nedjelja, 30.11.2014.

1. Adventa



Hvala Ti, Bože, za vrata koja si zatvorio. Ona su me spriječila da idem gdje radije Ti ne bi da odem.





Danas se pali 1. adventska svijeća, svijeća nade i iščekivanja.


O, Bože, pogledaj mene malenu! Palim tu svijeću, ne nadajući se i ne iščekujući ništa. Ti ionako sve znaš i nek se vrši volja tvoja. Sve što nisi htio, nije bilo. Što si htio, to se dogodilo. Tko sam ja da se usudim komentirati ono što si meni namijenio?! Iz tvojih ruku prihvaćam križeve svoje i nosit ću ih kud god želiš, do onog dana kada me pozoveš natrag, u svoje okrilje.










***************************
open the door,
breathe in the light.
opening eyes
breathe in the life.

**************************


- 01:14 - Reci nešto lijepo (35) - Isprintaj - #


subota, 29.11.2014.

Umiranje hrvatskog jezika i naroda

Člankom 12. stavak 1. hrvatskog Ustava (»Narodne novine« br. 56/90, 135/97, 8/98 – pročišćeni tekst, 113/2000, 124/2000 – pročišćeni tekst, 28/2001, 41/2001 – pročišćeni tekst, 55/2001 – ispravak te 76/2010), propisano je da je u Republici Hrvatskoj u službenoj je uporabi hrvatski jezik i latinično pismo.

U dugim stoljećima burne hrvatske povijesti imali smo slučajeve kada nam je, kao svojevrsni vid okupacije, nametan strani jezik, tako da su Hrvati morali govoriti njemačkim, mađarskim, talijanskim pa i srpsko-hrvatskim jezikom.

Trenutno se okupacija vrši na način da nam se od strane Europske unije neslužbeno nameće engleski jezik, kao jezik u javnoj uporabi u Republici Hrvatskoj. Iako to nigdje službeno ne piše, u poslovnom svijetu, ali sve češće i u samoj državnoj i javnoj upravi, kao jedini jezik kojim se pišu dokumenti koristi se engleski jezik, sjednice se vode na engleskom jeziku, sva korespondencija je na engleskom jeziku, knjigovodstvo je na engleskom jeziku i Hrvati, koji se ne snalaze s engleskim jezikom, bez obzira na stupanj obrazovanja i radno iskustvo, nemaju nikakve šanse u svojoj rođenoj Domovini konkurirati na mnoga radna mjesta, za koja se traži isključivo engleski jezik, iako se radi o obavljanju gospodarske ili javne djelatnosti u Hrvatskoj.

Evo primjera Instituta za javne financije u nastavku IJF.

Institut za javne financije, osnovan 1970, javna je ustanova koja se bavi istraživanjem ekonomskih tema važnih za gospodarski rast i razvoj, tranziciju ka tržišnom gospodarstvu i udovoljavanje europskim integracijskim zahtjevima.

U širem kontekstu ekonomike javnog sektora u Institutu se trajno istražuju teme poput transparentnosti, odgovornosti i participacije, poreznog sustava, troškova oporezivanja, progresivnosti oporezivanja, fiskalnog federalizma, mirovinskog sustava i sustava socijalne skrbi, javnog duga, neslužbenoga gospodarstva, državne intervencije, izravnih stranih ulaganja, financiranja znanosti i visokog školstva te odnosa izvršne i zakonodavne vlasti u proračunskom procesu.

Istraživači sudjeluju na financijskih institucija. Članovi su brojnih povjerenstava, radnih i savjetodavnih tijela Predsjednika Republike, Vlade, izradi znanstvenih i stručnih projekata. Redovito održavaju konzultacije s predstavnicima europskih i svjetskih Sabora, ministarstava i agencija.


Vidimo da je Institut za javne financije itekako involviran u državna tijela Republike Hrvatske, a vjerojatno otuda i potječe sve češća uporaba engleskog jezika u službenim govorima predstavnika države u javnosti.

Pogledajmo malo internetsku stranicu hrvatskog IJF-a. Iako očigledno postoji inačica cijele internetske stranice na engleskom jeziku (vidi desnu strelicu), oni i tekst, koji pripada hrvatskoj inačici pišu na engleskom jeziku (vidi lijeve strelice):

(za uvećanje fotki, kliknuti na samu fotku)




Ako pogledamo gornju fotku, vidjet ćemo da Institut za javne financije izdaje časopis Financial Theory and Practice.



