srijeda, 30.07.2014.



- 22:48 - Reci nešto lijepo (30) - Isprintaj - #


utorak, 29.07.2014.



- 22:49 - Reci nešto lijepo (18) - Isprintaj - #


ponedjeljak, 28.07.2014.

Molitva

Molim Te, pusti me malo na miru! Molim Te! Ne mogu ja baš toliko nositi! Nemam ja baš toliko snage!

Prvi put sam Ti rekla "dobro.., a tko sam uopće ja, pa da ne meni?"

Ni drugi put nisam prigovorila..

Ni treći..

Pa koliko, koliko još?

Molim Te, ne trebaš me više nagrađivati, niti kažnjavati, samo me malo pusti na miru! Daj da udahnem! Opet ću ja moći, ali samo malo mi predaha daj! Molim Te!







- 12:06 - Reci nešto lijepo (0) - Isprintaj - #


nedjelja, 27.07.2014.

Jedan je dječak imao mačka

Foto:


Jedan je dječak imao mačka

Jedan je dječak imao mačka
i bio mu je najdraža igračka.
Stalno ga je za uši vukao,
malo ga mazio, malo tukao.

O rep mu vješao stare tave,
stavljao vreću preko glave.
Svilenu dlaku mu potezao.
Brkove duge u čvorove vezao.

Mačak je djecu veoma volio
i tiho se, u sebi, sreći molio

da nađe neko drugo dijete,
drugačije od glave do pete,
koje će shvatiti da je mačka
 životinja, a ne igračka.


Dugo se ništa nije zbilo,
a onda se ipak dogodilo.


Bila je večer. Pod rukom dječaka
nakostriješi se svilena dlaka,

iskese zubi, zakrijese oči,
pruže se pandže i mačak skoči.

Ogrebe dječaka po nosu,
ugrize za nogu bosu,
frkne u začuđeno lice

i pobježe preko ulice...

Shvati dječak da nema šale:
ni mačke više nisu budale.
Konačno nauči da je mačka
 životinja, a ne igračka.

Izvor: Iz zbirke pjesama Vesne Lukatele


Video: Kad mačka voli svog čovjeka


Izvor:

Što mogu, kad sama ne znam pisati pjesme :))) kao što znam voljeti .... pjesme mislim :)))

Zato sam i napisala da bih jedan dan htjela biti Durica, kad i ona piše najljepše pjesmicecerek

- 06:34 - Reci nešto lijepo (41) - Isprintaj - #


petak, 25.07.2014.

Bocaccio :)

Budući da sam svojom rođendanskom proslavom pomalo zaspamala svoj vlastiti post s odgovorima na Duricina pitanja, a među tim komentarima zatekao se i Bocacciov ogovor na ista pitanja, prenosim to, kao najveću dragocjenost na svom blogu, u ovaj poseban post (Bocaccio, nadam se da se ne ljutiš zbog ovoga). Evo Bocacciovog obrazloženja komentara na mom blogu, kao i samih odgovora:

Bocacciozg 24.07.2014. 23:34
Isti tekst sam stavio na svoj blog kao komentar kako ne bi kvario čitanja novela Zagrebačkog dekamerona. Nadam se da se ne ljutiš što odgovor ovako objavljujem a znam da će ga poneki slučajni namjernik i pročitati..

1. kako, čemu, zašto ili na koji način ste se prvi puta susreli s blogom i započeli taj čudesni put bloganja?
Bilo je to prije osam godina iz čiste radoznalosti. Imao sam tada već dosta napisanih novela, pa kako mi je supruga da imam smisla za pisanje, odlučio sam da se okušam. U međuvremenu je to preraslo u razbibrigu i zabavu, a koliko je o strast, zaključite sami.
Uglavnom, stalno se spremam da novele konačno ukoričim ali uvijek iskrsne nešto prioritetnije pa to odlažem za kasnije. Ipak, ufam se da će to dogodine napokon postati stvarnost. Ne radi se tu toliko o financijama (možda za razliku od vas većine, one me priznajem nikada nisu mučile) već zbog nedostatka vremena. Naime, već deset godina putujem i radim, od US, preko Europe do Rusije, pa za izdavački pothvat nikako da uhvatim dovljno vremena koga bi posvestio isključivo njemu.

2. kakve blogove volite pratiti i koje teme su vam najzanimljivije?
Volim pratiti kreativne blogove obzirom da je i moj vlastiti na neki način kreativan. No pratim i druge, neke redovito, neke s vremena na vrijeme, a na neke naletim preko blog naslovnice. Blogove uvijek komentiram prema raspoloženju.

3. da li bi prihvatili ulogu urednika bloga i što biste tada prvo napravili?
NIkada se ne bi prihvatio takve uloge jer je ona nezahvalna a i zbog toga što nemam vremena za nju. Ipak, ukoliko bi bio urednik, forsirao bi kreativne blogve a "političari" neka se pokupe pa nek pišu i komentiraju na portalima Večernjaka, Jutarnjeg, Dnevno ili na nekim drugim. Blog je prije svega kreativan dio interneta. U skladu s time bi kod vlasnika bloga forsirao da se jednom godišnje izda tiskana zbrka 100 najboljih postova po glasovanju samih blogera.
Na žalost, na ovom blogu forsira se politika i to samo jedan njen segment, mislim tu na kvazi ideološki smisao, a što samo govori o bolesnom stanju duha u Domovini.
Ukinuo bi sve liste i na naslovnici bi se pojavljivala lista od 100 posljednjih objavljenih blogova s time da jedan bloger na toj listi može imati samo jedan blog. Sada je to prepušteno manipulatorima koji sami sebe postavljaju na top i cool liste i koji skidaju ili postavljaju one koji su im "ideološki" mili ili mrski, što je samo po sebi bolesno.

