nedjelja, 11.11.2007.
Volim te....
Evo, dragi moji... svi pišu nešto kako vole nekoga ili kako im se netko sviđa...
Npr. prijatelj Veselko je napisao kako obožava svog djeda, a prijatelj Danijel je napisao kako mu se sviđa jedna cura...
Eh, a koga ja volim i tko se meni sviđa...?
To vam je jedna priča koju bih sad mogao pisati cijelu ovu noć (a ne mogu jer moram učiti tehnologiju).....
No, dosta o tome...
Ova subota je bila subota za pamćenje...
Subota kada je anđeo sišao sa neba....
Subota koja se ne zaboravlja...
Oko pola jedanaest sati navečer anđeo je ušao kroz vrata sa svojim prijateljima...
Anđeo je došao do mene i dopustio mi da ga zagrlim....
Nasmiješio se i obasjao cijeli grad...
Joj, šta bih dao da to lice mogu gledati cijeli dan...
Joj, šta bih dao da mi se anđelovo lice smiješi cijeli dan...
Dao bih život za anđela, dao bih sve za jednog anđela...
Kako je Bog mogao stvoriti tako lijepog anđela?
Koliko je truda morao uložiti da napravi tako nešto?
Bog je nadmašio sam svoja djela i sebe i stvorio je čudo...
Napravio je anđela koji je svaki dan sve lijepši i lijepši...
No naravno, nakon sat vremena anđeo je morao poći,
da i druge ljude usreći...
Hvala ti anđele što si došao do mene,
i što si mi potjerao krv kroz vene...
Kada je anđeo otišao,
U gradu je svijetla nestalo...
Anđela više nisam vidio te noći,
došao sam doma i pomolio se da može mirno u krevet leći...
Nisam bio tužan što je anđeo morao nekamo odlaziti,
Jer sam u srcu znao da ću u ponedjeljak ponovno anđela pozdraviti....
