nedjelja, 26.10.2014.

Posvetiti se sadržaju

Cy je u pravu, kao i obično. Potrebno je posvetiti se sadržaju. Pjesme se čitaju od kraja, pročitaš zadnju rečenicu i sve ti je jasno. Kao i kad uzmeš film i prevrtiš ga na kraj, pa ga više ne trebaš ni gledati. Isto je sa „prijateljstvima“ za koja unaprijed znaš kako će završiti, pa se najpametnije ni ne upuštati u to... dovoljno je unaprijed pogledati s kraja…pa koga još zanimaju uvod, zaplet i rasplet… odmah na The end i nema živciranja, nema suza, nema ničega... Još kad bismo se mogli sami držati svojih recepata, a gdje bi nam bio kraj?!

No da se vratim sadržaju.



Prije desetak dana, točnije 17. listopada 2014. godine, obilježen je Međunarodni dan borbe protiv siromaštva, na kojem je održana promocija jesenskog broja časopisa o beskućništvu "Ulične svjetiljke“.

„Ulične svjetiljke“ su prvi hrvatski časopis, koji se bavi beskućnicima, ovisnicima, siromašnima i drugim marginaliziranim slojevima društva. Član je Međunarodne mreže uličnih novina (INSP), a dobio je i Godišnju nagradu 2013. za promicanje i zaštitu ljudskih prava od Hrvatskog helsinškog odbora.

"Ulične svjetiljke pokrenute su od strane Prihvatilišta za beskućnike "Ruže Svetog Franje" još 2008. godine, kao projekt za poboljšanje životnih uvjeta beskućnika.

O kakvom je projektu zapravo riječ?

Ukratko, časopis košta 8 kuna, od čega 4 kune ostaju prodavaču – beskućniku ili socijalno ugroženoj osobi, dok 4 kune pokrivaju trošak tiskanja novog broja. Na taj se način beskućnici i socijalno ugroženi osjećaju korisni i ponosni, jer ne moraju prositi ni moliti, već se osjećaju kao ravnopravni članovi društva, koji eto ipak nešto rade i zarađuju.

Izdavač časopisa je Franjevački svjetovni red Mjesno bratstvo Trsat u Rijeci, a u izradi časopisa sudjeluju volonteri. Svi građani mogu poslati svoje priloge bilo da su to tekst, fotografija ili komentar u svezi časopisa. Možda niste znali da je u časopisu broj 2 svoj tekst imala naša predraga blogerica Jasna Budišin.

Časopis se prodaje na ulicama u Puli, Rijeci, Splitu, Vinkovcima, Zagrebu i Zadru.



Koliko puta ste prošli pokraj prodavača "Uličnih svjetiljki" a da se na njih niste niti osvrnuli, a kamoli kupili časopis, misleći vjerojatno da vam to opet netko nešto pokušava „uvaliti“. No oni stoje tamo skromno i smjerno, čekajući da ih primijetite. Neće vas povući za rukav, neće biti dosadni, samo će stajati s tim časopisom u rukama, vjerujući da ljudi znaju o kakvom je projektu riječ.

O časopisu „Ulične svjetiljke“ pisala sam već više puta na svom blogu (vidjeti kraj posta), no ponavljanja nikad nije dosta, jer mnogi ljudi ne znaju o kakvom važnom projektu je zapravo riječ. Mnogi misle da to opet oni "jehovci" nešto utrpavaju, pa zato okrenu glave... Zato sam osjetila potrebu opet pisati o tome … i ne samo pisati na blogu. Primjerice, svojevremeno sam bila napisala tekst o „Uličnim svjetiljkama“ i zalijepila ga na pano u svojoj firmi te ostavila jedan časopis na stolu, da se i moji kolege upoznaju s tim i uvjere da je to super časopis pa da sljedeći put ne prođu samo tako pored prodavača. Naime, mnogi ljudi hodaju gradom i prolaze pored beskućnika ne primjećujući ih.

