a-priče

17.06.2005., petak

Komplicirana scena

Morate me razumjeti. Pokušavam zamisliti jednu vrlo kompliciranu scenu u kojoj se nalaze vukovi, autobus, časne sestre i svašta drugo. Tako ako zakompliciram štogod ili postanem nejasan već sad molim ispriku. Prizor kojeg zamišljam nije kompliciran zato što bih ga želio učiniti takvim već stoga što je to scena iz jednog sna, puna simbola koji su samo mojoj podsvijesti, čak niti meni samom, jasni i poznati, elemenata i detalja koji se niti ne mogu nabrojati, a kamo li shvatiti. Scena je komplicirana i zato jer joj je smisao i svrha nejasna.

Vozili smo se autobusom mi neki. Ono što je važno je da sam i ja bio u autobusu. Išli smo kroz šumu, a ja sam komentirao kako je nevjerojatno kako uspiju naći tako dugačak i opasan put za putovanje od škole do kuće. Putem smo mogli vidjeti vukove kako stoje uz cestu. Jedan je tako stajao točno uz Z zavoj i postojala je mogućnost da ga pogazimo. Vozač je uzeo malo jači okret kako ga ne bi pokupio ali što smo mu bili bliže postojalo je sve izvjesnije da ćemo ga udariti. No autobus je odjednom počeo kliziti sa ceste koja uopće nije bila asfaltirana (nalazili smo se u šumi) i padati u provaliju. Začudo autobus se nije prevrnuo, samo je, po neobično strmoj padini, nastavio kliziti sve dalje i dalje. A ja sam samo gledao prilijepljen na prozor što se događa i kako se ne zaustavljamo i kako je sve očitije da ćemo poginuti. Opazio sam i da je šuma puna vukova. Nisam mogao ništa napraviti, samo gledati i čekati ono što će se dogoditi. Čovječe, mogao sam samo gledati i eventualno moliti, ništa drugo. Nisam mogao niti vikati, niti se pomaknuti i pokušati se spasiti, ništa. Srećom udarili smo u neko drvo i zaustavili se. Izašli smo van, ali je po podu bilo puno zmija. Popeli smo se natrag na cestu i čekali pomoć. Naišle su časne sestre koje su prevozile oprano rublje pa smo ih tražili pomoć. Rekle su da će doći kad dostave rublje, a kad smo im rekli da nam je hitno počele su se žuriti, čak sam im i ja pomagao vući i gurati (u isto vrijeme) kolica pitajući se pritom hoćemo li morati što platiti vozaču jer mu je uništen autobus, a ja sam potrošio sve novce. … Možda je bolje da više ne kompliciram, ionako sam se uskoro bio probudio.

- 09:43 - Komentari (1) - Isprintaj - #

15.06.2005., srijeda

Ustav Gornjeg Donjevca

1. Osnovne odrednice
1.1. Gornji Donjevac je tradicijsko katoličko hrvatsko selo razasuto po brežuljcima Donjevca Mlađeg. Obuhvaća teritorij od 17 brežuljaka na kojima se nalazi 14 kuća i 9 obitelji i 2 gospodarstva.
1.2. Narodno i prirodno bogatstvo koje ovo mjesto predstavlja za našu domovinu je neizmjerljivo i stoga se preporuča ljudima da žive što duže onakvi kakvi jesu, a da ne donose i ne dovode nove ljude koji bi samo narušili već postojeći sklad.
1.3. Gospodarstvo proizvodnje šibica i sličnih malenih drvenih stvarčica obitelji Šibič i gospodarstvo obitelji Pralić koja obavlja pranje svih odijela iz mjesta zaslužuju svako poštovanje i potrebno je u srcu im se diviti i boga za njih moliti.
1.4.Ostale obitelji i sva imovina Gornjeg Donjevca spadaju pod izravnu i apsolutnu upravu Pere Prđana sebe-proglašenog vrhovnika čija se riječ mora slušati i čiji ustav i sve njegove točke i sve što u njemu piše i sve što još Pero kaže treba biti obdržavano u disciplini i radosnom odobravanju.

2. Posebne odrednice
2.1. Svake godine svaki mještanin treba barem dva puta posjetiti kuću zahvale i u njoj ostaviti dar za vrhovnika; ako je to sladoled neka bude od lješnjaka, ako jabuke po mogućnosti nešpricane i uvezene iz Italije, a ako odjeća neka prvo pita za mjeru. Ako pak nešto drugo neka se dobročinitelj i svi drugi konzultiraju prema svojoj savjesti i ono što bi sebi željeli najviše ne svijetu neka kupe vrhovniku.
2.2. Božić i Uskrs također su prilike da se kupi poklon vrhovniku, ali taj se ne računa u godišnje poklone.
2.3. Svatko i bilo tko tko neće poštivati točku jedan i dva iz drugog paragrafa bit će prema vrhovnikovoj osobnoj procjeni lišen nekog svojeg dobra koje u kući posjeduje. Obitelj Pralić je oslobođena dužnosti kupovanja darova iako joj se ne brani jer po dogovoru bude uvijek prala vrhovnikovu odjeću.
2.3. Za sve nejasnoće treba razgovarati sa samim vrhovnikom koji je slobodan svaki dan od 0-24 za bilo kakve razgovore ili druženja.

