći puno kolača, kad ionako uvijek ostane, pa sam ispekla… i onda je nabrajala i nabrajala, barem deset-petnaest vrsta kolača i onda još na kraju kaže: „Ah, da, zaboravila sam još da sam ispekla švarcvaldicu“…

Udala se ona za tu svoju ljubav iz mladosti i ostala živjeti na selu. Silno su se voljeli i poštivali. Takve ljubavi bračne kasnije nigdje nisam vidjela. Za vrijeme rata vjerno ga je čekala i strijepila nad njim. I vratio se on iz rata, hvala Bogu, živ i čitav. Ali njihova sreća nije mogla potrajati. Valjda zato što je bila prevelika i presnažna za dva života, pa je sreća htjela drugima.

Poput žeravice još i danas me žežu njene riječi meni, koja sam u to vrijeme, kao uostalom i danas, bila zaljubljena u Zagreb: „Da samo znaš koliko mrzim Zagreb“… A u tom Zagrebu, u kojem sam ja tada provodila neke od najljepših životnih trenutaka, saznala sam o njoj ono što ni ona sama nije smjela znati o sebi, ali je slutila…ono užasno kada saznaš pa ne možeš disati zbog tog saznanja, a moraš glumiti da ne znaš. No ona se nije dala prevariti, vidjela je izdajničke suze u mojim očima i valjda je toga trenutka zamrzila Zagreb da ne bi morala mene, što joj nisam rekla ono što ionako nije htjela čuti.

Dugo je nisam sanjala. A onda mi je neku noć došla u san. U svim onim mukama od nedjelotvornog morfija.






- 18:34 - Reci nešto lijepo (32) - Isprintaj - #


ponedjeljak, 27.07.2015.

Svehrvatsko jedinstvo

Zadovoljna sam.

Hrvatski narod u trenucima presudnim za opstojnost Hrvatske uvijek pokaže jedinstvo.

Danas su ljevica, predvođena Milanovićem te centar i desnica, predvođeni Karamarkom, zauzeli jedinstven stav u svezi napuštanja arbitraže, kojom su se Slovenci na podmukao način htjeli dokopati hrvatskog teritorija Savudrijske vale, uz potporu korumpiranih bjelosvjetskih hohštaplera.

Neka ostane zapisana i legendarna Milanovićeva rečenica:

- Hrvatska može i hoće jednostrano izaći iz sporazuma!

kojom je odgovorio slovenskom premijeru Miri Ceraru, koji je prijetio da Hrvatska ne može jednostrano izaći iz arbitraže.

Današnja svehrvatska arbitraža oko napuštanja bjelosvjetske korumpirane arbitraže je 99,99% uspjela.

Naravno, uvijek se nađe neko crno pače, koje je suzdržano (HNS). Nitko nije ni mislio da neće biti.









*************************************************
As the cheerless towns pass my window
I can see a washed out moon through the fog
And then a voice inside my head, breaks the analogue
And says

"Follow me down to the valley below You know
Moonlight is bleeding from out of your soul"

S.W.



*************************************************


- 23:25 - Reci nešto lijepo (16) - Isprintaj - #


subota, 25.07.2015.

Slika iz djetinjstva

Sjećam se jedne scene iz djetinjstva, koja me prati kroz cijeli život:

Malena sam djevojčica, šetam s rođacima po grobničkim proplancima u prekrasan sunčani dan. Na proplancima se njišu trave... prekrasne i zakovrčane... meke poput pamuka....

Ilustracija

Ilustracija

Nikada kasnije nigdje nisam vidjela te trave... ali su uvijek bile tu negdje u pozadini mojih sjećanja na djetinjstvo... onako predivne, kovrčave, njihajuće...

Nedavno mi je kćer pričala o Velom Vrhu u predgrađu Rijeke. Iako sam veći dio života provela u Rijeci, nikad tamo nisam bila... Pa sad kad živim u Zagrebu, poželjeh otići na Veli vrh u Rijeci lud Pa jednom i odem.


I na tom proplanku zateknem kovilje.

Ilustracija


Stvari nekako uvijek sjednu na svoje mjesto. Slagalica se popuni, kad tad.

Životna slagalica.


********************************************************************

When the world doesn't want you
It will never tell you why
You can shut the door but you can’t ignore
The crawl of your decline

You can try if you want to
You can try...




********************************************************************






- 20:39 - Reci nešto lijepo (33) - Isprintaj - #


petak, 24.07.2015.



- 00:15 - Reci nešto lijepo (24) - Isprintaj - #


utorak, 21.07.2015.

Nekoliko brzinskih

Recepata, naravno.... ne valjda viceva .. ne znam ja to pričati, ali im se zato znam smijati...

