Life in Amsterdam

petak, 31.08.2007.

Virus...

OK. Da krenemo. Pikula - nepromijenjeno. U cetvrtak su mu pokusali uzeti krv iz nadlanice (jer im je trebala veca kolicina), piknuli ga - a kad ono krvi niti za lijek iz te nadlanice. A boli ko sam vrag. E onda su mu uzeli prst, da ga iscijede, pa ga krivo piknuli. Treci put su ga dobro " izborali" pa je potekla krv, ali ga nisu mogli dovoljno iscijedit (prst), pa su onda uzeli minimalno dovoljnu kolicinu A DA BI TEK SADA UTVRDJIVALI O KOJEM SE VIRUSU RADI !!!!!
Sori na velikim slovima !!! Dijete mi se muci vec danima sa temperaturom, navecer je kao termo-pec, ponoci emanira toplinu u dovoljnim kolicinama da zagrije cijelu sobu - a oni meni tek sada ustanovljavaju o kojem se virusu radi !!!!
Gospode, pa ovo je mozda moguce u Timbuktuu, gdje je najblizi laboratorij 3 dana na magarcu, ali u srcu Amsterdama ???? Lijecnica svaki put kaze : ma pogledajte ga, pa on super izgleda (???), popipa mu jetru, limfne zlijezde itd..i kaze : dodjite slijedeci tjedan da ga opet piknemo !!! U medjuvremenu dijete kuri, nije rekla da mu snizujemo temperaturu, nije rekla da zovemo ako se " uzari" itd...puno toga nije rekla. Da ne govorim o stanju u kakvom smo Muz i ja, jedemo kao pticice, zeludac je jedan cvor oboma, spavam kao leptir (budim se ako mi na suprotnom kraju sobe proleti moljac), danju spavam na nogama dok kuham itd...Dok oni utvrdjuju virus...
Koliko je meni poznato, kod virusnih oboljenja jedan od kljucnih faktora je - brzo reagirati sa tretmanom. Ne znam po kojoj definiciji je ovo brzo i zasto oni ne zure...Moj Muz kaze..da je urgentno - ne bi nas pustili da cekamo, vec bi bio na odjelu utaknutih cjevcica. Slazem se, donekle. Ali, oni jos uopce ne znaju o cemu se radi!!! I kako onda da znaju da li je urgentno ili nije...?
Da ne pricam da me strah i za Pikulinu, koja je takodjer prijemciva na virus jer niti ona nije cijepljena..Netko mi rece preko telefona: ma, neka te tjesi to sto si ti dobra mama, koja se inace o svemu jako brine, radis sve po PS-u (pravilniku sluzbe u staroj JNA), i ovako i onako ne mozes nista uciniti, pa sto onda toliko brines u ovom slucaju - kada si nemocna??? Ja sad ne znam jesu li ljudi malo blesavi ili im fali koja Lego kocka u glavi, ali ispada kao da ja brinem zato jer mi je to posao ili svakodnevna razbibriga (kao krizaljka), a ne zato sto me to muci!!! Ne razmisljaju, eto...
Glavno da je Pikula dobio na dar olovku zato sto je bio dobar i hrabar kod vadjenja krvi !!!! Zamisli rasipnistva !!!!
A virus ????

31.08.2007. u 17:06 • 8 KomentaraPrint#

nedjelja, 26.08.2007.

Ne mogu...