No nije kupovina „Uličnih svjetiljki“ jedini način kako se može pomoći beskućncima. Postoje i drugi primjeri, a o jednom takvom događaju, kada ne da sam ja njima uljepšala dan, već su oni meni uljepšali čitav Božić, napisala sam i post.

Evo i primjera tri njemačka studenta, koji su posudili kantu od beskućnika, a onda se dogodilo ovo:




ZAPALIT ĆU SUZE

Htio sam zapaliti suze
I spremiti pepeo negdje duboko,
Negdje gdje listovi odlaze u jesen.
I onda su došli “ljudi”
Pitali su: Zašto si ovdje?
Odgovor je bio jednostavan:
Zato jer jesam!
Vjetar je odnekud puhnuo
I ugasio mi svijeću.
Plamen je govorio – pusti me
Još malo.
Nisam mogao da ga ne ugasim.
Upalit ću ga možda sutra ako
Mi netko posudi more šibica.
Zatvorit ću prozor koji će netko razbiti.
Zatvorit ću vrata sebe u koja će uvijek
Netko ući, a ja nemam ključ.

Napisao: Andrej Petranović

A sadržaj najnovijeg broja „Uličnih svjetiljki“ neću vam otkriti. Kupite ih sami i pročitajte. Tamo ćete naći i e-mail adresu na koju možete poslati svoje tekstove i fotografije ili komentare i na taj način pomoći volonterima u pripremi sljedećeg broja „Uličnih svjetiljki“.

Evo ti ruka prijatelju,
ustani pa makar ja pao,
evo ti zadnja para iz džepa,
nikom ne reci da sam ti dao!




- 16:09 - Reci nešto lijepo (41) - Isprintaj - #


Nedjeljno jutro


Izvor: Jennifer Lopez & Joaquin Cortes

Ain't It Funny

Sometimes I think that a true love can never be
I just believe that somehow it wasn't meant for me
Life can be cruel in a way that I can't explain
And I don't think that I could face it all again
I barely know you but somehow I know what you're about

A deeper love I've found in you
And I no longer doubt
You've touched my heart and it altered every plan I've made
And now I feel that I don't have to be afraid

Ain't it funny how some feelings you just can't deny
And you can't move on even though you try
Ain't it strange when your feeling things you shouldn't feel
Oh, I wish this could be real
Ain't it funny how a moment could just change your life
And you don't want to face what's wrong or right
Ain't it strange how fate can play a part
In the story of your heart

I locked away my heart
But you just set it free
Emotions I felt
Held me back from what my life should be
I pushed you far away
And yet you stayed with me
I guess this means
That you and me were meant to be


Opet me opsjedaju moji glazbeni trenuci ... sorry ... Uvijek kada mi Nightrunnerova zvijezda repatica protutnji kroz putanju, jedina moguća komunikacija između mene i okruženja svede se na glazbu i stihove :)) Pa tako, tko želi neka gleda, tko želi nek sluša, a tko želi, nek prevodi :))


- 09:47 - Reci nešto lijepo (19) - Isprintaj - #


petak, 24.10.2014.

Jutarnja

Tebi!


Izvor:


He was born with a six - string
Not a shotgun in his hand
And he walked across the water
To reach the promised land

And he searched for the future
For the meaning of our lives
Hearing echo in the distance
Love that's hard to find

Catch the storm
Don't wait until the dawn
Catch the storm
No way to run no more to roam

Come back to me
I need your love so bad
Come back to me
Without you I feel so sad
So sad

There were endless days and nights
Where our love turned into ice
But the flame's inside still burnin'
Broken dreams in paradise

We called the eyes of the rainbow
To free us from our sins
We searched the night for all lost promises
A fight we couldn't win
Izvor: Axel Rudi Pell - Come Back To Me


Catch the storm...

- 05:54 - Reci nešto lijepo (21) - Isprintaj - #


srijeda, 22.10.2014.

