Life in Amsterdam
subota, 17.01.2009.
Dragi moji !!!!!
Dragi moji, malo sa zakasnjenjem, ali kaze se da dobrih zelja nikad previse i nikad prekasno, ja vama, sa cijelom mojom obitelji, zelim zdravu, uspjesnu...jednostavno...bolju 2009. godinu !!!!!!
Potaknuta Zvrkicom, kojoj 2009 i nije bas najbolje pocela, moram i ja ispricati sto se dogadjalo na "nasem polju".
Usudili smo se otisnuti u avanturu " Bozic i Nova u domaji" !!! I pogrijesili. Pikula je na sam dan leta zakurio na 39,6, povracao je i onako, vec spakirani u 6 ujutro, mozgali smo da li da se uopce uputimo u sve to..No, stavili smo mu cepic (!!!) i "zajahali" avanturu.Tada je zapocela nasa nocna mora. U Zagrebu smo mu temperaturu snizavali nekim napitkom na bazi ibuprofena, skuzila sam da sam mu zaboravila uzeti njegove papire sa nalazima krvi, onda je zakurila i gospodicna Pikulina, nocima smo Muz i ja skakali jer su djeca buncala od temperature, sve dok sa Pikulinom nismo odlucili da odemo doktoru. U domu zdravlja primili su nas (23.12), malo pregledali, izvadili krv Pikulini, bacili je na inhalacije sa dijagnozom akutni bronhitis. Drugi dan na inhalacijama (Badnjak), opet pregled jer joj se nije poboljsalo, dijagnoza akutni tonzilitis i antibiotici u trajanju 8 dana 3 puta na dan. U medjuvremenu, Pikula se malo smirio s temperaturom, ali je Bakina kuca odzvanjala raznim tonalitetima kaslja, Pikula, Pikulina i ja. Onda sam se ja pocela gusiti od kaslja, nisam mogla disati, poplavila u licu i nazvala Hitnu u Djordjicevoj. Dosli tamo, pregled, ustanovili visoki tlak do neba (160/95 puls 103), sum na plucima, i Sumamed antibiotik 3 dana, uz preporuku da ako se stanje sa plucicama ne popravi, hitno na Jordanovac, na Plucni. Uz to, preporuka svakodnevnog pracenja mog tlaka uz prijateljski savjet lijecnice da se odem lijeciti kada se vratim " gore". U medjuvremenu, Baki se pogorsavalo, od kaslja niti ona niti ja nismo spavale, meni su nastradali trbusni misici od napora, tako da je svaki kasalj bio popracen urlanjem od bola a Baka je u svojoj sobi pila tablete za spavanje, jer je jedino tako mogla zaspati.
Onda se Pikuli vratila temperatura. Ne visoka, ali ipak....
Pa smo dobili uznemirujucu vijest iz Dalmacije: Deda N nije najbolje, mora u bolnicu....
Vani je bilo toliko hladno da se nije dalo setati, a i kuda cemo sa dvoje djece koja "kure", mama tako kaslje da je kupila Tenu za gospodje, Baka jedva stoji na nogama, pa nam tako i toliko ocekivani gosti za te blagdane nisu nikako stizali, jer, uplasili se ljudi. Svaki nas izlazak na friski zrak bio je popracen povisavanjem temperatura.
Nakon toga, vijesti za Dedu N sve losije. Muz se pakira i odlazi na tri dana "dolje". Tu noc, Pikula urlice da ga boli uho. Uspricala sam mu slanu otopinu u nos i nunala ga cijelu noc, plakao je i plakao. Ujutro se malo smirio, otisli kod sogorice na igru sa sestricnama, a njemu se otvorio cep u uhu, pa je izgledalo kao da mu krvari uho, sogorica pretrnula, meni se noge odsjekle - dijete mi krvari iz glave !!!! Ali, srecom, bio je to cep od smole iz uha, topio se i curio po vratu !!!! Nakon toga, Sogi i ja smo se tresle jedno pola sata, jer i ona je mama male djece, pa se uzivila u moj strah....Pikulini sam kupila Babyhaler, inhalator za malu djecu i svaki dan sam je inhalirala sa Ventolinom i Flixotideom. Ne moram napominjati da smo izdali malo bogatstvo za lijekove...nadam se da ce nam sto od toga nase nizozemsko osiguranje ipak refundirati....
Muz se sutradan vratio....Deda N kriticno ali stabilno.
Zvanje Croatia Airlinesa, molba za produljenje naseg boravka docekana je sa "razumijevanjem"' i 50 eura po karti + 110 kn po karti razlike u klasi !!!
Hocemo nazvati skolu u Amsterdamu da ispricamo djecu jos 3 dana, nemamo broj !!! U mom mobitelu samo naziv skole, ali broj - nada !!!! Zovemo domace tel. obavijesti za inozemstvo - kazu nam da nasa skola uopce ne postoji u Amsterdamu !!! Dva puta smo zvali obavijesti, jerbo su nam prvi put dali broj doma za zbrinjavanje napustenih zivotinja, umjesto skole!!!!!....Onako jadni, nismo izdrzali, smijali smo se kao ludi !!!! Zvali smo onda prijatelja u A'damu da nam potrazi broj. Ali, bilo je kratkog vijeka....
Sutradan su nam javili tuznu vijest -Dede N vise nema...Muz je bio na sto muka, sutradan se vracamo u Amsterdam, pogreb na Sveta Tri Kralja ???, stanje na cestama prema jugu kriticno, mostovi zatvoreni....odlucio je ostati u Zagrebu, uz zapaljenu svijecu. Kaze: vidio sam ga, razgovarao sam s njim, poljubio sam ga, podragao, masirao mu bolna stopala i noge...ja sam se sa njim oprostio ......odsada neka ga Bog cuva...
Jedino pozitivno u svemu tome, u tom cijelom maltretiranju, jest sto je Pikula prvi put u zivotu "osjetio" snijeg, na ona 3 centimetra sto je napadalo u Zagrebu, napravio prvu grudu (koja zapravo i nije bila gruda nego zguzvani snijeg u rukavici), gadjao mene i vristao od srece. Pikulini to nije bilo nista novo, ona je cak prosle godine u Utrechtu ( u travnju!!!) sa mnom radila svog prvog snjegovica.
Vratili smo se u Amsterdam u novu 2009. umorniji i nesretniji za jednog Dedu. Pri slijetanju, Muz i ja smo se pogledali, odahnuli....od toga dana, niti jedno od djece nema temperaturu, nitko ne kaslje, krenuli su u skolu bez problema.
Zakljucili smo - nema za nas Hrvatske u zimskom periodu daljnjih ohoho godina !!!!
Pozdravlja vas mama iz Amsterdama !!
