subota, 31.01.2015.

Gospodarica ptica

Magle je u jednom svom postu rekao da ne voli ptice.

Ja volim ptice (kao uostalom i sve druge životinje, poput ježeva, lavova, jaraca i škorpiona primjerice).

Ptice su misleća bića, no na nekom drugom levelu kojeg mi ljudi teško možemo pojmiti. Vozeći se autobusom na posao, uvijek uživam u pogledu na Savu koja se valja prema Sisku, na zagrebačko sivkasto nebo, na Sarahino drveće i moje ptice. Gledam ih jutrima kako lete u strogoj formaciji, a zatim se na nekoj, samo njima znanoj poziciji ta formacija iznenada razbija, nestaje, a one nastavljaju pojedinačno letjeti, svaka u svom pravcu, vjerojatno u potrazi za doručkom.

Ptice su tu još iz djetinje dobi.

U bakinom dvorištu, na nekom drvetu živjela je ptica koja se jutrom ranim oglašavala sa hu-hu-hu ... hu-hu-hu... Baka bi me tada budila i govorila da to ptice pjevaju „kupuj kruh, kupuj kruh ..“

I baka je imala ptice... predivne bijele guske, rođakinje labudovima i galebovima. Od njihova su se perja pravili najmekši jastuci i najtopliji jorgani. Kao i labudice i galebovi, tako guske obožavaju vodu. Nedaleko našeg sela bilo je umjetno jezero, na koje sam svakodnevno vodila guske na kupanje. Točnije bi bilo reći da su guske vodile mene. U mom jatu bilo je dvadesetak gusaka i jedan gusan. Taj gusan bi jurcao ispred jata, jato za njim, a ja za jatom, sa štapićem u ruci.



I vodio je gusan do jezera, udaljenog otprilike dva kilometra. Na jezeru je bilo još desetak nečijih tuđih jata, sve bi se guske izmiješale i tako uživale gnjureći, plutajući, plivajući, gačući. Više nisi mogao znati koja je čija guska ili gusan. Mi djeca bismo se igrali na obali, a nitko se nije smio približavati jezeru, jer je bilo prilično opasno i strmo. U prvi sumrak jata su se pomalo razdvajala, svako jato došlo bi svojoj čuvarici ili čuvaru. Ja bih prebrojila svoje guske i ako su sve bile na broju, gusan je mogao krenuti natrag prema selu, jato za njim, a ja za jatom. Opet je gusan vodio, poznavajući dug put natrag do bakine kuće.

Bile su te guske potpuno otkvačena čeljad. Iako ih je život na selu učinio više domaćim životinjama, nego pticama, u njima je ipak bilo ptičje biće, željno leta. Znala sam stati nasred prašnjavog seljačkog puta, a moje guske bi se zaletjele s jedne strane, podigle metar – dva u zrak i nadletjele me, pa s druge moje strane aterirale, sve razdragane, a ja sam se tada osjećala kao mala gospodarica ptica.

Prohujale godine. Postala sam gradska cura. Panonsko more žitnih polja, zamijenilo je pravo plavo more. Umjesto bijelih gusaka, bijeli galebovi. Stojim na balkonu i promatram njihov veličanstveni let. Jato poletjelo u pravcu Crikvenice. Sjetim se svojih gusaka i svog gusana. Poželim djetinjstvo natrag. Zagledam se u jato, koje pomalo nestaje u daljini, ugledam među njima jednog galeba i poželim baš njega natrag. Mislima ga dozivam: Vrati se… Vrati se…Vrati se… Odjednom se taj galeb izdvoji iz jata, zaokruži natrag, meni sve bliže, ispred mog balkona napravi luping i krene natrag prema Učki, dok je njegovo jato gotovo nestalo iz vidokruga, u suprotnom pravcu prema Crikvenici.

Moj galeb čuo je moj zov i vratio se.

Foto

Ponekad su i ljudi ptice … oni koji pjevaju. Samo što oni ne mogu letjeti.

Tako sada dozivam svog drugog galeba, koji obično na moj zov dopjeva, umjesto doleti. Ime mu je John-atan Living-stone.

Dugo Jonathan nije mislio na svijet iz kojeg je stigao, svijet u kojem je njegovo jato živjelo gluho i slijepo za ljepotu i radost letenja, upotrebljavajući krila samo za borbu i traženje hrane. Ipak bi ga se kadikad sjetio, makar na trenutak. Sjetio ga se i jednog jutra, dok se sa svojim instruktorom odmarao na žalu, nakon uvježbavanja valjka na razdjele iz leđnog položaja.

– Gdje su ostali, Sullivane? – upita ga nijemo, služeći se već sasvim lako telepatskim sporazumijevanjem kakvim su se ovi galebovi služili umjesto kriještanja i kričanja.

– Zašto nas nema više? Ondje odakle sam došao bilo je... – ...na tisuće galebova.

- Da, znam. – Sullivan kimne glavom. – Odgovor je u tome što si ti, Jonathane, rijetka ptica, jedan među tisućama galebova. Svi smo mi prevalili dug put dok nismo stigli ovamo. Prelazili smo iz jednog svijeta u drugi, koji se nije mnogo razlikovao od prijašnjeg, zaboravljajući odmah odakle smo stigli, ne razmišljajući kamo hrlimo, ne misleći na sutra. Znaš li koliko smo života preživjeli dok nismo shvatili da nam se život ne sastoji samo od hrane, borbe i premoći u jatu? Tisuću života, Jone, deset tisuća! Pa još stotinu života dok nismo naslutili da postoji nešto što se zove savršenstvo, a onda još stotinu života dok nismo naučili da je svrha življenja u tome da otkrijemo to savršenstvo i da ga pokažemo drugima. Sada, naravno, vrijedi jednako pravilo za sve nas: biramo svoj idući svijet prema onom što smo naučili u ovom. Ne naučiš li ništa, idući ti je život jednak sadašnjem, ista ograničenja i iste poteškoće koje treba nadvladati.

On raširi krila i okrene se prema vjetru.

– Ali ti, Jone – proslijedi – ti si naučio sve odjednom i nisi morao proživjeti tisuću života da bi stupio u ovaj život.



Izvor: Richard Bach: Galeb Jonathan Livingston



Galeb je to koji uživa u letenju na krilima glazbe i koji je odavno naučio da je svrha življenja u tome da otkrije savršenstvo glazbe i da ga pokaže drugima.

Ja nisam galeb, ja sam lavica, samo sam obična gospodarica ptica.




I ne znam pisati note, tek tu i tamo pokoju pjesmu.

Našao si me

ne, nije to bila melankolija
čežnja je to što te oblijeva

čežnja je ime dugim noćima
u kojima me nisi imao
čežnja je ime dugim danima
u kojima te nisam imala

najdužim noćima i najdužim danima

našao si me skrivenu u mrežama
iznenađenu, snenu, neviđenu
no spremnu dijeliti s tobom sve
sve tvoje misli, duhove tvoje
strahove i nade tvoje
želje tvoje

i pri tom ne željeti ništa, ne očekivati ništa
ne tražiti ništa, ne htjeti ništa

a biti ti sve

sada više nisi sam
ja sam tvoje ono nešto
dugo traženo, odavno opjevano
koje nikako nisi mogao naći

no ipak, našao si me u procjepu vremena
na margini prostora
izgubljenu na tuđim njivama
zapletenu u žicama
skrivenu u tami, od tebe u danu
skrivenu u danu, od tebe u noći
bolesnu od ljubavi tvoje čekane
razbarušenih snova u kosama

sanjala sam da smo plesali


Lion Queen Copyright ©

*********************************************
Love more than you can know
Have more than you'll ever need from me

**********************************************



- 11:38 - Reci nešto lijepo (41) - Isprintaj - #


srijeda, 28.01.2015.