Plava Rijeka

Ovog vikenda, osim što sam zaplivala u moru u listopadu, dogodilo se još nekoliko značajnih događaja.

Foto: Filip Gržinčić

U zavjetrini obezglavljenog Zagreba, dogodio se nezapamćeni politički potres i u Gradu Rijeci. Rijeka je po prvi puta prestala biti crvena Rijeka i dobila je konačno plavu boju, kakva joj i priliči. Na nedjeljnim izborima za mjesne odbore HDZ je spektakularno nadmašio SDP i njegovu koaliciju odnijevši pobjedu u 14 mjesnih odbora, za razliku od SDP-a koji je pobijedio u 13. Možda će vam se učiniti da je ta razlika neznatna, no Rijeka je ovime konačno pokazala da joj je dosta sustavnog propadanja i dugogodišnje, nesposobne komunističke vlasti.

No sada najvjerojatnije slijedi politička kuhinja, preprodaja mandata i postizborna koaliranja. Hahah neki će vjerojatno postati nešto bogatiji, nego što su bili prije ovih izbora.

- 22:00 - Reci nešto lijepo (17) - Isprintaj - #


utorak, 21.10.2014.

Stari, dobri

Kemal pjeva :)



Jedan Kemal to direktno :) dok drugi kemal indirektno :)

A što ćeš...za dobrom lavicom prašina se diže...



- 06:17 - Reci nešto lijepo (9) - Isprintaj - #


ponedjeljak, 20.10.2014.

Konačno more

Cijelo ljeto, uključujući i svoj godišnji odmor, provela sam u Zagrebu. Zbog izvanrednih okolnosti nisam nikamo išla na ljetovanje, pa ni svom nekadašnjem domu u Rijeci. Uostalom, ni mnogi drugi ljudi nisu nikamo išli, iz ovih ili onih razloga, tako da i ne mislim da sam neki izuzetak.

Međutim, ovog vikenda nadoknadila sam bar djelićak propuštenog. Bila sam na moru! Konačno. I ne samo na moru. Vikend je započeo u Gorskom kotaru, ali o tome ću pisati neki drugi put, jer je Gorski kotar u jesen posebna i predivna tema.

Uglavnom, u nedjelju sam se konačno dokopala mora. Osvanuo je prekrasan, sunčan i sav blještav dan, pa sam se spustila do mora u punoj ljetnoj spremi: u badiću, japankama, s ručnikom, glazbom i literaturom.


(plaža Nova voda na Žurkovu, u mjestu Kostrena kraj Rijeke)

Predivna plaža poluprazna, nešto malo ljudi na sunčanju i još manje u moru.



Naravno da nisam odoljela ući u more. Doduše, ne sjećam se da sam ikada ušla u more u listopadu, a pogotovo ne u drugoj polovini mjeseca. More je već prilično hladno, no ipak sam zaplivala.



Vani je pak bilo super, sunce upeklo, kupaći se u trenu osušio… a ja sam konačno nadoknađivala propušteno ljeto.



U odlasku, pogled na lučicu "Stara voda"





Večer je bila rezervirana za susrete s prijateljima. Čak sam dobila i zakašnjeli rođendanski poklon. Prijatelji su se i u listopadu sjetili mog propuštenog rođendana iz srpnja....

Nakon toliko dugo vremena, oduševili su se i mojim preobražajem u purgericu…hahhahh …blistava lavica pojavila se u svom najboljem izdanju... a blistala sam iz sto i jednog razloga...sto i jednog...neki znate o čemu se radi… pa još uz to moje drago dijete, more, sunce, dom, prijatelji, susjedi, galebovi, poznate vizure…miris mora….



A možda je ovaj vikend bio poput sna i zbog Nightrunnerovog ponovnog prolaska kroz moje zviježđe. Ti znaš kada trebaš doći kiss.

