četvrtak, 30.04.2015.

Proslava 1. svibnja



Sutra se slavi 1. svibnja - međunarodni dan rada.

Radnička prava odavno već nisu bila toliko ugrožena, kao što su danas. Ne samo kod nas, već u cijelom svijetu.

Zato me iznenadio današnji odlazak u šoping, kad sam vidjela koliko je ljudi došlo po namirnice za tradicionalnu proslavu 1. maja, po pive i meso za roštiljadu. Naizgled je sve idilično, kao u vremena kada je dragi Bog hodao po zemlji. No sve je to lažni sjaj. Kakvo je stanje na tržištu rada i samom potplaćenom radu, te prestrašnim uvjetima rada, sutra ne bi trebalo slaviti već obući duboku crninu. Stanje je katastrofalno i nema apsolutno nikakve naznake da će ikada biti bolje. Ljudi koji nam kroje sudbinu, pripadaju nekoj povlaštenoj kasti i nemaju suosjećanja za male ljude nimalo. Iako spadam u tzv. srednji sloj, koji pomalo izumire, ne mogu se pomiriti s patnjom malog, izrabljenog čovjeka. Jednostavno ne mogu.

Vrijeme je za ukidanje proslave 1. svibnja i ponovno uvođenje RADNOG 1. svibnja! Radnog, u borbi za radnička prava! Oštroj borbi! Inače će sve otići u mp3, kuda je krenulo. A dok se ljudi osvijeste bit će kasno.

Nekada, dok je dragi Bog hodao po zemlji, imali smo termin 3 x 8. Mladi ljudi nemaju pojma što bi to moglo značiti.

No evo: 8 sati rada, 8 sati odmora i slobodnog vremena, 8 sati spavanja.

Pustimo radničku klasu, pogledajmo kastu odvjetnika. Oni rade 8 sati, 8 sati proučavaju predmete i zakone, a 8 sati im možda ostane i za spavanje i za obitelj istovremeno. Što onda reći za izrabljene prodavačice i konobarice?

Katastrofa se spustila na ovaj svijet, jer su radnici to dopustili!

Ja, kojoj gotovo ništa ne fali, spoznala sam ovu istinu i ne mogu se načuditi strpljenju tih ljudi, koji pate i ništa ne poduzimaju. Izgleda da mene ta stvar tišti više nego njih.

Oni će sutra na Jarun, na gastro-feštu, umjesto na prosvjede pred Markov trg, ili ne znam gdje uopće. Vidjela sam ja to večeras.

Zato uz pizzu i rezano proslavljam sama i ogorčena nastupajući 1. svibnja, a sutra idem feštati u Gorski kotar. Idem u posjetu svom dragom psiću, a usput i na roštilj i crno gorskokotarsko. I to totalka zbunjena... zar ja slavim 1. svibnja, skupa s onima koji se kunu da su napredni ljevičari, a sutra će feštati, umjesto da se bore za ugrožena radnička prava? Sramota za svakog ljevičara! Da sam ljevičarka, mene bi bilo sram sutra bilo kako proslavljati 1. svibnja, osim u koloni prosvjednika.

Jesam li ja ipak u duši veća ljevičarka od bilo kojeg ljevičara na Blog.hr-u? Tko sam uopće ja?


***************************************************
I'm three (6) years older
And I’ll always be yours

***************************************************



- 21:52 - Reci nešto lijepo (23) - Isprintaj - #


ponedjeljak, 27.04.2015.