Ufff konačno je vrućina malo popustila, pa se može u kuhinju... Sjetila sam se nekoliko random laganica... Laganica, kad je riječ o kuhanju, a ne kalorijama, da se ne bi tkogod prevario. Ubit će me DražeN kad ovo pročita bang

Negdje sam bila rekla da ću napisati starinski recept granatir, nevjerojatnu kombinaciju pašte i krumpira. Nikada ne bih rekla da se to dvoje može tako dobro sljubiti njami sva sreća da sam pristala probati ... uvijek treba probati nešto novo.

GRANATIR

Skuhati posebno paštu (npr vijke, ili makarone), a posebno krumpir. Krumpir ocijediti i zgnječiti, te dodati ocijeđenu paštu. Posuti malo obilnije vegetom, pa preliti vrelim uljem (da zacvrči). Dobro izmiješati. Servirati s pečenim jajima.

A sad moj najdraži prilog drugim jelima, umak od jaja.

UMAK OD JAJA

3 velike žlice maslaca
3 velike žlice brašna
3 dcl mlijeka
sol i papar
2 tvrdo kuhana jaja, sitno nasjeckana

Na štednjaku, u posudi rastopiti maslac, dodati brašno, dobro promiješati, ali ne pržiti. Dodati mlijeko, neprestano miješajući da se ne stvore grudice (bešamel.. pa to ti je). Kuhati na laganoj vatri dok umak ne bude dovoljno gust, a zatim posoliti, popapriti i dodati jaja. Sve dobro izmiješati. Poslužiti kao prilog uz kotlete i slično.
Ja ga volim jesti i samog, pa čak i hladnog, s puno dodanog papra.


Podsjetnik za TORTILJE, brzo, jednostavno i fino:

Ilustracija s neta

- gotove tortilje
- konzerva crvenog graha
- konzerva kukuruza
- kiselo vrhnje
- povrće iz miješane salate u staklenci
- paprika
- sir
- gljive (ili dinstano mljeveno)
- zelena salata
- sol, papar


Sve sastojke (osim zelene salate) izmiješati u zdjeli. Puniti tortilje, presavinuti krajeve, jedan preko drugog i učvrstiti čačkalicom, preliti vrhnjem i zapeći u pećnici. Mogu se ubaciti i drugi sastojci. Recimo, umjesto nasjeckanih kiselih krastavaca, ja sam ubacila miješanu salatu iz octa.

Nasjeckati zelenu salatu na rezance i rasporediti po tanjuru, a na to staviti tortilju. Papati.


I za kraj: SIR U ULJU

- ementaler narezan na kockice
- češnjak narezan na listiće
- lovor
- ružmarin
- maslinovo ulje
- papar u zrnu

Može se staviti više vrsta sira, ali meni je najfiniji ementaler. Kad se sve dobro izmiješa, stavi se u hladnjak na nekoliko sati, a može stajati par dana. Najviše to volim jesti s toplom lepinjom.




*******************************************************************

All my designs, simplified
And all of my plans, compromised
All of my dreams, sacrificed

Ever had the feeling you've been here before?

Porcupine Tree: Arriving somewhere but not here



********************************************************************





- 21:50 - Reci nešto lijepo (34) - Isprintaj - #


petak, 17.07.2015.

Uživanje na godišnjem odmoru

Ovih dana sam se bavila obiteljskim babysittingom… dvije bebe, jedna ljudska i jedna pseća, te jedan maleni filozof… bilo je trenutaka kada nisam znala gdje mi je lavlji rep, a gdje lavlja griva. Daj jesti.. natoči mlijeka… daj bočicu .. gdje je duda … pasobeba izgrizla… presvuci pelene … odvedi u park … piškiti …. kakati .. piti … jesti … igrati se … skuhati … oprati pod … oprati dudu … naći bočicu… staviti spavati …

Ilustracija:

Kakvo more, kakvo što?! Umjesto treninga bicepsa i tricepsa: digni bebu, spusti bebu, digni bebu, spusti bebu… umjesto trčanja na pokretnoj traci: trči za pasobebom sim - tam, sim – tam nut Navečer mi nije padao na pamet nikakav trening, već bih od silnog umora zaspala još u letu do kreveta rolleyes

Turbo tempo, a ja sam već bila zaboravila kako to izgledabang

Ali evo, prošlo je. Vraćam se u normalu.. ukoliko se ovaj toplinski udar uopće može nazvati normala. Kako je vani prevruće za bilo kakve šetnje prije 22 sata, ne preostaje ništa drugo nego zatvoriti se u kuću i čitati. Na svu sreću, u kućnoj biblioteci imam i nekoliko knjiga koje još nisam stigla do kraja pročitati. Tako mi je pala pod ruku „Povijest medicine za praktičare“, autora Ante Škrobonje, Amira Muzura i Vlaste Rotschild (u izdanju riječkog Adamića, 2003).



