Life in Amsterdam

srijeda, 23.07.2008.

Kako..kako

Procitavsi vase komentare, dragi moji znani i neznani, grunule su mi suze na oci...I opet, nanovo, ugodno me iznenadjuju vase rijeci podrske, rijeci ljudi koji nas ne poznaju, a znace nam strasno puno...ne mogu se dovoljno zahvaliti svima vama...

Kako se nositi sa strahom? Koji se u mene ugnijezdio, nepovratno? Kako zivjeti sa time? Kako ne predati se potpuno, kako odagnati od sebe taj osjecaj koji te prozima i paralizira ? Kako prevladati taj strah a da ne otupis potpuno pa prestanes reagirati i onda kada je potrebno? Neuroticne tlapnje...

Pikuli su maknuli sondu za hranjenje. I skinuli mu masku. Doktorica, koja ne skida osmjeh sa lica, kao da je poludjela, govori da je zadovoljna sa Pikulinim napretkom, a njemu sve vrijednosti u krvi padaju !!!! E sada, nalazimo se pred dvojbom: vjerovati lijecnici koja ga "prati od pocetka", a nije niti jednom bila u viziti tijekom tri mjeseca u bolnici, ili...sto ili ???? Nema alternative. Ne mozes pitati za second opinion jer nitko ne poznaje njegovu anamnezu iz Utrechta, doktori tamo skrivaju file kao zmija noge, razmjenjuju samo najosnovnije podatke, a postoji i animozitet izmedju lijecnickih timova iz Utrechta i Amsterdama. Da li je u pitanju samo profesionalna ljubomora ili nesto drugo, nemoguce je saznati. Razlika hrvatskog zdravstvenog sistema i nizozemskog je i u tome sto ovdje ne dobijas nikakvo otpusno pismo sa anamnezom, dakle nemas crno na bijelo sto se dogadjalo ili se dogadja. Mozes, kao roditelj pacijenta ili sam pacijent, dobiti " izvadak" iz tvog dosjea, tj. kopiju nekih sarenih papirica, ali kopiju cijelog dosjea mozes zaboravit. Oni tebi kopiraju samo ono sto se njima dopada. Pikula je cak imao u bolnici dva dosjea, jedan crveni i jedan plavi. Crveni smo mi mogli dobit na uvid u bilo kojem trenutku, ali si morao posebno traziti sestre da ti ga donesu, i citao si ga samo u prisutnosti jedne od sestara. " Plavi" je dosje bio samo za lijecnike i med. osoblje, za razmjenu informacija i to je bila takva tajna da se taj dosje gotovo pa prevozio pod lokotom. Sanse da dobijes taj " crveni" a pogotovo " plavi" dosje u ruke i da ga cijelog kopiras su ravne nuli. Tako da neko " nezavisno" misljenje nekog drugog lijecnika pada u vodu jer taj drugi dobije uvid samo u ono sto mu onaj prvi servira. Sto je u vecini slucajeva nedostatno za cjelovitu analizu ili mozda i dobije nesto vise podataka, ali kolegijalnost prevladava i ovdje, pa se profesionalno medjusobno stite....

Uglavnom, nekim cudnim poprecnim razgovorima i zavijutcima, doznali smo da Pikuli slezena uopce ne radi jer je ozracena. Lijecnica nam nije niti jednom direktno rekla da je to u pitanju.
Nekako ne mogi imat povjerenja u nju, razum mi govori jedno a srce drugo, jer se ne ponasa niti cisto blagonaklono niti cisto profesionalno. U stotinu navrata mi smo je podsjecali na neke pretrage i analize, neke vrijednosti, upozoravali na moguce posljedice, pitali za popratne pojave itd...U tih petnaestak minuta njezinih konzultacija na poliklinici uvijek je nesto zaboravila, ili popipati jetru, ili preslusati pluca, ili ga izvagati..uvijek je bilo nesto manjkavo, u zurbi. Kao da joj smetamo. Ne jednom nas je upozorila da smo mozda " previse alertni"??? Kako mozes biti previse alertan sa tako ozbiljno bolesnim djetetom???

Da li sam ja uistinu postala previse neuroticna, pa mi to zamagljuje realnu sliku?? Da li mozda drugi vide nesto sto ja ne vidim??

Pikula je ekstatican. Sada, kada vise nema sonde i aparatica koji pumpa tekucu hranu kojeg je morao vuci za sobom kada se igrao, sada je on dobio krila. Proglasio je sam sebe zdravim, Pikulina je to objerucke prihvatila. Mozda i previse i preobuhvatno, kao da sada nastoje nadoknaditi ono sto su propustali predugo. I kako sada objasniti tim mojim blizancima da je Pikula jos uvijek bolestan i da moramo i dalje paziti na njega ?? Tesko....

Niti vrijeme nam ne pogoduje. Buduci da je neizmjerno hladno i kisovito i vjetrovito, a ljeto je, odlucili smo aktivirati grijanje. A to znaci da nema izlazaka van a da se djeca ne prehlade, pa se Pikulina pocela zatvarati u sebe i svoj svijet crtanja - svojih leptira, kornjaca, cvijeca i princeza. Sve protkano tisucama malih srca. Srecom, svaki crtez ima osmjeh na licu, pocev od bubamare, pa do zirafe. Nadam se da to pokazuje da nije traumatizirana.

Ja sam jos uvijek robot. To se niti nece promijeniti.

Pozdravljam vas. Grlim vas.

23.07.2008. u 22:55 • 6 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< srpanj, 2008 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Srpanj 2012 (2)
Prosinac 2011 (1)
Listopad 2011 (1)
Lipanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (1)
Ožujak 2011 (2)
Veljača 2011 (3)
Siječanj 2011 (1)
Rujan 2010 (3)
Lipanj 2010 (2)
Svibanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (2)
Studeni 2009 (1)
Listopad 2009 (4)
Kolovoz 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (1)
Siječanj 2009 (2)
Studeni 2008 (2)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (1)
Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (1)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (1)
Veljača 2008 (1)
Siječanj 2008 (2)
Prosinac 2007 (1)
Listopad 2007 (1)
Rujan 2007 (4)
Kolovoz 2007 (6)
Lipanj 2007 (2)
Svibanj 2007 (4)
Travanj 2007 (2)
Ožujak 2007 (8)
Veljača 2007 (10)

Komentari da/ne?

Opis bloga

Sve i svasta....

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
---------------------------
bigmamma
zvrk
juliere
babl
ribafish
bugenvilija - foto
seoska idila
zubor vode
bugenvilija
luki2
niskozemska

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se