Taj časopis je nekada izlazio na hrvatskom jeziku i zvao se Financijska teorija i praksa. Međutim, jednog dana Institut je samoinicijativno odlučio izdavati ga isključivo na engleskom jeziku, tako da njegovu hrvatsku inačicu otkad su napustili hrvatski jezik, nećete nigdje naći.

Ne bi to bio neki problem, kada bi Institut za javne financije financirala samo Europska unija. Tko ga financira, taj treba i može i odlučivati. Međutim, ovaj Institut financira hrvatski narod svojim porezom, a izgleda da toga u Institutu nisu svjesni. Što je još žalosnije, izgleda da ni narod nije svjestan što sve financira i kuda sve curi novac od njegovog poreza. Kako je krenulo, tog naroda više neće ni biti, tako da je ovo moje pisanje vjerojatno i bespredmetno. Naime, institucije koje bi se po svojoj vokaciji morale baviti zaštitom hrvatskog jezika, postale su same sebi svrhom. Mnoge od njih žive pod izgovorom zaštite hrvatske povijesti i hrvatskog jezika. Pa tako imamo Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Maticu hrvatsku i td. itd.

Što radi sam Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, vjerujem da je mnogima nepoznanica. Nigdje ga nema u javnosti kada je riječ o pitanju hrvatskog jezika, bar ja nisam čula da nešto radi. Možda griješim, a možda sam i trebala biti obaviještena, a očito nisam.

Matica Hrvatska je također ta koja bi trebala štititi hrvatski jezik, te koja je pripremila nacrt Zakona o javnoj uporabi hrvatskoga jezika.

Niti jedan zakon nije primjenjiv, ukoliko nema kaznenih odredbi. Naime, Hrvati su narod koji je, zbog debelih đonova, naviknut hodati po rubu zakona, a da se ne poreže, pa najprije nauče napamet kaznene odredbe. Ako nečeg nema pod kaznenim odredbama, onda se može izbaciti iz samog zakona, odnosno ne mora se ni postupati prema zakonu. Pa tako, pri iščitavanju ovog nacrta Zakona, prvo što mi je upalo u oči je sljedeće:

Predloženim člankom 9. Zakona propisalo bi se:

Članak 9.

(1) U poslovnoj i strukovnoj komunikaciji koja se obavlja u Republici Hrvatskoj između hrvatskih ili između hrvatskih i inozemnih pravnih i fizičkih osoba obvezna je uporaba i hrvatskoga jezika.

(2) Opisi roba i usluga te različiti popratni dokumenti moraju imati inačicu na hrvatskom jeziku. Kontrolu i nadzor poštivanja odredaba obavljaju mjerodavna nadzorna tijela i državne inspekcije.


Pogledajate malo onaj I ispred riječi hrvatskog jezika, u prvom stavku ovog članka. Matica naglašava da je hrvatski jezik podredan, ne prvi jezik, već I. Ovo me podsjeća na ono srpsko i hrvatski jezik. Ne bi li bilo normalno da u tom članku piše da se koristi hrvatski jezik, a da postoji inačica i na stranom jeziku? Da je strani jezik onaj I. Je li ovo Matica hrvatska ili Matica stranog jezika I hrvatskog???

Isto tako, kada možebitno kršenje članka 9. predloženog zakona pokušate pronaći pod kaznenim odredbama, nećete ga naći. Naime, tamo piše:


KAZNENE ODREDBE
Članak 20.
(2) U slučaju ponovljena kršenja odredbi ovoga Zakona odnosno nepridržavanja preporuke i mjerodavnoga mišljenja tijela iz prethodnoga stavka, kaznit će se novčanom kaznom od 5.000,00 do 10.000,00 kuna fizička, a od 50.000,00 do 100.000,00 kuna pravna osoba koja:

a) pri obavljanju registrirane djelatnosti na području Republike Hrvatske ne posluje sa svojim hrvatskim strankama na hrvatskom jeziku,

b) u unutarnjem poslovanju, tj. pri sastavljanju pravnih akata, pri sastavljanju uputa i obavijesti zaposlenicima, pri sastavljanju oglasa i natječaja za radno mjesto, pri sastavljanju ugovora i u drugim oblicima djelatnosti pravne osobe ne upotrebljava hrvatski jezik. Jednako tako kaznit će se i javni mediji koji objavljuju tako sastavljene akte, upute, oglase, natječaje i druge obavijesti, itd.


