Life in Amsterdam

srijeda, 30.05.2007.

Notica....ne znam koji broj po redu...


Situacija: vani ruzno vrijeme, dakle uobicajeno vrijeme za Nizozemsku, djeci dosadno...Pa onda stalna pitanja, mama ja bi van, zasto ne mozemo van, itd...a ja vec umorna od stotinu istih pitanja, stotinu istih odgovora, sutim...

Pikula: Ma Pikulina, ne mozes ici van...
Pikulina: Ma kam bi isla, vrit na ham ???
Pikula: Pa da vidis kak je tam...i da cekas autobus...i tramvaj...rofl

30.05.2007. u 11:58 • 4 KomentaraPrint#

utorak, 29.05.2007.

Obrigada..



Ne nije pocetak pjesme o brigadama, Titovim ili bilo cijim, vec zahvala na portugalskom.

Ili bolje receno, brazilskom, jer (paz ovo)...Brazilci, nasi " veseli susjedi" odozgora, ODLAZEEEEEE !!!

Pronasli smo neidentificirane vesmasine i frizidere u podrumu, putne torbe i kofere bez nadzora ispod postanskog sanducica sa unutarnje strane stubisnog ulaza (dakle netko tko izlazi a ne ulazi..bar mislim).
U prvom trenutku smo pomislili da se u lijepo njegovani i uscuvani podrum uselio netko sa ulice, neki beskucnik, donijevsi sa sobom neophodne potrepstine poput vesmasine, ali buduci u podrumu nema otvorene uticnice, ne znam kako bi mu uspjelo koristit doticnu (a i frizider), pa smo pametno zakljucili da se netko iseljava. Pa smo onda mozgali tko bi to mogao biti...E, onda su nam Brazilci sami potvrdili svoju nakanu, nehoticno, jer su organizirali takvu neobuzdanu zabavu, uz jednu odigranu nogometnu utakmicu u brazilskom stilu u kuhinji (vec sam spominjala da im se u kuhinji nalaze mali pomocni golovi, tj. golovi za mali nogomet), pa su ih onda, buduci su ispraznili znatan dio stana, odlucili i ispucati do kraja. Tako da smo slusali vrisak, navijanje, pucanje po vratnicama (koje su se bucno rusile nekoliko puta tako da su meni padale stvari na pod tj. stvari koje nisu bile zakucane za npr. zid) do jedno pola dva u noci. I onda nam je puknuo film pa smo lijepo pozvali policajce koji su ionako bili nekim drugim poslom ispod naseg prozora.
I onda su policajci dosli, kucali i lupali im po vratima jedno 10 minuta (buka koju su proizvodili " djecaci iz Brazila" bila je takva da nisu culi lupanje policajcevo nogom po vratima), pa su onda ipak otvorili i onda su im lijepo policajci rekli..Policajac: Dobra vecer, molim vas da stisate glazbu i prestanete urlikati. Culi smo vas van na trg, mislili smo da je to od kafica u prizemlju vase zgrade.
Brazilac: Frljllk, frljk, policija..hm...udjite u kuhinju, molim, pa pogledajte da imamo samo jedan radio od kojeg je nemoguce da ide takva buka...o kojoj..hik...vi pricate...
Policajac: Ne hvala, molimo vas da se utisate...ujedno, vidimo da ste malo popili...pa onda...
Brazilac: Ma ne...radio je mali...udjite....nismo mi, majke mi...mi ne vicemo...( zidovi se tresu kod nas i kod nizozemskih susjeda koji su odlucili pokriti se usima i otrpjeti brazilsku torturu bez da zucnu)
Policajka: Gledajte, mi smo vas culi dolje na ulici, stovise preko trga...vi stanujete sada u Amsterdamu, u apartmanskom kompleksu, vi sada imate susjede kojima smeta buka i SADA JE POLA DVA U NOCI !!!! (ovdje aludirajuci na puste brazilske pampe i pustopoljinu gdje ne postoje susjedi..)
Brazilac: Mmmph....
Policajka: Mi sada odlazimo...ako jos jednom moramo doci nocas, ugasit cemo vam radio (???), i sve vas odvesti u stanicu......
Brazilac: Mmmph...laku noc (tiho kao mis)...
Policajci (unisono): laku noc.. a to i mislimo....

Vise se od njih nista nije culo....danima...Valjda do potpunog iseljenja hodaju u flanelskim papucama...

A meni titra osmjeh na rubovima usana...nisam zlobna ali....moja djeca imaju traume od veselih susjeda...kaze Pikulina: Mama, oni vise nece bacati petarde na nas balkon, jel' da ??? Niti upaljene cigarete (jointovi, naravno to ona ne zna)???...eto....u ocekivanju novih susjeda, obrigada party

29.05.2007. u 18:58 • 6 KomentaraPrint#

četvrtak, 17.05.2007.

Djecja igra...bullying...ili ????