4. kako birate teme kojima se bavite i što vas sve može inspirirati?
Obzirom da pretežito pišem novele, sve je u "rukama" inspiracije i procjene trenutka. To se odnosi i na putopisne i ostale teme koje ponekad objavjujem u svojim postovima.

6. jeste li na blogu doživjeli neke neuobičajene, zanimljive trenutke, bilo pozitivne ili negativne?
Na blogu sam doživio svašta no od svega ipak, baš kao i u životu, ostaju samo lijepi trenuci i sjećanja na uglavnm nepoznate ali drage osobe. Baš kao i u stvarnom svijetu, tako se i u virtualnom svijetu uvijek nekako povežu i spoje osobe koje imaju nešto zajedničko.

7. znaju li vaši bližnji za vaš blog ili je on samo vaše mjesto?
Pokojna supruga me je hrabrila. Inače, jednu s možda najboljih novela koju sam ikada napisao, Novela o Nevici i Franiću, čitao sam na njenom sprovodu baš kao što je muzička tema, Jedna ljubavna priča iz novele Kako prevariti vraga, svirala na njenom sprovodu. Svi moji bližnji znaju za moj blog i svi ga prate kako stignu, kako mognu i kad mognu.

8. da na jedan dan možete biti neki drugi bloger kojeg biste odabrali i zašto?
Nemam potrebe biti netko drugo. A ako bi baš morao, odabrao bi NFa jer i sam imam predivnu kućnu ljubimicu, sibirskog haskija Miss Bo, pa bi mi bilo zanimljivo jedan dan provesti sa Jinom. Od žena, tu je jedna pjesnikinja iz Dubrovnika koja je otišla a bila mi je jako jako draga, http://inamorata.blog.hr.

9. koliko ste najduže izdržali bez bloga i da li ste pokušali prestati?
Najveći broj neaktivnih dana između postova iznosi mi 319. Izvadio sam to iz blog statistike. Na mogu staviti ruku u vatru da ću prestati iako znam da će doći i taj dan. Jednom.

10. ima li života bez bloga, te ima li bloga u svemiru?
Naravno da ima života bez bloga.
Blog u svemiru? Mislim da je pitanje previše patetično. ;)



Svoje komentare slobodno naslovite Bocacciu :)

- 13:55 - Reci nešto lijepo (13) - Isprintaj - #


četvrtak, 24.07.2014.

Blogoštafeta

Ljeto je i novinarska sezona „kiselih krastavaca“zijev Nikome i nije do nekih ozbiljnijih temazaliven Osim ... možda kiss pjevacerek pa je Durica osmislila novi novinarski zadatak i, između ostalih, predala i meni blogersku štafeticufino

Krenuvši rješavati njena pitanja, sama sam sebe iznenadila nekim odgovorima, jer si nikad nisam postavljala takva pitanja. Neki odgovori će Vam se možda činiti predugi, ali to sam djelomično napisala sebi samoj za gušt, pa slobodno preskočite. No idemo redom:

1. kako, čemu, zašto ili na koji način ste se prvi puta susreli s blogom i započeli taj čudesni put bloganja?

Na Blog.hr-u sam prvi post napisala 15. lipnja 2007. godine. A sve je zapravo počelo još davno prije, čitanjem novina na internetu: Jutarnjeg lista, Večernjaka i ostalih. Kako je Jutarnji mahom pisao o politici i to sa suprotnog političkog stajališta od mog, tako sam ja, kao lakozapaljiva lavica, počela sa žarom komentrati te članke. Ulogirala sam se pod ovim nickom, ali s jednim tipfelerom, koji nisam ni primijetila u toj brzini. Tu me zaskočio komentator Azriel i dobro oprao… i u svezi tipfelera i u svezi „Vi-kanja“ i u svezi pisanja početnim velikim slovima burninmad tako da sam nepisana internetska pravila ponašanja svladala već prvog dana komentiranjathumbup Nakon tih početaka na Jutarnjem, prešla sam na forum Večernjakasretan Tu sam srela predivnu ekipu svojih istomišljenika, pa i neistomišljenika npr. Oluju95 (krasna osoba, hrvatski branitelj, svjetski putnik i veliki domoljub, purger, koji me podsjeća na našeg Bocaccia, a jako mi nedostaje), zatim već rečeni Azriel, pa Nenad Nikolić, pa Frederic(o) iz Dubrovnikawave i mnogi drugi. Budući da sam najviše komentirala na političkim temama, Frederic me pozvao na Pollitika.com, kolaborativni blog koji se bavi političkim temama, a koji inače vodi, svima već poznati bloger Mrak, inače moj politički neistomišljenik, ljevičar, ali unatoč tome jedna jako pametna i draga osoba. (Pozdrav, Mrakane!mah) Bilo je to prije desetak, možda i više godina. Pisala sam tamo te postove, komentirali smo… a ja bih malo-malo pa rekla da sam na forumu…i ne samo ja.. sve dok Mračku to nije dosadilonamcor pa objasnio svima da to nije forum, već kolaborativni blog. To je, dakle, bio moj prvi susret s blogom. Međutim, da sve ne bi bilo idilično, Mračak je osmislio način ocjenjivanja postova i komentara, tako da se daju strelice dolje, ili gore, ovisno o tome sviđa li se nekome neki post ili komentar ili ne. Tako se dogodilo da bih ja napisala neki post, a komentatori, većina ljevičari, bi ga brzo izminusirali i nestao bi s liste. U komentarima pak, tko nakupi više od 10 minusa, iz komentara su mu se automatski izbacili samoglasnici, pa je komentar postao nečitak. Naravno da sam ja, kao politička neistomišljenica, na ljevičarskom blogu, dobivala toliko minusa, da bi mi komentar postao nečitak u trenu, što me jako ljutiloburninmad jer i inače mrzim cenzuru bilo koje vrste. Na različite načine sam prosvjedovala, tako da sam jednom sama napisala komentar bez samoglasnika, pa Mračku nikako nije bilo jasno kako mi je komentar postao nečitak bez ijednog minusa (nisu ga ni mogli minusirati, kad ga nisu mogli pročitatibelj). Tako se Mrak dobro napatio dok nije shvatioheadbang Kako on, kao domaćin bloga, nije imao namjeru mijenjati način ocjenjivanja, tako sam ja iz prosvjeda otvorila svoj blog na Blog.hr-u, gdje sam do mile volje pisala postove i komentirala Pollitičare. Tako sam upala u ekipu Blog.hr-a, a da pojma nisam imala ni gdje sam došla, ni tko je tko, već sam se ponašala kao da sam i dalje na Pollitika.com-ulud Ispočetka su me Pollitičari i posjećivali, kasnije sve rjeđe, a ja sam pomalo počela pisati i o nepolitičkim temama. I tu sam načinila prvi kiks. Napisala sam post na temu preljuba i to s aspekta prevarene žene, svoje prijateljice, kao i drugi na temu abortusa s aspekta obrane ljudskog života od začeća. I to na Blogu, gdje su tada pisale mahom neslobodne, slobodne ili razvedene ženenut, mnoge od njih i same preljubnicelaze Ajmeeeee odmah su me napale i otpililerofl. Ja jadna nisam ni pojma imala što se to dogodilo i zašto sam odjednom odbačenacry… No mic, po mic i zauzela sam svoj tron pjeva