- 19:51 - Reci nešto lijepo (32) - Isprintaj - #


petak, 17.10.2014.

Voljeni

grade, otvori vrata, da pogledam Kvarner sa vrha Trsata ....



Ova fotka preuzeta je s facebook grupe Riječana i za moj pojam to je najljepša fotka Rijeke ikad snimljena. Na žalost, ne znam ime autora, pa ako netko zna, molim da mi javi, da ga mogu upisati, jer ovako nešto lijepo dugo nisam vidjela. Jedino što je otprilike ravno ovoj ljepoti, je predivna pjesma o Rijeci, autora Damira Badurine.



Najdraža Rijeko

Iz tvoje sam kolijevke, Rijeko, otplovio negdje daleko.
Al' uvijek si bio i ostao, grade, čežnja u srcu mom, ja sam u tvojoj, ti u mojoj duši, Rijeko, jer moj si dom.

Najdraža Rijeko, otvori njedra, vraćam se tebi, primi mi jedra.
Voljeni grade, otvori vrata, da pogledam Kvarner sa vrha Trsata.

Najdraža Rijeko, pružam ti ruku, spustit ću sidro u tvoju luku.
Voljeni grade, za tebe dišem, najljepšu pjesmu srcem ti pišem.

Mladost je htjela daljine, luke bez tvoje topline.
Al' uvijek si bio i ostao, grade, čežnja u srcu mom, ja sam u tvojoj, ti u mojoj duši, Rijeko, jer moj si dom.

Najdraža Rijeko, otvori njedra, vraćam se tebi, primi mi jedra.
Voljeni grade, otvori vrata, da pogledam Kvarner sa vrha Trsata.

Najdraža Rijeko, pružam ti ruku, spustit ću sidro u tvoju luku.
Voljeni grade, za tebe dišem, najljepšu pjesmu srcem ti pišem.

Rijeko dome moj.

(Glazba i tekst: Damir Badurina)




- 16:54 - Reci nešto lijepo (20) - Isprintaj - #


četvrtak, 16.10.2014.

Možda ovako?



Je li dovoljno, ili treba još? Nije bilo dosta? Koliko treba?
Hektolitar? Dva? Tri? Nove poplave nizvodno od Save? Ili uzvodno? Kakogod...

Ali nema...nema...suho je... jedina suza koja se pokatkad, kriomice, oklizne niz lice je suza majke patnice...suza majke ratnice....

Nanesene nepravde nisu vrijedne suza, nepravde rješava On.

- 19:33 - Reci nešto lijepo (13) - Isprintaj - #


ponedjeljak, 13.10.2014.

Tekma



Nema ništa ljepše nego hodati gradom ili voziti se tramvajima za vrijeme trajanja tekme :)

Dok mužjaci proslavljaju golove, žene uživaju slobodicu :) Mjesta na sve strane, koliko god hoćeš :) Tu i tamo poneki (ne)normalni muškarac :)





- 21:55 - Reci nešto lijepo (23) - Isprintaj - #


subota, 11.10.2014.

Za ebolu spremni

Svjetska zdravstvena organizacija WHO javlja da je od ebole do sada preminulo 4.033 ljudi u cijelom svijetu.

Prema procjeni, svijet 2014. godine broji 7.153.484.500 stanovnika.
Izvor:

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, 2011. godine Hrvatska broji 4.284.889 stanovnika.

Prema podacima tog istog zavoda, 2011. godine u Hrvatskoj je umrlo 51.019 ljudi.

Od novotvorina (raka) te iste 2011. godine u Hrvatskoj je umrlo 11.861 ljudi.

Kako dolazi do raka, za mnoge vrste raka još nije sa sigurnošću utvrđeno. Uvijek kada ne znaju razlog, napišu da je uzročnik stres odnosno način života. Tako je najjednostavnije, jer se protiv toga onda ne može boriti, pa je to odličan izgovor da se ne mora ništa ni raditi po pitanju iskorjenjivanja raka.