Ne mogu. Ne mogu na miru sjediti niti 5 minuta. Zeludac mi se okrece od straha.
Ne znam kako da to opisem. Sjela sam za kompjuter samo da zaposlim prste, da mi se ne znoje dlanovi, da nekako "preradim" to moje stanje. Ovo je kao neka vrsta dnevnika, kada se istreses pa bi ti trebalo biti lakse.
Stalno mi se namece tisucu pitanja. Uz sve moje dodatno informiranje o toj prokletoj bolestini, jos uvijek sam totalni laik sto se popratnih posljedica tice. Rekli su za Pikulu da ima 5% sanse da se to puzajuce zlo vrati. Kako to vidjeti? Kako to prepoznati ? Da li bih alarmirala na vrijeme ? Kako dalje?
Naime, na strah od kojeg me oblijeva hladan znoj navela me danas njegova temperatura. Ponovno kuri, nije to jako visoko, 37.8, ali zasto?? Ne kise, ne kaslje, ne smrca, kaze da ga nista ne boli...Samo je iznemogao..ima lucidnih momenata kada prica animirano, ljubi me, stalno ponavlja " Jako te volim, mama" poput rafalne paljbe, stisce me uz sebe i moli me da ga nosim...I tako sam ja danas prohodala jedno 15 kilometara po stanu sa mojim sinom u narucju, kojeg su proglasili zdravim, za kojeg sam mislila da cu ga nositi jos samo onda kada mi se zalece u zagrljaj...a danas sam ga nosila kao prije , kad je bio mali kao mrvica, pun cjevcica..danas se priljubljivao uz mene, naslanjao si glavu na moj vrat, dragao me po ledjima, da mi olaksa tezinu...danas sam opet cijeli dan na rubu suza...ne mogu...
Jos se uspijevam cuditi samoj sebi. Naime, ima dana kada sam sva u smijehu, obozavam se smijati, biti vedra, praviti sale, zaplesati stanom neki cudni (kako ja to zovem) " guza ples". I onda, tijekom tog istog " vedrog" dana, ja potonem. Naoblacim se, naoruzam se munjama poput Sv. Ilije Gromovnika, rastuzim se itd....Ne znam da li je to mozda klinicka slika nekog psihickog poremecaja, nekog zastranjenja sa utabane svakodnevice prividnog mira i stalozenosti.
Znam da sam naporna. Ne mogu si pomoci. Nije lako stalno citati suze i kuknjavu. Ne namjeravam se ispricavati. Jer, ponekad, ja ne mogu, uz svu moju dobru volju, ja ne mogu normalno funkcionirati. Paralizirana, kao da me udovi se slusaju, glava nije na ramenima, a oci mi zatvorene. A nisam panicar. Samo me zapljusne taj val nemoci, kao neko ljepilo. Pokusavam se izvuci, ali to je kao zivo blato, sto se vise koprcam, tim vise tonem. Probala sam uzeti neku knjigu da mi skrene misli u nekom drugom, boljem, svjetlijem smjeru....Ucas sam se nasla pred kompjuterom gdje " guglam' opet sve nanovo o ALL-u, sa neotvorenom knjigom na krilu.
Ne znam, valjda bi sve majke tako reagirale. Mislim da nisam nerazumna, nisam od onih koje gube glavu, zivce, padaju pred doktorima u nesvijest ili panicno vriste. Panika je, pogotovo u nasem slucaju, kontraproduktivna, jer brze reakcije i hladna glava su od krucijalnog znacenja. ALi, sto uciniti kada sumnjas u sve, sve stavljas na vagu, svaku stvarcicu promatras iz ranoraznih rakursa, stavljas pod povecalo..??? Ne mislim sada Pikulu spremit u auto i brzinom munje odjuriti u bolnicu, ismijali bi me tamo da on nije slucaj za hitnu pomoc sa temperaturom od 37.8..ali nisu oni bili uz njega kada je buncao od visoke temperature, odbijao bilo kakve hladne obloge od octa na tabane (jer nije smio primit paracetamol), kada je vristao i lovio svojim kipucim rucicama moje obraze u mraku, a da bi ga utjesila moja blizina, da opet na deset minuta zaspi cvrsto drzeci moje lice izmedju svojih uzarenih dlanova, sapcuci u snu : mama, mama, gdje si???
Samo bih htjela znati - zasto??? Znam da mu se organizam bori, otuda temperatura, ali - protiv cega ??? Kakvo se to zlo opet u njega usuljalo ? Bojim se da mu je organizam preslab da sam stvori imunitet, da nema snage obranit se od obicne prehlade ili neceg slicnog. A to je, zapravo, strasno. Kaze lijecnica da mu ne trebaju dodatni vitamini, ali mi (njoj iza ledja) ipak dajemo Pikuli vitaminsko/mineralne preparate za djecu, dakle ipak smo mislili da mu " bildamo" imunitet... kaze lijecnica da nije premrsav, a ja sam mu danas brojala kraljeske na ledjima dok sam ga nosala..kroz majcu..
Ne mogu...shrvalo me..