Riječ je o fenomenalnoj knjizi, koja na izuzetno zanimljiv način, te uz puno crteža i slika, govori o povijesti medicine, kirurgije, stomatologije.. O medicini starog i srednjeg vijeka pisao je Amir Muzur, o medicini novog vijeka Ante Škrobonja, a o povijesti stomatologije Vlasta Rotschild. U knjizi je također dan povijesnomedicinski fotoesej, medicinski vremeplov, popis znamenitih liječnika i znanstvenika koji su zadužili medicinu, s kratkim osvrtima na njihova djela, popis dobitnika Nobelovih nagrada za medicinu i fiziologiju, te nekoliko prisega i molitvi liječnika.

Sve u svemu, knjiga zanimljiva ne samo medicinarima, već i svima ostalima.

Evo samo malecki dio zanimljivosti iz opsežnog medicinskog vremeplova:

- 3238. g. prije nove ere, Šen Nung, legendarni otac kineske medicine opisao je oko 350 ljekovitih biljaka i njihovo djelovanje
- 3000. – 2000. g. prije nove ere, glinene pločice ispisane klinastim pismom s opisima bolesti i lijekova
- 1900. g. prije nove ere, Kahunski papirusi – ginekološki i veterinarski
- 1550. g. prije nove ere, Smithov papirus – kirurški i Eberov papirus – internistički (prijepisi još starijih)
- II/I st. prije nove ere, Soran iz Efeza napisao priručnik iz ginekologije, porodništva i primaljstva „Peri ginaikeion paton“
- II st. nove ere, Aretej opisao dijabetes melitus
- 129. – 199. g. Galen napisao oko 400 djela iz medicine, filozofije, matematike…
- 559. g. prva javna bolnica u Zadru
- 1271. g. prva ljekarna u Trogiru
- 1300. g. Alessandro de Spina izumio naočale
- 1377. g. u Dubrovniku utemeljena prva karantena
- 1590. g. mikroskop
- 1597. g. plastična kirurgija
- 1620. g. termometar

itd. itd.

Posebno poglavlje posvećeno je povijesti stomatologije. Evo jednog zanimljivog citata:

„U Gizehu je nađen najstariji primjerak dentalne proteze iz oko 2500. g. pr. Krista. Pronađena dva zuba dobro su se držala pomoću zlatne žice, a rasklimani zub bio je pričvršćen za zdravi zub. Egipćani su inače bili prvi koji su koristili zlato za zubne ispune, oko 2500. g. pr. Krista. …. Materijali kojima su se nadomještali ekstrahirani zubi, bili su različiti: zubi ovce, vola, slonova ili obična kost te drvo. Rasklimani zubi povezivali su se zlatnom žicom ili se fiksirali u zlatne okvire“ (str. 147-148).


Knjiga je prepuna različitih zanimljivosti, pa je toplo preporučujem za čitanje u ove vruće ljetne dane, svima koji žele pročitati i nešto korisnije od uobičajene ljetne beletristike.


I za kraj, jedna od meni najljepših pjesama britanske grupe Porcupine Tree - Heartattack In A Layby


***********************************************************


If I close my eyes
And fell asleep in this layby,
Would it all subside
The fever pushing the day by.

Motor window wind,
I could do with some fresh air;
Can't breathe too well.

(SHe waits for me... Home waits for me...)



***********************************************************


- 23:18 - Reci nešto lijepo (32) - Isprintaj - #


srijeda, 15.07.2015.

Neumoljiva statistika

Hrvata hrvatska je sve manje i manje eek.

Posljednji statistički brojevi pokazuju da je rođeno cca 11.000 Hrvata manje nego što ih je umrlo bang.

Isto tako statistički brojevi pokazuju da je iz Hrvatske iselilo cca 10.000 Hrvata više, nego što je uselilo drugih.

To je manjak od ukupno 20.000 Hrvata.

Nije zanemariv problem to što Hrvati umiru i iseljavaju, dok stranci Hrvatsku naseljavaju. Postavlja se pitanje, čija će to onda Hrvatska uopće biti.

Evo tih neumoljivih brojeva:


Izvor: DZS (Državni zavod za statistiku)


A sad nešto lijepo za kraj:


*******************************************************
Trains

Train set and match spied under the blind
Shiny and contoured the railway winds
And I've heard the sound from my cousin's bed
The hiss of the train at the railway head

Always the summers are slipping away

A 60 ton angel falls to the earth
A pile of old metal, a radiant blur
Scars in the country, the summer and her

Always the summers are slipping away
Find me a way for making it stay

When I hear the engine pass
I'm kissing you wide
The hissing subsides
I'm in luck

When the evening reaches here
You're tying me up
I'm dying of love
It's OK

Kompozitor: Steven Wilson
Grupa: Porcupine Tree



*******************************************************


- 06:36 - Reci nešto lijepo (30) - Isprintaj - #


nedjelja, 12.07.2015.