Klošar u nekoliko slika

Slika prva

Bus. Dva siromaška sjede. Dolazi stanica. Jedan, sićušan rastom, drugog pokušava ustati. Ovaj polumrtav. Ni daška života iz njega. Sićušni ga povuče sa stolice u nadi da će ovaj ipak uspjeti ustati, kadli se on stropošta u prolaz između sjedala. Sićušni stoji nemoćno iznad njega, pokušava ga osoviti na noge, ali ne može. Bus zatvara vrata i kreće dalje, nemoćni čovjek ne zna što će, svi šokirani gledaju, nitko ništa ne poduzima.. Vozač zaustavi bus i poviče na ljude okolo: pomozite mu izvući čovjeka van. Svi muškarci poput robota ustaju, izvlače čovjeka na ulicu i ostave ga tamo nepomično ležati. Sićušni čovjek ostade stajati iznad njega, u očaju kršeći ruke, a bus lagano ode dalje. Ljudi su uskoro nastavili tipkati po mobitelima kao da se ništa nije dogodilo….

Nemoćnoj i potresenoj, klošar mi se trajno urezao u pamćenje.

Ilustracija:


Slika druga


Sjedim u tramvaju. Ispred mene sjedne starica i dahće u dlanove. Vidim, loše joj je. Dolazi zadnja stanica, ona ništa. U glavi mi pokucka klošar.
Kažem joj da je zadnja stanica i pomažem joj ustati. Izvodim je van iz tramvaja, potjeram ljude s klupe i posjednem je.. Ona i dalje dahće, oči pune suza, glasa nema, samo uzdiše. Pitam hoće li vode, kaže da hoće. Donesem joj vode. Popije. Veli da je srčani bolesnik. Pitam je da li da zovem hitnu. Kaže da neće. Teško uzdiše, kroz suze kaže da je imala tragediju u obitelji... Otpremili smo je kući…

A malo je falilo da i ja na zadnjoj stanici odem kući, kao svi oni drugi ljudi … da mi klošar u glavi nije pokuckao.


Slika treća


Zimska noć. Prazna ulica, nigdje nikoga…nelagoda. Sama i pomalo prestrašena užurbano hodam prema autobusnoj stanici. Kroz maglu ugledam da mi ususret dolazi čudnovata osoba. Ispočetka ne razaznajem je li muško ili žensko. Izranja iz magle… Žena… prozirne puti, u svilenom negližeu, raspuštene kose, tanka poput breze, potpuno nestvarna. Pomislim duh je, utvara neka.

Klošar mi pokuca u glavi: Halo, utvare ne postoje!

Hoću joj nešto reći, no ona prolazi nijemo pored mene, mutnog pogleda uprtog u daljinu, ni trepnula nije.
Osupnuto stojim u mraku, htjela bih sa sebe skinuti jaknu i pojuriti za njom da je pokrijem, ali nje više nema. Već je netragom nestala.

Ilustracija


Slika četvrta


Noć. Klupa. Čovjek nepomično sjedi. Pokraj njega dvije vrećice. Noge ispružene, glava klonula. Prođem. Kadli klošar kucka. Što ću?! Vratim se. „Gospodine, je li vam dobro?“ pitam. On ništa. Pitam malo glasnije, ne usudeći se dotaknuti ga. Nije valjda… ne smijem ni pomisliti… Odjednom čovjek otvori oči, nasmije se i kaže: „Zaspao sam“. Velim ja „Dobro je, samo sam htjela znati da ste dobro.“ Odem nasmijana.



Kopka li i vas nekad neki klošar?




************************************************
Well love can make amends
While the darkness always ends
************************************************




- 22:56 - Reci nešto lijepo (30) - Isprintaj - #


nedjelja, 26.04.2015.

Nije post, već piljenje

Sve češće se u literaturi i drugdje susrećem s ovakvim rečeničnim dijelovima:

"....duše koja, unatoč mijenama nanesenih životom, zadržava..."

koliko je meni poznato, riječ unatoč ide s komu ili čemu...mijenama...onda i sve o tim mijenama ide s komu ili čemu... dakle nanesenim, a ne nanesenih...

nanesenih bi išlo s koga ili čega... npr. protiv mijena nanesenih životom...

Molim dežurne profesore hrvatskog jezika da me isprave ako griješim?!