5000 - ili o "filozofima"

Sukladno Međunarodnom računovodstvenom standardu 18, prihod je bruto priliv ekonomskih koristi tokom razdoblja, koji proizlazi iz redovnih aktivnosti subjekta i koji ima za posljedicu povećanje kapitala, osim onih povećanja kapitala koja se odnose na unose dionika u kapitalu. Fer vrijednost je iznos za koji se neko sredstvo može razmijeniti ili obveza podmiriti između obaviještenih i nepovezanih strana koje su voljne obaviti transakciju. Prihodi uključuju samo one bruto prilive ekonomskih koristi koje je subjekt primio ili ih potražuje za svoj račun. Iznosi prikupljeni u ime trećih strana, kao što su porez na promet, porez na dobra i usluge i porez na dodanu vrijednost nisu ekonomske koristi koje pritječu u subjekt i ne rezultiraju povećanjem kapitala. Stoga se oni isključuju iz prihoda. Slično tome, u odnosu zastupanja, bruto prilivi ekonomskih koristi obuhvaćaju i iznose koji su prikupljeni u ime nalogodavca (principala) i koji ne rezultiraju povećanjem kapitala subjekta. Iznosi prikupljeni u ime nalogodavca nisu prihodi. Umjesto toga, prihod je iznos provizije.

Pitanje za Peru, Modesti i njihovo društvo je jesu li obveze prihod i ako jesu, zašto, a ako nisu, zašto nisu? Ako jesu, je li taj prihod oporeziv, ili nije? Ako jest, zašto jest, a ako pak nije, zašto nije? Molim ekonomiste i računovođe da se suzdrže komentara, jer je pitanje više filozofske naravi, pa je potrebno prepustiti ga dežurnim filozofima, dok se mi bavimo običnijim temama poput statistike.

Pa evo malo statistike mog bloga od 01.01.2015. do 28.01.2015.







Mala sličica za Barby da se ne muči s iščitavanjem:



Ah, da, još par pitanja za dežurne filozofe na blogu, što misle može li imati ikakvog utjecaja swap na kredit u švicarcima, te kakve bi veze s time mogli imati forwardsi i futuresi? Također pitanje što misle o parkiranim dokumentima u SAP-ovim modulima u odnosu na konzistentnost bruto bilance, te zašto se porezni gubitak prenosi iz godine u godinu i koliko dugo i zašto je to dobro, a zašto nije. Još samo ovo: bi li proknjižili storno prihoda na dugovnu ili potražnu stranu konta klase 4 u SAP-u? Ako bi, zašto bi, ako ne bi zašto ne bi?

Dok oni guglajuheadbang, odoh ja pisati pjesme, nešto me krenula inspiracija ovih dana pjeva


Moje sidro od fractala

Ti si ono moje nešto bez imena, prezimena
a ipak najljepšeg naziva,
bez riječi, a ipak s tisuću riječi
bez glasa, a ipak sa tisuću nota
Moja pjesma, moj udah i izdah
Obitavaš u svakoj mojoj pori, stanici, misli
uzimaš svo moje vrijeme, moj si san na javi
ti si sve moje zvijezde skupa
tvoje ime je moj mjesec
i moje sunce
ti si led na aljasci i pijesak sahare
kada te nema, ledenim dahom ledi me zima
sobom donosiš sunce i proljeće
budiš sve moje uspavane misli, sve boje
nebeskoplave i zlatno sunčane
one crvene, žute i narančaste
Donosiš mirise, čežnju, toplinu
Odnosiš sve strahove,
sve osim jednog potisnutog,
da ćeš jednom otići i da se nećeš znati vratiti
pa da ću i ja bez tebe umrijeti
Tvoje pjesme su poput fractala mojeg postojanja
u kojima je svaki djelić jedan maleni svijet
kojim živim prekrasnu priču, čija cjelina si ti
jedinstvena i neponovljiva,
moja.

Ti si moje sidro od fractala
u ovom vremenu prolaznosti i privremenosti
Sidro neusidreno, sidro ploveće
sidro sigurno, sidro čelično
sidro koje sidri u najžešćim olujama
čuva i štiti
Sidro broda lutalice
koje samo u svojoj luci sigurno uranja
sidro koje maglama plovi
tuđim suncima grijano, od svih rado dočekano
pa ipak sidro svoje luke i svoga utočišta

moje srce je ta luka

želim svoje sidro od fractala






**********************************************
she loves the city sounds.
she feels that she's been found.

**********************************************




- 20:21 - Reci nešto lijepo (52) - Isprintaj - #


utorak, 27.01.2015.

Biti jedno

sve je tu kao nekad
i ljudi i more
i livade i gore
najdraža bića
sunce i mjesec
i pas i ptice
jezera, ravnice
sve je tu kao nekad
ali kao san, običan san
bez tebe dan nestvaran
kroz život bez tebe
nesvjesna kročim
dane preskačem
tjedne točim
ne hodam zemljom
lebdim u zraku
danom ne gledam
bdijem u mraku
nisam ni gladna
niti ne pijem
žedna samo tebe
suncu se smijem
jedinog jela
gladna sam tebe
kada te nema
život me zebe
topline želim
topline tvoje
i snage tvoje
i pjesme tvoje
i ljubavi tvoje
i osmijehe tvoje
želim ono sve što je moje
jer ja sam cijela sve ono tvoje
bez tebe ni dan nije dan
bez tebe ni san nije san
ne želim biti sa tobom dvoje
vrati me kući u naručje svoje

Lion Queen Copyright ©




**********************************************************
I've seen the past, I've seen the future
Beyond dimension and into empty space
Finding questions, never answers

**********************************************************


- 19:32 - Reci nešto lijepo (29) - Isprintaj - #


nedjelja, 25.01.2015.

Idem "biti"

Kad stalno moraš donositi životno teške odluke i rješavati neke probleme, koje ti život donese, učini ti se da ti se izgubio smisao za humor. Učini ti se da si zaboravio kako je to smijati se.

A onda naleti netko tko te nasmije. Netko duhovit. Sarkastičan ponekad. Netko samo svoj. Vrati ti taj osmijeh na lice.

Naravno da je ljudski poriv sačuvati taj osmijeh. Imati tog nekoga stalno u svojoj blizini. Barem znati da je tu negdje.

Pa se navikneš i očekuješ. Postane ti potreba. Potreba se pretvara u želju. Želja preraste u nešto drugo. Ponekad. Možda to ne ide baš tim redom, ali svakako tako nekako.

Ja sam samo obična cura, koja je proživjela puno gorkih trenutaka i sada lovim svaki lijepi trenutak, koji mi u životu dođe, pa bilo to samo slušanje glazbe, kazalište, ples, čitanje knjiga, putovanja, šetnje, obitelj, pas, more, prijatelji ili posao koji volim.

Posebno volim voziti auto kroz prirodu, sporednim putovima i stranputicama, onako polako, s otvorenim prozorima, uz glazbu, sasvim isključenog uma i uključenih svih ostalih čula pjeva Onako bez razmišljanja o polazištu i odredištu. Nije li uostalom i životna vožnja ista takva?!

Ne usudim se željeti ništa iznad toga, zapravo bojim se željeti. Bojim se da nemam pravo na moje želje, kad je ono najvažnije što bih kao obična mama, trebala poželjeti, a što ja i činim, trenutno nedostižno i nerješivo. Smijem li uopće osim toga željeti nešto drugo, nešto samo za mene? Što ako želim nešto drugo, pa se ovo što mi je najvažnije ne riješi? Ne, ne smijem željeti ništa za sebe. Zato ne želim. Čuvam tu moju majčinsku želju ljubomorno. Škrtarim na svim ostalim željama. Ne usudim se uopće.

