|
Jedno staro prijateljstvo
Današnji tekst inspiriran je jednim telefonskim pozivom.
Poziv osobe za koju sam mislila da sam iz njezinog života izletjela kako sam i uletjela, po principu „ kako došlo, tako prešlo!“
Međutim razuvjerila me je 100%.
Mislim da svatko od nas u stranicama svoje prošlosti ima negdje nekog prijatelja na kojega je iz nekog nepoznatog razloga jednostavno zaboravio. Izgubio svaki oblik kontakta.
Moja priča je jako duga, ali potrudit ću se da je napišem u što kraćim crtama.
Tina je bila za mene obična djevojka koja je kupovala u mom dućanu. Simpa bucka, predivnog lica, očiju i predivne duge kose.
Bližio se moj rođendan, a ja smo imala strasnu potrebu pozvati neznanku da se pridruži mom društvu. Prihvatila je poziv i tu sve počinje.
Intenzivno druženje 7 dana u tjednu, izlasci, folklor, moj dućan i njen stan i tako dvije duge godine. I došao je dan kada sam ja službeno rekla „da“ i tada je bila uz mene. Ali od tada 3 godine bile smo samo na SMS čestitkama, Božić, Uskrs i rođendani. Katastrofa!
To mi je tako užasno i jednostavno ne volim gubiti prijatelje, a ja sam izgubila svaku nadu za to prijateljstvo.
Kada mi je danas zazvonio mobitel, umalo da nisam pala sa stolice kada sam čula njen glas!
Nismo mogle do riječi, nismo znale o čemu bi prvo razgovarale!
Razgovor je trajao 2,5 sata!
Bila sam presretna i još sam pod dojmom.
Zato sam odmah odlučila to podijeliti sa vama!
Reći vam da se sjetite svojih prijatelja koje niste čuli godinama, pokažite im da ih niste zaboravili. Ako ste se posvađali da ste im oprostili ili ponovo zatražite oprost.
Samo nemojte gubiti prijatelje jer prijateljstvo je drugi najljepši dar od Boga!
Mislim da s pravom mogu reći da je Tina moja druga najbolja prijateljica.
Sada razmišljate zašto druga?
Zato sto ću Vam o mojoj prvoj pisati sljedeći put!
Pozdrav!
|