- 11:17 - Reci nešto lijepo (25) - Isprintaj - #


petak, 24.04.2015.

Mjeseče

(Izgubljena – nastavak)

Ilustracija


u morskim dubinama lelujam izgubljena
čekajući plimu koja će me vratiti u tvoj zagrljaj
a tada ću te umrsiti u svoje raspuštene kose
i svezati čvrste čvorove od smaragdnog kelpa
da te ni jedna morska struja više ne odnese
da zauvijek ostanem u tvom srcu nađena
i u tvojim očima modrim izgubljena

srebrni mjeseče, pokreni vode …

Lion Queen Copyright ©


*******************************************
The moon touches your shoulder
And brings the day back

*******************************************



- 21:13 - Reci nešto lijepo (20) - Isprintaj - #


nedjelja, 19.04.2015.

Dva svijeta, taj moj i onaj drugi

Tko sam ja? Ja nisam ni iz Amerike ni iz Hrvatske. Moja prva nacionalnost je Zemljanka. Tek nakon toga sam pripadnica svake druge države u kojoj živim. Trenutno živim u Hrvatskoj. Sutra možda budem živjela negdje drugdje. Jednako bih bila domoljubna svuda gdje bih bila, jer je moja ljudska odrednica da treba poštivati mjesto gdje živiš, da se treba prilagoditi ljudima među koje dođeš.

No ja ipak pripadam i nekom drugom svijetu. U tom mom svijetu ne živim samo ja, ima tu još puno drugih ljudi. Za njih kažu da su mali ljudi, a za mene su to sve redom veliki ljudi. Dakle, pripadam svijetu velikih ljudi. Zapravo bi se prije moglo reći da pripadam svijetu životinja. To mi zvuči primjerenije. Nekako humanije pjeva

Opet, tko sam ja? Ja sam mali čovjek koji sve što čini, čini isključivo u službi dobra. Takva sam u svakom trenutku, na poslu i u slobodno vrijeme, pa i kad sanjam moje snove. Za mene je poštenje i dana riječ zakon! Za mene je čuvanje tuđeg povjerenja Ustav. Dakle, ja pripadam jednom sasvim posebnom svijetu, u kojem još uvijek postoje neke vrijednosti poput časti, poštenja, suosjećajnosti, poštovanja, plemenitosti, domoljublja, a posebno i na prvom i najvišem mjestu ponosa.

Jednom sam s jednim pripadnikom drugog svijeta, raspravljala o temeljnim ljudskim vrijednostima i onda je on meni rekao: „Lion Queen, možeš ti pričati što god hoćeš, ali da sada netko pred tebe stavi 1.000.000 DM da nešto učiniš, ti bi ih sigurno uzela! Nema toga tko ne bi učinio!“. Bilo je to u vrijeme kada sam radila u firmi od tisuću zaposlenih, koja je raspolagala daleko većim iznosima novca i to u jeku prljave pretvorbe i privatizacije. Rekla sam mu da ja taj novac svaki dan gledam na računu i da mi ne pada na pamet posegnuti za njim, jer to nije moj novac. Za mene tuđi novac, nije novac, i ja o njemu nikada ne razmišljam. Za mene je novac samo ono što zaradim mojim isključivo poštenim radom. Ne bih mogla prodati svoju čast i svoje poštenje ni za novac, ni za ekvivalente novca. Za mene takav novac uopće nije novac, nego bezvrijedna roba.

****

Naravno, u mom svijetu ima ljudi istih kao ja, ali koji se, zemaljskim prostornim ograničenjem, godinama kreću u krugu onog drugog svijeta i navikli su gledati njegove prljavštine, pa postoji opasnost da mjere i moj, odnosno svoj svijet, dioptrijom tog drugog svijeta u kojem se kreću, svijeta u kojem je baš sve na prodaju, pa i čast i poštenje.