Zbog toga ne želim niti previše misliti, jer ako mislim, onda ću se jako bojati. A ne želim se bojati. Zato je meni ponekad lijepo samo biti... samo postojati.... To je uvijek onda kad se sjetim teških trenutaka, kroz koje sam prošla.

Sada sam u toj fazi jednostavnog „biti“.

No kao i sve faze, to je prolazna faza na mom životnom putu. Obično sam ratoborna lavica, koja se bori za sve što držim vrijednim, koja donosim teške odluke i rješavam nenormalne probleme. Neke odluke bile su toliko teške da svaki put moram isključiti um, ako mi misao poleti na tu stranu.

Isključiti um… može li se to?

Glavna mi je karakteristika da u svemu što radim, moram biti najbolja. No ipak, imam jednu manu, rodila sam se s ljubavlju za glazbu, ali bez talenta za skladanje i interpretaciju glazbe.

Imam smisla za slušanje glazbe, ali nemam smisla za njeno stvaranje... Tako da mi nedostaje moja druga polovica. kiss

Zato.

(I ne samo zato.)

A sada idem ponovno, po ne znam koji put, pogledati film iz moje kućne filmoteke, no ovaj put drugim očima. fino




Idem jednostavno „biti“…. i sanjati….



*********************************************
And I'm trying to forget you
And I know that I will
In a thousand years

*********************************************




- 17:57 - Reci nešto lijepo (39) - Isprintaj - #


subota, 24.01.2015.

Mobbing na radnom mjestu

Foto izvor:

Gotovo nezapaženo ovdje na blogu, prošao je najnoviji slučaj mobbinga na radnom mjestu. Riječ je o vozaču autobusa ZET-a, koji je iziritiran ponašanjem putnika, odbio voziti autobus. Sad njegova firma radi istragu slučaja pa će poduzeti potrebne sankcije.

Što se zapravo dogodilo?

Vozači autobusa dužni su upozoriti putnike na pokazivanje pokazne karte, odnosno naplatiti prijevoz. Dakle, nisu samo vozači, već i trgovci. Dečko je ušao u autobus i nije imao novac za kartu. Vozač mu je rekao da izađe van. A što je uopće mogao učiniti, kad mu je firma naredila da mora naplaćivati karte. U svakoj zemlji svijeta je normalno da se vožnja autobusom plaća. No Hrvatska očito nije normalna zemlja. Dečko je pristojno napustio autobus, a onda je započeo mobbing nad vozačem. Nekoliko kokošiju počelo je vrištati na njega, zašto je izbacio dečka van, da one žele platiti kartu i tako dalje. To vrištanje čuje se na snimci, koju je snimala jedna kokoš. Vozač se izbezumio i pod stanjem visokog stresa, što je jasno uočljivo na snimci, odbio je dalje voziti autobus. Za moj pojam, postupio je po pravilima struke. Ako nije sposoban skoncentrirati se na vožnju, a nije mogao biti, nije smio niti preuzeti odgovornost za živote stotinu putnika.

Iz predmetnog slučaja ispala je čitava afera. Cijeli grad bruji o tome. Vjerojatno će vozač ostati bez posla, što bi bilo prestrašno. Ako je postupao sukladno naredbi rukovodstva da pregledava karte i sukladno zakonu, koji kaže da se svaka obveza ima podmiriti, onda čovjek nije kriv, a te žene, koje su ga napale, te kokoši trebale bi biti sankcionirane zbog narušavanja javnog reda i mira i svakako zbog fotografiranja bez dozvole subjekta koji se snima. Znam, sad će me Toco napasti, ali u konkretnom slučaju žene su izvršile mobbing na vozačem ZET-a i još ga i snimale, nemoćnog! Da sam ja bila na njegovom mjestu, razbila bih im njuške pokvarene.

Ok, dečko nije imao novaca za kartu, pa ako baš hoćeš, daj mu taj novac za kartu, pa neka si kupi kartu. To sam ja učinila u Rijeci, kad je crvena komunistička vlast poslala kontrole u autobuse na sam dan Uskrsa jedne godine gospodnje. Bilo je ratno vrijeme i kontrolori su (posramljeni) zatekli prognanike sa žutim prognaničkim kartonima. Međutim, kartoni nisu bili dovoljni, morali su imati besplatne pokazne karte pribavljene na temelju žutih kartona. Trebali su biti izbačeni van iz autobusa, pa sam ja cvikala za njih svoje kartice. Nisam se derala na vozača ni na kontrolore, već sam početkom tjedna pokušala dobiti generalnog direktora i na njega se izgalamti, jer je on taj koji je poslao kontrole u autobuse na dan Uskrsa, sram ga može biti.

No dobro, toliko o tome. Da se vratim na ovo što se dogodilo ZET-ovom vozaču.

Vozim se večeras busom, kad opet u autobus ulaze neki dečki bez karata. Mole da ih se preveze bez karata, da su siromašni studenti. Poučen iskustvom kolege, vozač ih je pustio da se voze bez karte.

Je li to rješenje: Vožnja bez karte?

Onda su opet uslijedili komentari na račun onog prvog vozača. Te da on dobiva plaću, a putnici su nezaposleni, te ovo, te ono.

Pa ja sada kažem, je li normalno da čovjek koji svakodnevno prevozi tisuće putnika i odgovara za njihove živote, u ovako opakom prometnom kaosu, kakav je u Zagrebu, pa da za to ne dobiva plaću? Zar je došlo do toga da se čovjek treba sramiti što za svoj rad dobiva plaću? Zar je vozač ZET-a kriv za stanje u državi?

Ako je nekome stalo do rješenja problema, ili neka plati kartu kome zatreba, ili neka šuti!



*************************************************************
A good impression of myself
Not much to conceal
I'm saying nothing
But I'm saying nothing with feel

*************************************************************


- 23:03 - Reci nešto lijepo (49) - Isprintaj - #


četvrtak, 22.01.2015.

Benvenuto



Io come un albero nudo senza te
senza foglie e radici ormai
abbandonata cosi
per rinascere mi servi qui
non c'e una cosa che non ricordi noi
in questa casa perduta ormai
mentre la neve va giu
e quasi Natale e tu non ci sei piu

E mi manchi amore mio
tu mi manchi come quando cerco Dio
e in assenza di te
io ti vorrei per dirti che
tu mi manchi amore mio
il dolore forte come un lungo addio
e l'assenza di te
e un vuoto dentro me

perche di noi
e rimasta l'anima
ogni piega, ogni pagina
se chiudo gli occhi sei qui
che mi abbracci di nuovo cosi
e vedo noi stretti dentro noi
a legati per non slegarsi mai
in ogni lacrima tu sarai
per non dimenticarti mai

E mi manchi amore mio
cosi tanto che ogni giorno muoio anchi'io
ho bisogno di te
di averti qui per dirti che
Tu mi manchi amore mio
Il dolore freddo come un lungo addio
e in assenza di te
il vuoto dentro me

Tu mi manchi amore mio
e mi manchi come quando cerco Dio
ho bisogno di te
di averti ancora qui con me
e mi manchi amore mio
cosi tanto che vorrei seguirti anch'io
e in assenza di te
il vuoto dentro me

Grido il bisogno di te
perche non c'e piu vita in me
Vivo in assenza in assenza di te.