Međutim, za jednu vrstu raka zna se uzročnik, a to je HPV virus, koji uzrokuje rak grlića maternice kod žena i od kojeg je preminula moja draga bliska osoba.

A virusi se prenose. Različiti su načini zaraze. Može to biti seksualnim odnosom, o čemu svi sve znaju, ali može biti i nedovoljnom dezinfekcijom instrumenata u ginekološkim ordinacijama, što je tabu tema i o čemu nitko ne progovara. U svakom slučaju, higijena je tu presudna.

Higijena u hrvatskim bolnicama i ginekološkim ordinacijama?



Nekad je bilo sasvim normalno da se na ginekološki stol stavi nepropusni i nepoderivi papir. Ispočetka je bio dovoljne veličine da pokrije donji dio stola, odnosno mjesto na koje žene stavljaju cijelu svoju sirotu stražnjicu. Zatim, kako je zdravstvo u Hrvatskoj sustavno osiromašivano, taj se papir prepolovio na pola, taman samo za mjesto gdje će žene položiti „onu“ stvar zbog koje su došle na pregled i to dobro pazeći da se papir ispod njih ne pomakne, dok sjedaju na nepraktične stolove. Sada pokraj stola stoji rola kuhinjskog papira, a na ginekološkom stolu dva bijedna lista tog papira, još isperforiranog po sredini da lakše pukne, kad se na njega sjedne. Čim se žena pomakne, taj papir se pogužva, podere i pomakne i zapravo se potpuno golom stražnjicom, da ne kažem čime drugim, a zapravo upravo time drugim, sjedi na prostoru, na kojem je prije toga sjedila neka druga žena, možebitno zaražena HPV virusom ili bilo kojom drugom zaraznom boleštinom.

Za pravi, nepropusni, nepoderiv i higijenski papir hrvatsko zdravstvo „nema“ novaca.

Istovremeno saznajemo da je HZZO platio rekonstrukciju jedne sobe za sastanke u glavnoj zgradi Zavoda u Margaretskoj 3 u Zagrebu 1,212 milijuna kuna!
Izvor:

Za 1,212 milijuna kuna vjerojatno se mogla kupiti godišnja količina higijenskog papira za sve ginekološke stolove u Hrvatskoj.

I onda ministar zdravlja Siniša Varga kaže da je spreman za doček ebole, a nije kako treba dočekao ni obični HPV.

p.s. Je li u ovoj bijednoj i jadnoj državi Europske unije postalo normalno da je ginekološki stol okrenut prema hodniku i da s hodnika u ordinaciju, na kojoj se obavljaju ginekološki zahvati, za vrijeme dok su žene na stolu prolaznici s hodnika slobodno ulaze u ordinaciju, kako bi nešto pitali? Je li to zdravstveni standard koji pruža hrvatsko zdravstveno osiguranje plus dopunsko osiguranje? Barem okrenuti ginekološki stol suprotno od vrata, ništa ne košta, da ne kažem zaključati vrata tijekom pregleda. Ali, političari su nas već toliko razgolitili i ponizili, da je valjda postalo sasvim normalno da jedan ministar zdravlja ne zna kakve su mu bolnice, pa sređuje sale za sastanke. Sram ga može biti.


- 07:36 - Reci nešto lijepo (31) - Isprintaj - #


srijeda, 08.10.2014.

Sretan Dan neovisnosti!



8. listopada 1075. u Solinu je okrunjen kralj Zvonimir (krunom koju mu je poslao papa Grgur VII., što je bila potvrda priznanja Kraljevine Hrvatske kao međunarodnog subjekta).

8. listopada 1871. Eugen Kvaternik pokrenuo je Rakovičku bunu, jedan u nizu neuspjelih pokušaja da se ostvari neovisnost Hrvatske.