2. kakve blogove volite pratiti i koje teme su vam najzanimljivije?

Pratim gotovo sve blogove u rasponu od 30 – 100. Među dječicu ne volim zalaziti, niti se petljati u njihove pričice, jer mi se to čini nepristojnim. Samo ponekad, kad vidim da nekome treba neka lijepa riječ, uputim je…valjda se u meni probude majčinski osjećaji yes Volim putopise, fotografije, priče iz blogerskog života...poneku dobru pjesmu, priču i da...sve Bocacciove priče iz života fino

3. da li bi prihvatili ulogu urednika bloga i što biste tada prvo napravili?

Mislim da bih prihvatila ulogu urednice bloga. Promovirala bih nove blogere i svašta nešto :)

4. kako birate teme kojima se bavite i što vas sve može inspirirati?

Teme uopće ne biram, što je poznato blogerima koji me prate. Inspirirati me može sve, ponajprije nepravda, ili neka pjesma, neka riječ, neki pogled, osmijeh, tekst u novinama...sve...Tada obično post napišem u jednom dahu i često mi brže rade prsti po tipkovnici, nego što ih stižu misli, pa zato najčešće dorađujem postove, kako bi dobili glavu i rep i zadovoljili formu, mada mislim da s tim još uvijek nisam došla na zelenu granurolleyes Što ću, takav mi temperament, što na umu, to na drumupjeva

5. kada biste kuhali " večeru za blogere " što bi bilo na meniju?

To ovisi o tome koji bi mi blogeri došli na večeruzaliven Hehhe našlo bi se tu zacijelo štoštacerek

Curama bih spremila:

za predjelo: carpaccio od inćuna (inćuni filetirani i marinirani preko noći u limunovom soku, zatim popapreni) serviran uz češnjak, peršin i limun te sir u začinskom ulju (ementaler, maslinovo ulje, papar u zrnu, lovor, ružmarin, češnjak – nekoliko dana u hladnjaku), domaći kruh sa sjemenkama i začinima

za glavno jelo: njami tortilje od piletine, pečene paprike punjene krumpirom i mljevenim mesom te punjeni patlidžani

za desert: breskve u vinuparty i bomba od riže

6. jeste li na blogu doživjeli neke neuobičajene, zanimljive trenutke, bilo pozitivne ili negativne?

Zanimljivih trenutaka je bilo jako puno. Izdvojila bih jedan fajt s mojom predragom prijateljicom Luki, u kojem sam je nešto taknula vezano za njenu ljubimicu Goldi. Luki je tada smislila „podlu“ osvetu….koja je nekoliko godina čekala ostvarenje…. u svom pravednom žaru je zatražila od Neba da mi pošalje psapjeva Hahaha, hvala Luki…hvala do tog istog Neba wave Te noći, kad mi se dogodio psić, nisam pojma imala što bebe – psi jedu, što trebaju…što je to uopće psić…pa sam upravo ovdje na Blogu zavapila "Upomoć“



…. i pomoć je stigla sa svih strana…svi ste mi pomogli jako puno …ne znam što bih te noći bez vaskiss Danas pasonja ima pet godina i pravi je mali lav, a ne passretan na „mamu“cerek

7. znaju li vaši bližnji za vaš blog ili je on samo vaše mjesto?

Blog je ono nešto samo moje i vaše… tako da mislim da nitko drugi ne zna, osim moje kćeri i moje sestre. Kćer je saznala, jer od nje ionako ništa ne mogu skriti…malo njuškalo otkad se rodila… a za sestru mi je žao što sam joj otkrila da pišem blogbang

8. da na jedan dan možete biti neki drugi bloger kojeg biste odabrali i zašto?