Može li netko takav, već odviknut života običnog malog čovjeka, razumjeti da nije sve na prodaju?

Može li netko takav shvatiti da ta čast, to poštenje, taj ponos nemaju cijenu, da se ništa od toga ne može ni platiti, ni kupiti.

Može li netko takav shvatiti da stečeno povjerenje nikada neću iznevjeriti?

Hrabra sam. Ne ustuknem pred neprijateljem svojim, ali ponekad pred onim do koga mi je stalo, osjećam opasnost da sam neshvaćena.

Može li se ljubavlju prevladati jaz dubok poput jaza između zapada i istoka, između neba i zemlje?

Može li u takvim uvjetima opstati povjerenje, predanost, ljubav, ili je sve to krhko, krhkije od najkrhkije slamčice na vjetru?

Bojim se.

Ne želim se bojati.
Htjela bih se moći malo opustiti. Dosta mi je bura i oluja.
Samo bih malo mira … samo malo maštanja .. samo da malo predahnem… da udahnem malo zraka…
da se malo odmorim...da ne strijepim nad svakom izrečenom riječi, da može biti pogrešno shvaćena...

želim malo povjerenja, malo ljubavi, poštivanja, razumijevanja, malo odanosti... malo tebe.



*****************************************************************
There's nothing left for me to say or do
'cause all that matters disappeared when I lost you...

*****************************************************************



- 10:02 - Reci nešto lijepo (45) - Isprintaj - #


subota, 18.04.2015.

Otkrivena mjera za glupost

Najnovija vijest!

Hrvatska znanstvenica otkrila je mjeru za glupost! Mjera za glupost ima oznaku b ("barbara").

Pitanje vama: Koliko čovjek mora biti glup da bi se za njega s pravom moglo reći da je glup kao 1 b (jedna "barbara")?

Dakle, danas bi se za urednike Blog.hr-a moglo reći da su glupi barem 10 b.

Još u podne su mogli imati ekskluzivnu vijest sa Zelene čistke.

Ali budući da su glupi 10 b nisu je imali.



Naime, u Zagrebu je, unatoč lošem vremenu, održana još jedna uspješna akcija Zelene čistke. To je svjetska akcija o kojoj sam napisala post prije tjedan dana i za čiju najavu se nije našlo mjesto na naslovnici, samo zato što sam ja o njoj pisala.

A novine će uskoro brujati o Zelenoj čistci! Nova tv i Blog.hr su mogli imati ekskluzivu. No neće je dobiti. Bar ne od mene. A mogli su. Nije da nisu. Ipak sam ja blogerica na Blog.hr-u već skoro 8 godina.

Mene, jednu od blogerica s najduljim blogerskim stažom, marginalizirali su samo zbog političkih razloga, jer sam se usudila izjašnjavati suprotno od njihove političke opcije. Kao u najcrnje doba komunizma. Čak nisu dovoljno inteligentni da bi shvatili da mogu dobiti dobar post i s ove strane barikada. Post je ipak post, a mi blogeri smo ipak blogeri, koji pišemo te postove ili barem dajemo natuknice za nečije tuđe priče. Obzirom da sam na Blog.hr-u već dulje na ledu, namjerno nisam davala natuknice. A bilo je puno dobrih priča, svakakvih.

I ova današnja bila bi pravi bum. Ali za taj bum zbog 10 b urednika Blog.hr-a, Blog će ostati uskraćen.






*************************************************************************
Cause trust means we don't have to be together everyday
Hand cannot erase this love

*************************************************************************






- 18:27 - Reci nešto lijepo (25) - Isprintaj - #


petak, 17.04.2015.

Primitivni mentalitet

U glavama ljudi na ovom prostoru nije se ništa promijenilo unatrag 100 godina. Još uvijek prevladava kolektivna svijest i primitivizam.

