|
|
| < | siječanj, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Pazite shto radite...kad odlazite, ostawite kommiche....falla=)
BUBIM VAS SVE:::....
Free Hit Counters
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Owako.mallo o meni..wolim:- Osobe…ne mogu wjerowati da postoje, ali postoje…znam par primjera…=)
-sladoled zimi…mmm…kako je to ugodan osjechai, samo shto ga je jaaako teshko nachi zimi…=(
-glazbu…nezz shto bih bez nje….Linkin Park, Simple Plan, Fall Out Boy, Blink 182…iss…owisna sam o tome..
-powrche…da, WEGETARIJANKA SAM…nezz zkj to ljudima smeta… pa shto ako ne jedem meso? Hm? Kakaw je to problem u zadnje wrieme postao? I moram li imat neki razlog zashto sam to postala? Ne moram…toe smao moi problem, ne wash…
-Megich….dushu dala za njega.. Sladoled, pomfrit, colaaa, razne pitice, tortice itd., itd., itd. …Zadnji komentar= MMMmmmm….
-shminku… Obozhawam ju…wolim se shminkati i wolim druge shminkati…o daaa…
-fotografiju…umjetnichki tip sam….shta mogu? Zato i wolim likowni…=)
-zimu…omg…preselila bih se na Aljasku, tamo je wjechiti snieg….toooo…=)
-emache…iss…kako su preeeslatkiii…..omggggg……<3<3<3
-indigo stil, opchenito…ajme…nezz kai bih bila da nisam indigo..
-MOJE FRENDOWE…kako was woliiim……<3<3<3<3…swe do jednog…=)
-swoi mobiteeel…nezz kai bih bez njega…xDD…
-swou mamu….ajuuuj..tu bih se mogla raspisati…koliko ta zhena ima energije, wolje i zhelje…ajuuj…sad mi se plache…nezz kai bih bez nje…
-iskrene osobe…koe ne muljaju…ne lazhu…a takwi su rietki…
-posebne osobe…koe nisu obichne, wech koe imaju swoi staw, koe izgledaju ili se ponashaju drugachie od ostalih…obozhawam takwe osobe…<3
A mrzim…: -licemjere…ubila bih ih swe…>=(
-jednu osobu…iz dna dushe…zowem tu osobu Zlo…jer je…utjelowljenje zla….fuj…
-ljeto…prezirem iz dna dushe…stalno je toplo, sparno…dosadno i usamljeno…fuuuj…MRZIM LJETOOO….arghhh
-sebe..tu nechu puno pisati…nemam wishe shta rechi…MRZIM SE…
-kurwe…tj. cure koe se tako ponashaju i oblache..zhiwot mi se zgadi kad ih widim…
-wannabe ljude koi ne znaju gdje im je mjesto, wech se pretwaraju da su neshto shto nisu…takaw je swaki drugi…fuj…bljak….(isprichawam se, idem se zbljuwati…xD)
-loshe odjewene ljude…tj., ne toliko takwe ljude, wech one koi se ne znaju obuchi u skladu sa swoim godinama i izgledom…najzheshchi su mi oni koi imaju ochito wishka kila, a oblache broi manje hlache ili josh gore, mrshawe cure koe misle da izgledaju taaaako super u onim poluprozirnim bijelim hlachama, sa CRNIM tangama koe wire…issseee…daj se ubite, PREKLINJEM WAS….
-i josh par stwari, all ne zhelim sad o tome…xD..no offense…
Sad mallo o meni:
Ja sam slomljeno, neshwacheno, ljuto, self-hating biche koe se ne mozhe podnijeti…TRAZHIM: osobu koa che me podnijeti…i woljeti..onakwu kakwa jesam…A takwog nema…chak i da ima, ja sam preslijepa da ga widim…
Umjetnichka sam dusha…wolim pisati, crtati, chitati…izrazhawati se na swakakwe nachine..ne wolim se isticati…nikako…radie zashutim nego da iem se buniti ill nesht josh gore…All ne wolim kad mi neko sere po glawi…onda se bunim i grizem, tuchem, pljujem i pitai Boga shto wishe ne…
Najdrazha mie knjiga: „Lovac u žitu“…J.D.Salinger…lik je legenda…nezz kako netko mozhe napisati takwu knjigu koa ME TOLIKO DOBRO OPISUJE…ne mogu wjerowati…kao da me lik poznawao, premda je napisana prie nego sam se rodila…
Najdrazha boja mie crna…kad mie takwa dusha…wolim i ljubichastu i zelenu…hehe…
Najwishe wolim ENGLESKI…obozhawam ga….fkt ga wolim..jaaaaako…
Iem u Opchu gimnaziju u Dugo Selo…i ok mie… Premda bih promienila par stwari, all nea weze…
Josh mallo pa chu napuniti 17 godina…o Bozhe….
INDIGO sam…nishta wishe…
I wegetarijanka sam…=)…bez posebnog razloga…
13. 1. 2009., 21:26h
Zashto mi se plache?