Obično žensko

Shvatila sam da sam konačno postala obično normalno žensko rolleyes jer me prestala zanimati politika…
Traje to već neko vrijeme, valjda otkad sam prestala gledati televiziju i čitati novine. No do sada toga nisam bila svjesna. Shvatila sam to tek danas i to u dva puta.

Prvi put me osupnuo moj vlastiti komentar kod Weterana, koji se raspisao o događajima na susjednom Balkanu. Nekada bih se ja uvukla u tu temu neviđenim žarom, ali sada sam se samo čudila svemu tome, počev od toga što je Vukanu nakon 20 godina konačno došlo iz g… u g… da je onda gadno zaribao, te da je trenutak pokopa žrtava njegovog režima bio neprikladan za obznanjivanje tog njegovog prosvjetljenja. Pretužan trenutak pokopa nečijih najmilijih pao je u sjenu cipelarenja nekoga tko tu svakako nije trebao biti, jer ni toga događaja nikada nije trebalo biti u srcu Europe na pragu trećeg milenijuma, a bilo je tu i gostiju iz raznih drugih zemalja koje je isto trebalo iscipelariti.



No kad su mi misli krenule na tu stranu, vratiše se u jednom jedinom trenu, pa ovo je sada EU, kakve veze mi imamo s Balkanom više?!



Je li prosječnog Nizozemca briga što se događa na Balkanu? Nije! Je li prosječnog Engleza briga što se događa na Balkanu? Nije! Je li prosječnog Francuza briga što se događa na Balkanu? Nije!
Jedino još treba pričekati da napaćena BeHa uđe u EU, pa da se konačno zatvori balkanska tema. Zato je balkanska kraljica tu, da potpomogne tamo gdje treba. Ali to je njena stvar, ja sam samo obično žensko i mene politika više ne zanima.

Drugi puta danas sam shvatila da postadoh obično apolitično žensko, kad sam naišla na Korakov komentar ispod mog prethodnog filmskog posta, gdje dečko reče da je mislio da ja pišem samo o politici, pa ga je iznenadio moj post o filmu. No način, na koji sam se začudila čitajući taj njegov komentar, iznenadio je i mene samu, budući da uopće ne mislim da pišem političke postove. Pišem postove onako kako mi dođe. Bilo je na mom blogu svega, od recepata, knjiga, zdravstvenih tema, kazališnih predstava, životinja, do svega ostalog. Kad je o politici bilo riječi, pisala sam uglavnom građanske postove za koje sam mislila da bi ih političari trebali pročitati i po njima se ravnati. Naime, blog čitaju i političari. A što bi drugo radili u saboru, za vrijeme dosadnih maratonskih sjednica, kada nisu u saborskoj kantini?! Neki od njih čak postanu blogeri, kad se približe izbori.
Pomislih nakon njegovog komentara, a kakav ja to dojam zapravo ostavljam?!

Smisao mog pisanja nikada nije bio uključivanje u politiku, već ukazivanje na neke stvari koje mi smetaju, uglavnom po pitanju društvenih tema – zdravstva, školstva, socijale, Crkve u Hrvata... Pisat ću ja na takav način i dalje, pa ako netko hoće pročitati i primijeniti u svom političkom radu, dobro, ako neće, opet dobro… bar sam pokušala… Ali ti moji komentari i prijedlozi nisu ekskluziva niti jedne partije, već poruka svima što bi trebali imati ili mijenjati u svojim programima.

Dakle, službeno objavljujem da sam od sada građanka Lion Queen i da se ograđujem od politike u moju butigu. Naravno, političke komentare dopuštam svima, ali insinuacije na mene kao na političarku brisat ću, jer to jednostavno nema veze s onim što ja jesam. A ja sam obično žensko, koje zanima sve: od šivanja, vezenja, makramea, tapiserije, računovodstva, revizije, financija, kuhanja, bankarstva, računalstva, filma, glazbe, kazališta, čitanja, učenja engleskog, putovanja, pedagogije, planinarenja, cjeloživotnog učenja, zdravog života, plesa, maženja cerek, plivanja, vježbanja, raznih životinja (lavova wave, pasa, miševa itd.), hodanja thumbup do politike blabla

Hvala Weteranu i Koraku, što su me prosvijetlili kiss



P.s. 1. Skupila kondiciju za planinarenje naughty Triglavska jezera, moja ste wave (nužna ipak prethodna proba na Medvednici uzduž i poprijeko)


P.s. 2. Pablončiću, upravo saznah da je još jedno pseto sretno udomljeno fino Nije li to ljepše od ikakve politike cerek




A kako vi stojite s politikom u ove žarke dane, Sunce žarko ?




