Uspavanka Sjevera...
U izlogu stojim i namigujem sreći
dozivajući je tjeskobno
Dok sjeta propadiva po ulicama
stvarajuci vodene lokvice
Moje radno vrijeme nikako da
zavrsi sa obavljenim ciljem
Stidljiva i obucena u refren Brela ili Cohena
brojim dane po boji lišća. I čekam.
Ponekad,naiđeš ti.
I podsjetiš me
gdje sam ono ostavila prerano stiglu mladost
i male crvene cipele.
Predivne crvene cipele.
Koje vuku u slike Klimta
I udaljavaju od sive palete
lošeg tv programa
koji nije nizašto tu.
osim..
da me podsjeća
da sam sve ovo već jednom vidjela
i da mi više nije potreban
Blacky u kraljevskim čašama
da bi se osjetila živom