8. listopada 1991. godine Hrvatski sabor je jednoglasno donio Odluku o raskidu državnopravnih sveza s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ. Sabor je pritom utvrdio da Republika Hrvatska više ne smatra legitimnim i legalnim ni jedno tijelo dotadašnje SFRJ, te da ne priznaje valjanim niti jedan pravni akt bilo kojeg tijela koje nastupa u ime bivše federacije, koja više kao takva ne postoji.
Izvor: Wiki

Galebak bijeli savi krila,
Za otocima bljedne dan;
Tihoma došla večer mila,
Sve more glatko kao dlan.
Nebolik talas zorom gori,
Još gdjegdje koj' se odziv ori,
Još katkad među maslinami
Sa mora po koj' dašak pirno;
I pljuska plima liticami,
Al' dođe noć, i sve bje mirno;
K'o kamen lađe lukom stale,
A nebom zlatne zvijezde sjale.

Sad planu - sjajni mjesec sinu,
Svud zlato drhtnu uz pučinu;
Nad otocima lebdi san,
A zlatno more kao dlan;
Naoko zlatnog mora šir
Počiva bajne noći mir.

Izvor: A.Šenoa: "Vinko Hreljanović", iz zbirke "Povjestice"




- 12:58 - Reci nešto lijepo (25) - Isprintaj - #


nedjelja, 05.10.2014.

U novi radni tjedan



Ja sam to što jesam, svoja, slobodna i nesputana lavica, kojoj je, kao i svakoj normalnoj lavici, divljina i sloboda najvažnija stvar na svijetu ... sloboda je kao zrak koji se udiše punim plućima... Na potpuno isti način poštujem i tuđu slobodu i protivim se bilo kojem obliku nametanja bilo kakve svoje volje ili istine...Nikada nikoga nisam, niti bih ičim vezivala i sve veze koje itko tka prema meni, samo su one koje je sam istkao. Jedna od osnovnih postavki, kojih se držim, je da su granice samo u našim glavama...ili, drugim riječima, da je samo nebo granica.

Međutim, neka granica slobode postoji, sutra se ipak radi...ne može se živjeti samo od ljubavi :)

- 22:52 - Reci nešto lijepo (41) - Isprintaj - #


subota, 04.10.2014.

Glupa birokracija



Javna je tajna da je većina natječaja za posao namještena. Objavljuju se tek reda radi, jer tako zahtijevaju neki propisi, iako se unaprijed zna tko će biti primljen, a često ta osoba već i radi tamo, pa je samo treba provesti kroz propisanu proceduru prijema.

Pa dobro, ako to tako mora biti u ovoj korumpiranoj državi, ali dajte barem onda smanjite količinu traženih papira, kojima za...avate sirote nezaposlene. Svedite tu birokratsku glupost na jedan papir - anketni list, a tek kad se temeljem toga odlučite za nekoga, tada samo od njega zatražite dokaze: diplome, izvode iz matične knjige rođenih, domovnice, potvrde o nekažnjavanju. On je to ionako već ostavio u nečijoj ladici. Za koji klinac ljudi, koji nemaju nikakve šanse biti primljeni, ali da bi uopće mogli sudjelovati u farsi od natječaja (uvijek ima onih očajnih ili naivnih), moraju gubiti dane na sudu, da bi došli do potrebne potvrde o nekažnjavanju, koja ionako neće ničemu služiti osim uhljebljenju nekog drugog, kojem je kao alibi potreban taj javni natječaj?! Čemu tone i tone fotokopija diploma, potvrda, domovnica, izvoda, kad na kraju samo jedan komplet uđe u kadrovski dosje?!

Predlažem da tu farsu smjesta prekinete i da uvedete ispunjavanje anketnog upitnika sa svim potrebnim podacima, a tko bude izabran, neka podastre dokaze, a ako ih baš nema, tada nek se na njegovo mjesto stavi prvi sljedeći uhljeb. Tko bude izabran, nek ide na sud po potvrdu o nekažnjavanju. Kad saborski zastupnici mogu obavljati poslove saborskih zastupnika, dok su pod kaznenim gonjenjem, zašto bi obični zaposlenici morali donositi potvrde o nekažnjavanju i to unaprijed za mjesto na koje ionako neće biti primljeni.