***********************************************************************



Rain, come down, and fall forever
Drain, the dirt, into the wasteland
Pray, for sound, to quiet the howling

Feel, no shame, too brave
Feel, afraid, to wait forever



***********************************************************************


- 20:21 - Reci nešto lijepo (29) - Isprintaj - #


subota, 11.07.2015.

Pamćenje

U tijeku svog života, što vezano za osobni život, što za posao, bila sam na jako puno mjesta i susrela jako puno ljudi. Da imam fotografsko pamćenje, kakvo neki ljudi imaju, ne znam gdje bi mi bio kraj. No kod mene sve to u određenom vremenu pada u zaborav, kao da nikada bilo nije. Takvo mi je pamćenje otkad znam za sebe. Koliko god to bilo naporno, kako za moju okolinu, tako i za mene samu, vjerojatno je s druge strane i blagoslov, jer da pamtim svaku suzu koju sam ispustila do sada, mislim da bih svisnula od tuge.

Nedavno sam razgovarala s prijateljicom iz škole, vezano za neki naš zajednički događaj iz mladosti i ona meni kaže:

„Kupovale smo ti haljinu i prodavačica ti je ponudila plavu, a ti si rekla da nećeš jer da plava nije tvoja boja. Prodavačica i ja smo prasnule u smijeh, jer si ti sva od glave do pete bila u plavom, od kostima do naušnica i narukvice“.



Dakle, dok sam se ja jedva sjetila samog događaja, za koji sam kupovala haljinu, moja prijateljica je zapamtila sve o meni: i što sam rekla i što sam imala obučeno na sebi, čak i što je prodavačica rekla.

No postoje ti neki bljeskovi sjećanja u kojima se povremeno prisjetim nekih sitnih detalja iz djetinjstva, koje sam odavno trebala zaboraviti.

Tako se sjećam lakiranog žutog cvijeća, koje je raslo u kanalu ispred kuće moga djeda u Slavoniji.

Foto:

Sjećam se i crveno-crne bube među tim travama... i tih trava, njihovih listova i žilica.



Sjećam se pamučastih cvjetova topole, koji su letjeli zrakom i ulazili kroz otvoren prozor, između razmaknutih čipkastih firangi.

Točno se sjećam kako je izgledala i koliko je ogromna bila trešnja hruštovka iz didinog dvorišta.


Ilustracija

Kakvo je vaše pamćenje?




************************************************************************
I'm a collector and I've always been misunderstood
I like the things that people always seem to overlook
I gather up and catalog it in a book I wrote
There's so much now that I forget if I don't make a note

If I collected you and put you in a little cage
I could take you out and study you every day

(S.W.)

************************************************************************


- 18:36 - Reci nešto lijepo (26) - Isprintaj - #


srijeda, 08.07.2015.

I oni su žedni





Ako živite u kvartovima, gdje nema fontana, sjetite se ptičica i ostalih životinjica koje, baš kao i mi, teško podnose ove vrućine. One nemaju vodovod niti nekoga tko bi se brinuo jesu li žedne.

Zato, dajte im vi piti. Stavite neku posudicu van i nalijte vodice. Danju ptičicama, noću ježevima.








*****************************************************************
It seems to me that I always wait
A hundred years in this hiding place
Please find me now and release the spell
An age of reason and a tale to tell

(S.W.)
*****************************************************************




- 09:37 - Reci nešto lijepo (26) - Isprintaj - #


utorak, 07.07.2015.

Vodeći trgovac nespreman za toplinski val

Ilustracija

Vani vlada elementarna nepogoda, zvana toplinski val ili udar. U prošlom postu, uvodno sam napisala kako toplinski val može pogubno djelovati po život čovjeka, te sam napisala nešto i o preventivi. Međutim, nisam pisala o odjeći i njenoj ulozi u preživljavanju. To mi je nekako promaklo, jer sam se osvrnula na to da sam osobno bila obučena u odgovarajuću odjeću, odnosno prozračni lan.

Ono što me šokiralo ovih dana, jest činjenica da neki ljudi, koji bi to mogli, nemaju suosjećanja za obični mali narod, kada je u pitanju elementarna nepogoda.

Da ne duljim, jer se nikome ne da čitati koliko je vruće, u ovim nenormalnim uvjetima rada rade mnogobrojne prodavačice, kako bi nama, koji uživamo u svojim godišnjim odmorima, omogućile redovitu opskrbu ljetnim artiklima. Te žene su odjevene u službene uniforme, koje uključuju košulje od nekvalitetnih materijala (u kojima se znoje), pa još preko toga imaju službene pregače. One rade u uvjetima ruba između života i smrti. Ne, nisu se one meni žalile, da se razumijemo, ali mi je bio dovoljan jedan pogled na njih, pa da mi je sve jasno.

