Life in Amsterdam
subota, 17.03.2007.
Urbana kultura...buaahahahaha
Ja otprilike imam neku blagu ideju sto je to urbana kultura ili drugim rijecima, kultura stanovanja u gradu. Kod nas doma se to nekad zvalo " Kucni red" , " Bonton" ili " Odgoj". A buduci da ja sada zivim u jednom gradu koji je " opusten", vidim da su ti, nekad meni usadjeni postulati, ovdje nistavni i u skladu sa njihovom politikom " live and let live".
Naime, danas sam imala poplavu u kuhinji. Odjednom je pocelo curiti curkom po staklima od balkonskih vrata, po plafonu... WTF??? Kisa ne pada, i ovako i onako ne moze padati po staklima jer su uvucena, sprica po kuhinji ko ludo, vode do pola poda....Ja vrisnem, Muz baci pogled u plafon, i odjuri bez rijeci kod gornjih susjeda, veselih Brazilaca...koji su nam stovise vec dignuli danas tlak. Otvorili su balkonska vrata, nafrljili muziku tako jako da su prolaznici dizali pogled i smjesili se sa simpatijama, kao gle veselih decki, a mi smo dolje otupavili od glasnoce, djeca su se posakrivala ispod stola, kad smo htjeli razgovarat ili si nesto rec, onda smo mahali rukama ko pomahnitali komarci i zatvarali se u zahod e da bismo se mogli porazgovarat. I tako smo Muz i ja razgovarali u zahodu, on na zaklopljenoj skoljci, ja stojecki na jednoj nozi, kada sam provirila u kuhinju i zatekla Potop. Kao sto rekoh, Muz odjuri gore, i vrati se za pet minuta, sav plav od srdzbe. Kaze: " Znas li ti kako oni zive?? Pa to je svinjac nad svinjcima, u kuhinji imaju ghettoblaster (aaa, otuda muzika, a ja se sve pitala !!!), golove za mali nogomet (???) i upravo su oprali podove sa vrtnim slaufom !!!!??????" Ja: " Cime??" On: " Lijepo su na kuhinjsku pipu u sudoperu zasarafili slauf i njime oprali pod u kuhinji i na balkonu, onak ko cistaci ulica, i jos k tome imaju onaj veliki partvis, pa s tim guraju vodu prek balkona !!!!" Mislim, heloooou !!! Prica Muz: " I onda me taj nas susjed onak molecivo pogleda i kaze da nas moli da ne zovemo policiju kad oni glasno pustaju muziku, nego da smo sasvim slobodni pozvonit ako nam smeta !!!" I sad ko je ovdje lud ? Pa ja upitam Muza: " A kaj je rekel na vodurinu ? " Muz: " Rekao je da cemo nazvati stambeno poduzece i rec da curi voda !!!" E na to sam se morala nasmijat, iako sam klecala na podu i skupljala vodurinu koja je jos uvijek nemilice curila po stokovima i plafonu. Tom mamlazu od susjeda nije palo na pamet da prestane polijevati podove sa slaufom, on je to namjeraval valjda i dalje raditi, a problem je, po njemu, u stambenom poduzecu jer je valjda izgradil losu zgradu, pa nama curi !!! Tu sam se vec smijala da su mi suze curile...od jada..
Imali smo mi tako i susjede Surinamce koji su bacali ostatke svojih obroka preko balkona, tako da nam je svojevremeno balkon bil pun spageta, starog kruha, ostataka nekog vec neprepoznatljivog povrca itd....i golubova. Kojima je nas balkon bil bogata trpeza. Pa su hrpimice dolazili i boravili..golubovi, mislim. Nismo se usudili odmah viknut, kada je vecera zavrsila na nasem balkonu, jerbo ako si proviril, moglo ti se dogodit da dobijes cuspajz u glavu. Pa smo probali zaustavit Glavu kuce Surinamaca na hodniku, ali nas je tak "lijepo" pogledal, onak napuseno-agresivno i pokazal nam jedan od svojih srednjih prstiju, zarezal, i onda smo se splasili. Sa Surinamcima nikad ne znas. Mozda bace kakav voodoo, pa se sutra ne probudim. Pa smo nastavili skupljat hranu po balkonu.