3. Dodatne odrednice
3.1. Ovaj ustav je donesen u najboljoj namjeri da donese i pridonese miru u skladnoj harmoniji Gornjeg Donjevca. Cilj mu je učvrstiti vlast gospodina Prđana i premjestiti Donjevac među ona mjesta i države koje imaju svoj pravi Ustav. Ustav je prvi korak prema autonomnosti, a budući da će biti, jer je poslan, objavljen i u Narodnim novinama, očekujemo priznanje suverenosti od strane države i veliki procvat mjesta, pogotovo Prđanove obitelji iz koje je Ustav i niknuo i kojeg je Pero napisao sam bez da je tražio pomoć od susjeda Rajka ili Tomeka koji ga svaki dan pita je'l mu može kaj pomoći. Pozdrav svima.

- 09:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #

10.06.2005., petak

Letio sam ispod orlova

Iako još nisu izrečene neke velike riječi, ova je priča već započela. A ako se pitate, upravo čitate drugu rečenicu koja se izlijeva iz crna ugljena moje olovke... Znam da ne smijem jako stiskati jer će mi pući vrh. Zato ću se potruditi pisati pažljivo i polako, baš onako kako je predviđeno da se priča čita.

I tako… imao sam tri želje. Prva je, naravno, bila sebična (kao i treća), a glasila je da nakon smrti želim doći u raj. Potom sam zaželio, ni petu ni šestu, već drugu želju. Ona je, čini mi se, jako plemenite naravi, naime, želio sam da svi ljudi budu zadovoljni svojim životom. Ako sam dobro izbrojio (zbunila me ona uvertira prije druge želje), sad sam si zamišljao treću želju. Mislio sam ovdje odugovlačiti držeći vas u neizvjesnosti oko sadržaja ove želje, no već sam se izdao u naslovu priče. Već pogađate, zaželio sam da mogu letjeti.

Jednoga lijepog dana sjedio sam tako… lažem, stajao sam ispred prozora (a sve je bio samo san) i promatrao nebo. Onda sam se probudio. Ustajući iz kreveta iz kojeg je, kao i obično, ispala zgužvana plahta, primijetio sam pticu koja je pokušavala izaći kroz zatvoreni prozor moje sobe. (Činjenica: Ostavio sam otvoren prozor i ptica je, vjerojatno oko pola noći, uletjela u sobu. Oko 4 ujutro, kad je zapuhao snažan vjetar koji su najavili na sinoćnjoj vremenskoj prognozi, otvorila su se vrata moje sobe, a od propuha se zatim zatvorio prozor. I vrata. I ptica više nije mogla izaći van.) Podsjećala me na goluba, no to je sigurno bila grlica – zbog one crne crte na vratu. Ne imajući na umu ništa osim vlastite pospanosti, rukom sam refleksno otvorio prozor. Moram priznati da sam jedva odvojio prozorska krila. Kako sam ih, napokon, uspio otvoriti, tako me je zapljusnuo golem pritisak zraka koji je osjetila i ptica te izletjela van. Poželio sam joj sretan let. Posve iznenada, druga je ptica uletjela u sobu. Naslonivši se na skupocjenu vazu s potpisom Vesne Pisarović, počela je pričati kako će mi u znak zahvalnosti ispuniti jednu želju. Koju god hoću. Bila je to kraljica svih grlica. Prije nego što sam se uspio okrenuti i protrljati oči, soba mi je bila ispunjena pticama. Kako to obično biva, one su predstavljale veliko vijeće grlica. Trebam li uopće govoriti koliko mi je to sve bilo čudno. Pomislih: možda sanjam? Bilo mi je sumnjivo čim je ona kraljica uletjela u sobu jer ja, naime, uopće nemam vazu s potpisom Vesne Pisarović. Izustivši tek tri nesuvisla sloga riječi (eh, aa, ae), pohitio sam do prekidača za struju jer u snu ne možemo ugasiti svjetlo. I onda sam, stisnuvši prekidač, ugasio svjetlo. No morao sam ponovo upaliti svjetlo jer se ništa nije vidjelo.

Ptice su počele zasjedati i ponovo su me upitale koju želju imam na pameti. Imaju puno dobre volje i ispunit će je. Čuo sam jednu pticu kako kaže da bi mi to dobro stajalo, druga je govorila kako je to najbolji izbor, a neka iz mnoštva da to djevojke vole. Potpuno su me smele i nisam znao što ću; poželio sam da mogu letjeti. Eh budale, kad se samo sjetim da smo sad svi mogli biti zadovoljni ili da sam si mogao rezervirati mjesto u raju. No, s druge strane, nije ni ovo loše. Sjećate li se letačkih vratolomija Spidermana i Batmana ili, još bolje, Supermana? E, to sam vam sad ja izvodio leteći prostranim nebom koje se nije uopće bunilo. Ljudi koji bi me vidjeli kako letim pokazivali su prstom i govorili: 'Gle, onaj striček leti.' Čak su me slikali za novine (u stilu najboljih epizoda super junaka). Kao jedini letač na svijetu priključio sam se ekolozima u akciji spašavanja i presađivanja rijetkih endemskih biljaka s kamenitih uzvisina na travnatu površinu dobro uređenih botaničkih vrtova. I tad sam prvi put, a što? – letio ispod orlova. Malo sam se zanio i pokušao letjeti zajedno s njima. Ali tad sam pao s kreveta i probudio se? Ne! Tada mi je, što je zapravo sada, pukao vrh olovke i ne mogu više pisati.

- 21:46 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

<	lipanj, 2005					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30