26.08.2007. u 22:14 • 7 KomentaraPrint#

subota, 25.08.2007.

Vijestice sa (dobro)susjedske bojisnice

Kako sam vec navela u nekim od prijasnjih postova, nasi Brazilci gornjosusjedi (ili kako bi rekao Bozo Susec - Brazilijanci) su otperjali u nepoznato dok smo mi luftali na moru. Buduci smo prilikom povratka zatekli sve prozore nepopucale i plafon u jednom dijelu, zakljucili smo da njihova oprostajka od stana i nije bila burna. Bar ne toliko da bi njihove ostatke pronasli kod nas na podu. Bojala sam se njihovog finalnog pranja podova slaufom, ali srecom nasi plafoni i podovi su bili suhi, sto ne znaci da nije bilo poplave, ali smo mi toliko dugo bili na moru da se to vjerojatno posusilo. Usudim se spomenuti jednog od njih koji se jos uvijek sulja na biciklu oko naseg ulaza, pa pretpostavljam da vreba nekog stanara da mu otvori vrata pa da se spusti u svoju privremenu izbu u podrumu, buduci je ostavio veshmasinu i satelitski tanjur drito ispred nase shupe, pa se mozda time sluzi.
Nasi novi susjedi su Egipcani. Buduci da ne znam za navike i temperament tog samozatajnog i misterioznog naroda, molim upucene da me unaprijed upozore ako ima kakvih odstupanja od uobicajenog poimanja stambenog bontona te bontona uopce (to cinim da ne bi kasnije bilo neugodnih iznenadjenja).
Unaprijed zahvaljujem.
Zivi bili pa vidjeli !!

25.08.2007. u 17:17 • 5 KomentaraPrint#

četvrtak, 23.08.2007.

Kobni cetvrtak...


