Life in Amsterdam
utorak, 29.05.2007.
Obrigada..
Ne nije pocetak pjesme o brigadama, Titovim ili bilo cijim, vec zahvala na portugalskom.
Ili bolje receno, brazilskom, jer (paz ovo)...Brazilci, nasi " veseli susjedi" odozgora, ODLAZEEEEEE !!!
Pronasli smo neidentificirane vesmasine i frizidere u podrumu, putne torbe i kofere bez nadzora ispod postanskog sanducica sa unutarnje strane stubisnog ulaza (dakle netko tko izlazi a ne ulazi..bar mislim).
U prvom trenutku smo pomislili da se u lijepo njegovani i uscuvani podrum uselio netko sa ulice, neki beskucnik, donijevsi sa sobom neophodne potrepstine poput vesmasine, ali buduci u podrumu nema otvorene uticnice, ne znam kako bi mu uspjelo koristit doticnu (a i frizider), pa smo pametno zakljucili da se netko iseljava. Pa smo onda mozgali tko bi to mogao biti...E, onda su nam Brazilci sami potvrdili svoju nakanu, nehoticno, jer su organizirali takvu neobuzdanu zabavu, uz jednu odigranu nogometnu utakmicu u brazilskom stilu u kuhinji (vec sam spominjala da im se u kuhinji nalaze mali pomocni golovi, tj. golovi za mali nogomet), pa su ih onda, buduci su ispraznili znatan dio stana, odlucili i ispucati do kraja. Tako da smo slusali vrisak, navijanje, pucanje po vratnicama (koje su se bucno rusile nekoliko puta tako da su meni padale stvari na pod tj. stvari koje nisu bile zakucane za npr. zid) do jedno pola dva u noci. I onda nam je puknuo film pa smo lijepo pozvali policajce koji su ionako bili nekim drugim poslom ispod naseg prozora.
I onda su policajci dosli, kucali i lupali im po vratima jedno 10 minuta (buka koju su proizvodili " djecaci iz Brazila" bila je takva da nisu culi lupanje policajcevo nogom po vratima), pa su onda ipak otvorili i onda su im lijepo policajci rekli..Policajac: Dobra vecer, molim vas da stisate glazbu i prestanete urlikati. Culi smo vas van na trg, mislili smo da je to od kafica u prizemlju vase zgrade.
Brazilac: Frljllk, frljk, policija..hm...udjite u kuhinju, molim, pa pogledajte da imamo samo jedan radio od kojeg je nemoguce da ide takva buka...o kojoj..hik...vi pricate...
Policajac: Ne hvala, molimo vas da se utisate...ujedno, vidimo da ste malo popili...pa onda...
Brazilac: Ma ne...radio je mali...udjite....nismo mi, majke mi...mi ne vicemo...( zidovi se tresu kod nas i kod nizozemskih susjeda koji su odlucili pokriti se usima i otrpjeti brazilsku torturu bez da zucnu)
Policajka: Gledajte, mi smo vas culi dolje na ulici, stovise preko trga...vi stanujete sada u Amsterdamu, u apartmanskom kompleksu, vi sada imate susjede kojima smeta buka i SADA JE POLA DVA U NOCI !!!! (ovdje aludirajuci na puste brazilske pampe i pustopoljinu gdje ne postoje susjedi..)
Brazilac: Mmmph....
Policajka: Mi sada odlazimo...ako jos jednom moramo doci nocas, ugasit cemo vam radio (???), i sve vas odvesti u stanicu......
Brazilac: Mmmph...laku noc (tiho kao mis)...
Policajci (unisono): laku noc.. a to i mislimo....
Vise se od njih nista nije culo....danima...Valjda do potpunog iseljenja hodaju u flanelskim papucama...
A meni titra osmjeh na rubovima usana...nisam zlobna ali....moja djeca imaju traume od veselih susjeda...kaze Pikulina: Mama, oni vise nece bacati petarde na nas balkon, jel' da ??? Niti upaljene cigarete (jointovi, naravno to ona ne zna)???...eto....u ocekivanju novih susjeda, obrigada 