Gospodo poduzetnici, percipirajte više stvarnost! Omogućite svojim zaposlenicima normalne uvjete rada. Dajte im uniforme koje odgovaraju trenutku! Ako je riječ o toplinskom udaru, dovoljne su pamučne majice na bretelice s odgovarajućim uzorkom firme. Mi kupci se ne bismo žalili, a one bi preživjele ovu nepogodu! Ne želim ići u supermarket u kojem postoje nehumani uvjeti za rad! Ne želim gledati tuđu patnju! Radije ću izabrati drugog trgovca, nego imati na savjesti nekoga tko za sitnu plaću gubi život za nagomilavanje tuđeg bogatstva!

Najprije sam mislila napisati ime poduzetnika, ili naziv njegovog supermarketa, ali sam odustala. Razlog tome je što je netko od njegovih pr-ovaca očigledno pročitao moju prošlu pritužbu na šarane, pa im je snizio vodostaj, tako da više ne gledaju na pult, iako imaju manje vode. Nadam se da će taj pročitati i ovaj post i ipak reagirati, kao što je to učinio prošli put. Lijepo je znati da ipak postoji reakcija.

No da ne ostane na tome, evo mog osobnog pečata današnjem danu:


Još uvijek ljubav

Poput uragana uletio si u moj život
poharao moje misli
razbarušio mi kose
a onda netragom nestao…

Pustoš koju si ostavio za sobom
uvlači me u vrtloge boli
dok bljeskovi sjećanja
zaustavljaju mi dah

…na kraju kraja
... ljubav …

(da, da, ljubav ima različite manifestacije
ali je to još uvijek ljubav)


Lq, srpanj 2015.






***********************************************************
Open the car door slow
Don't think that you'll ever know my name
Get all that you deserve in this world

***********************************************************


- 19:09 - Reci nešto lijepo (15) - Isprintaj - #


petak, 03.07.2015.

Srpanj

Prije dvanaest godina, na dočeku svetog Oca Pape u Rijeci, stajala sam vani na vrelom suncu (Delta, nešto prije podne) i pratila svetu misu. Spremna za vrućinu, obučena u dugu, bijelu i prozračnu, lanenu haljinu, s bijelim šeširom sa širokim obodom i flašicom vode u rukama. I osjećala sam se dobro. Nije bilo nikakvih naznaka da bi mi moglo biti slabo, da mi je prevruće ili nešto takvo, nekakav znak, bilo što. A onda me lupilo kao šakom po glavi. Došlo je iznenada. Trenutno mi je pozlilo i morala sam sjesti na cestu. Popila sam vode iz bočice i pomalo dolazila k sebi.
Od tada se pazim, koliko mogu. Kolaps se i unatoč mjerama predostrožnosti, uvijek može dogoditi, ali barem treba sa svoje strane poduzeti preventivu. Jer poslije je kasno.

O vodi sam zapravo htjela pisati.

Kaže mi kolegica jedno jutro da je sva znojna došla na posao, da je već tako rano vruće. Meni nije bilo, pa sam je pitala je li popila čašu vode, prije nego što je krenula na posao. Naravno, rekla je da nije.



Ako vam je vruće i znojite se, dovoljno je popiti odjednom nekoliko čaša vode i u roku od 10 minuta nema više znojenja. Znojenje je zapravo znak dehidracije organizma. Prije nego što izađete van iz kuće ili s posla, popijte čašu-dvije vode i neće vam biti vruće u tramvaju ili autobusu, nećete se znojiti. I ponesite sa sobom plastičnu bočicu s vodom, pogotovo ako idete javnim prijevozom, jer ponekad zakaže klimatizacija.



Malo ljudi je naviknuto piti vodu, a kod nekih se izgubio osjećaj žeđi, kao što je to bilo i sa mnom. No natjerala sam se piti vodu, tako što sam postavila oko sebe staklene bokale sa sokom ili vodom, pa pijem, svaki put kad prođem kraj njih. Nakon nekog vremena vratio mi se osjećaj žeđi, tako da s tim više nemam problema.

Drugi način preživljavanja ljetnih vrućina je svakodnevna tjelovježba. Svaki dan potrošim najmanje sat, nekad i dva na vježbanje ili hodanje.



Zato se, i kad je najtoplije, osjećam dobro. Vjerojatno je to zbog ubrzane cirkulacije. Uglavnom, primijetila sam da je uvježbani organizam otporniji na klimatske promjene. Priuštite si tih sat-dva za vježbanje ili barem hodanje. Znam da ih nije lako naći u tijeku napornog radnog dana, ali slušajući ove moje savjete, osim zdravstvenog benefita, postići ćete usput i dobar izgled. Redovitim hodanjem ili vježbanjem, uz ispijanje dovoljno tekućine, najprije se ispegla celulit, a postigne se i fenomenalno uspravno držanje. Onda i sve ostalo bude kako treba.