Rado bih bila Durica, jer Duricu svi volecerek
(mala blogerska šala)...

Ja sam to što jesam, svoja, slobodna i nesputana lavica, kojoj je, kao i svakoj normalnoj lavici, divljina i sloboda najvažnija stvar na svijetu ... sloboda je kao zrak koji se udiše punim plućima... Na potpuno isti način poštujem i tuđu slobodu i, kao što rekoh, protivim se bilo kojem obliku cenzure, ili nametanja bilo kakve svoje istine...Nikada nikoga nisam, niti bih ičim vezivala i sve veze koje itko tka prema meni su samo one koje je sam istkao. Jedna od osnovnih postavki kojih se ja držim je da su granice samo u našim glavama...ili drugim riječima da je samo nebo granicasretan

9. koliko ste najduže izdržali bez bloga i da li ste pokušali prestati?

Mislim da je najduže bilo nekoliko mjeseci, onda kad sam usvojila pasobebača, no nikad nisam pokušala prestati pisati. Nekako sam se naviknula na Blog.hr. Tu sam kao doma. Zapravo, mogla bih reći da je ovo LQ kuća, kao što ja imam kuću u mjestu iz kojeg tipkam, a moje srce kuću u nečijem srcusretan

10. ima li života bez bloga, te ima li bloga u svemiru?

Za LQ nema života bez bloga, a za mene ima, naravno, a mislim da ima bloga u svemiruyes Inače, Internet je za mene dostignuće tisućljeća, njime je jedan od najvažnijih ekonomskih resursa - informacija postala svima dostupna…granice ljudskog znanja su izbrisane … i mislim da se svim snagama moramo boriti protiv bilo kakve cenzure na internetu, pa bila to i acta, jer bilo koji vid ljudskog znanja morao bi biti dostupan cijelom čovječanstvu bez ikakvih, pogotovo ne materijalnih, ograničenja…

I to bi bilo to, dok ne smislimo novu igrufino

Nulta i pet blogerica kojima predlažem nastavak ove igre su:

0. prva, jedinstvena i neponovljiva Anny
1. Luki
2. Križar
3. White Lilith
4. Modrina neba
5. Mecabg

(ima vas još puno u mom srcu, a ovo je bilo random, pa vas molim da se ne ljutite, jer će u sljedećoj igri biti drugi poredak)

Pet blogera, budući da su neki moji favoriti već odradili izazov… predlažem:

0. prvi, jedinstveni i neponovljivi Bocaccio
1. Tignarius
2. Plastik fantastik
3. Alkion
4. Gogoo
5. Dream of Dream (znam da neces, ali ipak)

naravno, i svi ostali koji se žele igrati neka se pridruže, a oni koji ne žele neka se ne ruže, kao što reče Duricazujo

E, da ... i odgovor na joker pitanje:

Koje vam je najdraže sigurnosno pitanje?

Koja je boja na semaforu gornja?

wave



- 10:38 - Reci nešto lijepo (94) - Isprintaj - #


srijeda, 23.07.2014.

Moj nesuđeni

Triglav

Ima tome već dobrih petnaestak i nešto godina otkako sam počela planinariti. Te moje prve godine, u mjesecu kolovozu smo se spremali na Triglavska jezera.


Foto:

Kupila sam nove gojzerice i kako na tom dugotrajnom penjanju ne bih dobila žuljeve, odlučila sam ih prije toga razgaziti, pa sam veći dio ljeta provela hodajući u njima duž najljepših kostrenskih plaža. Trebam li uopće pisati što su mislili kupači, kad sam u gojzericama šprintala pored njih, koji se goli i bosi na plažama sunčaju i kupaju... luda LQlud

U isto to vrijeme moje se dijete spremalo na maturalno putovanje u inozemstvo. Put je već bio uplaćen i vršene su zadnje pripreme.

A onda se dogodilo najgore. Do tada potpuno zdravom djetetu bilo je sve lošije i lošije i, nakon konačne dijagnoze, završilo je mjesec dana u bolnici.

I tako…niti je dijete otišlo na maturalno putovanje, niti sam ja otišla na Triglavska jezera. Tog sam ljeta isplakala sve suze koje sam imala… a vjerojatno sam s tim suzama i sama netragom nestala.

U svojim gojzericama kasnije sam se popela na mnoge hrvatske vrhove, posjetila vještice na Kleku, penjala se na snijegom zatrpani Snježnik, pa Risnjak, posjetila većinu vrščića Učke, prokrstarila Medvednicu uzduž i poprijeko, prošetala najljepšim dijelovima Premužićeve staze, sudjelovala u pohodu planinara kanjonom Kupe, bila na nestvarnom Mjesečevom platou iznad Baške, popela se na vršak iznad Raba neposredno prije nevremena, pentrala se ponosnim Velebitom….ali do Triglavskih jezera nisam nikad otišla.

Previše je bilo bolno ...Boli i danas…. Možda… jednom … ne znam…


- 14:44 - Reci nešto lijepo (31) - Isprintaj - #


utorak, 22.07.2014.

Ok, ok, uozbiljit ću se

Furby, pardon Bocaccio me malo iz predrođendanske euforije vratio u pretešku stvarnost... Ima ta jedna tema, o kojoj moram početi na vrijeme pisati, kao upozorenje zainteresiranim strankama, da usklade svoje programe, kao i zainteresiranim biračima da itekako dobro paze koga će birati na vlast, da nam se opet ne dogodi to što se dogodilo s Kukuriku koalicijom i propalim Planom 21.