Izvor: Laura Pausini - In Assenza Di Te


U slobodnom prijevodu:

Bez tebe sam kao golo drvo
Bez lišća i korijenja sada
Napuštena tako
Da bih oživjela, trebam te ovdje
Ne postoji ni jedna stvar o nama
Koje se ne sjećam
U ovoj kući izgubljena sada
Dok snijeg pada
Božić je, a ti nisi više tu

Nedostaješ mi, ljubavi moja
Nedostaješ mi kao kada tražim Njega
A u čežnji za tobom
Želim ti reći
Nedostaješ mi, ljubavi moja
Bol je jaka poput posljednjeg zbogom
A u čežnji za tobom
Praznina me preplavi

Zbog nas
Ostala je duša
Svaki nabor, svaka stranica
Ako zatvorim oči, ovdje si
Opet me grliš iznova tako
I vidim nas čvrsto povezane
Da se ne odvežemo nikad
U svakoj suzi ti ćeš biti
Neću te nikada zaboraviti

Nedostaješ mi, ljubavi moja
Toliko, da svaki dan umirem
Trebam te
Da si tu da ti kažem da
Nedostaješ mi, ljubavi moja
Bol je hladna poput posljednjeg zbogom
A u čežnji za tobom
Praznina me preplavi

Nedostaješ mi, ljubavi moja
Nedostaješ mi kao kada tražim Njega
Trebam te
Da si uvijek ovdje sa mnom
Nedostaješ mi, ljubavi moja
Toliko da bih te pratila
A u čežnji za tobom
Praznina me preplavi

Očajno si mi potreban
jer nema više života u meni
Živjeti bez tebe, bez tebe.


- 06:36 - Reci nešto lijepo (26) - Isprintaj - #


utorak, 20.01.2015.

Zašto?



Zašto u državnoj i lokalnoj upravi zaposlenici u uredima puše, kad je pušenje u uredima zakonom zabranjeno?

Zašto?

Zašto mi kao stranke moramo trpjeti njihovo iživljavanje? Ulaziti u njihove smrdljive kancelarije, kad moramo obaviti kakav posao! Zar samo zato što je i inspekcija u njihovim rukama, pa si mogu priuštiti ono što drugima zabranjuju?

Zašto?

Zašto oni mogu kršiti zakone, koje su sami pisali, a drugima brane kršenje zakona?

Zašto?


Zakon o ograničavanju uporabe duhanskih proizvoda
pročišćeni tekst zakona
NN 125/08, 55/09, 119/09, 94/13

Članak 13.


Zabranjuje se pušenje u svim zatvorenim javnim prostorima.

Članak 29.


Novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 kuna kaznit će inspektor na mjestu izvršenja za prekršaj fizičku osobu ako:

2. puši u javnom prostoru u kojem je pušenje zabranjeno (članak 13. stavak 1.).





**********************************************************
Well love can make amends
While the darkness always ends

*********************************************************


- 18:14 - Reci nešto lijepo (22) - Isprintaj - #


ponedjeljak, 19.01.2015.

Što ako?

Već nekoliko mjeseci uopće ne gledam televiziju. Ispočetka sam vijesti čitala preko internetskih portala JL-a, VL-a, NL-a i 24 sata, a kako im je na naslovnicama uglavnom crna kronika iz cijelog svijeta (7 mrd ljudi na planeti), pomalo sam prestala čitati i to.

Od tada se osjećam izvrsno. Čudom se čudim zašto su svi oko mene nekako isfrustrirani :)

Vezano za najnovije društvene informacije, oslonila sam se u potpunosti na info s Blog.hr. Uvijek netko od vas ima neki post ili komentar na aktualne teme, tako da sam uglavnom u tijeku. Može to biti dan dva kašnjenja, ili ljevičarski pogled na svijet, ali tada za bijelo uzmem da je crno, a za crno da je bijelo, pa opet imam svoju informaciju.

Danas se vratim s posla i nakon raspremanja uključim pc za pregledati poštu i provjeriti što se događalo na blogu od noćas, kad sam se isključila, kad ono ista slika, kao prije nego što sam isključila komp.



Od noćas u pol noći do danas u 17.00 sati, nitko nije napisao niti jedan jedini post.

Najprije pomislim da je opet pao blog. Onda se malo čudim. A zatim zamislim.

Na vijestima na naslovnici zadnja vijest od 17. siječnja 2015. godine, a danas je 19. siječanj.



Neverinčićev istaknuti komentar skuplja prašinu već nekoliko dana i služi samo još kao prečac do Stare Tete, jer ga već svi znaju napamet i nitko ga više ne čita.



Anketa je pretpotopna, nisam je htjela ni fotkati.

Što se događa? Osjećam se kao u zoni sumraka!

Da se to Blog.hr ne gasi?

Što ako jednog dana sve samo nestane?

Gdje ću vas naći?

U svakoj zgradi postoji EXIT.

Gdje je naš




*****************************************************
I remember when you took my hand
And led me through the rain
Down inside my soul you are

*****************************************************




- 17:32 - Reci nešto lijepo (27) - Isprintaj - #


nedjelja, 18.01.2015.

Kradljivac duše

Nekada sam mislila da duša stanuje negdje nedefinirano, negdje u umu. Za srce sam bila gotovo sigurna da stanuje baš u srcu. No konačno sam shvatila da to zapravo duša stanuje u srcu. Kad duša odluta, njena praznina boli baš na mjestu gdje se nalazi srce, iako je srce i dalje na svom mjestu, točno tamo u srcu.

Moja duša, lutalica, opet je odlutala negdje i ostavila me samu s mojim srcem, pa ne znam što bih bez moje duše. Dobro, srce je na miru, ono je onako staloženo i zadovoljno. Mirno je. Ne traži puno, jer ono ne zna što je to puno. Zapravo je još skoro potpuno novo. Neupotrebljavano previše. Nepovjerljivo srce, koje se ne zna opustiti.

Ali zato ona, moja duša, nadoknađuje. Obilato. Leti, leprša, vrluda, jurca, vuče i zateže, nateže. A kad joj ja ne dopustim da ode, onda jednostavno samoinicijativno ode. Odleti nekuda, a kad odluči sama, vraća se kući. Nedavno se uplela u mrežu, otprašila je vodovima i jedva sam je vratila. Sada je opet nema.

Ilustracija


Kradljivac je nedavno bio tu i odnio je. Ne znam kad će opet doći. Ali znam sigurno da je ona negdje s njim.

I sada ta praznina, točno tamo u srcu, boli i peče.


Kradljivče,

evo ti moje srce,
vrati mi dušu!








*******************************************************
Here's a hymn to those that disappear

*******************************************************





- 10:15 - Reci nešto lijepo (35) - Isprintaj - #


subota, 17.01.2015.

Običan post

Od silnog maštanja čovjek ponekad i ogladni. Istina, otkad sam u snovima, nemam volje za jesti. Meca nešto priča o noćnom otvaranju frižidera njami, a meni ni dnevno ne ide od ruke lud Ali eto, ponekad se i to mora.

DražeN je pripremio juhu s lisičarkama, pa mi je izazvao gušt za gljivama. Gljive volim jesti na stotinu načina. Najdraži su mi gorskokotarski svježi vrganji, ili slavonski sušeni. U nedostatku vrganja dobro dođu bilo kakve gljive. Ovaj put odlučila sam se za pohane bukovače. To je jelo koje sam prvi put jela upravo u Zagrebu, prilikom jednog službenog posjeta, kad sam sjela na gablec u neki restoran, više se ne sjećam koji, i nisam znala što bih jela, pa mi je konobarica preporučila pohane bukovače. I bile su izvrsne. Od tada ih često pripravljam i sama. Nema neke filozofije, standardni postupak paniranja, uz nešto veći dodatak soli nego inače, kako bi se pojačao okus bukovača, koje su inače prilično neutralnog okusa:

najprije brašno:



zatim jaja:



pa mrvice od kruha:



pohati na vrućem ulju:



ocijediti na kuhinjskom papiru:



servirati uz majonezu i kisele krastavce te masline:




Eto, sad kad smo nešto i pojeli, možemo nastaviti željeti pjeva , a usput treba nešto i raditi, subota je od čišćenja, pranja, peglanja, a evo i sunce se promolilo iza oblaka, baš kad je perilica odradila pranje fino He, sad ću još morati i paziti na onu babu odozgo lud Ako čujete neku galamu u Metropoli, onda ćete znati da je baba opet bila u akciji naughty , a da je lavica odgovorila sa grrrrr blabla puknucu rofl pjeva





*********************************************************
Oh once in a while
I learn how to smile

*********************************************************


- 11:26 - Reci nešto lijepo (30) - Isprintaj - #


četvrtak, 15.01.2015.