I još nešto, sasvim usput. Kad izađem oko podne van, obično vani ugledam penziće kako se muvaju okolo, bez šešira ili kape i bez bočice. Siročići bauljaju nesvjesno po toj vrućini ne shvaćajući kolikoj su pogibelji izvrgnuti. Obzirom da su ti penzići nečiji mame i tate, djeco, dajte, provjerite jesu li to možda vaši roditelji i naučite ih kako se izlazi van. Ljeti se ne izlazi van iza 10 sati, niti prije 18, a svakako ne bez šešira sa širokim obodom i bočice vode.



To je savjet ne samo za penziće, već i za sve nas u nekim, mrvicu kasnijim srednjim godinama. Heheh treba voditi računa o godinicama wave da one ne bi povele računa o nama naughty

Eh, zašto ja tu sa savjetima …. pa ovo je moj mjesec. Srpanj. Prisvojila sam si taj mjesec. I on je prisvojio mene. Volimo se srpanj i ja. U srpnju je moj rođendan i još jedan važan obiteljski datum.



A srpanj je i mjesec velikih vrućina. Zato ga mnogi i ne vole previše. Oni koji nemaju godišnji odmor u srpnju, ili oni koji nemaju kamo otići u srpnju. Srpanj treba preživjeti na asfaltu u gradu. A kako je to moj mjesec, želim da ga preživite sretni i veseli. Sa što manje živciranja oko vrućine i što više prekrasnih, sunčanih ljetnih dana.


Sretan vam srpanj fino




**********************************************************************
A pause without end
A moment in time suspends
How could she leave?
Release all your guilt and grieve
Give up your pain
Hold up your head again

**********************************************************************


- 17:48 - Reci nešto lijepo (39) - Isprintaj - #


četvrtak, 02.07.2015.

Strukturne reforme (2)



Kao što sam rekla u svom prethodnom postu o strukturnim reformama, meni je najsmješnije kada vladajuća klika, ova ili ona svejedno (prošla, sadašnja i buduća), kao temeljne strukturne reforme navodi reformu državne uprave. Odmah znam: piši kući, propalo!!! Navoditi administrativni aparat jedne zemlje kao temeljni element strukturne reforme, znači nemati veze s ničim, pogotovo ne sa stvarnošću. Najlakše je otkazivati drugim ljudima (samo ne sebi). To bi i moja pokojna baka znala. Ljude treba znati zaposliti!

To je kao da ja doma kažem, kad mi je kućni budžet u banani, da ću provesti strukturnu reformu na način da neću plaćati režije! Scenarij neplaćanja režija je poznat! Ostaneš bez struje, vode i telefona! Isto je i na državnoj razini. Prestati plaćati režije, znači ostati bez zdravstva, školstva i socijale! Naime, svim političarima, a i nekim građanima, su puna usta državne režije od 200.000 državnih službenika i namještenika. Ali ja postavljam pitanje svakome od vas: koga biste se odrekli i ne želite ga plaćati? Svog liječnika opće medicine? I on je ta državna režija… i on spada u broj od 200.000? Učitelja svoje djece? Radnika na zavodu za zapošljavanje? Medicinske sestre u bolnici? Radnika u centru za socijalnu skrb?

Dakle, odreći se državne režije, to NISU strukturne reforme, to znači daljnji pad ionako lošeg standarda građana!

Ali što onda te strukturne reforme jesu?

Kad mi je budžet u banani, a moram plaćati režije, jer ne mogu u trećem milenijumu živjeti bez vode, struje i telefona, meni je kućna strukturna reforma, sljedeće:

- promijeniti postojeći posao i pronaći bolje plaćen posao ili
- pronaći dodatni posao!

Dakle, zaključak je vrlo jednostavan! Samo povećanje proizvodnje može dovesti do povećanja prihoda (kućnih i državnih), a onda je lako plaćati režije i još ti ostane novaca za uživanje!

Dakle, temeljna strukturna reforma je povećanje prihoda! PROIZVODNJA! Stvaranje NOVE VRIJEDNOSTI! A ne rezanje "troškova".

Dakle, temeljni segment strukturnih reformi bi morao biti povećanje proizvodnje. Pričati o smanjenju režija (državnog aparata, zdravstva, školstva, socijale) je tu čisto gubljenje vremena! Eventualno pričati o smanjivanju postojećeg državnog aparata imalo bi smisla samo ako nasilno smanjiš broj stanovnika…. ali tu već zalazimo u domenu hitlerovštine... doduše, to nekima ni danas nije strano... naime, dovoljno je zagledati se u nebo, koje bi moralo biti kristalno plavo, a ono je prebrazdano chmetrailsima...

No da se vratim na temu.