Naime, ponukana sam emisijom NU2 u kojoj je gostovao moj ljubljeni novinar Tihomir Dujmović, koji mi je do jučer bio tiha novinarska patnja. Međutim, naknadno sam odgledala NU2 i to što sam vidjela i čula od njega, nije mi se nimalo svidjelo.

Bio je taj jedan trenutak kad ga je Aca upitao što misli o zdravstvenom sustavu pa je Tihomir rekao nešto otprilike kao: Živimo u kapitalizmu, to smo htjeli, u drugim kapitalističkim zemljama nema liječenja za one koji nisu spremni platiti, narodu treba objasniti da nema novaca za zadravstveni sustav i oni će to shvatiti. Naime do sada im to nitko tako nije objasnio!

Možda nisam doslovno navela sve što je rekao, pa tko želi može pogledati tu emisiju na HTV-siteu, no to što je rekao bilo je prestrašno! Prestrašno utoliko što Tihomir vjerojatno prenosi stav ekipe koja trenutno razmatra dolazak na vlast, jer se zacijelo, kao nesumnjivi domoljub, kreće u tim krugovima. To je vrlo opasna teza. Iz više razloga!

Na prvom mjestu su humani razlozi! Bolesna osoba nije sposobna privređivati, tako da ovisi o društvenoj zajednici u kojoj se nalazi. Drugo, mnogi ljudi su bolesni još od rođenja i potrebna im je zdravstvena skrb, tako da nisu niti mogli zarađivati i štedjeti novac za privatno liječenje.

Tu je i "običan" ekonomski razlog. Postoji pet ekonomskih resursa kojima raspolaže neko društvo. To su novac, prirodni resursi, informacije, robe i ljudi. Hrvatska nema novaca, nema nekih prirodnih resursa, osim mora 1,5 mjesec na godinu, nema roba, a ne raspolaže niti informacijama. Jedini resurs kojim raspolaže u "neograničenim" količinama (za svoj red veličine) je ljudska radna snaga. Dakle, da bi prosperirala, Hrvatska mora ulagati u razvoj ljudske radne snage, kao jedinog ekonomskog resursa kojim raspolaže. A kako se to može učiniti, kako povećati kvalitetu ljudske radne snage? Samo na dva načina: ulaganjem u obrazovanje i ulaganjem u zdravlje!

Svaka čast diplomiranom pravniku i novinaru, ali ove stvari se ipak izučavaju na ekonomiji. To bi trebalo biti sasvim jasno i onim političarima koji pretendiraju preuzeti vlast u Hrvatskoj, nakon ovih štetočina, koje su je unazadile za tristo godina.

Nadalje, teza da smo htjeli kapitalizam, pa da ga imamo, koju je izrekao Tihomir Dujmović je jednako opasna, zato što otvara vrata ne kapitalizmu, koji niti nemamo, već robovlasništvu i feudalizmu, koji je trenutno u Hrvatskoj na snazi. Dakle, gospodine Dujmoviću, nismo mi htjeli kapitalizam! Nas nitko ništa NIJE PITAO! Nas su napali četnici i dok smo se mi borili protiv srbočetničkog agresora, hrvatski ratni profiteri su nam uveli robovlasnički sustav, opljačkali strojeve i tvornice i kad su se branitelji vratili kući, izborivši slobodnu Hrvatsku, nije više bilo radnih mjesta na koja bi se mogli vratiti, pa su ih prisilno umirovili, tako da se pola njih zbog besposlenosti i PTSP-a poubijalo. To je ratni zločin i veleizdaja, a ne da smo mi tražili kapitalizam!!! Te floskule ratnih profitera da nikad više nisi ponovio, jer to jedan domoljub jednostavno sebi ne smije dopustiti, barem ne onaj kojem je navodno stalo do malog hrvatskog čovjeka!!! ...malog, bolesnog, hrvatskog čovjeka!!!!

Tihomire, mali, hrvatski čovjek je teško bolestan i bolesniji od Europljana - kapitalista na koje se pozivaš, zato što je prošao kroz ratni stres, koji je ostavio posljedice u vidu najtežih bolesti današnjice, počev od raka, do moždanog i srčanog udara. Hrvati najviše u Europi pobolijevaju od nekih vrsta raka i tebi to još uvijek nije dovoljno da otvoriš oči?!

Foto: Njega bolesnice, Foto: Alexander Raths/Shutterstock

Nadalje, ekipa koja se upravo sprema preuzeti vlast, a ne sumnjam da hoće, na čelo zdravstvenog sustava planira staviti nekoga kome po bolnicama nisu radili aparati za zračenje, a njega za tim nije bilo briga, pa su žene umirale kao muhe, sve dok se o tome nije raspisao VL na poticaj umirućih žena. Toga bi se Tihomir Dujmović itekako mogao prisjetiti.... ili neka malo priupita tadašnju urednicu VL-a Ružicu Cigler, koja sve zna o tome. Kako takav bezosjećajni lik može voditi brigu o zdravlju nacije?!