Jer da ste pošteni, tada biste zamolbe rješavali pod šiframa i to pred nepristranim inozemnim povjerenstvima!

I kad ćete već jednom prijeći na elektroničke podatke i traženje i preuzimanje potvrda putem maila, a ne da ljudi nepotrebno gube vrijeme u dugim redovima i to još za uzaludan posao! Zašto država koja raspisuje natječaj ne zna što u evidenciji ima država koja vodi kaznene postupke. Kao da je riječ o sto država, a ne o jednoj, jedinoj.

Halooo, pa u trećem milenijumu smo! Haloooo nismo više na C64!!!


p.s. I izbacite konačno pet preglupih krugova razgovora za posao, kojima sužavate krug do onog uhljebljenika, čije papire ionako držite u svojoj ladici. Tim krugovima besmislenih razgovora i još besmislenijih pitanja samo oduzimate vrijeme i novac jadnim ljudima. Prekinite konačno tu farsu!


- 15:11 - Reci nešto lijepo (29) - Isprintaj - #


srijeda, 01.10.2014.

Queen of the Skies and Lion Queen


Izvor:

Imam 20 godina. Putujem u Canadu Boeingom 747, jet-airlinerom zvanim Jumbo jet ili Queen of the Skies.

U to je vrijeme Jumbo jet bio najveći putnički zrakoplov, sve dok 2007. godine nije pušten u promet Airbus A380.

Foto-izvor:

Jumbo jet je četveromotorni zrakoplov, koji može prevesti od 400 do 600 putnika. Kabine su na dvije razine, na manjoj, gornjoj razini smještena je poslovna klasa, a na donjoj ekonomska. Putovala sam ekonomskom klasom, u kojoj su u jednom redu bila 3 + 4 + 3 sjedala. Jumbo jet može letjeti brzinom do 490 čvorova ili 909 km/h i ima interkontinentalni dolet (7330 nm ili 13.570 km). Nama je od Amsterdama do Vancouvera let trajao desetak sati.

Pred sam početak leta, moj pomalo otkačeni ujak razgovarao je nešto s osobljem i uskoro su me pustili razgledati pilotsku kabinu. Već tada je to, iz sigurnosnih razloga, bila gotovo nemoguća misija, no ujak im je ispričao da bih ja htjela biti stjuardesa i zamolio ih da me puste unutra. Iznenadilo me što je svaki djelić prostora bio okupiran različitim mjernim instrumentima, a samo mali, mali dio zauzimalo je prozorsko okno, kroz koje se moglo vidjeti plavo nebo. Piloti su mi s oduševljenjem objašnjavali čemu služi koji instrument. He, tako je to kad imaš 20 godina i dolaziš iz zemlje iza komunističke zavjese, pa se doimaš kao neka egzotična ženska vrsta, onako preplanula od mora i sunca, tamnoputa, tamnooka i tamnokosacerek

Foto-izvor:

Kako u tijeku leta nisam imala sjedalo do prozora, ustala sam i otišla malo dalje pa kroz okno slobodnog prostora, izvan sjedala, promatrala smrznuto more i sante leda u dubini. Kad sam se nauživala pogleda, shvatila sam, zaprepašteno, da zapravo stojim na vratima aviona, kraj kojih je pisalo: „Zabranjeno stajanje na vratima“blabla Ajme, dobro da se vrata nisu otvorila i da nisam srušila jumbo jet u Sjeverno ledeno more. Putnici u redu ispred mene su se na to kiselo nasmijali, ali meni nije bilo do smijeha.

