Koliko rijeci smo progutali u onim tisinama u zelenim svadjama nerazumjevanja........
Svilena haljina istine na sofi. Pun je ormar nenosenih istina.Nepodnosljivo jednostavnih istina.
Sivilo pod kozom i prva jutarnju cigareta uz zanosenje mislima s okusom tvojih navika.
Obecaju mi privid tvoje pristutnosti.Vec dugo si skriven ispod jastuka,u sumaglici mojih sjecanja.
Sjecanja na sretne dane potpunog slaganja i nadopunjavanja. Sve mi to sada nalikuje na los kadar iz francuskog
ljubavnog filma.
Kava i cigarete. Poljupci i razgovori. Poruke i topli sendvici. I zaboravljam koliko te posvuda ima.
Koliko te jebeno neizbrisivo posvuda ima. Nehajnost vremena unistava nase poveznice i bojim se da ces se
jednog jutra probuditi i vise ne sjecati mog crvenog kaputica i grimase kad glumim da bi te nagovorila.
Anarhija emocija i potpuni nemir ispod majice. Sve nas je manje Godpodine Pospankovicu.
Maline imaju gorak okus.. posljedica gubitka osjetila okusa radi lakseg podnosenja gutanja lazi.
Smijem se,placem i slikam. Dani su isti,ljudi su mi samo statisti u losem kazalisnom komadu.
Lazem se,grizem se i pitam se...
Volim te. Zar me ne poznajes? Zar me ne poznajes do sad?
