Moje boje
http://img253.imageshack.us/my.php?image=radiatebymicromodularsx9.jpg
Žuti dan koji bi zasigurno bolje izgledao kap svijetloplav. Žuti dan koji nikako ne može opravdat svrhu postojanja. Mučnina. Mučnina bez boje. Bezbojna. Psihološka mučnina pretvorena u fizičku smetnju. Oči. Oči smeđe boje potpuno nenašminkane. Zaboga. Ipak je ponedjeljak. Mandarine na stolu. Potpuno svejedno koje boje, sasvim ukusne i bliske. Soba u prizemlju. Bezlična i žuta usisava je i uvlači u svemirski vakum. Ona sjedi na sofi i u ruci drži bijelu cigaretu. Pomišlja kako treba skinuti konačno taj krvavi lak sa noktiju. Glazba. Uvijek glazba. Potpuno skladna, vjerojatno zelena. Zelena i čista. Kontrast mislima. Misli. Agresor. Napadači sivih stanica. Potpuna smirenost. Smirenost u bijeloj vjenčanici. Poželjna smirenost. I možda je besmisao to što joj u ovom trenutku treba. Besmisao boja. Potpuno obična i svakodnevna sinestezija boja koja samo dodaje posljedne nijanse na njen život.