Nigdje dalje ni riječi o nekakvom kažnjavanju za one koji u poslovnoj i strukovnoj komunikaciji koja se obavlja u Republici Hrvatskoj između hrvatskih i inozemnih pravnih i fizičkih osoba.

Oni će i dalje poslovati usred Hrvatske na engleskom jeziku i kompletnu korespondenciju, ugovore i sve ostalo voditi isključivo na engleskom jeziku, kao da ovo uopće nije Hrvatska.

Ima i među njima svijetlih primjera poštivanja svog vlastitog jezika. Naime, svojevremeno sam radila u firmi u kojoj su svi ugovori sa strancima bili pisani dvokolonski, na način da je na lijevoj polovici papira bio napisan tekst na hrvatskom jeziku, a paralelno s njim je na desnoj strani tekao tekst na engleskom jeziku, što bi donekle i bilo prihvatljivo, kada je riječ o zaštiti hrvatskog jezika.

Pitanje jezika i u poslovnom svijetu, pitanje je očuvanja nacionalnog ponosa i nacionalnog identiteta, pa i same ravnopravne pozicije na globalnom tržištu. Dok god pristajemo na jezičnu okupaciju, Hrvati će svuda biti građani drugog reda.

Zašto Matica hrvatska nije u svom nacrtu zakona predložila dvokolonski ili dvoredni način komunikacije u poslovanju Hrvatske sa strancima, kad se vidi da to odlično funkcionira u firmama, koje poštuju svoj materinji jezik, a prihvatljivo je i strancima, jer se poštuje i njihov jezik? Matica hrvatska dakle, izbjegavanjem sankcija za kršenje odredbe o uporabi hrvatskog jezika na hrvatskom području u poslovanju sa strancima, ili ne misli, ili joj je mišljenje nametnuto.

Iako je hrvatski jezik jedan od službenih jezika Europske unije, otkad smo u nju ušli na mala vrata, još uvijek nema prijevoda na hrvatski jezik mnogih dokumenata objavljenih na stranicama EU. Vjerojatno je to iz razloga što Hrvatska niti nije ravnopravna članica Europske unije.

Iz svega ovoga proizlazi da je jedini smisao ulaska u Europsku uniju zapravo otimanje novca siromašnog hrvatskog naroda, jer Europsku uniju nije briga što će u ionako siromašnom zdravstveno sustavu, Hrvati iduće godine ostati bez 1,5 milijardi proračunskih kuna, ali će zato Uniji uredno iskeširati 4 – 5 milijardi kuna, no to je već neka druga tema.

Da se vratim na početak, znak okupacije hrvatskog naroda kroz povijest, bio je nametanje njemačkog, mađarskog, talijanskog, srpskog, a sada i engleskog jezika.

Boraca za hrvatski jezik u javnoj uporabi očito više nema.


**************************************

Jedino gdje bih eventualno mogla pristati na uporabu stranog jezika, je jezik ljubavi, pa tako:

***********************
Hold me please
Stay with me
And I will sleep
***********************




- 10:58 - Reci nešto lijepo (38) - Isprintaj - #


srijeda, 26.11.2014.

U autobusu

Vraćam se danas s posla, umorna i pospana. Svi oko mene u busu isto.


Ilustracija

Odjednom, iz pozadine cika i smijeh. Žena, očigledno sniženih intelektualnih sposobnosti i malo nacvrckana, ciči čovjeku do sebe seksualnu tematiku...te da ju je nazvala žena njenog ljubavnika...te da joj je ona rekla da će spavat s njim i opet i da ako joj ona dođe tamo na vrata da će biti svašta….bla, bla, bla.. Čovjek u busu valjda jedva dočekao, pa kad ona nešto kaže, a on još podbode i potpali. Onda ova još i više. Došlo je do toga, da kad je on nju pitao kad će ići dolje (misleći na bus) ova kaže da bi ona gore i da će biti gore. I tako...njen polupijani zvonki smijeh i njegov prigušeni, odzvanjaju autobusom.