Danas je cetvrtak. Znam da sam obecala nastaviti sa iznenadjenjima sa ljetovanja, ali nije mi do toga jer mi opet stoji knedla u grlu.
Pikula je danas bio na prvom pregledu poslije dva mjeseca. I nije dobro. Smrsavio je gotovo jedan kilogram (ja sam si to objasnjavala pojacanom aktivnoscu jerbo dijete je bilo po cijele dane vani), imao je tu i tamo povisenu temperaturu (ja sam si to objasnjavala tjelesnom reakcijom na vrucine koje su vladale u domaji), a da bi sada ispalo (kako kaze njegova lijecnica) da su mu krvne vrijednosti slabe, ali (citiram): ne trebate zbog toga razbijati glavu i provoditi neprospavane noci, to je njega napao neki virus (koji-ne znaju), i njegov organizam se bori protiv toga, usporeno i mucno, dugotrajno, on je zbog toga izmucen, zbog toga mu se spava pa padne u san za stolom sa glavom u tanjuru, zbog toga je placljiv, i dodjite vi za svaki slucaj jos slijedeci tjedan da ga opet piknemo i provjerimo..ali stvarno se ne trebate zabrinjavati..(citat gotov).
Naravno da sam briznula u plac. I naravno da su mi se noge odsjekle. I opet se brinem zlokobnog, prijeteceg suljanja te bolestine. Povratka. Njen glas je bio vedar, u stilu "lako cemo".
Znam da bi sad neki rekli da pretjerujem, da su ga proglasili zdravim i da je sad to normalna reakcija kao i kod svakog drugog zdravog djeteta koje napadne neki virus, pa mu "padne" krv, samo sto roditeljji ne trce doktoru zbog svakog smrkavog nosa i ne vade krv djetetu a da bi se vidjelo da ga je nesto napalo. Stave cepic u guzu i gotovo... Samo sto ja nikad ne pretjerujem. Pusem doduse "na hladno" ali sve to u svrhu "bolje sprijeciti nego lijeciti". Pogotovo kod Pikule. Lakonski ton nase lijecnice ne mogu prihvatiti, cak mi se doima kao neprofesionalan, zato jer svoje lakonstvo nije potkrijepila razuvjeravajucim argumentima, usporedbama itd..a da bi bilo utjesno i smirujuce. Sve je ostalo visjeti u zraku do slijedeceg tjedna. Pikuli kao da nedostaju ti tjedni pregledi. Navikao se, jadan, pa mu ta svakotjedna mucenja i nisu bila neki problem. Kada sam mu prije dva mjeseca objasnjavala da sada nece trebati ici svaki tjedan kod doktora, pitao me : " A sto ce biti sa CliniClownsima, kome ce oni sada pjevati i svirati, sto ce raditi teta Roli (medicinska sestra)?"' Rekla sam mu da jos, nazalost, ima bolesne djece kojima trebaju klaunovi i teta Roli. On se na to rastuzio, ali smo ga utjesili skorim odlaskom na more. Sada mu nikako nije jasno kako mora opet u bolnicu i to ponovno slijedeci tjedan...pa se opet rastuzio.
Muz mi je rekao da ne placem, da me djeca takvu cemernu ne vide i da ce sve biti u redu. Zatvorio je vrata od kuhinje, ali, bah, zaboravio da su vrata staklena, pa su se djeca zalijepila nosicima na staklo i znatizeljno gledala sto se zbiva. Virila sam Muzu preko ramena, gledala sam ta nasa dva mala stvorenja, otvorenih ociju u cudu i sama rekla sebi da nicim, ma ama bas nicim ne smijem ugroziti njihovo zdravlje, njihovu dobrobit, njihovu buducnost...
Valjda ce, kako kaze moj Muz, biti bolje, mozda vec slijedeci tjedan.

A buduci sam se naspavala na ljetovanju, mogu sada tjedan dana ostati nocu budna i brinuti. Prava sitnica !!!!

23.08.2007. u 16:10 • 4 KomentaraPrint#

srijeda, 22.08.2007.

Bijah, vidjeh i odoh teske muke....