Pocelo je kao djecja igra. Grupica tinejdzera od kojih 13-14 godina na ulici, veseli i glasni, razigrani, nasmijani. Izgledali su kao da ih je netko netom iskrcao iz nekog zatvorenog prostora pa su se malo razularili.
Sve dok nije pocelo naguravanje. Jedan drugog su onako gurkali pa malo vise gurkali, pa je to preraslo u takvo guranje da sam samo cekala kad ce netko nosom zaorati plocnik. Jos uvijek je djelovalo kao igra. Doduse, malo grublja, ali takva su danas djeca....I onda se krenulo sa naskakivanjem na ledja. Djevojke (djevojcice??) deckima, i obrnuto. Jos uvijek neduzna igra, pa to smo i mi radili...
Tada se jedna grupica odvojila od glavne. I krenula u suprotnom smjeru. Jedna djevojka (djevojcica??) lagano je gurala bicikl, pokraj nje jedna malo punija, polako..i jos par nezainteresiranih, onako "praznoglavo lutajucih" mladica...Odjednom, vriska !! Iza ugla dotrcavaju dvije djevojke, pjena na ustima, smiju se ko lude, naskakuju na ledja ove malo punije djevojke, dok ova sa biciklom uzmice. Iza ledja ove " punije" nalazi se zid, stisnula se jadna uza zid, prethodo stresavsi sa sebe onu divlju " amazonku" koja je skliznula na pod. Stoji i i gleda (ova punija).
I onda je nastao pakao: u sekundi se oko nase punije junakinje naguralo toliko mladica i djevojaka, koji su je udarali, cipelarili, nogama u glavu, istovremeno naskakivali na nju pokusavajuci je srusiti na pod, vukli je za kosu, pljuvali...Junakinja nije pala. Stisnula se uza zid, pokrila dlanovima lice i sutke (???) trpila batine. Sve je to trajalo mozda minutu-dvije, meni se cinilo kao vjecnost. Prestalo je kada je jedan tamnoputi mladic, iz iste grupe, koji je prije stajao po strani, na drugoj strani ulice, prisao nasoj junakinji, rukama skidao podivljalu mladez sa jadnice, stavio joj ruku preko ramena i odveo nju i njenu prijateljicu (???) sa biciklom malo podalje od uzavrele, podivljale, uspjenjene grupe. Nasa junakinja nije cak niti poklekla, nisu joj noge zadrhtale, nije ispustila niti jednu suzu (bar koliko sam ja uspjela vidjeti sa balkona), nego se mirno udaljila sa svojom prijateljicom i svojim " spasiteljem na bijelom konju" u tenisicama i hip-hop odjeci. Pomahnitali mladci i mladice otisli su za ugao i odusevljeno prepricavali kako su " oni nju" pa pokazivali kretnje i fingirali udarce i nacine na koje su to izveli. Sto me najvise zacudilo je sto je predvodnik napada bila jedna mala " strklja" od kojih metar i cvancig, glave pune sitnih pletenica i sasvim ugodnog izgleda, moglo bi se cak reci zgodnicka. Ona je najvise skakala, najvise udaraca zadala, iako su je u stopu slijedili i " muskici" od kojih metar i devedeset, koji su nasu punasnu junakinju udarali " odozgo" , po glavi.
Nakon pocetnog soka, kada mi se " trpiteljica bezrazloznog nasilja" vec izgubila iz vidokruga, pocela sam razmisljati zasto je ona tako mirno podnijela batine. Da li joj se to vec dogadjalo prije, pa je " oguglala" , pa to prima kao dio svakodnevnog skolskog rituala, da li je nesto nekome rekla (sto mi se ne cini vjerojatnim jer je vec u pocetku " migracije mladezi na ulici" hodala postrance i pricala sa prijateljicom), da li je u pitanju neki stari obracun koji je samo cekao da " sazrije", da se doceka prilika...ne znam.
U svakom slucaju, to me natjeralo da se zamislim nad normama koje danas vrijede u mladih. Mozda je objasnjenje puno prozaicnije, mozda ih smeta " debela" u njihovom drustvu, koje je uistinu bilo mijesano, crno, smedje, bijelo, blond, visoko, nisko, musko, zensko, lijepo i ruzno.
Ali najruznije lice je svakako bilo ono od " zgodnicke", bio je to spoj bijesa, smijeha, histerije, obijesti, onako iskrivljeno...lice koje nema buducnost...
Na nizozemskom postoji izraz " zinloos geweld", maskota pokreta protiv tog bezrazloznog nasilja je buba-mara, "lieveheersbeestje", pokret je aktivan u skolama i u svim drugim organizacijama, ali sto je sa ulicom...u pola bijela dana????
Ah....

17.05.2007. u 20:17 • 4 KomentaraPrint#

petak, 04.05.2007.

Sasave kornjace..



ime je slagalice koju su klinci dobili na poklon. Moras pronaci glavu i rep kornjace i spojiti ih...

Upravo tako smo se mi svi osjecali proteklih dana. Kao sasave kornjace kojima se nije mogao pronaci niti rep niti glava. Nekako smo izgubili kompas, vezu sa stvarnoscu, nekako je sve izgledalo kao neki kosmarni sasavi Disneyland, sve u sarenim lizaljkama, secernoj vati, nebu bez oblaka, sve protkano najfinijom svilom djecjeg zvonkog smijeha....Do danas...