A onda, u do tada utihnulom dijelu busa, krene priča. Jedna četrdesetgodišnja žena obrati se jakim glasom suputnici, koju vjerojatno nikad prije nije vidjela: „Joj, gospa, ste vidli kakvih sve ima? A moje je godište, poglečte je kako vrišti. Ah, gospa, nema danas građanskog štiha. (sve jačim glasom)… a znate kak je danas grozno. Nikad ne znate gdje možete nastradati. Znate, ja se svaki dan vozim autobusom, a ljudi ima raznih. Može sad netko ovdje izvaditi bombu, pucati iz puške, svi nose noževe... poglečte, izađete na ulicu, pa vas zgazi nekaj. Svaki dan u vijestima sve same nesreće, ovdje sudar, tam se netko ubio, netko nekoga upucao. (sve jačim glasom). Znate, kradu djecu. Priča se da u Zagrebu svaki mjesec nestane jedna osoba. Mlade kradu i odvode u roblje. Cvjeta trgovina ljudima. Svašta se može desiti. I dešava se po cijelom svijetu ….“ I tako je pilala i pilala i pilala, dok nisam izašla iz busa.

Pa recite vi što biste radije slušali u busu, da možete birati? Priče o seksu ili tragedijama?

(taxiiiii)


*************************************
you catch me and hold me
only rain

*************************************


- 18:12 - Reci nešto lijepo (53) - Isprintaj - #


ponedjeljak, 24.11.2014.

Tekma

Momčad je istrčala na teren i čeka znak glavnog suca za početak tekme. pjeva



Cy, ne zabušavaj!!!
nonobangburninmadblablacerek



Igrači(ce) čekaju!





******************************
even now I sometimes call
your name in the night


******************************


- 07:29 - Reci nešto lijepo (28) - Isprintaj - #


nedjelja, 23.11.2014.

Durica

Dana 22. studenog 2014. godine, s početkom u 19 sati, u prepunoj dvorani Centra za kulturu i informacije Maksimir (Švarcova 18) u Zagrebu, Hrvatsko glazbeno društvo "Čarobna frula" održalo je prekrasan koncert raznovrsnih glazbenih djela.

U prvom dijelu koncerta na rasporedu su bili zborovi Vatroslava Lisinskog i Ivana Zajca, pjesme posvećene Zagrebu, i izbor umjetničkih obrada hrvatskih narodnih pjesama.



Drugi dio započet je duhovnim skladbama, na koje su se nadovezale crnačke duhovne pjesme, jedan blok jazza, te zborske obrade Beatlesa, a izvedena je i jedna autorska skladba Andrije Milića, koji je pratio zbor na klavijaturama, a u svojoj skladbi je bio i glavni pjevač.



Uz njega su svirali još i Vladimir Bednjanec (gitara), Hrvoje Žagmešter (klavijature) i Dario Sabol (klavir). Vokalne solistice bile su Ivana Mikulčić i Marija Katarina Jukić. Većinu pjesama za zbor je obradio dirigent Marijan Milić.

PROGRAM:

1. dio

Vatroslav Lisinski: PROSTO ZRAKOM
Ivan Zajc: U BOJI!
Ivan Zajc: GLASNA, JASNA
D. Domjanić, I. Kušan, N. Kalogjera, M. Milić: SERBUS ZAGREB
J. Sappe, A. Vučer, M. Milić: ZAGREB, ZAGREB
D. Cesarić, H. Hegedušić, M. Milić: BALADA IZ PREGRAĐA
D. Cesarić, V. Pateljak, M. Milić: POPEVKE SEM SLAGAL
Zagorska narodna, M. Milić: LEPE TI JE
Međimurska, M. Milić: ZVIRA VODA
Slavko Zlatić: VARIJACIJE NA NARODNU TEMU
Emil Cossetto: TRI NARODNE



2. dio

Lorenzo Perosi: MISSA SECUNDA PONTIFICALIS: Kyrie; Angus Dei
Vlahović-Mesarić, M. Milić: TVOJ DUH ME OVIJA
J. Newton, M. Milić: MILOST (AMAZING GRACE)
Crnačka duhovna, M. Milić: DOWN BY THE RIVERSIDE
D. Ellington, M. Milić: IN A SENTIMENTAL MOOD
G. Gershiwin, M. Milić: THE MAN I LOVE
K. Klemenčić, M. Milić: DUSTY THE MISS
L. Prima, M. Milić: SING, SING, SING
Lenon, McCartney, M Milić: IT WON'T BE LONG; HERE, THERE AND EVERYWHERE; THINGS WE SAID TODAY; WHEN I'M SIXTY FOUR; TICKET TO RIDE
A.Milić, M. Milić: I'VE GOT A FEELLIN





Naša Durica vodila je program i pjevala u zboru, a i pomno pazila što joj bebač radi u publici.