O želji



Kada ja želim, ne dobijem.

Kada ja ne želim, dobijem.

Onog što ne želim, imam previše.

Onog što želim, time oskudijevam.

Onda ne želim, pa dobijem nešto drugo.

Poveselim se pa poželim ono što ja zapravo želim.

Tada nestane.

Naviknem se opet ne željeti.

Pojavi se.

Zbunit ću: želim - ne želim - želim - želim - ne želim - želim...



Zapravo, uvijek želim. I pod cijenu da nestane.


Lion Queen Copyright ©

*************************************************************
We made the world believe we didn't care

************************************************************


- 06:38 - Reci nešto lijepo (25) - Isprintaj - #


srijeda, 14.01.2015.

PravDa i pomirBa




Evo prošli su još jedni predsjednički izbori. Komentari u javnosti su razni. Najčešći komentar izbornih gubitnika je da je predsjednicu izabralo svega 50% birača, dok je drugih 50% bilo za drugu opciju, pa da kao ona nema pravi legitimitet. Istu tu priču, samo sa suprotne pozicije imali smo u vrijeme kada je profesor Josipović izabran za predsjednika. No što ćeš, takva su izborna pravila.

Komentar je i da je Hrvatska duboko podijeljena zemlja. 50% : 50%, odnosno da je u velikoj krizi po tom pitanju.

Međutim, moje gledište o toj stvari je da Hrvatska nikada do sada nije bila u boljoj poziciji, u perspektivnijoj poziciji. Konačno je pobijedila pravDa. Lijeva opcija ima premijera, a desna opcija ima predsjednicu, ravnomjernom podjelom od 50% : 50% (naravno onih ljudi koje današnjica zanima u toj mjeri da će izvršiti svoju građansku dužnost). Sada je konačno došlo i vrijeme pomirBe, da se skupe sve te glave zajedno i da se konačno krene naprijed.

U tom smislu bilo bi dobro i da premijer razmisli i pristojno pruži ruku predsjednici pa da se od ove zemlje učini konačno nešto dobro. Preduvjete imamo. Razloga za svađu više nemamo, a jedan jedini razlog o kojem treba misliti je nezaposlenost (ljudi, proizvodnih pogona, ideja...). Nadam se da će ljevičari uvidjeti da ih tvrdoglavost nikuda ne vodi i da je zajedništvo lijevih i desnih jedina opcija, koja garantira budućnost Hrvatske.

Profesoru Josipoviću potrebno je zahvaliti na mandatu, jer bez obzira što nije iskoristio sve one potencijale, koje je kao predsjednik imao, ali barem je ostavio dojam pristojne, građanske Hrvatske. A taj dojam Kolinda svojim umjerenim nastupom, ali i entuzijazmom mladosti samo može poboljšati.

Ukratko, ja kao kraljica zadovoljna sam trenutnim stanjem. A kad sam ja zadovoljna, svi moraju biti zadovoljni :)





*****************************************************
I reach for you, belying your touch
Snow starts to glide
I confide

*****************************************************


- 06:44 - Reci nešto lijepo (20) - Isprintaj - #


nedjelja, 11.01.2015.

Prva hrvatska predsjednica


Kolinda Grabar Kitarović

Hrvatska i hrvatski državljani gdje god bili, odlučili su dobro. Prvi put su za predsjednicu države izabrali ženu i to jednu pametnu, obrazovanu, skromnu, dobru, srdačnu, suosjećajnu i još k tome prekrasnu Kolindu Grabar Kitarović. Žena je to koja govori nekoliko stranih jezika, magistrica političkih znanosti, žena s velikim iskustvom u diplomaciji, koja ravnopravno stoji uz bok velikih svjetskih državnika, a istovremeno je to skromna žena, jedna od nas, proizašla iz naroda, s našeg Grobnika.

Kolindu Grabar Kitarović imala sam prilike upoznati još dok je bila ministrica vanjskih poslova. Evo zgode iz tog doba. Bila sam na jednom skupu gdje je ona govorila nešto o Europskoj uniji. Na kraju njenog govora, postavljala su se pitanja. Iz publike se javio jedan siroti, neobrazovani čovjek i postavio nekakvo glupo pitanje, na koje su mu se sumještani nasmijali. No Kolinda mu se zahvalila i rekla da se nadala da će netko to pitati i da će mu rado o tome govoriti i počela je njegovim pitanjem, a završila svojim odgovorom o Europskoj uniji. Maleni čovjek je dobio predivan odgovor i pohvalu, ispao veliki, mještani se više nisu podsmjehivali, a meni se Kolinda zauvijek uvukla u srce.

Zato sam danas posebno sretna što je hrvatski narod konačno dobio predsjednicu dobrog srca! Zaslužili smo nešto dobro konačno!





****************************************************
It seems to me that I always wait
A hundred years in this hiding place

****************************************************



- 23:59 - Reci nešto lijepo (34) - Isprintaj - #


subota, 10.01.2015.

Ne želim više

Eto, baš ne želim više!!! Ne trebam ništa! Svi drugi smiju, samo ja ne smijem više ni maštati! Pa dobro onda, kad je tako. Onda mijenjam sve ove želje za jednu pjesmu!

Ali pod jednim uvjetom.... u desno uho, molim lijepo!






*******************************************************
And even though I got it all now
My only stupid dream
Is you and me together
And how it should have been

*******************************************************





- 16:59 - Reci nešto lijepo (30) - Isprintaj - #


petak, 09.01.2015.

za tebe

želim ti reći tisuću riječi
no nema tu riječi

tu su mirisi
tu su boje
tu je čežnja

dok slušam ispjevane riječi tvoje

note tvoje
srce tvoje

želim ti reći tisuću riječi
no nema tu riječi

tu su daljine
tu su nade
tu su sanje

dok plove k meni tonovi tvoji

zvuci tvoji
osmijesi tvoji

želim ti reći tisuću riječi
no nema tu riječi

tu su oblaci
tu su zvijezde
tu su duge

dok duša prebire akorde tvoje

ruke tvoje
nježnosti tvoje

želim ti reći tisuću riječi
a riječi moje ne postoje

ljubav samo.


Lion Queen Copyright ©


*********************************************************
Sing for me
Sing for me

*********************************************************


- 19:14 - Reci nešto lijepo (31) - Isprintaj - #


srijeda, 07.01.2015.

Lisica i roda


Ilustracija

Mudra i lukava teta lija sprijateljila se nekako s rodom, pa ju je pozvala u goste. Kada je roda došla lisici, stavi ova preda nju u plosnatu pladnju slatke kaše što ju je razmazala po tanjuru. Roda videći da ne može iz takova plitka pladnja jesti, učini se kao da nije ni opazila te lisičine šale i pogrde, pa je zamoli da i ona dođe njoj što prije na gozbu, gdje će je gospodski podvoriti. Lisica je mislila, da će se roda osvetiti, pa nije htjela poziva primiti.
No roda ne htjede odustati i lisica napokon obeća.
U određeno vrijeme dođe zbilja lija rodi. Roda postavi preda nju u jednoj dugovratoj posudi lijepa i tečna mesa. »Ugledaj se u mene,« poviče roda, »pa jedi kao kod svoje kuće,« i posrče također sve sama svojim dugim kljunom, ali lisica ne mogaše iz uzane posude ma baš ništa izvući, već je samo zlovoljno gledala kako je roda izvlačila komadić po komadić.