Jedan od zornih primjera takvog primitivnog mentalnog sklopa je da je nekome normalno u istu spavaću sobu smjestiti ljude, koji se nikad u životu nisu vidjeli i koji se vjerojatno nikad više u životu neće vidjeti. A kao normalno je da će podijeliti istu spavaonicu i istu kupaonicu. Meni je to nešto nevjerojatno.

Naime, sve naše turističke agencije kalkuliraju svoje programe na bazi dvije osobe, ne vodeći uopće računa o tome da je danas sve više individualaca, klijenata samaca, koji žele svoj mir i zasluženi odmor. Tako agencije u cijenu aranžmana po jednoj osobi, ubace dvokrevetnu sobu, koja jednoj osobi nije potrebna. Pa imamo ovakvu cijenu koštanja aranžmana za jednu osobu:



Međutim, kada ideš malo detaljnije proučiti uvjete i detalje putovanja, tada naiđeš na klauzulu:

„U slučaju kada putuje jedna osoba doplata za jednokrevetnu sobu iznosi 1.200 kn.“

Dakle, cijena za jednu osobu zapravo nije cijena za jednu osobu, jer je prava cijena za jednu osobu 4.990,00 kn (3.790,00 + 1.200,00). Velika je razlika između 3.790,00 kn i 4.990,00 kn. To je jedna trećina cijene.

Prema tome, turističke agencije lažu kada kažu da je cijena aranžmana za jednu osobu cijena za jednu osobu, to je uvjetovana cijena za pola bračnog para i to isključivo pod uvjetom da putuje cijeli bračni par, možebitno ljubavnik s ljubavnicom. Nikako JEDNA osoba.

Isto vrijedi i za različita događanja i manifestacije, na koje se pozovu ljudi i kaže im se da je smještaj osiguran. Puni pansion čak. I kažeš „dobro“… a kad je već sve odlučeno, saznaš da te žele smjestiti u dvokrevetnu sobu s nekim koga nikad u životu nisi vidio. Njima je to normalno. Oprostite, meni to nije normalno.

Ok, netko će reći, nadoplati za jednokrevetnu sobu. No kad god čujem riječ nadoplata, mene to odbije od kupovine tog programa iz principijelnih razloga. Ne želim da me netko drži budalom samo zato što trenutno nemam ni muža ni ljubavnika, a niti želim dijeliti kupaonicu s najboljom prijateljicom. Ja u ovim godinama želim imati svoj mir i svoju privatnost. Možda je vrijeme da se već jednom shvati da više nema kolektivne svijesti, da su ljudi mahom individualci i da bi i njima trebalo prilagoditi ponudu smještajnih kapaciteta. Vjerojatno nisam jedina koja tako misli.

Dok se to ne dogodi, iz principa neću koristiti turističke usluge onih koji nude aranžmane u dvokrevetnim sobama. Radije ću spavati na otvorenom, negdje u savani!




**********************************************************
Motor window wind
I could do with some fresh air
Can't breathe too well

She waits for me…

**********************************************************


- 19:25 - Reci nešto lijepo (17) - Isprintaj - #


utorak, 14.04.2015.

Crna kronika


Ilustracija

Već dulje vrijeme ne gledam televiziju niti čitam novine. Od tada imam vremena za različite aktivnosti i uglavnom sam dobrog raspoloženja. Ako slučajno okrenem neku web stranicu našeg dnevnog tiska, u njoj me dočeka takav crnjak, da odmah kliknem na x-ić.

No slijedeći neki dobar link, otvorila sam stranice NL-a, i nakon što sam pročitala članak, malo sam pogledala o čemu još piše NL. I opet crnjak. Troje stradalih u prometu u Istri.