Durica je rekla da je ovim koncertom započela suradnja Centra za kulturu i informacije Maksimir i zbora Čarobna frula, zbora iz kvarta (Hrvatsko glazbeno društvo Čarobna frula, ima sjedište na Bukovcu), a obostrana im je želja da se suradnja nastavi i proširi na druge zborove i orkestre. Ovo je bio najavni koncert dok će sljedeći biti ili tematski profilirani ili prilagođeni događajima godišnjeg ciklusa. Također im je želja da slušatelji koncerata požele ući u njihov zbor i pjevati skupa s njima.

Dvorana je bila prepuna, a publika oduševljena prekrasnim skladbama, koje su bile na repertoaru. Ovo je bila večer za pamćenje.


- 00:13 - Reci nešto lijepo (26) - Isprintaj - #


srijeda, 19.11.2014.

Djevojčica sa šibicama

Bila je hladna zimska noć. Snijeg je padao i počelo se smrkavati. Bila je posljednja večer u godini – večer uoči Nove godine. Po toj hladnoći, mračnom ulicom išla je jedna gologlava i bosonoga djevojčica. Doduše, imala je na nogama neke papuče kada je pošla od kuće, ali kakva joj je bila korist od njih kada su to bile velike papuče koje je prije nosila njena majka. One su bile tako velike da su joj spale s nogu kada je potrčala sakriti se ispred kola što su projurila ulicom. Jednu papuču više nije mogla naći a s drugom je umakao neki dječak i doviknuo joj da će mu ta njena papuča poslužiti kao kolijevka kad mu se rodi dijete.

Tako je sada ta djevojčica išla bosih, crvenih i plavih nožica od studeni. U staroj je pregači nosila sve svoje šibice, a jednu kutiju je držala u ruci.
Čitav dan nije prodala ni jednu jedinu kutiju šibica, nije dobila ni jednu lipu. Gladna, prozebla i potištena, lutala je jadnica sve dalje. Snježne pahuljice padale su po njenoj dugačkoj kosi koja se u kovrčama spuštala niz njen potiljak, ali ona nije ni mislila na taj svoj ukras. Svi prozori su bili osvijetljeni, a po ulicama se širio miris guščjeg pečenja – svuda se pripremao doček Nove godine, pa je i ona sada mislila na to.

Ona se šćućurila u jednom uglu između dvije kuće, od kojih je jedna malo više stršala na ulicu. Nožice je podvila poda se, ali joj je ipak bilo sve hladnije. A kući se nije smjela vratiti, jer nije prodala nijednu kutiju šibica, nije dobila niti jednu lipu i otac bi je istukao. A i što će tamo? I kod kuće je isto tako hladno. Živjeli su u potkrovlju i vjetar je puhao sa svih strana, iako su najveće rupe začepili slamom i krpama. Ručice su joj se sasvim ukočile od studeni. Ah, samo da upali jednu šibicu malo bi se ogrijala!

Da o zid kresne samo jednu šibicu zagrijala bi prste! Ona kresnu jednu šibicu i odmah buknu plamen. Šibica je gorjela kao svijeća i bilo je tako toplo dok je držala ruku nad njom. Bila je to čudesna svjetlost i djevojčici se činilo da sjedi pored velike tople željezne peći sa sjajnim mesinganim ukrasima. Ona ispruži noge da i njih malo zagrije, ali se tog trenutka plamen ugasi – nestade peći i djevojčica osta sa drvcetom dogorjele šibice u ruci.

Ona kresnu još jednu šibicu, pa i ona zaplamsa, i zid po kojem zasja postade providan poput koprene. Mogla je vidjeti pravo u sobu gdje je bio postavljen stol sa čistim bijelim stolnjakom i divnim posuđem od porculana. A na stolu se puši pečena guska punjena šljivama i jabukama. Ali što je bilo još ljepše – ta guska je skočila sa stola i, onako sa viljuškom i nožem u leđima, preko sobe zagegala prema njoj. I upravo kada guska dođe pred sirotu djevojčicu, ugasi se šibica i pred njom osta samo debeli i hladni zid.

Kada upali novu šibicu, pred njom se ukaza prekrasna jelka. Bila je i veća i ljepše ukrašena nego ona što je prošle godine kroz staklena vrata vidjela kod onog bogatog trgovca. Tisuće svjećica je gorjelo na zelenim grančicama, a šarene slike, kao one u dućanskim izlozima, gledale su pravo u nju. Djevojčica izdiže obje ruke prema svjećicama i šibica se ugasi. Ali one mnogobrojne svjećice počele su se dizati sve više i više, a onda se pretvoriše u sjajne zvijezde. Jedna od njih pade i ostavi za sobom dugački plameni trag.