Roda je smijući gledala liju kako se zlovoljno na svojoj stolici okreće, pa joj reče: »Nemoj se, prijateljice, srditi! Ja se po tebi ravnam i vladam, pa te tako častim kako si i ti mene počastila.«

Kako tko komu plaća,
Tako se i njemu vraća.

Izvor:



Hrvatska plaća članarinu Europskoj uniji od nekoliko milijardi kuna. Do sada od nikoga nisam čula točan broj tih milijardi, niti tog podatka mogu naći „perinim uguglavanjem“, ma koliko se trudila. Sve je nešto zakukuljeno i zamumuljeno.

Za plaćanje te članarine, hrvatski narod nije morao polagati nikakav ispit, novac se jednostavno skine s državnih računa i doznači na račune EU.

S druge pak strane, Hrvatskoj tobože do 2020. godine stoje na raspolaganju bogati fondovi Europske unije. No da bi hrvatski građani mogli povući neku crkavicu iz tih fondova, e za to im treba silna papirologija, tone i tone ispunjenih obrazaca, koje malo tko može sam ispuniti i za to su potrebna posebna visokostručna i visokoumna, da ne kažem visokointelektualna znanja. Pa u nedostatku stručne i obrazovane državne administracije, koja bi im u svakoj uređenoj zemlji stajala na rasplaganju u svako doba, hrvatski građani moraju pohađati stručne tečajeve samo da bi se uopće prijavili na natječaje za povlačenje novca iz EU fondova. Pa tako ti tečajevi koštaju i po nekoliko tisuća kuna i to npr. 80 – 90 sati za cca 1000 eurića. Jer da bi se iz Europske unije povukao novac, nije dovoljno imati neki dobar projekt, neku dobru zamisao, moraš imati tečaj od 80 do 100 sati predavanja da bi ispunio europske formulare i samo se prijavio, što ti još ne garantira da ćeš novac i dobiti, jer se po kuloarima šuška da se europska administracija vrlo rado dokopava tih projekata, pa ih onda distribuira svojim prijateljima u domicilnim državama, a Hrvati poput rode na ručku kod lije, mogu samo sjesti i plakati.

Dakle, fondovi Europske unije ne služe za punjenje hrvatskog proračuna, već služe izgleda isključivo kao dobra podloga za zaradu onih koji znaju kako se ispunjavaju formulari Europske unije i to znanje po skupo prodaju onom istom narodu koji je bio pozvan na ručak kod kume lije.

Basna o liji i rodi ima sretan i pravedan završetak, a hrvatska basna u Europskoj uniji zastala je na ručku kod lije. Dovoljno je bilo da šačica građana ode na referendum i proda ovu Hrvatsku Europskoj uniji i to za nekoliko milijardi kuna godišnje. Svaki normalni trgovac prodaje svoju robu da bi zaradio, a samo je ovaj apsurdistanski hrvatski narod prodao svoju zemlju uz gubitak o najmanje 5 milijardi kuna godišnje.

Pa ja sad pitam onog pametnjakovića iz SDP-a vrlo jednostavno pitanje: zašto tečajeve za ispunjavanje formulara za povlačenje novca iz fondova Europske unije ne održavate besplatno za nezaposleni i siromašni hrvatski narod? I prosječni hrvatski građani su siromašni. Tko se od vas omrsio u prodavanju tečajeva?


p.s. ali nije off topic

Koje su to budaletine u Kukuriku koaliciji! Pa i kišna glista bi imala više mozga od njih da zaposli sirote nezaposlene ljude! Halo, kako? Gospodo draga, vrlo jednostavno. Platite nezaposlenima tečajeve za CNC operatere, Microsoft licence i ostale stvari i skinuli ste ih sa zavoda za zapošljavanje zauvijek!! Zar je to mudrolija, tupani blesavi, dal blesavi! Mozgovi kišnih glisti! Izračunajte koliko košta godišnje uzdržavanje jedne nezaposlene osobe, a koliko košta fucken tečaj za CNC operatera?! Zašto to ne platite?



**********************************************************
And I will wait for you
Until the sky is blue
And I will wait for you
What else can I do?

**********************************************************




- 21:32 - Reci nešto lijepo (34) - Isprintaj - #


utorak, 06.01.2015.

Sveta tri kralja

Današnji blagdan Sveta tri kralja spomen je na dan kada su kraljevi mudraci s istoka, Gašpar, Baltazar i Melkior, slijedeći betlehemsku zvijezdu, došli u Jeruzalem, pokloniti se siromašnom djetetu Isusu i darovati mu tri dara: tamjan (kao Bogu), zlato (kao kralju) i plemenitu mast, smirnu (kao čovjeku).



To je ujedno dan kada za Katolike završavaju božićno-novogodišnje svečanosti i kada se raskićuje bor, dok se vjernici, koji Božić slave po julijanskom kalendaru tek pripravljaju za proslavu Božića.


Kardinal Josip Bozanić uputio je božićnu čestitku pravoslavnom mitropolitu zagrebačko-ljubljanskom gospodinu Porfiriju Periću:

Vaše Visokopreosvećenstvo!

Zahvaljujem na ljubaznim čestitkama koje ste mi uputili prigodom Božića i nove 2015. godine. Vama, Vašem svećenstvu, monaštvu i vjernicima, upućujem iskrene čestitke prigodom svetkovine Rođenja našega Gospodina te želim Božjim blagoslovom i mirom ispunjenu 2015. godinu.
Božja dobrota koja se očitovala rođenjem Gospodina našega Isusa Krista, neka Vam pomogne i blagoslovi Vašu pastirsku službu na duhovnu dobrobit vjernika.

Povezan s Vama zajedništvom iste vjere, iskreno Vas u Kristu pozdravljam s izrazima osobitog poštovanja.


Koristim ovu prigodu proslave katolička Sveta tri kralja, a uoči Božića svih vjernika koji ga slave po julijanskom kalendaru, u duhu mira i zajedništva, uputiti im svima čestitku:


Mir Božji, Hristos se rodi!






**************************************************************
She said luck is all you make it
You just can't reach out and take it

**************************************************************



- 20:28 - Reci nešto lijepo (20) - Isprintaj - #


ponedjeljak, 05.01.2015.

Bolja Hrvatska?


Nada? Želja? Volja? Entuzijazam?





Slika govori više od riječi!







***********************************************************************
It seems to me that I always wait
A hundred years in this hiding place
Please find me now and release the spell
An age of reason and a tale to tell

************************************************************************



- 09:18 - Reci nešto lijepo (50) - Isprintaj - #


nedjelja, 04.01.2015.

Prva nedjelja u godini

1. godišnja poslanica dijaspori!



Drage Hrvatice i Hrvati i svi ostali državljani naše Domovine, kojima je ona u srcu, a koji se nalazite u inozemstvu i niste bili u mogućnosti doći s nama proslaviti ove božićne i novogodišnje blagdane!

Neki od vas ste i blogeri, pa nas, neki povremeno a neki redovito, izjvešćujete o svojim životima izvan Domovine, o svojoj čežnji za domom, o svojim novim zemljama, njihovim ljudima i običajima, čime nam unosite svijet u naše domove i približavate sebe, dragi naši.