U to vrijeme se u avionu serviralo toplo jelo. Sve je bilo upakirano u nekakve doze, ni sama nisam znala što je što, pa sam za sve pitala ujaka, kojem je to bio već ne znam koji let po redu. Na kraju jela su nam donijeli neki topli zavijutak, koji su hvataljkama vadili iz posude i stavljali na naše poslužavnike. Pitala sam ujaka što je to, a on je rekao da se to poslije jela pojede, kako ti kasnije ne bi bilo slabo. Kako je moj ujak bio veliki šaljivdžija, nisam mu povjerovala, već sam gledala što će drugi učiniti s tim. Bila je to papirna salveta umočena u toplu, sapunjavu tekućinu, koju su razmotavali i brisali ruke. Kako oni, tako i japjeva Već na sljedećem obroku ja sam došla na svojenaughty. Ujak je od majoneze pomislio da je vrhnje za kavu i izlio si to u kavu, iako sam ga odgovarala, jer sam odmah shvatila da je majoneza. On, onako tvrdoglav kakav je bio, rekao je da pije baš takvu kavu i popio je kavu s majonezom bang No već kod prvog pića, vratio mi je dug naughty. Dijelili su se sokovi, bile su dvije vrste: coca cola i zadnja čaša nečeg gustog i crvenog. Pomislila sam da je gusti sok od jagode i uzela baš to zadnje crveno piće….kad ono fuj … sok od rajčiceburninmad Hehe, ujak je sebi platio neku žesticu, jer nije trpio vožnju avionom. Samo jednu, jer je na jednom drugom letu, od straha zbog nevremena, bio toliko popio, da su ga skinuli s leta pa je morao čekati drugi let, dok se ne otrijezni. Pokoj mu duši. Bio je legenda. Doduše, sad ga je u tom legendarnom ponašanju, kako preveslati rod rođeni, zamijenila moja sestra. Geni su ipak geni, od kojih se ne može pobjeći.

No da se vratim na jumbo jet. Tijekom leta obično bi na velikom platnu bio prikazan film, tako da sam tada prvi put gledala film „Breaking Away“.


Foto-izvor:

Film je kod nas preveden kao „4 mangupa“, a njegovu glazbenu podlogu činila je uvertira "Seviljskog brijača". Zbog te uvertire, koja me uvijek podsjećala na moje prekooceansko putovanje, odgledala sam "Seviljskog brijača" bar pet puta, a film „4 mangupa“ isto tako. Najljepši dio uvertire, a koji je ujedno bio i lajt motiv koji se provlačio kroz cijeli film, počinje na otprilike 2.10 minuti:


Izvor:

Poznati glumci u filmu:

Dennis Christopher, Dennis Quaid, Daniel Stern

Glazbene teme u filmu:

Seranade iz opere "Martha" Friedrich von Flotow
"Symphony No. 4 in A-Major, Opus 90" "Mendelssohn's "Italian" symphony" Felix Mendelssohn-Bartholdy
"Overture to 'Barber of Seville'" Gioacchino Rossini

Radnja filma:

Kad se želi napraviti takozvani film o odrastanju, najbolje je mlade okupiti oko bicikla. Učinio je to Peter Yates 1979. godine u filmu Breaking Away (kod nas maštovito preveden kao Četiri prijatelja), po Oscarom nagrađenom scenariju Stevea Tesicha. Film je iznimno duhovit, naročito glavni lik, mladi Amerikanac zaluđen biciklizmom i, na užas svog oca, svime što podsjeća na Italiju. Jede talijansku hranu, mačka Joea preimenuje u Fellini, sluša talijanske opere, u svakodnevni govor ubacuje talijanske fraze, sve dok mu na biciklističkoj utrci talijanski trkač ne gurne pumpu među žbice.

Izvor:


O samom putovanju kroz Canadu planiram napisati poseban post, a danas me mog jumbo jeta prisjetio bloger Svjetlo srca mog, svojim prekrasnim fotkama aviona.

- 20:43 - Reci nešto lijepo (37) - Isprintaj - #


Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se