“Sad je netko umro!” – pomislila je djevojčica. To je ona čula od svoje pokojne bake koja je govorila: “Svaki put kad padne zvijezda, nečija duša krene u nebo.”

Kada djevojčica kresnu novu šibicu, oko nje sve zasja i u tom sjaju pojavi se njena baka sva blistava, blažena i zadovoljna.

– Bako! – viknu djevojčica. – Uzmi me sa sobom! Znam da ćeš nestati čim se šibica ugasi kao što je nestala i ona topla peć i divno guščje pečenje i ona krasna velika jelka!

Da i baka ne bi iščezla, djevojčica brzo zapali sav ostatak šibica iz kutije. Šibice planuše i sve zablista kao usred bijela dana. Nikada joj ranije baka nije izgledala tako lijepa i tako velika. Ona uze djevojčicu u naručje i ponese je visoko, visoko u veliku radost i prekrasnu toplinu. Sada je djevojčica bila na nebu i više nije bilo ni zime, ni gladi ni straha …

A ujutro, u onom kutu između dvije kuće, našli su je rumenih obraza i sa osmijehom na usnama – bila je mrtva. Smrzla se posljednje večeri u staroj godini. Prvo jutro nove godine zateklo je mrtvu djevojčicu sa šibicama.
Pred njom je ležalo puno potpuno izgorjelih šibica.

– Htjela se ugrijati! – govorili su prolaznici.

A nitko nije slutio kakve su lijepe slike lebdjele pred njom kada je sa svojom bakom zaplovila u novogodišnju radost.

(H. C. Andersen)




Ova tužna priča bila je uprizorena u kazalištu „Neboder“ u Rijeci, za Dan dječje radosti, odnosno podjelu novogodišnjih darova djeci, prije otprilike četrdesetak i nešto godina. Bila sam mala djevojčica i rado bih i ja dobila dar, ali nisam bila na popisu. Naime, mene, malenu mama je poklonila baki, pa je samo sestra, koja je ostala kod mame i tate, bila na popisu i ta sestra je dobila dar, dok sam ja sa strane tužno gledala. No cijeli život pamtim tu predstavu o "Djevojčici sa šibicama". I danas je se sjećam, kao da je jučer bilo.

A pamtim i koliko sam ja, malena djevojčica, čeznula za tom šarenom vrećom prepunom bombona, čokolada i igračaka. No nisam bila na popisu.

Kako tada, tako ni danas.

Zato mene čeka moja baka. Da jednog dana i ja upalim šibicu.


- 18:52 - Reci nešto lijepo (36) - Isprintaj - #


ponedjeljak, 10.11.2014.

Lp, Lq






- 19:11 - Reci nešto lijepo (26) - Isprintaj - #


subota, 08.11.2014.

Sutra će danas biti prošlost

Danas je bio košmaran dan. Zloban. Pogan. Zao. Iracionalan. Besmislen. Čudan. Mračan. Kišan.

Dan za zaborav.

Danas je trebao biti drukčiji dan. Mirisan. Lijep. Prozračan. Prštav. Nasmijan. Bezbrižan. Skockan. Svijetao. Osunčan.

Dan za sjećanje.

Sutra će danas biti prošlost.

Ne teku riječi.
(ne) teku suze.
Ne teku misli.
(ne) teku suze.

Samo kiša i ništa više.

Lion Queen Copyright ©


Ilustracija:


- 23:31 - Reci nešto lijepo (41) - Isprintaj - #


Pismo



Dragi generale,

Upravo sam primio iz vrlo pouzdanog i dobro obaviještenog izvora izvještaj o držanju i mišljenju američkih trupa u akciji. Pisac je potpuno nepristran, i njegov izvještaj sadrži sljedeći odlomak, koji će Vam pružiti isto toliko veselja kao što je pružio i meni:

„Povjerenje u vrhovnu komandu je apsolutno neusporedivo. Doslovno tuceti ukrcanih trupa pričaju o generalu Montgomeryju kao o istinskom heroju u svakoj prilici. I ono, što im se svima sviđalo – osim njegove srdačnosti, iskrenosti i jednostavnosti – jest priča (ili, koliko je meni poznato mit), da je general „posjetio svakog pojedinog od nas spremnog da ide preko i pričao nam, da on želi više od bilo kojega od nas, da to već jednom svrši i da se ide kući“ Ovo je ostavilo topao i neizbrisiv utisak“.

