Life in Amsterdam

nedjelja, 29.06.2008.

Jako umorna mama...


Danas mi je, po ne znam koji put, zamirisala lavanda iz moje kuhinjske ladice, iako tamo niti zrnca lavande nema...

Pikula ide naprijed. Polako, strahovito polako. Nadali smo se da ce oporavak trajati brze, ali zbog tog nesretnog cito-megalo virusa i Epstein-Barra, pale su mu ponovno vrijednosti u krvi, tako da smo se gotovo vratili na pocetak, poslije transplantacije.
Imali smo strahovito puno padova i ponovnih uzdizanja. Posljedica uzimanja jakih antibiotika je - jako ostecena jetra i slezena, bubrezi u komi. Hitni prekid dosadasnjih antibiotika i nova terapija. Umjesto toga - inhalacije svaka tri tjedna. Koje nisu 100 % zastitne, ali od dva zla izabrali su manje, a to je da mu se da vremena da mu se jetra oporavi. Slezena - ako. Grcevito cekanje na rezultate me je pojelo, bojimo se ponovnog zaprimanja u bolnicu i svega sto to sa sobom donosi. Damoklov mac koji nam visi nad glavama sto se tice transplantacijske bolesti ostat ce tamo prijetiti jos slijedece tri godine, a mi se moramo pretvarati da je sve normalno i da zivimo normalno i da nema straha, jer, jos tri godine (nakon ove protekle tri) je previse, jednostavno previse....

Ja se pokusavam kontrolirati, sto mi sve teze uspijeva. Fitilj mi je sve kraci i kraci, potpuno sam se izolirala od ostatka svijeta, zapustila sam se do bola, treba mi strasno puno energije da obavim najbanalnije kucanske poslove...nemam volje ni za sto. Pretvorila sam se u opsesivnu mamu koja reagira na svaku tockicu na Pikuli, pregledava mu dlanove par puta na dan, mjeri temperaturu bar dva puta dnevno, provjerava stolicu, urin, broji obroke i mentalno biljezi sto je pojeo, prevrce po glavi vitamine i minerale, tekucinu koji popije, mahnito radi frapee i riba jabuke u pokusaju da utisne u dijete vitamine...Mamu koja protrne do srzi od straha kada Pikula kaze da ga nesto boli ili svrbi, koja brizne u plac ako Pikula povraca..
Ovo nije obicna depresija...mislim. Nije niti stres. Ovo je neko stanje hibernacije u ocekivanju ozdravljenja. Kada kao da je vrijeme stalo i da lebdis u nekom zrakopraznom prostoru. Mi ne zivimo. Od ove sulude brige, Muz i ja gotovo ne zapazamo jedno drugo, dani su nam ispunjeni bezglavim obavezama oko djece, posebnom paznjom prema Pikuli, paznjom da ne zanemarimo Pikulinu, da djeca ne osjete pretjerano da sam ja na kraju snaga.

Muz...Muz je posebna prica. On koraca kroz ovu nocnu moru uspravno. Iznenadjuje me njegova stamina, njegova sposobnost da se izdigne od svega i da misli i djeluje hladne glave. Bez njega bih se raspala u tisuce komadica. Muz tiho preuzme kucu na sebe kad se skrham, neprimjetno preuzme djecu, prepusti mi vrijeme da dodjem do daha i da se saberem u nekom kutku. Njegova tiha snaga i smirenost je nesto sto mi je neprocjenjivo u ovom trenutku. Divim mu se.