Gledam „Sokol ga nije volio“...odjednom, usred radnje filma, uhwatile su me moe Emocie...uhwatile su me toliko jako, da me wlastiti otac pocheo chudno pogledawati...Jednostawno sam legla na najudobniji kauch na swietu i pochele su suze lijewati...ne, ne mislim da su me dirnula radnja filma, wech mislim da me to toliko podsjetilo na mog buraza...='(...Bojim se toga...to mi se apsolutno nikad nie dogodilo..weep...zashto sad? A i dns mi se bilo jaaako teshko koncentrirati na nastawi...pitala me lektiru...kad sam pokushala rechi tochan odgowor, jednostawno je riech stala u grlu...nisam mogla goworiti...nie htjelo izachi...zashto? To mi se dogodilo 3 puta za redom...ne shwacham shta mie?? Zashto se to dogadja meni, ha? Shta sam ja kriwa...?? Ufff...toliko mie bilo teshko, a kasnie su me swi pitali jesam li uopche prochitala knjigu, jer se chinilo da nisam ju ni takla...ali ja jesam ju prochitala, i to najwishe boli...ne wjerujem da mi se to moglo dogoditi...sranje...sad sam shwatila shta mie...to mi se isto dogadalo u 4. razredu, samo shto to se tad manifestiralo zamuckiwanjem...a sad potpunom shutnjom...o Bozhe...shta mie?? Ha? Ni tada, ni sada nisam mogla to objasniti...ne znam...bojim se swega toga...a mislila sam da che mi se to dogadjati u prwom polugodishtu, ne sad...o Bozhe...a sad idem spawati, jer sam jaaaako umorna i ne mogu wishe drzhati ochi otworene...woljam was swe(samo neke mrzim iz dna dushe...), a swi koe wolim, znate koliko was jaaaaako wolim...fkt puno...kad nekog wolim, to i pokazujem...ILY all.....=) **hugz**
14. 1. 2009., 9:33h
Zar opet?
Probudila sam se ujutro...swe je bilo u redu, popila sam najdrazhi topli napitak na swietu, popapala naranchu i pochela pisati matematiku... Tad je to pochelo...napisala sam gotowo swe zadatke i odjednom me uhwatila Mrzhnja...Mrzhnja jer nisam znala rjeshiti zadatak...apsurdno..ili? Pochela sam se gristi, i pitaj Boga shto wishe ne...odjednom, ne znam shto je ushlo u mene, pochela sam padati u Prowaliju...opet...dogodilo mi se to u nedjelju, a bogme i sad..toe neshto nowo... Osjechai praznine upotpunjen sa njezhnim mirisom cwiecha...zashto cwieche? Ne shwacham...i to miris ruzha...tek propupalih...U nedjelju se dogodilo zbog Njega, a sad zbog MATEMATIKE...ne mogu wjerowati...ali, smatram da to je bio tek neshto shto je pokrenulo lanchanu reakciju u meni..neshto poput domino-efekta...jedno je pokrenulo drugo, shto je pokrenulo treche, shto je pokrenulo chetwrto... Sama sam si kriwa...sama si to radim i sama sam kriwa...swe je krenulo od nedjelje...od NJEGA...zashto to uzimam toliko srcu?? Zashto? To me toliko smeta..wjerojatno zato shto sam toliko marila za njega, a sad mi se neche ni jawiti...kako mozhe? A ja sam se njemu uwiek jawljala...UWIEK...makar ne prichali, ostajala sam online...ZBOG NJEGA...shwatila sam kako se osjecha, shto osjecha...i to boli,kad napokon saznash da netko koga si toliko zawoljela, ne mari za tebe ni pishljiwu figu... Kako da se sad osjecham? Ha? Powrijedjeno? Rastrgano? Puno mrzhnje? Ne...nisam ja takwa...ja ga josh wolim...ma da, pametna ja, zar ne? Ziher...Boli, ni ne znate koliko...smijem se da udowoljim drugima, da me ne wide tako jadnu..swi me pitaju zashto se ne shminkam.jednostawan odgowor: Da mi se ne razmazhe shminka...jucher sam sa Kry slushala Od Plain White T's-Hey There Delilah... to je probudilo toliko Emocija u meni da sam se rasplakala...Kry me zagrlila, a shto je drugo mogla? Iskreno, to mie pasalo...hwalla Kry...pogledala sam kroz prozor i sjetila se...B.-a...o Bozhe, shto sam ga woljela...a zashto? Da bi na kraju bila izmuchena, ko i uwiek?? Wjerojatno...Ali, kako netko tko je tako „zaljubljen“ u tebe, odjednom te zamrzi...a bilo mie toliko lijepo s njim...ajme...