Svi smo svjedoci da u trenucima stajanja na semaforu, ali i u tijeku vožnje, mnogi vozači ili telefoniraju, ili ispunjavaju narudžbenice. To je zato što su poslodavci, radi rezanja troškova i grabljenja dobiti, izbacili iz organizacijske sheme referente nabave i prodaje, pa sada profesionalni vozači moraju u tijeku vožnje obavljati tu dužnost. Na mobitel primaju narudžbe i popunjavaju papire u tijeku vožnje. Nije onda ni čudno da im koncentracija za vožnju pada. A za nesreću je dovoljan samo trenutak nepažnje, samo javiti se na mobitel i reći "ne mogu, vozim".

Zato je došlo vrijeme za promijenu Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Trebalo bi zabraniti držanje mobitela i bilo kakve papirologije u kabini automobila. Policija bi to trebala strogo nadzirati i kažnjavati. Kome zatekne mobitel ili papirologiju u kabini, oduzimanje vozila!

Samo na taj način sačuvali bi se brojni životi i ionako oskudan novac zdravstvenog osiguranja za liječenje ozlijeđenih u prometu, a povećao bi se i broj zaposlenih, jer bi poslodavci morali upošljavati referente nabave i prodaje.



- 07:25 - Reci nešto lijepo (33) - Isprintaj - #


subota, 11.04.2015.

Zelena čistka

U Zagrebu se vrše posljednje pripreme za još jednu u nizu akcija „Zelena čistka“. Za tjedan dana, u subotu, 18. travnja 2015. godine, Zagreb će se pridružiti svijetu u akciji "Let’s do it!" („Učinimo to!“), zajedničkoj jednodnevnoj volonterskoj akciji čišćenja divljih odlagališta otpada.



U našoj zemlji je ta jednodnevna akcija nazvana „Zelena čistka“ i do danas je postala najveći ekološki volonterski projekt u Hrvatskoj. Osim Zagreba, u akciju su uključeni mnogi drugi hrvatski gradovi, kojih je svake godine sve više.




Zagrebačka organizatorica, poznata ekologinja Maja Knepr Šegina, već niz godina uspješno organizira ove akcije, a nedavno smo je imali prilike vidjeti na televiziji, kada je govorila o pripremi akcije. Ovoj mladoj i vrijednoj ženi do sada su se u akciju uključile mnoge poznate osobe, poput tadašnjeg predsjednika države Ive Josipovića, zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića i mnogih drugih. Možda će ove godine i jedna od rijetko uspješnih žena u politici, predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, zasukati rukave i počistiti bar mali dio smeća, kojim je zagađena zagrebačka metropola, te na taj način promovirati ovu hvalevrijednu akciju.

Foto:

Saznavši za ovu akciju, odlučila sam se i ja ove godine pridružiti Zelenoj čistki i svojim radom bar mrvicu doprinijeti ovoj predivnoj planeti Zemlji.



Nadam se da ćete i vi!






******************************************************
I have not lived and loved enough
Things are left unsaid, undone
It was not to meant to be like this
Drifting off without a kiss

******************************************************




- 08:00 - Reci nešto lijepo (41) - Isprintaj - #


petak, 10.04.2015.

Zlatno popodne

zlatno popodne
sjetni zvuci prošlih dana
vrijeme ne donosi zaborav
samo naviku da nisi tu
i misao da ćeš opet doći
napiti se na svom izvoru
kad od sunca opet ožedniš

kao nekada

Lion Queen Copyright ©






- 18:48 - Reci nešto lijepo (9) - Isprintaj - #


četvrtak, 09.04.2015.

Fali mi Cy

A vama?

Cy, vrati seeeeee.... vratite seeeeeee!!!!



**********************************************************************
But I need you now
And I need our former life

**********************************************************************



- 18:40 - Reci nešto lijepo (18) - Isprintaj - #


ponedjeljak, 06.04.2015.

Uz Mekonove Zagrebačke piknjice

Mekon je svojim današnjim postom Zagrebačke piknjice upozorio na prolaznost vremena. Tužna slika zatvorene urarske radnje prisjetila me prošlih dana, koji se najvjerojatnije nikada više neće vratiti, jer život stalno ide naprijed, javljaju se nove tehnologije, a stari zanati, poput urarskog, pomalo izumiru.