Kao prava plavusha, nadala sam se da ce se tijekom naseg boravka u Hrvatskoj ovdje u Amsterdamu nesto promijeniti. Nabolje. Yeah, right. Naime, da, promijenilo se to sto je lisce vec pocelo padati sa drveca, ljudi izbezumljeni hodaju u kratkim rukavima pod ruku sa onima u jaknicama i dugim hlacama i bojazljivo pogledavaju u nebo ne bi li se smilovalo i malo zatoplilo. Temperature su se popele na 22 stupnja, sto je isto tako promjena sa srpanjsko-kolovoskih temperatura izmedju 14-17 stupnjeva (!!!!!). Zivi uzas !!!
Moji Pikula i Pikulina nikako da shvate da kratkim rukavima i leprsavim haljinicama mogu reci pa-pa do sljedece godine. Pa kaze Pikulina: " Pa kako mama, pa jos je ljeto?" " Ma koje crno ljeto", odgovaram ja, " u Nigdjezemskoj nema ljeta, ovdje je vjecna jesen", na sto moja Pikulina brizne u plac od jada i cemera. A za njom i ja !
Summer Report moze se svesti na jednu rijec: iznenadjenje !!!!
Bilo je puno iznenadjenja, sto dobrih sto losih. Jedno od prvih je bilo iznenadjenje nasih familija kada smo rekli da dolazimo na dva mjeseca. Jedni su cijukali i jujuskali od veselja, drugi su cupali kose. Prva kategorija su bili oni koji nas vide jednom u godinu dana, druga je bila ona kod koje smo boravili. Pa se pitas: jesmo li mi morti kome opterecenje ????
Drugo iznenadjenje je bilo sto Pikula niti pod razno nije uopce htio u more niti mali prst umocit, a kamoli zaplivat !! Vikao je cijelo vrijeme da mu je more hladno iako je bilo jedno cca 29 stupnjeva, jos je samo trebalo sampon dodati i bilo bi ko kupanje u kadici. No, moj Pikula je bio ustrajan u sjedenju u hladu, grickanju stapica, kibiciranju bikinija..netko bi mogao pomislit da je dalmatinski " galeb", ali za to mu treba barem rekvizit bijelo-plave prugaste mornarske majce na preplanulom i misicavom tijelu a on nema niti jedno od toga. I tako je moj mali "galeb" ostao bijel ko covjecja ribica uz par ranica na koljenima, rebrima, laktovima i guzi jer je sklon " slobodnom padu" prilikom roditeljskog lova na njega da ga se barem umoci u more, pa ako treba i samo malo, naglavacke. Poceli smo se pribojavati da nas netko ne prijavi zbog maltretiranja djeteta. Pa smo odustali.
Za razliku od njega, Pikulina je zapocela ko Veljko Rogosic, hrabro se zalecuci u vodu, bila ona hladna ili topla (voda, mislim). Brckala se ona tako par dana, onda je otkrila masku i otad je odlucno odbacivala plasticne plivace narukvice, e da bi pocela ronit !!!! Moje zemsko dijete je naucilo ronit prije nego li je proplivalo, radila je salto u moru, izronjavala kamenje sa dubine od cca 1.80 m, naganjala racice, lovila skoljke, pokusavala rukama uhvatit ribe i fotografirala se sa netom ulovljenom hobotnicom koju je haklberijevski drzala u rukama, bez imalo straha i gadjenja ! A boji se muhe !!!! To je bilo jos jedno od iznenadjenja. Kao ponosni roditelji, napuhanih prsa ko uskrsnji purani svima smo govorili da cemo nasu djecu naucit plivat da se ne utope u kojim od ovih amsterdamskih kanala ako slucajno upadnu, a na kraju se svelo na to da jednom more " smrdi" a drugom ne " smrdi" ali opet ne zna plivat. Samo ronit, sto bas i nije neka fora, s obzirom da bih trebala onda stalno nosit sa sobom masku, pa ako vidim da se dijete utaplja - hop, evo ti maska, pa sad roni !!!
Slijedece iznenadjenje je bilo...sutra...emergency

22.08.2007. u 00:00 • 1 KomentaraPrint#

utorak, 21.08.2007.

Samo da se javim...

Ahoj svimakoliko vas ima, javljam se ponizno nakon dugo vremena...Naime, bijah u Kroaciji i ljetovah...moram puno nadoknadit, moram vam dosta toga napisat ali danas mi je prvi dan u ovoj Nigdjezemskoj pa ne znam gdje mi je rep a gdje glava i tako...Pusa svima, citamo se..

21.08.2007. u 18:53 • 3 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< kolovoz, 2007 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Srpanj 2012 (2)
Prosinac 2011 (1)
Listopad 2011 (1)
Lipanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (1)
Ožujak 2011 (2)
Veljača 2011 (3)
Siječanj 2011 (1)
Rujan 2010 (3)
Lipanj 2010 (2)
Svibanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (2)
Studeni 2009 (1)
Listopad 2009 (4)
Kolovoz 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (1)
Siječanj 2009 (2)
Studeni 2008 (2)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (1)
Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (1)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (1)
Veljača 2008 (1)
Siječanj 2008 (2)
Prosinac 2007 (1)
Listopad 2007 (1)
Rujan 2007 (4)
Kolovoz 2007 (6)
Lipanj 2007 (2)
Svibanj 2007 (4)
Travanj 2007 (2)
Ožujak 2007 (8)
Veljača 2007 (10)

Komentari da/ne?

Opis bloga

Sve i svasta....

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
---------------------------
bigmamma
zvrk
juliere
babl
ribafish
bugenvilija - foto
seoska idila
zubor vode
bugenvilija
luki2
niskozemska

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se