Neki se samo s radošću javljate i ostavite poneki komentar, dok mnogi od vas neprimjetno posjećujete naše blogove, ne ostavljate nikakva traga, ali ste svakodnevno tu među nama, u želji da utažite žeđ i ublažite čežnju za Lijepom našom.

Dragi moji, bez obzira što o vama tako rijetko pišemo, što nas razdvaja ogromna daljina, hvala Bogu premošćena ovim modernim čudima tehnike i tehnologije, poput interneta, ovom prilikom želim vam poručiti da ste u mislima uvijek s nama, da vas spominjemo u svakodnevnom životu, da se divimo vašoj ljubavi za Domovinu i vašim velikim srcima, koja su toliko velika da je cijelu mogu nositi i toliko snažna da je nose kroz duge godine i desetljeća vašeg izbivanja iz nje. Vi ste naši dragi i nezaboravljeni.

U vašoj Domovini, Lijepoj našoj, osvanula je prva nedjelja u 2015. godini, dan prekrasan i osunčan, da svojim sjajem isprati ovu moju poslanicu vama. Znam da ste božićne blagdane proveli svečano sa svojim obiteljima, kako to samo vi znate, te da je pred nama svima nova godina, u kojoj će život pred nas stavljati razne izazove, stoga svima vama i vašim obiteljima želim u Novoj 2015. godini obilje zdravlja, veselja, ljubavi i blagostanja. Neka vas u vašim životima čuva dragi Bog i Majčica Božja i neka vas stalno prati božji blagoslov. Neka ljubav prema našoj Domovini bude zauvijek sačuvana u vašim srcima i srcima vaših budućih naraštaja.

Bog vas blagoslovio!

















****************************************************
Maybe it's time to stop swimming
Maybe it's time to find out where I'm at
What I should do and where I should be
But no-one will give me a map

****************************************************




- 10:06 - Reci nešto lijepo (19) - Isprintaj - #


subota, 03.01.2015.

Novogodišnje želje

Nije po redu :)

Posjetiti Triglavska jezera



Vidjeti kćer u vjenčanici



Provesti dio ljeta u Austriji



Otići na Špancir fest u Varaždinu



Zamijeniti stan kućicom u cvijeću.



Nabaviti psa s čuvarem sretan



Otići na ljetovanje na pusti otok...




ovakvim autom :)



(ups kamo nestade pas??)

S ljetovanja se vratiti s kamenčićima za uspomenu. Cure će znati o čemu govorim :)



Na jesen se provozati kanalima u Walesu.



Nastaviti snatriti o razigranom palcu....



I još svašta nešto :)



A vi?

Rekla sam Vam da morate sanjati, pa će se snovi i ostvaritifino



**************************************************************
But for you I had to wait
Until one day it was too late

**************************************************************


- 12:47 - Reci nešto lijepo (37) - Isprintaj - #


četvrtak, 01.01.2015.

"Ratno" stanje

U Zagrebu je jučer bilo pravo "ratno" stanje. Sve je počelo negdje već oko 19.00 sati na Silvestrovo i trajalo do nešto iza 01.00 sat u novoj godini, dakle neprekidno više od šest sati. Pucalo je na sve strane, potmule eksplozije parale su noć. Psi su od straha bjesomučno lajali, bebe u zgradi vrištale, stari ljudi se trzali svaki put kad bi grunula neka eksplozija.

Što se događalo? Muškarci, kako oni veliki, kojima nedostaje rata, pa se iživljavaju eksplozijama, tako i njihova mladunčad, koja se tako psihički priprema na nove ratove, izbacivali su svoje frustracije prženjem pirotehnike i eksplozivnih sredstava punih šest sati neprekidno. Do čega sve dovode takve frustracije, vidi se i iz božićno-novogodišnjih vijesti u Večernjem Listu:



Ni svoju djecu nisu u stanju zaštititi kamoli da bi zaštitili tuđu! A za to što su činili u ovoj jadnoj i bijednoj zemlji, koja je proživjela ratno stanje i čiji se ljudi još uvijek trzaju na svaku buku, sličnu padanju granata, vlastodršce nije briga. Kad ih nije briga ni za starce i malu djecu, kako bi ih tek bilo briga za životinje?

U ovoj državi bezakonja, zakoni su ili samo mrtvo slovo na papiru, ili su neusklađeni jedni s drugima, a oni koji bi po službenoj dužnosti trebali ispravljati te neusklađenosti su sami sebi svrhom.

No krenimo od najvišeg akta jedne države, Ustava.

U članku 52. Ustava RH navodi se:

More, morska obala i otoci, vode, zračni prostor, rudno blago i druga prirodna bogatstva, ali i zemljište, šume, biljni i ŽIVOTINJSKI SVIJET, drugi dijelovi prirode, nekretnine i stvari od osobito kulturnog, povijesnog, gospodarskog i ekološkog značenja, za koje je zakonom određeno da su od interesa za Republiku Hrvatsku, imaju njezinu OSOBITU ZAŠTITU.


Dakle, u hrvatskom Ustavu jasno piše da životinjski svijet ima osobitu zaštitu RH.

No što je sa zaštitom nejakih ljudi? To je propisano tek člankom 64. Ustava, koji kaže:

Članak 64.
Dužnost je svih da štite djecu i nemoćne osobe.


Članak 69.
Svatko ima pravo na zdrav život.
Država osigurava uvjete za zdrav okoliš.
Svatko je dužan, u sklopu svojih ovlasti i djelatnosti, osobitu skrb posvećivati zaštiti zdravlja ljudi, prirode i ljudskog okoliša.


Članak 129.a
Jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana, a osobito poslove koji se odnose na uređenje naselja i stanovanja, prostorno i urbanističko planiranje, komunalne djelatnosti, brigu o djeci, socijalnu skrb, primarnu zdravstvenu zaštitu, odgoj i osnovno obrazovanje, kulturu, tjelesnu kulturu i sport, tehničku kulturu, zaštitu potrošača, zaštitu i unapređenje prirodnog okoliša, protupožarnu i civilnu zaštitu.


Dakle, Ustavom bi trebala biti zajamčena zaštita zdravlja ljudi, staraca, djece i životinja. Notorna je činjenica kako stres štetno utječe na zdravlje svih živih bića.

Ustavna zaštita provodi se preko različitih zakona. O sukladnosti zakona s Ustavom trebao bi se brinuti Ustavni sud Republike Hrvatske, prema članku 125. Ustava:

Članak 125.*
Ustavni sud Republike Hrvatske:
- odlučuje o suglasnosti zakona s Ustavom;
- odlučuje o suglasnosti drugih propisa s Ustavom i zakonom;
- …..
- prati ostvarivanje ustavnosti i zakonitosti te o uočenim pojavama neustavnosti i nezakonitosti izvješćuje Hrvatski sabor

Članak 126.
Ustavni sud Republike Hrvatske ukinut će zakon ako utvrdi da je neustavan.
Ustavni sud Republike Hrvatske ukinut će ili poništiti drugi propis ako utvrdi da je neustavan ili nezakonit.


Isto tako, Ustavom je naglašeno da je Hrvatska ulaskom u Europsku uniju dužna pridržavati se i europskih propisa i direktiva i to sukladno pravnoj stečevini europske unije, odnosno prema duhu europskog prava, a što je također zacrtano u hrvatskom Ustavu:

1. PRAVNA OSNOVA ČLANSTVA I PRIJENOS USTAVNIH OVLASTI
Članak 141.a
Republika Hrvatska, na temelju članka 141.* Ustava, kao država članica Europske unije, sudjeluje u stvaranju europskog zajedništva, kako bi zajedno s drugim europskim državama osigurala trajni mir, slobodu, sigurnost i blagostanje te ostvarila druge zajedničke ciljeve, u skladu s temeljnim načelima i vrijednostima na kojima se Europska unija zasniva.