Proizvodnja ne znači samo proizvoditi robe, pa da se opet krene u priču o propalim tvornicama iz doba Jugoslavije i uleti u politička prepucavanja. Naime, to je zastarjela priča o primarnom sektoru. Svijet je odavno napustio primarni sektor i govori se, čak ne više o sekundarnom, već o tercijarnom, kvartarnom i još i sljedećim stupnjevima proizvodnje. Dakle, predmet proizvodnje nisu samo robe, već i usluge. Prema tome, za povećanje proizvodnje nisu nužno potrebni skupocjeni proizvodni pogoni, već se može utjecati na povećanje proizvodnje novih vrijednosti i na način da se širi paleta usluga.

Državni aparat bi morao uposliti kompletan svoj višak kadra na istraživanje tržišta, odnosno spoznavanje koja tržišta trebaju kakve usluge (vraćamo se na to da je potpuno NEpotrebno otpuštati ljude iz državne službe, kad ih se može kvalitetno zaposliti, odnosno, da se tehnički izrazim: prenamijeniti).

Na ovaj način bi državni aparat pomogao nezaposlenim osobama, da se zaposle. Naime, mnogi ljudi bi vrlo rado radili nešto, ali ne znaju što niti kamo bi to plasirali. Tu je nužna pomoć države i državnog aparata: omogućiti ljudima da se bave onim što se može dobro prodati. To bi bila višestruka korist za državu: skinula bi sa socijale te ljude, tj. ne bi im više morala plaćati socijalna davanja, a istovremeno bi zarađivala na porezu. A kad bi se povećala porezna osnovica, tada bi se mogle smanjiti porezne stope, što je onda prednost i za ostale poduzetnike koji već plaćaju poreze.

Ovo nije moja fantazija, jer država već ima kompletno razrađenu infrastrukturu za to. Naime, to su ekspoziture Hrvatske gospodarske komore sa svojim već postojećim kadrom. HGK se trenutno bavi sama sobom. Vidjeli smo to po kupovini umjetničkih slika i bahaćenju bivšeg predsjednika HGK. No to bi moralo biti prošlost. Temeljna zadaća HGK bi trebala biti da čovjek dođe u komoru i kaže: ja bih radio, uložio bih toliko i toliko svojih sredstava, a vi mi recite što bih mogao otvoriti i čime bih se mogao baviti. Ako HGK nema odgovore na ta pitanja, onda nema smisla njeno postojanje. Onda država treba pozatvarati sve te nepotrebne poslovnice, ukinuti HGK članarinu i na taj način osloboditi ostale poduzetnike nepotrebnog nameta, a tobožnji posao koji trenutno obavlja HGK, ionako može odrađivati i odrađuje Ministarstvo gospodarstva. Kakve silne komore i ministarstva gospodarstva na 4,2 milijuna stanovnika?! Smiješno i za sada nesvrhovito (dokaz: gospodarstvo u banani).

Zaposliti HGK na iznalaženju palete proizvoda i usluga, koje bi proizvodili hrvatski građani, to je strukturna reforma, za koju nije potrebno uložiti nikakav novac, jer kadar već postoji, samo je potrebno natjerati taj kadar MISLITI!!! I istraživati!!!

Ili ga poslati kući i osloboditi postojeće gospodarstvo jednog nepotrebnog nameta!

(Nastavlja se)



********************************************************
Download a Dream, home and a wife.
Download the ocean and the sky.
Download love and download war.
Download the shit you didn't want.
Download the things that make you mad.
Download the life you wish you had.

(S.W.)

Foto:


********************************************************


- 13:57 - Reci nešto lijepo (20) - Isprintaj - #


srijeda, 01.07.2015.

Zaglušno.... ogluših...

Zuji, zveči, zvoni, zvuči,
Šumi, grmi, tutnji,
huči

med i mlijeko u potocima...

još od onog Grčićevog petka...

tako da ovi što rade za 1600/2400 mogu s pravom računati da će ih Mirando Mrsić zadržati na poslu....

jer vani (š)ipak...

Zuji, zveči, zvoni, zvuči,
Šumi, grmi, tutnji,
huči

med i mlijeko u potocima...

još od onog Grčićevog petka...


Mirando, tjeraš li mlade na biro za zapošljavanje nakon završetka "stažiranja", a zapošljavaš nove visokoobrazovane robove, pod krinkom stjecanja prakse?

Mirando, ideš li mirno na ljetovanje, dok robovi strijepe?

Ili ipak ima nade za njih?


Oglasi se i javi im svima, trebaju li spremati kufere s bespovratnom kartom za inozemstvo, dok ti spremaš kufere za ljetovanje?


Foto:

Mlijeko teče, a med samo što nije!






*********************************************************
She waits for me
And how much she missed me
Home waits for me



*********************************************************


- 12:45 - Reci nešto lijepo (21) - Isprintaj - #


<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se