Gornje je točan citat. Provevši svoj život s američkim vojnicima i poznavajući i predobro njihovo prirođeno nepovjerenje prema svemu stranom, mogu mnogo bolje ocijeniti nego Vi, kakav ste sjajni uspjeh postigli ulivši im takav osjećaj i takvo povjerenje.

Odani Vam,

Bedell“

22. lipnja 1944.

Izvor: Maršal Montgomery: „Memoari“, NIP Zagreb, 1960, str. 191-192

Bilo je ovo pismo generala Bedella Smitha generalu Montgomeryju, nakon što je general Montgomery posjetio preko milijun svojih vojnika, od kojih je želio zadobiti povjerenje prije iskrcavanja na Normandiju.


- 08:55 - Reci nešto lijepo (18) - Isprintaj - #


ponedjeljak, 03.11.2014.

Sretan rođendan


Izvor:


Izvor:


Izvor:

Danas je rođendan vrhunskog britanskog glazbenika Stevena Wilsona, čije su predivne pjesme obilježile moje ljeto i potpuno promijenile moj glazbeni ukus :) Od bezbroj predivnih pjesama, koje je spjevao i skladao, teško je bilo izabrati dvije, pa ovom prigodom podsjećam na Lazarus i Trains :))



- 18:14 - Reci nešto lijepo (34) - Isprintaj - #


nedjelja, 02.11.2014.

EU udar na žene - povratak u srednji vijek

Europska unija malo-pomalo ukida sva civilizacijska dostignuća, čineći to ponajviše na uštrb žena.

Pod krinkom štednje električne energije, Europski parlament donio je direktivu kojom zabranjuje uporabu običnih sijalica sa žarnom niti, te naredio uporabu tzv. štednih žarulja, iako zapravo kancerogenih, budući da sadrže živin otrov. Europska unija nije rekla kako će se zbrinjavati taj opasni otrov. Znamo koliko smo peripetija imali sa živinim toplomjerima, dok se nisu pojavili zamjenski bez žive.



Isto tako "štedne" sijalice koštaju između 20 i 30 kn, dok obične sijalice koštaju svega nekoliko kuna. Tako velika razlika u cijeni i ne bi bila važna, da štedne žarulje dulje traju. Međutim, niti jedna koju sam svojevremeno isprobala, nije trajala duže od obične sijalice.



Neki dan mi je u hodniku otišla sijalica od 40 W i htjela sam kupiti novu za zamijeniti je, ali u marketu više nema običnih sijalica, već samo štedne, živine, a živu ne želim u svojoj kući, tako da mi je u hodniku mrak. Dakle, ulaskom u EU prisiljena sam živjeti u mraku! Srećom sijalice u ostalim dijelovima stana još funkcioniraju, a do kad će, ne zna se. Valjda ću onda preko grane, u Beha, u potragu za sijalicama.



A što se tiče uštede električne energije, to je najobičnija floskula, jer štedne žarulje ne štede samo električnu energiju već štede i isijavanje svjetla. Takvo slabo i ružno svjetlo mogli smo imati i korištenjem sijalica od 5, 10 ili 20 W.

A kome najviše treba svjetlo u kući? Ženama! Jer žene pod svjetlom kuhaju, spremaju, čiste, poučavaju djecu, pišu s njima zadaće, šiju, peglaju. Većini muškaraca (čast časnim izuzecima), dovoljno je svjetlo TV-ekrana, dok gledaju utakmice, ili surfaju po internetu ili mobitelu, šaljući ljubavnicama erotske mailove i sms-ove. Dobro sad, ovo se vjerojatno ne odnosi na mlađu mušku populaciju, da se razumijemo, koja potplaćeno rinta cijeli dan i kojoj je dovoljan i polumrak vlastite spavaće sobe za izvjesne aktivnosti.

No vratimo se temi.

Najnoviji potez je zabrana uporabe plastičnih vrećica u domaćinstvu. Molit ću lijepo, tko je uopće u domaćinstvima i koristio plastične vrećice? Tko se bavio zamatanjem i spremanjem marendi za djecu, tko se bavio spremanjem zimnice u led, tko je u njih odlagao netom oprane rajčice i paprike, tko zapravo koristi te vrećice? Žene. Je li muškarce ikad bilo briga u čemu se drži povrće i voće i u što se zamataju sendviči za izlete? Opet velim, čast časnim izuzecima, ali u većini slučajeva to je žensko pitanje. Baš muškarce briga što će to nama ženama otežati posao. Pogotovo nije briga europske skupštinare koji imaju velebne plaće od par desetaka tisuća eura i koji na kućanske poslove ionako zapošljavaju kućne pomoćnice.