3. PRAVO EUROPSKE UNIJE
Članak 141.c
Ostvarivanje prava koja proizlaze iz pravne stečevine Europske unije, izjednačeno je s ostvarivanjem prava koja su zajamčena hrvatskim pravnim poretkom.
Pravni akti i odluke koje je Republika Hrvatska prihvatila u institucijama Europske unije primjenjuju se u Republici Hrvatskoj u skladu s pravnom stečevinom Europske unije.


Iako su mi na pameti i nemoćni i bolesni starci i male bebe, fokusirat ću se na prava životinja, čija prava zapravo malo tko zastupa, izuzev ljubitelja životinja, a čiji glas se zapravo i ne može čuti u zaglušujućem neredu ove zemlje.



Dakle, koje su naglašene vrednote Europske unije vezano za prava životinja:

Treaty of Amsterdam amending the Treaty on European Union, the Treaties establishing the European Communities and certain related acts - Protocol annexed to the Treaty of the European Community - Protocol on protection and welfare of animals. Official Journal C 340 ,
10/11/1997 p. 0110
THE HIGH CONTRACTING PARTIES, DESIRING to ensure improved protection and respect for the welfare of animals as sentient beings, HAVE AGREED UPON the following provision which shall be annexed to the Treaty establishing the European Community, In formulating and implementing the Community's agriculture, transport, internal market and research policies, the Community and the Member States shall pay full regard to the welfare requirements of animals, while respecting the legislative or administrative provisions and customs of the Member States relating in particular to religious rites, cultural traditions and regional heritage.


U slobodnom prijevodu piše:

Ugovor iz Amsterdama o izmjenama i dopunama Ugovora o Europskoj uniji, Ugovora o osnivanju Europske zajednice i neke srodne radnje - Protokol je priložen Ugovoru Europske Zajednice - Protokol o zaštiti i dobrobiti životinja. Službeni list C 340, 1997/10/11 str. 0110

Visoke ugovorne stranke, U ŽELJI da osiguraju bolju zaštitu i poštivanje dobrobiti životinja kao živih bića, SPORAZUMJELE SU SE o sljedećoj odredbi koja se prilaže Ugovoru o osnivanju Europske zajednice,
U pripremi i provedbi poljoprivrede, prometa, unutarnjeg tržišta Zajednice i istraživanja, Zajednica i države članice moraju polagati puno obzira na dobrobit životinja, poštujući zakonske i druge propise država članica, koji se odnose posebno na vjerske obrede i kulturne tradicije.

Vidimo da pravo Europske unije naglašava potrebu zaštite i dobrobiti životinja, kao živih bića.

Hrvatska je u tom smislu uskladila odredbe Zakona o zaštiti životinja, u kojem piše:

Zabranjeni postupci u svrhu zaštite životinja

Članak 4.

(1) Zabranjeno je životinje ubijati, nanositi im bol, patnju i ozljede te ih namjerno izlagati strahu, protivno odredbama ovoga Zakona.

(2) Zabranjeno je:

12. prisiljavati životinje na ponašanje koje kod njih izaziva bol, patnju, ozljede ili strah…

6. Zaštita divljih životinja u prirodi

Članak 46.

Zabranjene su radnje kojima se divlje životinje u prirodi, kao populacija ili jedinke, izlažu mučenju ili se trajnije onemogućavaju u obavljanju fizioloških funkcija (hranjenje, napajanje, razmnožavanje), i to:
1. onemogućavanje pristupa vodi i drugim dijelovima staništa bitnim za opstanak neke vrste ograđivanjem, onečišćenjem, tjeranjem i slično,
2. uništavanje cijelog staništa ili njegovih dijelova bitnih za opstanak neke vrste,
3. unošenje stranih životinjskih vrsta u stanište,
4. hvatanje živih životinja ili usmrćivanja životinja na način koji uzrokuje trajnije patnje, osim ako je to iznimno opravdano znanstvenim istraživanjima i radi pomaganja određenoj populaciji te
5. drugi zahvati sa štetnim posljedicama.

Poticanje zaštite životinja i nadzor

Članak 58.

(2) Nadležna tijela državne uprave i tijela jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave obvezna su razvijati svijest javnosti, a osobito mladih, o zaštiti životinja.

Ovlasti inspektora

Članak 64.
Nadležni inspektor u provođenju nadzora:

1. zabranjuje postupanje protivno odredbama ovoga Zakona,

Članak 66.

(1) Novčanom kaznom od 50.000,00 do 100.000,00 kn kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako:
1. ubija životinje, nanosi im bol, patnju i ozljede ili ih namjerno izlaže strahu (članak 4. stavak 1.),

(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom od 10.000,00 do15.000,00 kn.

(3) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se fizička osoba novčanom kaznom od 10.000,00 do 15.000,00 kn.


Ove zakonske odredbe na žalost su ostale mrtvo slovo na papiru!

Naime, u Zakonu o eksplozivnim tvarima (NN 178/04, 109/07, 67/08, 144/10) piše da se pirotehnika iznad prvog stupnja može koristiti od 27.12. do 01.01. u godini.

Notorna je činjenica da ta pirotehnika, koja se prema Zakonu o eksplozivnim tvarima može koristiti u tom razdoblju, izaziva stres kod životinja, što znači da taj zakon nije usklađen sa Zakonom o zaštiti životinja, koji govori o tome da se životinje ne smije nepotrebno izlagati mučenju, patnji i strahu, a koji zakon jeste usklađen s pravnom stečevinom Europske unije.

Onaj tko bi trebao reagirati na neusklađenost zakona međusobno, pa i zakona s Ustavom, čije sam odredbe prethodno navela, to je Ustavni sud, koji očito nije našao za shodno da proglasi neustavnim Zakon o eksplozivnim tvarima, koji dopušta uporabu pirotehničkih sredstava, kojima se nanosi stres ne samo životinjama, već i bolesnim ljudima, posebno srčanim bolesnicima i maloj djeci.

U ovoj primitivnoj i zadrtoj zemlji nije ni čudno što malo tko ima suosjećanja prema drugim živim bićima, kad ni oni koji to prema svojoj profesionalnoj dužnosti, za koju su plaćeni, ne čine i nitko im ništa ne može. A očigledno ni Europska unija nije uređena kako treba, kad se dopušta ovakvo primitivno iživljavanje nad nemoćnim životinjskim svijetom.

Gadi mi se živjeti u ovakvoj zadrtoj zemlji i u ovakvoj zadrtoj Europskoj uniji pa i u ovakvoj zadrtoj planeti Zemlji! Gadi.

(Ne čudite se, to iz mene progovara lavica! i to ne prvi put!)





****************************************************
I show the scars of every fear and doubt
I hurt myself to let the darkness out

****************************************************




- 12:04 - Reci nešto lijepo (56) - Isprintaj - #


Sretna Nova 2015. godina, presretna!



1ST JANUARY 2015

Streets pretty deserted this morning, just me and the dog walkers. The detritus of the night before, and something else, I pick it up. A handwritten letter fluttering amongst the cans, bottles and fast food packaging. The ink has been washed away by the rain in places, and elsewhere parts have been crossed out. A love letter, possibly unrequited. Either it was never sent or the recipient simply threw it away.

“I love you but I’m lost…”

Hand cannot erase this love.


Preneseno s Hand.Cannot.Erase.

Teaser




**************************************************************************
And a love like this makes us strong
laugh it up if things go wrong
It’s not you, forgive me if i find i need more space
Cause trust means we don’t have to be together everyday

**************************************************************************



- 00:00 - Reci nešto lijepo (2) - Isprintaj - #


<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se