Moja Pikulina je toliko " istrenirana" da kada netko od djece pristupi tom mojem malom blizanackom paru, ona odmah upita: " jesi li bolestan/bolesna?" Na sto djeca, zacudjena, uglavnom odgovaraju negativno, ali vidim da ih gledaju ispod oka, kao dva mala cudaka, od kojih jedan ima sondu u nosu i flaster koji drzi tu sondu na obrazu. Od straha ne pitaju sto je to, samo se udalje...Sto mene beskrajno rastuzuje, a da ne govorimo o Pikuli i Pikulini, koji su se poceli osjecati kao izopcenici iz normalnog, djecjeg zivota. Pikulina je cak podsjetila uciteljicu, koja ih dolazi poducavati doma, da nije oprala ruke kada je dosla, na sto joj je uciteljica odgovorila da je ona oprala ruke doma prije nego sto je dosla. Ja sam Pikulini prigovorila da se tako nesto ne govori, a ona je meni pred uciteljicom rekla: " a ti se ljutis na nas kada ne operemo ruke kada dodjemo izvana, a sada kazes da uciteljica ne mora oprati ruke, kako to??" A meni bilo neugodno zeni, nakon sto je to rekla Pikulini, reci da ipak ode oprati ruke. Iako je zena svjesna da sve materijale, sto didakticke, sto skolske koji dolaze izvana, moramo sterilizirati alkoholom, sto je ponekad iscrpljujuci i dugotrajan posao (posebno kada npr. donese punu kutiju perlica raznih oblika i boja, da bi se djeca naucila redoslijedu ili bojama i oblicima na nizozemskom, pa ti peri svaku perlicu posebno...) Ali, sto da govorim, ta uciteljica je mojoj djeci objasnjavala da oni u Nizozemskoj pisu " od lijeva na desno i od gore prema dolje". Kada sam je zacudjena pitala zasto to govori, jer da i mi pisemo tako, ona kaze da je mislila da smo mi muslimani koji pisu sa desna na lijevo. A ja sam se pitala zasto se ona cudi nasoj slici nacrtanoj u tushu na zidu koja predstavlja Katedralu. Muslimani nemaju Katedralu. Jos uvijek sam pod utiskom njenog pitanja, nakon sto sam joj pokazala kartu Hrvatske (jer ona ne zna gdje je Hrvatska, iako joj je muz Talijan), : " a gdje je sada ovdje selo iz kojeg ste dosli ?" - i to nakon nebrojeno puta sto sam pricala kako mi dolazimo iz Zagreba, glavnog grada Hrvatske u jalovom pokusaju da joj predocim gdje je, zapravo, Hrvatska (sat i pol leta od Amsterdama), da se nalazimo u srcu Europe, morski granicimo sa Italijom, nakon brojnih prica o nasoj bogatoj povijesti, konacno - o nasoj civilizaciji, uljudjenosti...Nista, ko gluhom dobar dan....Bojim se kome prepustamo obrazovanje nase djece...

Muz mi je rekao da odem na blog. Rekao mi je da pisem i pisem, da izbacim " crno na bijelo" ono sto je u meni, da se odteretim, da vidim da li ovo ima neki terapeutski ucinak, da li ce mi biti lakse....Ne znam, ne vjerujem...Nije me dugo bilo...Ne osjecam se nikako, samo kao jedna jako umorna mama..

Pusa.

29.06.2008. u 22:51 • 18 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< lipanj, 2008 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Srpanj 2012 (2)
Prosinac 2011 (1)
Listopad 2011 (1)
Lipanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (1)
Ožujak 2011 (2)
Veljača 2011 (3)
Siječanj 2011 (1)
Rujan 2010 (3)
Lipanj 2010 (2)
Svibanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (2)
Studeni 2009 (1)
Listopad 2009 (4)
Kolovoz 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (1)
Siječanj 2009 (2)
Studeni 2008 (2)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (1)
Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (1)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (1)
Veljača 2008 (1)
Siječanj 2008 (2)
Prosinac 2007 (1)
Listopad 2007 (1)
Rujan 2007 (4)
Kolovoz 2007 (6)
Lipanj 2007 (2)
Svibanj 2007 (4)
Travanj 2007 (2)
Ožujak 2007 (8)
Veljača 2007 (10)

Komentari da/ne?

Opis bloga

Sve i svasta....

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
---------------------------
bigmamma
zvrk
juliere
babl
ribafish
bugenvilija - foto
seoska idila
zubor vode
bugenvilija
luki2
niskozemska

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se