Sljedeći potez iz mjeseca rujna je povlačenje iz uporabe svih usisavača usisne snage iznad 1600 vata. Na koga je EU opet udarila čizmom? Opet na žene! Tko usisava? Tko čisti i sprema, kome je potrebna ušteda vremena i jači usisavač? Ženama! Rijetki su muškarci koji trčkaraju po kući za ovom napravom. I samo će oni i razumjeti ovo o čemu pišem. Jedno je usisavati kuću slabim usisavačem po sat vremena, da bi bilo čisto, a sasvim nešto drugo utrošiti pet minuta za usisavanje turbo usisavačem.



Pitam se što je sljedeće? Ah, da, predlažem Europskoj uniji da izbaci iz uporabe najprije perilice posuđa, pa zatim i perilice rublja. Tako će jednim udarcem ubiti tri muhe: uštedjeti i električnu energiju i vodu i detergent, a žene će se vratiti u srednji vijek, na riječna i morska perila. To bi moglo imati i dodatne benefite po muški svijet, jer dok one budu prale robu i suđe na ruke, muškarci će lijepo moći švrljati i... bez straha da će biti ulovljeni... chatati sa svojim ljubavnicama, odlaziti u duge „šetnje“ i na različita „službena“ putovanja, s kojih će potpuno bezopasno izvjetriti mirisi tuđih parfema, dok sirote žene na rifljačama budu dovršavale ručno pranje posteljine, u sodi i pepelu.


Foto:

Predlažem Bandiću, kad izađe iz rešetki, da na Savi napravi perilišta robe, a proizvođačima plastičarima, koji će ostati bez posla nakon odluke Europske unije da zabrani proizvodnju plastičnih vrećica, da svoju proizvodnju preorjentiraju na izradu rifljača i prakljača. Vama predlažem da na vrijeme nabavite peći na drva, kako biste skupili dovoljno pepela za pravljenje lukšije za pranje robe, jer će EU u dogledno vrijeme ukinuti i detergente, budući da dokazano zagađuju okoliš.

Prilažem i naputak za pranje lukšijom (prokuhanim pepelom).

Gospodo europarlamentarci!

Ako želite uštedjeti energiju i zaštititi ovu planetu, izvolite iz uporabe izbaciti automobile, sve one BMW-e, Audie i Mercedese, kojima trošite gorivo i zagađujete planetu, vozajući se po beskorisnim sastancima i k ljubavnicama, a na kojem putu i smišljate kako vratiti vlastite žene u srednji vijek. Čemu automobili, koji voze 200 – 300 kmh, kad su ograničenja na autocestama ionako 130 kmh? Žene ionako razvoze djecu u školu i po slobodnim aktivnostima automobilima niže i srednje klase, jer one ipak znaju što znači moći se negdje uparkirati. Razlika u uštedi energije bila bi ogromna, jer automobili niže i srednje klase ne troše više od 4 l goriva, a koliko troše vaše mašine? 13 l, 15 l, koliko? I nitko vas ništa ne pita, nitko vam ništa ne brani!

I još …. pogasite svjetla beskorisnih sala za sastanke i sabornica u kojima kradete Bogu dane (spavate).



Donesite konačno direktivu za zabranu uporabe mobitela, kojima dogovarate ljubavne sastanke ili koruptivne afere. Mobiteli su ionako prijeko potrebni samo ženama za održavanje kontakata s djecom, a koga uostalom briga za žene i djecu, vas sigurno nije.

U konačnici zatvorite beskorisno osvijetljene palače Bruxellesa, iz kojih se muze hrvatski novac, pa Hrvati danas, u srcu Europske unije, prekapaju po kantama za smeće više nego ikad prije, jer prehranom iz smeća trebaju nadoknaditi onih 5 milijardi kuna EU-članarine, koje su završile u ionako predebelim novčanicima ionako prebogatih europskih vlastodržaca, kojima se veselo pridružilo i desetak hrvatskih.



Dolje direktive Europske unije!!!

p.s. Bila sam vidovita, vezano za ponašanje Europskog parlamenta pa nisam bacila staru bakinu peglu.





- 19:25 - Reci nešto lijepo (37) - Isprintaj - #


<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se