Uz Mekonovu fotografiju stare urarske zagrebačke radnje izvrsno paše pjesma "Watchmaker". To je jedna od najljepših pjesama, koje sam ikad čula, a samo je jedna u nizu predivnih pjesama Verdija našeg doba, britanskog glazbenika Stevena Wilsona. Njegova raznovrsna i prekrasna glazba na žalost još uvijek nije prepoznata na našem prostoru, uvježbanom za slušanje narodnjačke i cajkaške glazbe. Nadam se da će se to jednom ipak promijeniti, obzirom da smo jedna od rijetkih europskih zemalja, koja je zakinuta za koncerte ovog vrsnog glazbenika, koji na turneji po cijeloj Europi, a zatim i Canadi i USA predstavlja svoj najnoviji album "Hand.Cannot.Erase."

Pjesma "Watchmaker" je pjesma nešto starijeg datuma i traje cca 12 minuta. Složena je od nekoliko zasebnih cjelina, od kojih je svaka za sebe posebna i predstavlja pravu malu glazbenu poslasticu. Meni je najljepši prvi dio, kojeg prate stihovi, ali i dijelovi različitih instrumentala koji slijede, malo koga će ostaviti ravnodušnim. I kad se učini da je pjesma gotova, nije gotova, a svakako je vrijedi odslušati do samog kraja pjeva


Izvor:

Evo i teksta, ali ga ovaj put neću prevoditi, jer je dovoljno jasan i razumljiv sam po sebi, a i google prevoditelj je uvijek pri ruci, ako kome zatrebathumbup

"The Watchmaker"

The watchmaker works all day, and long into the night
He pieces things together despite his failing sight

Though all the cogs connect with such poetic grace
Time has left its curse upon this place

Each hour becomes another empty space to fill
Wasted with the care and virtues of his skill

The watchmaker buries something deep within his thoughts
A shadow on the staircase of someone from before

This thing is broken now and cannot be repaired
Fifty years of compromise and aging bodies shared

Eliza dear, you know there's something I should say
I never really loved you but I'll miss you anyway

You were just meant to be temporary while I waited for gold
We filled up the years and I found that
I liked having someone to hold

But for you I had to wait
Until one day it was too late

Cogs and levers mesh
We are bound in death
Melt the silver down
I'm still inside you

Steven Wilson


- 08:03 - Reci nešto lijepo (35) - Isprintaj - #


subota, 04.04.2015.

Sretan Uskrs


Uskrsnuće Kristovo, Tintoretto, 1565
Crkva San Cassiano, Venezia, Italia

Izvor:

„Ja poznajem ljude; stoga vam mogu reći da Isus Krist nije bio običan čovjek. Između njega i bilo kojega drugog čovjeka na svijetu nije moguća usporedba. Alexandar, Cesar, Karlo Veliki i ja osnivali smo carstva. No, na što smo oslonili djela svojega genija? Na silu. Isus Krist utemeljio je svoje kraljevstvo na ljubavi; i upravo sada milijuni ljudi spremni su umrijeti za njega.“

Kažu da je ovo rekao Napoleon Bonaparte, francuski vojskovođa.




Izvor:

Dragi moji,

svima Vama i Vašim obiteljima želim
Sretan Uskrs!



p.s. Tigi i Blogi se ne slažu da je ovo rekao Napoleon. Ok, idemo dalje.

Rekla sam JA:

„Ja poznajem ljude; stoga vam mogu reći da Isus Krist nije bio običan čovjek. Između njega i bilo kojega drugog čovjeka na svijetu nije moguća usporedba. Alexandar, Cesar, Karlo Veliki i Napoleon osnivali su carstva. No, na što su oslonili djela svojega genija? Na silu. Isus Krist utemeljio je svoje kraljevstvo na ljubavi; i upravo sada milijuni ljudi spremni su umrijeti za njega.“


Tigi i Blogi, slobodno me možete demantirati. Ne vjerujem da ćete ičim moći pobiti činjenicu da sam ovo sada izrekla ja i da je to tako i nikako drukčije.