Preko puta nase bivse zgrade zivjela je naseobina Turaka. Bilo ih je na svakom katu. Njih jedno 7-8 po kvadratnom metru. Pa je Gospodja Turkinja, da utekne od tmurne svakodnevice, svaki drugi dan prala prozore. Lijepo u dimijama stala na prozorski stok IZVANA, uzela kantu punu vode i onak, po slobodnoj procjeni, obilato zalijevala prozore, ne obaziruci se na prolaznike. Kada je bila zadovoljna rezultatom, jos je onak, za dobru mjeru, zalila sa jos jednom kantom, da ne usfali. A prolaznici, ko uplaseni misevi, pokusavali zaobic tu Nijagaru. U vecini slucajeva im nije uspjelo, ali nikad nisam cula niti jednu pogrdnu rijec, povik negodovanja ili slicno...valjda ljudi navikli ili su toliko tolerantni do bola..
Dakle, od " Kucnog reda" niti K, od " Bontona" jos manje, a od " Odgoja" najmanje. Nas " Kucni red" doma je lijepo visio na zidu stubista, plasitficiran i velikih stampanih slova, valjda da i polupismeni mogu procitat, a plastificiran valjda da ostane neostecen ako netko na njega pljune. Svejedno, znao se red. Nije bilo boranja, kuckanja i ostalih DIY djelatnosti u popodnevnim i kasno-nocnim satima, kad je bil tulum negdje, to se lijepo najavilo unaprijed susjedima, koji su onda masovno emigrirali po vikendicama za taj vikend itd...
Vec sam pricala o kucnim mezimcima u Amsterdamu. Da su nedodirljivi. Pa bili obicne olinjale dzukele ili mace od najbolje perzijske loze macaka. A i vlasnici su nedodirljivi. Bar sto se tice Urbane Kulture. Jerbo ne ciste za mezimcima. A ima bome kraljevskih primjeraka izmeta, takvih da sam ja u vise slucajeva pomislila da je ljudski...nasred plocnika. Sto, uzevsi u obzir njihovu Urbanu Kulturu, uopce nije nezamislivo..
Evropska prijestolnica lakih droga, uopce nije imuna, dakako, niti na teske droge, pa svako malo organiziraju akcije ciscenja djecjih igralista i pjescanika od narko-igala, zlicica, upotrijebljenih kondoma itd...I to ne oficijelno, jer se ne mogu dogovorit tko je nadlezan za ciscenje, nego to rade ocajni i izbezumljeni roditelji koji se onda uredno sa vrecicama, gumenim rukavicama i hvataljkama u rukama (sto duzim tim bolje), upucuju na djecja i skolska igralista. I onda nije rijetkost da vidis neke pogrbljene spodobe koje suznih ociju mlate po grmlju sa stapovima, prvo da istjeraju gay parove kojima je " bas doslo" pa u prvi grm, pa onda da za njima i ostalima skupe sto je ostalo.
Dragi moji, ja nemam nista protiv gay ljudi. Dapace, svi gayevi i gayeke koje sam dosad upoznala su bili divni ljudi. Decent. I to mi se svidja, jer svatko ima pravo na svoju orijentaciju, naravno. Ali, smeta me kada tu svoju slobodu izbora " luftaju" svako malo na prozorima bez zavjesa, pa stoje tako npr. pred otvorenim friziderom, a " masinerija" slobodno visi, ili se ujutro, zagrljeni i kao od majke rodjeni protezu na prozoru " za dobro jutro". A ja pijem kavu u kuhinji i redovno se zagrcnem. Jer, ono sto vidim ja, vide i moja djeca. Slobodno, na raspolaganje, evo vam mojih organa pa se divite !!!! I onda me moji Pikulici pitaju zasto se ti striceki goli grle i ljube na prozoru...ja im kazem " Sloboda izbora" , na sto me samo bijelo pogledaju. NIsam konzerva, ali sto je previse, previse je.
Meni niti jedna od gore, prethodno navedenih stvari ne bi pala ni na kraj pameti. Ja vec imam griznju savjesti ako istresem stolnjak sa par krusnih mrva kroz prozor..i onda dobro pazim da ih nekom ne istresem na glavu. A mozda ima kakav autohtoni Amsterdamac kojemu i to smeta, pa se mozda mogu nadat da ce mi policija koji put pokucat na vrata. Jer narusavam javni red....