Danas je moj Pikula bio na prvoj kontroli poslije prestanka kemoterapije. Ne znam sto sam ocekivala, nisam se mogla pouzdati u svoje osjecaje, nekakav praiskonski, primarni nemir mi je kolao u zilama, nisam mogla spavati od ocekivanja " neceg"...Moje dijete je, kao i obicno, sasvim mirno prihvatilo odlazak u bolnicu, iako je vec mislio da vise nikad nece, ali mu prije mjesec dana nismo htjeli probusiti sarene baloncice da to jos nije sve gotovo. Njemu je tada bilo glavno sto mu skidaju " slamkice"....

No, danas je nama puknuo taj sareni baloncic. Spustili su me na zemlju, tresnula sam onako jako, tvrdo. Sama sam si kriva, dopustila sam da me ponese ushit gotove terapije....
Pikulin imuni sistem je strasno nizak. Znaci da je lako podlozan svemu, od propuha, prehlade do ozbiljnih infekcija..Organizam mu se jos ne bori, nije ojacao. Stovise, nize su vrijednosti nego sto su bile prije..Lijecnica nas uvjerava da je to ocekivala, ali joj se u glasu osjecalo neko razocaranje..Svjesna sam toga da moje dijete jos nije zdravo i da slijedecih (bar) pet godina moram gristi nokte i cupati kosu..ali..toliko sam vjerovala da ce nas lijecnica docekat ozarena lica..zapravo, sve sto je rekla je da ga sada mora cesce kontrolirat, da moramo zvati bolnicu direktno ako dobije temperaturu i da je Pikula jos uvijek u protokolu ( a nije) dobio bi odmah imuno ili gama globulin (krvni preparat koji " bilda" oslabljene krvne vrijednosti). Ali, buduci Pikula nije vise " protokoliran" , ona mu zasad ne bi davala te globuline , jer nuspojave bi mogle biti nepovoljne.

Postavila sam si previsoke kriterije. U toj velikoj zelji da mi kazu da je ta dugotrajna terapija odavno bila samo formalnost, da se zadovolji " forma", da je Pikula zapravo najzdravije ex-leukemicno dijete kojeg su oni vidjeli, nisam vidjela mozda nesto sto je bilo kljucno. Neki alarm koji bi mi javio da ne napuhavam svoj balon od sapunice prerano...I da me danasnji hladni tus zapravo ne bi trebao iznenaditi. To je toliko nepredvidiva bolestina...Predbacujem si da sam mjesec dana bila " slijepa", da sam mozda morala opreznije prihvatiti tu euforiju, samu sebe prizemljivati...

Pikula je svima, do danas, govorio kako je ozdravio. Danas sam ga cula da Pikulini, koja ga je u igri gurnula, kaze: " nemoj me gurati, vidis da sam bolestan"...Zabolilo me srce, presjeklo negdje u sredini, htjela sam ga zgrabiti i objasniti mu da to nije istina, ali...ne mogu mu to reci. Jer vidi dijete, cim kihne, ja jurim sa maramicom, pipam mu celo, guram mu toplomjer u uho, osluskujem disanje, pregledavam mu tijelo da nema petekije (crveno-plave tockice koje se pojave na kozi ako stanice ne dobijaju dovoljno kisika, pa odumiru)...Pokusavam se obuzdati, radim ja to sve naoko " nonsalantno" onako polu-seretski, ali njegove antene me pronalaze....

Nisam plakala. Obecala sam sebi da necu. Stavila sam se u stanje hibernacije do slijedece kontrole. Slijedecih mjesec dana opet cu biti u kosmaru, ponasat cu se poput robota, ocekujem opet neprospavane noci. I bolove. U dusi. Unutra.

A djeci cu se smijesiti...ko sasava kornjaca...

04.05.2007. u 00:03 • 12 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< svibanj, 2007 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Srpanj 2012 (2)
Prosinac 2011 (1)
Listopad 2011 (1)
Lipanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (1)
Ožujak 2011 (2)
Veljača 2011 (3)
Siječanj 2011 (1)
Rujan 2010 (3)
Lipanj 2010 (2)
Svibanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (2)
Studeni 2009 (1)
Listopad 2009 (4)
Kolovoz 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (1)
Siječanj 2009 (2)
Studeni 2008 (2)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (1)
Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (1)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (1)
Veljača 2008 (1)
Siječanj 2008 (2)
Prosinac 2007 (1)
Listopad 2007 (1)
Rujan 2007 (4)
Kolovoz 2007 (6)
Lipanj 2007 (2)
Svibanj 2007 (4)
Travanj 2007 (2)
Ožujak 2007 (8)
Veljača 2007 (10)

Komentari da/ne?

Opis bloga

Sve i svasta....

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
---------------------------
bigmamma
zvrk
juliere
babl
ribafish
bugenvilija - foto
seoska idila
zubor vode
bugenvilija
luki2
niskozemska