Pusa obojici! Sretan Uskrs!


- 08:09 - Reci nešto lijepo (42) - Isprintaj - #


četvrtak, 02.04.2015.

Čežnja

Čežnja je ono kad poželiš biti na nekom mjestu gdje ne možeš ovog trena biti...

Foto:


Izvor:

Wenn die Sehnsucht nicht wär

Liebe kann oft weh tun
und Sehnsucht bringt manchmal auch Tränen.
Wenn Du nicht bei mir bist,
dann fühl ich mich so allein,
dann fühl ich mich so allein.

Aber was wär Liebe,
wenn die Sehnsucht nicht wär
und das Warten auf ein Wiedersehen?
Du bist alles, alles was ich hab auf der Welt,
meine Sehnsucht kannst nur Du verstehn.

Jeder Tag ist schön, wenn eine Blume erblüht
und ein Vogel singt im Sonnenschein.
Doch was wär das alles,
wenn die Sehnsucht nicht wär?
Meine Sehnsucht bist nur Du allein.

Lei-lei-lei-lei, lei-lei-lei-lei-lei, lei-lei-lei,
lei-lei-lei-lei, lei-lei-lei-lei-lei.

Wolken ziehn am Himmel
und mit ihnen meine Gedanken.
Liebe kann oft weh tun,
ach könnt' ich doch bei Dir sein,
ach könnt' ich doch bei Dir sein.

Jeder Tag ist schön, wenn eine Blume erblüht
und ein Vogel singt im Sonnenschein.
Doch was wär das alles,
wenn die Sehnsucht nicht wär?
Meine Sehnsucht bist nur Du allein.

Lei-lei-lei-lei, lei-lei-lei-lei-lei, lei-lei-lei,
lei-lei-lei-lei, lei-lei-lei-lei-lei.

Doch was wär das alles,
wenn die Sehnsucht nicht wär?
Meine Sehnsucht bist nur Du allein.

Izvor: Vicky Leandros


U slobodnom prijevodu:

Kad ne bi bilo čežnje

Ljubav često može povrijediti
i čežnja ponekad donosi suze.
Kada nisi sa mnom
tada se osjećam tako sama,
tada se osjećam tako sama.

No, što bi ljubav bila
kad ne bi bilo čežnje
i čekanja ponovnog susreta?
Ti si sve, sve što imam na svijetu,
Moju čežnju možeš samo ti razumjeti.

Svaki dan je lijep, kad cvijet procvjeta
i ptica zapjeva suncu.
No, što bi bilo sve to
kad ne bi bilo čežnje?
Moja čežnja si samo ti.

Lei Lei--lei-lei, lei-lei-lei-lei-lei, lei-lei-Lei,
Lei-lei-lei-lei, lei-lei-lei-lei-Lei.

Oblaci privlače nebo
i sa njima moje misli.
Ljubav često može povrijediti,
Oh, mogla sam ipak biti s tobom
Oh, mogla sam ipak biti s tobom

Svaki dan je lijep, kad cvijet procvjeta
i ptica zapjeva suncu.
No, što bi bilo sve to,
kad ne bi bilo čežnje?
Moja čežnja si samo ti.

Lei Lei--lei-lei, lei-lei-lei-lei-lei, lei-lei-Lei,
Lei-lei-lei-lei, lei-lei-lei-lei-Lei.

No, što bi bilo sve to,
kad čežnje bilo ne bi?
Moja čežnja si samo ti.



************************************************************
I can feel you more than you really know
I will love you more than I’ll ever show

************************************************************


- 18:45 - Reci nešto lijepo (27) - Isprintaj - #


<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se