Nadalje, Tihomir Dujmović nije rekao da bi narodu trebalo objasniti da u kapitalističkom proračunu nema novaca za manjine, većine, sportaše, tisuće udruga civilnog društva što god to značilo, za skupocjene automobile i menadžerske plaće pojedinih državnih službenika i saborskih zastupnika, nepotrebnu funkciju predsjednika u državi od svega 4,5 milijuna stanovnika, te nepotrebnih stotinu i više saborskih zastupnika, stotinu nepotrebnih administracija županija, gradova i općina, tisuće nepotrebnih agencija, već je zapeo za bolesnike. Samo za bolesnike! Onda ga je Aca upitao: A što biste vi da se razbolite? Biste li i tada tako govorili? Na to se Tihomir malo neugodno iznenadio.... A ja bih ga pitala još: Ne, što bi bilo da se on razboli, već što bi bilo da se njegova djeca razbole doživotno, a da mu netko iz HZZO kaže da nema novaca za liječenje njegove djece? Što bi Tihomir tada? Na takvo pitanje ne bi imao odgovora.

Međutim, problem je što takvi, kao što je Tihomir, pa ti doktori, pa političari, svi oni imaju bezgranični pristup novcu HZZO-a kad im zatreba, a drugim ljudima bi ograničavali jedino najvažnije pravo nakon prava na život - pravo na zdravlje!!!

Zašto sam se uhvatila Tihomira Dujmovića, pa zato što je riječ o novinaru, a zna se kolika je moć medija. Ovo ne želim uputiti kao kritiku njemu, jer se s njim slažem u 99% slučajeva, međutim, želim da shvati da se o nekim stvarima ne može pregovarati niti licitirati! To mora biti jasno i Dujmoviću i političarima koji budu pretendirali zauzeti vlast!

Gospodo draga, koji budete zadirali u prava bolesnika, moj glas zasigurno nećete dobiti!

- 08:29 - Reci nešto lijepo (19) - Isprintaj - #


Dobro jutro :))

Prekrasno jutroooo :))




G.o. :)))

- 08:24 - Reci nešto lijepo (28) - Isprintaj - #


ponedjeljak, 21.07.2014.

He he

Još mi se ne spava, pa ...



- 23:23 - Reci nešto lijepo (33) - Isprintaj - #


petak, 18.07.2014.

Nightrunner i My Soulmate

Brigita mi je dobacila glazbenu lopticu, a budući da ovih dana ionako na krilima glazbe lebdim negdje gore u stratosferi…gotovo da nema trenutka da mi nisu slušalice u ušimapjeva… ovom sam zadatku pristupila studioznije…(ma valjda je poznata pedanterija djevice u meni opet nadvladala moje lavlje jabang)

Po pitanju glazbe, do jučer sam bila uvjerena da najviše volim klasičnu glazbu…ponajviše Bacha


Izvor: J.S. Bach: Badinerie; Orchestra Suite No. 2 in B Minor BWV 1067

... pa Händela



Tu su još i Brahms, Wagner i da ne nabrajam ostale stare majstore…

...ili neke nove poput Vadima Kiseleva



Izvor: Forgotten

A onda se na netu, niotkuda, prije par mjeseci pojavio Nightrunner … i otvorio mi neke sasvim nove i nepoznate svjetove, taknuvši me u najdublje dno nepoznatog dijela moje ranjene dušice…

Najprije me ljutio…pa sam ga ignorirala…pa me opet ljutio…pa sam ga ignorirala...pa me opet ljutio... pa sam se odjednom upitala, a tko je ta noćna ptica koja mi mjesecima odašilje tu prekrasnu i zanimljivu glazbu…a još zanimljivije stihove…
....pa sam danima bludjela po netu i po javi, u nekakvom polusnu, preslušavajući sve ono što sam zadnjih desetaka godina propustila…

Nakon što je postao sasvim siguran da me zarazio svojom ljubavlju prema progressive rocku, odjahao je u mračnu noć, kao što je i došao ...

....pa sad mislim da se to sve zbilo negdje u mojim šarenim snovima..

Ali glazba je za njim ostala poput zvjezdane prašine na mliječnoj stazi neponovljivog Svemira:


Izvor: Porcupine Tree - Waiting (Phase One)


Izvor: Poets of the Fall - Beautiful ones

Najljepšu od pjesama koje mi je Nightrunner ostavio ne mogu vam otkriti, jer onda ne bi bila nešto samo moje, što će me još dugo, dugo pratiti, a vjerujem da će i njega u dugu, mračnu noć pratiti pjesma koju sam za njega izabralakiss….

E…da se takvo što zbilo prvi put … ali nije…

Ima tome par godina, usred teške političke raspravehrvatska na forumu VL-a, na kojoj sam, naravno, žarila i palila, iznenada, niotkuda, prekrasnom me glazbom okovao nepoznati soulmate, koji se pojavljivao pod raznim nickovima, ali bih ga uvijek, nepogrešivo prepoznala (VVS wavecerek). Na prepad me uveo u svijet predivne elektronske i filmske glazbe. Noći i noći smo proveli skupa na netu, uranjajući jedno drugo u nove i nove glazbene teme. Ta beskrajna glazbena ljubav dviju duša na mreži bila je tolika da nas je čak i admin VL-a pustio na miru, a samo bi prije jutra, nakon što bismo se nas dvoje rastali (jer moralo se ići i raditi), za nama počistio forumcry

Točila se tu prekrasna glazba, poput najskupljeg šampanjca:


Izvor: Celtic Women - Fairies

Plutali smo mrežom:


Izvor:
Lord of The Rings - May it be


...pa pocupkivali:


Izvor: Lorena Mc Kennit - The Mummer's Dance

... pa se ljubili i uspavljivali


Izvor:

A bio je prekrasan i tajanstvensmokin Ovakav otprilike


Izvor:

Tako nekako kao Cyrano na naslovnoj slici svoje naslovniceyes

Ovih dana ne mogu ne upitati se, nisu li Nightrunner i my soulmate ista osoba? Mogu li postojati dva gotovo jednako prekrasna bića, koja žive glazbu na sličan fascinantan način, a čiji su se nevjerojatni svjetovi u bespućima interneta sudarili s mojim lavljim kraljevstvom?