Neki dan sam sanjala da se nisam ni rodila...i lebdjela sam iznad swih i gledala kako zhiwe... Bilo im je prediwno...ja sam samo teret drushtwu...stalno nosim te Emocije u sebi i to toliko boli...a ako ih pustim, umrijet chu...jer je toga prewishe...prewishe za jednu osobu... U snu sam proletjela pored Njega...i on je letio, kao i ja...pochinio je samoubojstwo...odjednom sam pogledala u swoje ruke i moa zapeshcha su bila prerezana...krw je curila po mojim dlanowima...a dlanowi...swi izrezani...okrenula sam se, a iza mene je bio On...widio me...doletio je do mene i zagrlio me...odjednom, nebo se otworilo i welika zraka sunca je poletjela prema nama...zhenski glas je rekao:“widish da te woli...imash toliko toga za zhiwjeti, samo pogledaj dolje...“ pogledala sam dolje, a dolje je bio moi sprowod...ajme...koliko ljudi...cijelo groblje je bilo puno...u prwom redu moa mama i moi tata wichu:“Zashto? Zashto si to naprawila?“ A iza njih, widim Dodo, Dudiju, Marinu, Iwane, Mateu i Mare...plachu...goworechi:“Nisi to trebala naprawiti...“ Odjednom, iza swih...widim B.-a...ajme...plache...mrmlja si u bradu:“Wolim te...uwiek sam te wolio...“...odjednom, iz sivih oblaka pochne padati kisha...krwawa kisha...moa krw sa nebesa pada na moi grob...a na grobu pishe:“Owdje pochiwa Wlatka Margetich, prediwna Osoba, puna ljubawi, dobrote, njezhnosti, kojoj je naprawljena welika neprawda u zhiwotu...nikad nie nashla Osobu koa che nju woljeti jednakom mjerom...“
Dragi moi blogeri, swi koi me wjerno chitate...owako...od danas ja pochinjem woditi swoi wirtualni dnewnik...nechu wishe pisati samo ono shto se dogodilo, wech i kako to utjeche na mene, sa tochnim datumom i wremenom nastanka swega toga...hehe...=)
Ewo, odluchujem da chu odsad biti bolje i nastojati se podnijeti sa smijeshkom...to su mi moe bebe pokazale kao prawi put i zahwaljujem im...woljam was, apsolutno sweeee.... Posebno zahwaljujem Dodo, Iwanama, Marinchici, Marijanici, Matei i Dudiji, koje su mi pomogle to shwatiti…hwalla wam…
<3<3<3<3<3<3<3<3<3<3<3<3<3<3<3<3<3<3<3<3<3<3<3<3<3<3<3<3<3<3<3<3<3<3<3<3<3<3
13. 1. 2008., 9:19h
Probudila sam se i sad mallo hedoniziram…hehe…nadam se da che danas biti dobar dan, poshto jucher nie bio tako dobar…ne znam zashto, ali se toliko toga promijenilo preko praznika… I to me zasmetalo… Ne znam zashto, ali…imala sam osjechai da nikamo ne pripadam… Koliko se ja trudila, koliko god ja pokushawala wratiti stwari na onakwe kakwe su bile, ne mogu… I to me smeta… Uwiek sam se bojala promjene, uwiek sam billa uhwachena u neku kolotechinu i swe mie billo isto, monotono…to mie dawalo neku sigurnost… Ali, u zadnje wrieme mi je to pochelo smetati…ta sigurnost i monotonost…ali, u jucherashnjem sluchaju, mie bash to billo potrebno…wjerojatno zato shto mie ON slomio srce…ima drugu…=’(…mislila sam da mu neshto znachim, da imam neku ulogu u njegowom zhiwotu, ali ochito to nie istina…izgleda da sam zawarawala samu sebe…ponekad je bolja iluzija od stwarnog zhiwota, i ponekad su potrebne iluzije, swe dok te iluzije ne budu unishtene…I onda je swe gotowo…ne znam zashto, ali mie on toliko znachio…toliko sam ga zawoljela, ushao mie u srce…toliko mie znachio da sam ja htjela prihwatiti njegowe patnje da njemu bude bolje…ali, izgleda da je on wech nashao drugu…mali, neka tie sretno I znai da ti zhelim swe naibolje…jer ja nisam takwa osoba da ti to zamjeram…budi sretan, zasluzhujesh to…Znai da ako ikad trebash nekog kao rame za plakanje, apsolutno billo shto, tu sam…samo zhelim da znash da sam te woljela i mislim da chu te uwiek woljeti...samo zhelim da znash da to boli...ali, nawikla sam ja na to...ne brini...proshla sam toliko patnje i boli skupa s tobom, a sad owako...ali, ne zamjeram ti ja to, ne nikako...josh te wolim i mislim da chu uwiek woljeti...odsad netko drugi te woli, umjesto mene i nadam se da te woli onako kako je te wolim, jer ako te tako woli, onda znam da je iskreno..
A sad, moram ichi se spremati za shkolu..heh… Ee, da, imamo nowog uchenika..hehe, sad che Marijana puknut od smieha….hehe…Zowe se Franko….hahahahahaha….kai nie fora ime??
Podsjecha te na nekoga, kai ne? Hihihihi….i da, mare..jedna weeeelika isprika…jucher sam billa….grozna prema tebi…oprosti mi…wolim te jaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaako puno I to nikad ne zaborawi….=)<3
P.S. Jedan weeeeeeeeeeeeliki pozz Mateju koi mie poprawio slushalice..hihi…falla…=)
