Medo kradljivac
- Nisam ja provalio u sobu nego se je medvjedić pokraj mojeg kreveta dok sam ja spavao, išuljao iz moje sobe i ukrao ti tih nekoliko dinara koji su ti nestali. To je pravi i jedini razlog zašto si te novce našao u mojoj sobi. Ja s tim nisam imao ništa. Ja ih nikad ne bih uzeo.- Ali opet je tvoja krivnja što si medvjedića tako odgojio. Da si mu tu i tamo dao džeparac ne bi se tako ponašao. - Ah, ne znaš ti njega. On ti je zapravo igračka i mi ti nikad ne pričamo. Ja ga nekad zagrlim prije spavanja ili ga poljubim kad ustanem čisto jer mi nema drugog kome bih to mogao napraviti. Osim toga, uopće ne komuniciramo međusobno. - Pa zašto mi je onda ukrao svu ušteđevinu? - Nemam pojma, možda mi je htio kupiti nove tenisice koje bih si ja kupio da imam novaca. - Ah so... - Ja, ja. Ha, ha. - Pa dobro onda, budeš li mi onda sad vratio te novce. - Hm, ne znam. Treba pitat medvjedića. - A kak ćemo ga pitat kad je on samo igračka. - Ne znam ja. Ak je mogao uzeti novce valjda će ih moći i vratiti, ja ti ih sam ne mogu dati jer ja nemam ništa s tim. - Makar su novci u tvojoj sobi? - Zaboravio si medvjedića. I on je u ovoj sobi. - I što ćemo sad? - Znaš kaj, ja ću ti dati te novce, ali ćeš poslije ti odgovarati... - Čekaj, čekaj, pa zar ću ja biti kriv što sam natrag uzeo novce koji su mi ukrađeni. - Tak ti je to. kad ti netko uzme novce, ne možeš ih dobiti osim ako ih ti ne ukradeš natrag. I tako se začarani krug krađe nastavlja širiti. Ja sam na strani, kužiš. Medvjedić je kriv i to moraš razriješiti s njim. A sad idem, imam posla. I evo ti tvoji novci. - Ne, sad čekaj malo! -Zašto? - Pa,... Medvjedić... što će kad... - On je samo igračka, pusti ga na miru. Ajd! - Ajd bog! -Bok! |