Moja duša nakon njih nikako nije ostala netaknuta...

A tko zna, koliko takvih duša lebdi još u eteru….koliko još ima prekrasne, a neposlušane glazbe… a možda su to anđeli nebeski zaposjeli mrežu … pa glazbom komuniciraju s nama smrtnicima?




Ajde, šta ste se uljuljkali u moje snove…to su mojiiii snovipjeva





- 19:59 - Reci nešto lijepo (32) - Isprintaj - #


srijeda, 16.07.2014.

Rijeka nekad i sad

Rijeka 1974

Elektromaterijal
Metalografički kombinat (MGK)
Vulkan
Rikard Benčić
Torpedo
Tvornica papira
Brodogradilište 3. maj
Rade Končar
Betongrad
Velebit
Tvornica konopa (RTK)
Riječka industrija odjeće (RIO)
PIK
Istravino
Riječka tiskara
Novi List
Edit
INA
Adriamont
Rijekaprojekt
Brodoprojekt
DIP Klana
TIBO Matulji
Graditelj Matulji
Delta
GP Primorje
GP Jadran
GP Konstruktor
GP Kvarner
Jugolinija
Lošinjska plovidba
Jadrolinija
Transadria
Transagent
Eksportdrvo
Standard
Elektrolux
Sladis
Tipograf
Autohrvatska
Elektromehanika
Antikorozija
Gumiservis
Luka Rijeka
JGL


Rijeka 2014


JGL
PIK
Sladis
Jadrolinija
Lu(čic)(k)a Rijeka
Novi List(ić)


Ostalog nema, a što još možda ipak diše, to je na izdisaju.

U Rijeci nije bilo ratnih razaranja. U Rijeci nije vladala desna opcija.

Riječka vlast je sama sebi svrhom!

p.s. Slobodno nadopunite bilo koji od ova dva niza... možda sam nešto preskočila!
p.s.p.s. Simplica nadopunila s JGL - a ja dopunjavam da JGL ima najbolju baby kremu za osjetljive baby-guze :))


- 23:27 - Reci nešto lijepo (23) - Isprintaj - #


nedjelja, 13.07.2014.

Na istoku

Sunce izlazi.

Na zapadu

Sunce umire.

S druge strane zapada,

zapadno je opet istok.

S druge strane istoka,

istočno je opet zapad.

No postoji li u elementarnom biću

istočna ili zapadna odrednica?

Staneš na bilo koju točku zemaljske kugle

pa određuješ što je istok, a što zapad.

Netko bi trebao stati na sjeverni ili južni pol

da bi mu stvari bile po mjeri.

Zato mi hitno treba Ushuaia

tamo je još uvijek civilizacija,

ali i najkraća razlika između istoka i zapada.

Jer smeta mi priča o istoku i zapadu...

Želim slobodu!

Želim postati galebica!

Želim letjeti nebeskim prostranstvima

i odozgo gledati sve one sputane ljude

koji se bave istokom i zapadom,

dok im bitne stvari izmiču iz vida..

Želim naučiti letjeti.


– Galebe Maynarde, slobodan si da budeš svoj, odista svoj, ovdje i sada, i ništa te u tome
ne može spriječiti. To je zakon Velikog Galeba, to je jedini pravi zakon.
– Misliš da mogu letjeti?
– Kažem ti samo da si slobodan. Jednostavno i brzo, bez po muke, Kirk Maynard raširi krila
i vine se u tamni noćni zrak. Neobično glasni krik s visine od sto pedeset metara prene jato iza sna.
– Mogu letjeti! Čujte me! Mogu letjeti!

Izvor: Richard Bach: "Galeb Jonathan Livingstone"





- 13:33 - Reci nešto lijepo (28) - Isprintaj - #


subota, 12.07.2014.

Laganica

Još samo jedan tjedan do godišnjeg odmora... a onda slobodicaaaaa... a do tada u tramvajima i autobusima slušalice u ušima i na tabletu, za razliku od zimsko-proljetnih MRS-eva, ljetno štivo:

Prišao joj je i zapalio jednu pa drugu svijeću, a ona je dotle ugasila stropnu svjetiljku. Sad je bio mrak, osim dva plamička uperena ravno uvis, koji u toj noćnoj bezvjetrici nisu gotovo ni treperili. Jednostavna kuhinja nikada nije izgledala tako dobro.
Opet zasvira glazba. Srećom za oboje, bila je to lagana verzija „Jesenskog lišća“.



Bila je pomalo zbunjena. On također. Ali uzeo je njezinu ruku, a drugu joj ovio oko struka, prišla mu je, i zbunjenosti nesta. Dublje joj je ovio ruku oko struka i privukao je bliže.
Osjećala je miris: čist, opran i topao. Dobar, elementaran miris civiliziranog muškarca koji se djelomice doimao kao prastanovnik.
- Dobar parfem – rekao je privukavši svoju i njezinu ruku sebi na prsa, blizu ramena.
- Hvala.
Plesali su polako, gotovo na mjestu. Osjećala je dodir njegovih nogu o svoje, a tu i tamo doticali su se i trbusima.
Pjesma je završila, ali zadržao ju je u naručju pjevušeći melodiju koja je bila svirala, i tako su ostali dok nije započela nova pjesma. Automatski ju je poveo, i ples se nastavio dok su se skakavci žalili na dolazak rujna.
Kroz tanku pamučnu košulju osjećala je mišiće njegova ramena. Bio je stvaran, stvarniji od ičega što je ikada upoznala. Lagano se sagnuo i prislonio svoj obraz uz njezin.

…….
Napokon je spoznao značenje svih onih sitnih otisaka stopala na bezbrojnim pustim plažama po kojima je ikada hodao, svih onih tajnovitih tereta što su ih nosili brodovi koji nikad nisu porinuti u more, svih onih zastrtih lica koja su ga promatrala dok je prolazio vijugavim ulicama gradova u sumrak. I, kao u kakvog velikog lovca iz davnine, koji je propješačio milje i milje da bi ugledao svjetlo logorskih vatri svog doma, njegova se samoća razišla u ništa. Napokon. Napokon. Tako je dugo bio na putu…tako dugo. I ležao je na njoj, savršeno oblikovan i nepromjenjivo potpun u svojoj ljubavi prema njoj. Napokon.

Pred jutro polako se pridigao i rekao, gledajući je ravno u oči:
- Baš radi toga sam na ovom planetu, u ovom trenutku, Francesca. Ne zato da putujem ili fotografiram, nego zato da tebe ljubim. Sada to znam. Padao sam, negdje u nekom drugom vremenu, s ruba nekog krasnog, visokog mjesta, mnogo više godina nego što sam ih proživio u ovom životu. I sve te godine padao sam prema tebi.


Izvor: R.J. Waller: "Mostovi okruga Madison"


p.s.

Za nas "Nijemce", koji smo se uhvatili učenja engleskog jezika, ima zanimljivog štiva i na engleskom:



„The world's very small,“ she said at random; she had an immense desire to appear to resist. She said at random, to hear herself say something; but it was not what she meant. The world, in truth had never seemed so large: it seemed to open out all round her, to take the form of a mighty sea where she floated in fathomless waters. She had wanted help, and here was help; it had come in a rushing torrent. I know not whether she believed everything he said; but she believed just then that to let him take her in his arms would be the next best thing to her dying. This belief, for a moment, was a kind of rupture, in wich she felt herself sink and sink. In the movement she seemed to beat with her feet, in order to catch herself to feel something to rest on.

She clasped her hands; her eyes were streaming with tears. „As you love me, as you pity me, leave me alone!“
He glared at her a moment trough the dusk, and the next instant she felt his arms about her an his lips on her own lips. His kiss was like white lightning, a flash that spread, an spread again, and stayed; and it was extraordinarily as if, while she took it, she felt each thing in his hard manhood that had least pleased her, each agressive fact of his face, his figure, his presence, justified of its intense identity and made one with this act of possesion.
….
„I went to Gardencourt this morning, and the servant told me she had come to London. He believed she was to come to you“
Again Miss Stackpole held him – with an intention of perfect kindness – in suspense. „She came here yesterday, and spent the night. But this morning she started for Rome“
Caspar Goodwood was not looking at her; his eyes were fastened on the doorstep. „Oh, she started –?“ he stammered. And without finishing his phrase or looking up he stiffly averted himself. But he couldn't otherwise move.
Henrieta had come out, closing the door behind her, and now she put out her hand and grasped his arm. „Look here, Mr. Goodwood,“ she said; „just you wait“.
On wich he looked up at her – but only to guess, from her face, with a revulsion, that she simply meant he was young. She stood shining at him with that cheap comfort, and it added, on the spot, thirty years to his life. She walked him away with her, however, as if she had given him now the key to patience.


Izvor: Henry James: "The Portrait of a Lady"

(Transplanted to Europe from her native America, Isabel Archer has candour, beauty, intelligence, an independent spirit and a marked enthusiasm for life. An unexpected inheritance apparently gives her freedom, but despite all her natural advantages she makes one disastrous error of judgement and the result is genuinely tragic. Her tale, told with James inimitable poise, is of the widest relevance.)


- 23:00 - Reci nešto lijepo (17) - Isprintaj - #


petak, 11.07.2014.

Ljeto i...

Kamo god se okrenem, svi pričaju samo o tome kako bi na more. Nama s mora nije toliko do mora. Ili ipak....

I ja bih na more...ja bih u Tierru del Fuego...prošetati jednom od dvije glavne ulice Ushuaie...da mi williwaw promrsi kosu i Romanche ohladi dušu usijanu...da vrele ruke zagnjurim u smaragdno zelenilo kelpa, da bezglasno dozivam kitove, kao što sam dozivala i dozvala svog galeba iz jata, koje je letjelo nebom nad Kvarnerom...





Vergin, tutto amor,
o madre di bontade,
o madre pia, ascolta, dolce Maria
la voce del peccator.
Il pianto suo ti muova,
giungano a te i suoi lamenti,
suo duol, suoi tristi accenti;
senti pietoso quel tuo cor.
O madre di bontade,
Vergin, tutto amor.


- 21:36 - Reci nešto lijepo (15) - Isprintaj - #


srijeda, 09.07.2014.

Snofantastično

Na krilima glazbe utoneš u san...
Na krilima glazbe uranjaš u novi dan...


hmmm postajem razmažena :) ljeto valjda :)

Dobro jutro :))


- 06:27 - Reci nešto lijepo (21) - Isprintaj - #


ponedjeljak, 07.07.2014.

Koliko?

Koliko?

Koliko još?

- 23:42 - Reci nešto lijepo (18) - Isprintaj - #


petak, 04.07.2014.

Ne treba mi više nitko





Izvor: youtube

- 19:01 - Reci nešto lijepo (23) - Isprintaj - #


<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se